Bosanski forum

Ovdje mozete pisati o skulpturama koje vam se svidjaju,postavljati clanke i slike..

Kako se strpljenje i "živci" mogu umjetniči izraziti pokazao je Adrian Gray, britanski umjetnik "opsjednut" kamenom i skulpturama koje prkose gravitaciji.

Bez ikakvih dodataka koji bi "vezali" dva kamena bloka, poput lijepka ili cementa, Gray pronalazeći centar ravnoteže kamenih blokova pravi zaista fascinantne kamene skulpture koje izgledaju magično.

"Kamene skulpture sam počeo "graditi" početkom 2002. godine. Imao sam dosta slobodnog vremena, te sam na lokalnim plažama bio u potrazi za nadahnućem", kazao je Gray, te dodao:
"Ako ljudi ne vjeruju u ono što vide što ja radim, to znači da sam postigao svoj cilj, tj. stvorio sam umjetnosti koja ima osjećaj čuda i magije, a toga mnogo nedostaje u savremenoj umjetnosti današnjice".





[media]VMY56_Kaabo[/media]

Ogist Roden

Fantastican skulptor!
sasvim sigurno,velika je stvar,vidjeti bilo koju njegovu skulpturu uzivo.
Inace,uglavnom ga tretiraju kao impresionistu. Dakle,pripadao je mom omiljenom pravcu.
(Iskljucno Dali)

Par detalja iz biografije i slike,njegovih poznatijih skulptura.



Fransoa Ogist Rene Roden (fr. François-Auguste-René Rodin) je bio francuski vajar, rođen 12. novembra 1840. u Parizu, a preminuo u predgrađu Pariza Medonu 17. novembra 1917. godine.

Roden je izvršio revoluciju u skulpturi korišćenjem slobode forme koja je do tada bila nepoznata. Umeo je da izvaja i realistične skulpture, poput Mislioca, ali i da predstavi senzualnost koja je šokirala savremenike, na primer, skulptura Poljubac. Trudio se da njegove figure izražavaju emociju svim delovima tela. Sam je prokomentarisao za skulpturu Mislilac: „Ono zašto on misli, nije samo u njegovom mozgu, zgrčenom čelu, raširenim nozdrvama i stisnutim usnama, već i u svakom mišiću njegovih ruku, leđa i nogu, u stisnutoj pesnici i zgrčenim nožnim prstima“.

Roden je bio naturalista, više ga je interesovala emocija i karakter nego monumentalnost. Odbacivao je idealizam i apstrakciju tradicija antičke skulpture, kao i dekorativnost baroknih uzora. Iako se smatra tvorcem moderne skulpture, on nije bio revolucionarni protivnik tradicije. Obrazovao se na pariskoj Školi lepih umetnosti i godila su mu priznanja akademske javnosti.

Neke od narudžbina pretvorio je u snažne umetničke kreacije. Grad Kale je naručio skulpturu Građani Kalea koja je trebalo da opiše epizodu iz srednjovekovne prošlosti grada. Roden je ovaj zadatak rešio grupom skulptura koje su postavljene na nivou trga, a ne na pijedestalu. Spomenik književniku Onore de Balzaku je modelovao tako da je spomenik teškim ogrtačem sakrivao telo modela, a modelovanjem lica odražavao pogled u daljinu i trenutak umetničkog razmišljanja. Oba rešenja su se susrela sa neodobravanjem naručilaca, naviknutih na tradicionalne forme skulpture.

U kasnijoj fazi stvaralaštva, Roden je stvorio nekoliko „nepotpunih“ skulptura (fragmenata), kao što su Čovek koji korača i Iris-glasnik Bogova. Ovim skulpturama nedostaje glava ili neki delovi tela. U ovim primerima, umetnik ne teži postizanju fizičke sličnosti, već prati sopstvenu umetničku ideju. Fragmenti su bili inspiracija za vajare apstrakcije narednih generacija.

Poznata je Rodenova veza sa umetnicom Kamij Klodel. Ona mu je bila muza i ljubavnica, ali i vajarski model.

Najpoznatije Rodenove skulpture su: Bronzano doba, ansambl skulptura Građani Kalea, kapija pakla, mislilac, poljubac, spomenik Balzaku, Ugolino i njegova deca, Adam, Eva i druga dela.

Roden, avangardan u umetnosti, ostavio je svoje skulpture, šablone, čak i potpis u domen javne upotrebe. Za njega je to bio način da svoje delo ostavi budućim generacijama.

Skulptura: Poljubac



Skulptura: Covjek koji koraca



Skulptura: Spomenik Balzaku

ovo moram da prensem, evo sada za američku prestonicu(Washington, D.C.). Toliko je kul akcija sa ovim ukrštanjem prošlosti i sadašnjost

Miloska Venera

Skulptura, koju je oko 1820 godine, pronasao seljak na Milosu, oruci njivu.

Saasvim sigurno, moze se reci da je skulptura Venere Miloske, najpoznatija i
najprihvacenija skulptura u historiji koja istice zensku ljepotu.
Slava te skulpture, nema kraj.

Izrađena je negdje u periodu između 130. i 100. godine p.n.e. Smatra se da predstavlja grčku boginju ljubavi i ljepote Afroditu (Venera, prema rimskoj mitologiji). Ova skulptura je isklesana iz mramora, u veličini nešto većoj od prirodne; visoka je 203 cm. Ruke i originalno postolje su izgubljeni. Prema natpisu na postolju (postolje je bilo "privremeno" pronađeno a zatim ponovo izgubljeno ali postoje skice i prijepisi natpisa) Milosku Veneru je izradio Aleksandros iz Antiohije. Prvobitno se djelo pripisivalo Praksitelu.

Ime je dobila prema ostrvu Milos, u arhipelagu Kikladi, Egejsko more, Grčka, gdje je 1820. godine pronašao mještanin Yorgos Kentrotas. Prema rekonstrukciji, Miloska Venera je u lijevoj ruci držala jabuku (milos na grčkom jeziku znači jabuka).

Miloska Venera je je skulptura nastala u staroj Grčkoj, u doba helenizma. Ovaj period kulture i umjetnosti je trajao od IV stoljeća p.n.e. do kraja I stoljeća p.n.e. Kiparstvo u helenizmu se odlikuje slobodnijim i naturalističkim pristupom izradi skulptura. Najznačajnije skulpture iz navedenog perioda, uz Milosku Veneru, su: Nika sa Samotrake, Laokoon i njegovi sinovi, Pergamski oltar i dr.

Miloska Venera izložena je u Muzeju Louvre u Parizu.

fascinirajuce skulpture (orahovo drvo)




Bruno Walpoth

U Velikoj Kladuši boravila su velika imena hrvatskog kiparstva Stipe Sikirica i Josip Marinović te vlasnik ljevaonice umjetnina "Ujević" iz Zagreba Damir Ujević. Njihov dolazak inicirao je Zlatko Dizdarević, velikokladuški kipar i autor monumentalnog konjaničkog spomenika Muji Hrnjici, koji već više od 20 godina čeka svoju priliku da ugleda svjetlo dana.



Vođeni, upravo, idejom da se spomenik Muje Hrnjice očuva od daljnjeg propadanja te da se osmisli projekt i iznađu potencijalna rješenja koja bi mogla dovesti do salijevanja spomenika u broncu i njegovog konačnog završetka, gosti iz Hrvatske su dali punu podršku kiparu Dizdareviću u njegovom nastojanju da Velikoj Kladuši i Bosni i Hercegovini podari jedno unikatno djelo.

Prema mišljenju akademskog kipara Sikirice, spomenik Muji Hrnjici sigurno bi bio najveći spomenik ovakve vrste u cijeloj islamskoj civilizaciji. Spomenik je visok 8,5, širok je 3,5, a dug 10,5 metara.

- Već dugi niz godina na razne načine pokušavao je dovesti ovaj projekt u fazu realizacije, ali prave volje u institucijama države nikada nije bilo - kaže autor Dizdarević.

Cekajuci tako , nece se imati sta ni zavrsiti...

samo tristotinjak godina sa'ce to

Niko ne bi više volio od nas da Mujo i njegovog Đoagata završe, al' realno gledajući, kako sad u ovakvoj krizi odvajati novac za spomenik koji treba preliti u bronzu, a visok je 8,5, širok 3,5, a dug 10,5 metara?!

Razumijem da čika Buco pokušava zaštiti i završiti svoje djelo, al' para nejma ...

Ama sve se može kad se hoće.
Neće vlast da pomogne.

a koliko to moze kostat? o kojoj svoti se radi?
(ne pratim cijenu broze u zadnje vrijeme)

Vidite li vi koliki je spomenik, ovo pored njega je čika Buco - naš umjetnik i kipar g. Dizdarević.

Poređenja radi, kip Bana Jelačića u Zagrebu velik je pet metara, Meštrovićevi „Indijanci“ u Chicagu veliki su oko sedam metara.

jel ovo onaj Mujo sto djogu po Mejdanu voda???

Julia-Klara wrote:jel ovo onaj Mujo sto djogu po Mejdanu voda???

Jeste Klaro ...

Pa to ispade Hrnjica najveći junak u svijetu

A gdje je spomenik Vili i Halilu?

Mozda vas ove skulpture ne zadivljuju, no, imaju one " svoju pricu", imaju one ono nesto ... "naski"

Minijaturne skulpture smjestene u usice igle by Willard Wigan



Jedna Wiganova skulptura moze biti 0.005 mm visoka, te vidljiva samo pod mikroskopom.

Meni se najvise svidza Vilendorfska venera al ne mogu na tabletu spretno slike lijepiti, barem njje bilo anoreksije

Kikinda ima novu skulpturu. Pogodite šta je na slici

Pustit cu druge da pogadjaju.. procitala sam vijest