Ta ti mislis na forum?
Ne mogu cekati na dopustenje
Mi smo se bili vratili 2009-e. Ustvari to i nije bila moja zelja, muz je bio silno nostalgican. I sada je. Malo je stariji od mene, i samim tim je prozivio u Bosni vise toga lijepog od mene.`
Taj povratak nas je umalo kosto braka. Meni i djeci se nije dopalo. Sve je odjednom izgledalo malo, zapusteno...ljudi [vecina njih) su bili nekako drski,neljubazni, i nezadovoljani, putevi propali, rijeke prepune smeca, unistana odmaralista, ludi i neodgovorni vozaci, korumpirani policajci, oronule zgrade, neuredne zdravstvene ustanove, zadimljene kancelarije, pa i one skolske..nakon 9 god. ponovo sam vidila ljude kako idu ulicom i puse (ovdje bi vas zbog toga smatrali krajnje nevaspitanim).a sto je najgore od svega moj muz je postajo neki sasvim drugi covjek. S takvim covjekom u takvoj sredini ja se nisam vidila...pa sam mu nakon 2 mjeseca rekla da cu se ja vratiti - sa njim il bez njega. On je odlucio da bude sa njim
Ali nikad se nisam bojala da mi tu ne bi uspjeli gledajuci s finansijekse strane. S nakim iskustvom i navikama koje smo stekli ovdje, vjerujem da bi u Bosni cak i bolje prosli.
Sta je kod vas bolje nego vani? Vi ziviti drustvenije i opustenije. Imate mnogo manje stresa. Vecina ljudi je stambeno obezbijedjena, i jedina stvar za koju se MORATE pobrinuti je hrana, sve ostalo je opcija. Ali vi u tome ne znate uzivati...neke stvari ne znas cijeniti dok ih ne izgubis.
Ovdje se ljudi drze na distaci jedni od drugih. Ja u ovoj kuci zivim 5 god. i neki dan me na poslu pozdravlja covjek, a ja ga zbunjeno gledam. Vidi da ga ne poznajem pa mi poce govoriti - pa ja sam tvoj prvi komsija, pa ti vozis to i to auta, imas kcerku i sina, muz ti se zove tako, ulica ti se zove tako...ali ja i dalje zbunjena, ne znam ko je taj covjek. Tak kad mi je reko da me njegov cuko voli tad sam znala o kome se radi
Ali da ga opet negdje sretnem, ne bi ga poznala.
Nema Balkancima ovo je malo neobicno. Kad se moja mama i babo ne bi pojavili vani do 9 ujutro, bar bi 10 komsija doslo da vidi jesu zdravi i zivi. Ovdje ce pozvat hitnu kad se tijelo pocne raspadat a miris zaudarat po ulici. Niko nece primijetiti da te nema, ko da nikad nisi ni zivio.
Djeca nemaju tu slobodu ko u Bosni. Uvijk si u strahu za njih. Ne mozes nista da obavis bez auta. I svaki dan imas nesto obavljat, to me ubi.
O pravu radnika da ne pricam. Bosna, iako tako mala i siromasna zemljica s te strane je bolja. Trudnica ovdje ne moze dobiti vise od 6 sedmica dopusta, u mnogim firmama ni to nije placeno. Jako je malo firmi u kojim imas mjesec odmora, i kod te manjine moras biti zaposlen 10 ili vise god. da bi steko pravo na to. Uzat cu primjer moje rodice - ako okasni 3 puta na posao, dobit ce otkaz, bez obzira koliko je dugo tu radila. Ili da citiram moju seficu - ako okasnis i samo jednu minutu, ti si okasnila.
Svaka drzava ima svoje dobre i lose strane, trebali bi usmjeriti samo svoj fokus na one dobre i ne zaliti svoj trud da se poprave one lose...
Jucer sam bila na jednoj jezeru s djecom. To ljudi vjerovatno setaju pse ujutro. Bilo je da prostite *ovana blizu vode. Svima je bilo gadno, al ih niko nije pokupio.
