Ja sam mogao u Srbiji nisam smio, mogao sam radničku vizu na kredit neki 350 eura moras dati ako prekines taj ugovor ne znam kolko je trajao 3 mjeseca ili godinu

i kasnije boravišna viza bilo mi mutno nesto.Eno došao iz BiH u Sr, na crno potpises ugovor na godinu, a kukali mi zemljaci kako se javljaju na biro u BiH opet a vamo kobejagi prijavljeni

, i tako čekao na da odem u Beograd na ljekarsko,izvadio ljekarsko , radio tri dana u Batajnici, (mostogradnja bila dobra satnica ali smještaj užas) ma neda meni nešto mira, a bio jedan Sandzaklija mi cimer, on meni kaže bolje ti je da nisi vamo dolazio ( i jest bilo tako, stanovali u bivšim barakama koje je izgradio Hitler u Dr svjetskom ratu) iduceg dana radnik jedan iz Srbije slomi nogu, ja se zabrinem, haman je i prpa bila, sta li, da mi se desi ko njemu, nemam osiguranja, hoću sipak ostati, vidim ja meni nešto mutno sumnjivo tu , sutra ujutro u 6 nisam nikom ni govorio , fino spakujem se za voz Batajnica- Zemun - Tošin bunar -Novi Beograd - Beograd.
Odatle fino za autobusku stanicu Beograd- Tuzla
Sutra dan nazovem poslodavca kažem evo mene kuci za BiH u autobusu, (a već stigao kući), zovem ga iz BiH da a sam u putu .
Rekoh imam li sta dužan za ljekarsko eto radio sam ta 3 dana po 8-10 sati neću naplaćivati a ja odo kući lijepo.
Sad mi je to smiješno sve ali nauci se covjek tako sa tim stvarima to je bilo tamo u febraura 2017 godine
PA onda kad sam isao kao kooperant iz BIH tamo za Hrvatsku firmu, bila kobejagi plata 1200 KM (vidim sad su je povecali na 1400KM) ali imo si nikakva prava, u jednom zagrebačkom smještaju spava 11 ljudi, onda nema radnog vremena, znači od 7 pa do 21 se znalo raditi u Zadru tamo, pod reflektorima, dobro mozda ga i slaga ali sigurno je do 20:00 .
I meni je tu nesto opet bilo mutno, znaci momak ima zavrsenu skolu za gimnaziju, i on kupuje diplomu za zavarivača, kako bi mogao raditi kao monter klimatizacije,
Tako dosta njih je kupovalo diplomu, on kupi diplomu iz Travnika u Teočaku za zavarivača, kobiva završio školu za dan, da 1000 KM ovom ocu od poslovođe, i on mu sredi diplomu u Teočaku, diploma fino dođe u koverti za Zagreb u autobusu, lik uzme diplomu, ova šefica odnese tu diplomu u MUP sa pasošom i prijavi ga da radi.
Drugi mjesec mog rada tamo, ja u okolini Splita dole, dolazi do nagovaranja mene da istu tu diplomu kupim ( nagovara me isti ovaj sto ih dila iz Teočaka a ja uporno odbijam) i pitaju me sto neces da ti sredim diplomu, nije to nista hiljadu maraka, nek ti odbijaju od plate po 200 KM neces ni osjetiti, a ja nesto morališem, i govorim pa ne bi ja sebe mogao u ogledalo pogledati da imam taj papir na kojem piše da jesam ono što nisam.
E pa ti si puno pošten ova dvojica starijih ljudi meni odgovaraju, jedan je imao oko 55 došao iz Njemačke radio a drugi oko 40, i nisu me mogli nikako nagovoriti da uzmem tu diplomu, kasnije će se ispostaviti da su ljudi išli na to da će trpiti sve jedno 5 godina dok ne dobiju EU papire, a ovi u Hrvatskoj firmi su to koristili kako sam ja uvidio, nekako se tu izgubio jedno vrijeme i pojam humanosti, vidio sam samo ljude koji se laktaju, guraju gaze jedni preko drugih, ne znam da li je to do Bosanaca da su takvi (jedan jaran je slično iskustvo imao sa tim laktanjem u Sloveniji) ali nekako sve mi je izgledalo da će ići i sebi na štetu samo da izduraju tih 5 godina. A ovi iz Hr su to i koristili, dakle bila je tipična priča u uredu dok sam bio u Zagrebu od BIH nema ništa to je kuršlus bolje vam je vamo raditi, iako ja nemam neko veliko obrazovanje, a ta šefica je doktorirala pravo, imam nos za takve stvari, bila je upetljana sa ovim što dila diplome, i dakle princip je isao ovako, dodje novi radnik, radi 2 mjeseca na ugovoru o radu iz Tuzle, onda kasnije mora kupiti diplomu, da bi nastavio raditi u HR i dobiti radnu dozvolu.
Ta radna dozvola mu nije ništa vrijedila, jer se ista mogla poništiti samo odlaskom nadležnih u MUP, dakle bilo je tu ucjenjivanja, i jarmljenja.
Ja tu nisam vidio nekih ljudskih prava koja sam očekivao.
I nakon nesreće ja se vraćam kući iz Zadra ulazim u Zagrebački autobus, kad jedni radnici se vraćaju

tek došli i vraćaju se, kaze da ja zivim u onom stanu sa jedanaestero, necu (ovo je otac bio od jednog radnika) covjek dosao na jednu noć i odmah otisao kući

vratio se kako je došao brže se vratio.
Bila je još jedna prilika za Istru skoro sa rodjakom našao posao u firmi jednoj, i kontaktiram ja poslodavca propitam ga neka osnovna pitanja , jbga nakon avantura i narušenog zdravlja u Hrvatskoj , postao sam opreznijii, i tako ja njega ispitujem na viberu, on kaže puno pitas, hoces ici ili nećeš, Pa rekoh ne znam, neću.
JAvi MArtini da neces.
Sam mislim u sebi hvaala tebi ljudino što si se odao. Javim ja Martini toj sekretarici da neću,. Sljedeći vikend odu rodjak i jaran u Istru da rade brzo se vrate , pitam ga na msnu kako je bilo, kaže loše nisu se mogli nagoditi, u BiH jest loše ali ne treba srljati.
Ja u Srbiju ne bi ni išao da sam odmah znao reci da ne želim raditi na bausteli sa dajdzom nego što naši izgovor odo na drugi posao, da mi je sad ovo iskustvo i to doba ali nije.
Treba sve ispitati imam iskustva sa tim svakakvim poslodavcima.