Bosanski forum

Skromnost je karakterna osobina koja se u mnogim kulturama tradicionalno smatra vrlinom.

Skromnost podrazumjeva prirodno ponašanje, odsustvo nadmenosti i usko je povezana sa jednostavnošću. Skromni ljudi obično ne teže bogatstvu i luksuzu i umjereni su u svojim prohtjevima. Skromnost se naročiti cjeni kao osobina duhovnika.
Osobine suprotne skromnosti su pohlepa, nadmenost, sujeta, oholost, gordost, drskost, itd. Pojam "lažna skromnost" označava navodno odbijanje počasti ili poklona, u početku, da bi ubrzo potom bili prihvaćeni.
Postoje i oni koji smatraju da je "skromnost vrlina glupih ljudi". Istraživanja pokazuju da žene skromnost kod muškaraca vide kao znak slabosti, odnosno manu koja može značajno uticati na sposobnost pronalaska posla i zaradu. S druge strane, muškarci skromnost kod žena ipak ne vide kao negativnost.


Evo pokusavam da definisem sam sebe po pitanju skromnosti , koliko sam i da li sam doista skroman , uvjek ili samo u nekim sferama zivota da li mi je to mana ili vrlina ? Procitavsi jedan citat od : Voltaire - "Nije dovoljno biti skroman - za to treba imati razloga." sam sebe sam doveo u nedoumicu ! Imamo li doista u ovom danasnjem nametnutom tempu zivota i zivotnih problema razlog da budemo skromni ?

po meni je skromnost vrlina, iako to onda najcesce drugi iskoriste. Ali biti zadovoljan onim sto imas i ne teziti nekoj neskromnosti je za mene dokaz jakog karaktera i stabilne licnosti.

mislim da je skromnost u umjerenoj mjeri dobra osobina. u svakom slucaju vise volim skromne ljude, pa i pretjerano skromne nego hvalisavce, koji samo isticu i preuvelicavaju ono sto jesu i imaju...
dobro je kad ljudi ne namecu i ne prezentiraju drugima svoje porijeklo i uspjehe, al´ mislim da je steta ako su ljudi previse skromni u svojim zahtjevima... ja tu nisam skromna. dobro znam koliko vrijedim ( odlicno sam svjesna i svojih mana, da se razumijemo), sta znam i sta hocu i trudim se da ostvarim ono sto zelim, jedino sto to radim sutke; sutim i svoj poso gledam ...

skromnost je vrlina mada se ponekad pogresno protumaci
misle da za bolje i neznas

"Ko nije zadovoljan malim,nije dostojan velikog"

Skromnost je vrlina i to velika vrlina. Vjerujem da samo neskromni ljudi, skromnost uzimaju kao manu, a to je iz razloga što ne razumiju.
Biti skroman, nosi sa sobom velike prednosti. Skroman čovjek je uvjek zadovolljan u duši i uvjek ima sve što mu je potrebno. Ne pati, jer nema potrebe za prestižom i dokazivanjem. On uzima samo onoliko koliko je njemu potrebno, onoliko da se on osjeća zadovoljnim. Zar to nije ogromna privilegija skromnih.
Moje je mišljenje je da se skromnost ne uči tokom života, nego da se čovjek rađa sa takvom jednom osobinom. To je blagodet.

Po prirodi sam jako skromna, a uz to sam i uvjek zadovoljna. Fino se osjećam sa svojom skromnošću.

Mislim da su skromni ljudi puno sretniji, jer se zadovoljavaju prosjekom. Ne teže nečemu nemogućem i ne pate zbog neispuinjavanja tog nemogućeg.
Ali se pitam jesu li skromni ljudi nesigurni u sebe. Zadovoljni su onim što imaju jer misle da ne mogu bolje?

Ne bih se složila s ovim:
"Osobine suprotne skromnosti su pohlepa, nadmenost, sujeta, oholost, gordost, drskost, itd. "
Tj ne mislim da je sve tako crno i bijelo.
Vjerujem da je suprotno od skromnog, ambicija, a ambicija ne mora biti isključivo loša osobina.
Ja sam za to da treba težiti ispunjavanju svojih snova, ma kako oni nerealni bili, ali da uvijek imaš u podsvijesti da ćeš možda doživjeti neuspjeh.

Maja wrote:Mislim da su skromni ljudi puno sretniji, jer se zadovoljavaju prosjekom. Ne teže nečemu nemogućem i ne pate zbog neispuinjavanja tog nemogućeg.
Ali se pitam jesu li skromni ljudi nesigurni u sebe. Zadovoljni su onim što imaju jer misle da ne mogu bolje?

Ne bih se složila s ovim:
"Osobine suprotne skromnosti su pohlepa, nadmenost, sujeta, oholost, gordost, drskost, itd. "
Tj ne mislim da je sve tako crno i bijelo.
Vjerujem da je suprotno od skromnog, ambicija, a ambicija ne mora biti isključivo loša osobina.
Ja sam za to da treba težiti ispunjavanju svojih snova, ma kako oni nerealni bili, ali da uvijek imaš u podsvijesti da ćeš možda doživjeti neuspjeh.

Maja, rekla saam da sam skromna, ali to ne znači biti nesugaran u sebe. Znači biti potpuno siguran i znati šta hočeš i koliko hočeš. Rekoh da neskrimni nikada ne mogu razumjeti skromne.

Skromnost ne znači siromaštvo duha. Skromnost proširuje viziju, ali u nekom drugom pravcu, više duhovnom.
Biti skroman čovjek, ne znači biti čovjek bez ambicija.
Nikada se niko ne smije zadovoljiti skromnim znanjem. To ja ubrajam u siromaštvo.

Samo da pribilježim da sam slučajno pisala iza tebe i da se moj post nije odnosio ni na koga s foruma
Pišem uopšteno i poštujem tuđa mišljenja

Maja wrote:Samo da pribilježim da sam slučajno pisala iza tebe i da se moj post nije odnosio ni na koga s foruma
Pišem uopšteno i poštujem tuđa mišljenja

Maja, nisam shvatila da se tvoj post odnosio na mene, to nikako . Vidjela sam tvoje pitanje, pa kako sam izjavila da imam tu skromnost, znala sam i odgovor. Vjerovatno i drugi skromni imaju isto mišljenje.

Za mene je skromnost vrlina koju imaju samo rijetki ljudi i ona je njihova životna filozofija. Skromni ne postajemo od danas do sutra, to je proces. Skromni ljudi se zadovoljavaju prosjekom, jer znaju koliko je sve prolazno i nebitno, često su jako plemeniti. Poznajem skromne ljude koji sebi tako malo priušte a spremni su puno toga materijalnog dati da bi pomogli nekom drugom.
Skromnost u pogledu materijalnih stvari je jedna stvar, a ja lično najviše cijenim skromnost u odnosu na nematerijalno. U današnje vrijeme sveopćeg ludila narcisoidnosti, znati umanjiti svoju vrijednost (iako smo je i te kako svjesni) u očima drugih je velika osobina.

Tko lijepo pjeva, treba pjevati, tko lijepo piše, treba pisati, tko dobro tumači, treba tumačiti, tko brzo shvaća, treba učiti još više, tko dobro gradi, treba graditi, tko dobro tješi, treba tješiti. I opet, to su samo primjeri, možete dodavati do beskraja. Ima obilje darova koji su dani čovječanstvu i čovječanstvo ih treba koristiti za rast i napredak. Ljepota čovječanstva je upravo u tome što nemaju svi iste darove, što se ti darovi međusobno nadopunjuju i svi su jednako vrijedni. Ali oni koji su tih darova dobili više, samo su dobili veću odgovornost jer ih svih trebaju iskoristiti. Oni koji pred svojim darovima zatvaraju oči, zapravo odbijaju prihvatiti odgovornost i oni su „sluge zli i lijeni“. Nema čovjeka koji nije dobio niti jedan dar. Možete mi pokušavati spomenuti primjere, ali nema šanse, nema takvog čovjeka!

I zato biti skroman znači biti svjestan svojih vlastitih darova, ne čeznuti za tuđim darovima i svoje darove maksimalno koristiti.

Mislim da sve sto sam stariji da skromnost ustvari vidim kao manu

Ideja wrote:Za mene je skromnost vrlina koju imaju samo rijetki ljudi i ona je njihova životna filozofija. Skromni ne postajemo od danas do sutra, to je proces. Skromni ljudi se zadovoljavaju prosjekom, jer znaju koliko je sve prolazno i nebitno, često su jako plemeniti. Poznajem skromne ljude koji sebi tako malo priušte a spremni su puno toga materijalnog dati da bi pomogli nekom drugom.
Skromnost u pogledu materijalnih stvari je jedna stvar, a ja lično najviše cijenim skromnost u odnosu na nematerijalno. U današnje vrijeme sveopćeg ludila narcisoidnosti, znati umanjiti svoju vrijednost (iako smo je i te kako svjesni) u očima drugih je velika osobina.

ovo mi se jako svidja, kao i podebljani dio iz adactinog zadnjeg posta.

rezultat analize samog sebe kod mene kazuje da se radi o skromnoj osobi.

adacta wrote:
Mislim da sve sto sam stariji da skromnost ustvari vidim kao manu

zbog cega?
nadam se da cu uskoro dobiti odgovor.

mozda zbog onog "mogao sam, a nisam" - pa bi ti to sad nekad valjalo da jesi?!

Ma skromnost je mana, kao i neskromnost. prikrivena sujeta i nista vise

Skromnost je nekad bila vrlina, danas to vise nije tako.

skromnost,ljubaznost,pristojnost...sve to sto je nekad odlikovalo covjeciji autoritet,to vise ne postoji.
Ne da ne postoji,vec se jednostavno ne uklapa u danasnju agendu prezivljavanja.
Na zapadu,barem ovdje gdje zivim,ako sve te vrline zelis da praktikujes...propo si ko grcka,jos ti kazu da si budala.

Pasaga wrote:skromnost,ljubaznost,pristojnost...sve to sto je nekad odlikovalo covjeciji autoritet,to vise ne postoji.
Ne da ne postoji,vec se jednostavno ne uklapa u danasnju agendu prezivljavanja.
Na zapadu,barem ovdje gdje zivim,ako sve te vrline zelis da praktikujes...propo si ko grcka,jos ti kazu da si budala.

Taman tako najbolje je zapucat visoko pa gdje sleti.

nemam pojjma,,znam samo da sam se je morala jako brzo osloboditi u poslovnoj sferi ,
a da nisam
ugusila bi mi zasigurno one moje dobre potencijale koje sam uvjek ostavljala u pozadini ne bi li druge
(sa mojom s- kromnoscu ) gurala na vrh !!
uglavnom uspjela sam uravnoteziti odnos prema sebi i stvarnosti koja me okruzuje,,i potpisujem izjavu od vas dvoga gore skromnost ne mora biti uvjek ni mana ali ni vrlina na danasnjici

Skromnost jeste vrlina, ali u današnjem svijetu poželjnije je biti neskroman... skromnost rijetko ko umije da prepozna i cijeni, a oni koji manjkaju kada je ova osobina u pitanju su često na dobitku

Mana, definitivno.