Bosanski forum

Ideja za temu je začeta u spavaćoj sobi od mrH-a i Hepo Kockice. Ups! Možda je bolje da ovo preformuliram...ideja za temu došla je skupini dokonih forumaša. A ideja je otprilike slijedeća: na ležeran i opušten način pisati o književnim i temama o općoj pop-kulturi. Što nas ne sprječava da napišemo i nešto dubokoumno.

Prijedlog za prvu temu:
- stav o tome kada se radnja knjige, ili filma, smjesti na dan, i na geografsku lokaciju, nekog velikog povijesnog događaja. A pri tome taj povijesni događaj je samo usput spomenut kao vremenski okvir u kojem se odvija priča. Na primjer: radnja knjige, ili filma, govori o dvoje mladi koji se upoznaju i zaljubljuju na dan-D, par kilometara od mjesta iskrcavanja. Može se pisati o stvarnim filmovima ili knjigama, ili hipotetskim. Da li je takav scenarij glup, iritantan, zanimljiv, neprimjeren (ako se radi o nekoj velikoj tragediji) nemaštovit?

Ovo je mjesto i za sve one teme iz šireg područja književnosti i opće kulture o kojima bi htjeli pisati a nemamo temu. Primjer, nedavno smo imali polemiku o značenju teksta jedne pjesme i da li autor uspoređuje majku i suprugu. Ili debata o tome da li je pošteno stihove i pjesme koje smo posvećivali bivšim ljubavima posvećivati novima.
Prijedlozi za teme su poželjni.

Predstavu "Tko pjeva zlo ne misli", u izvedbi HNK putem YouTube kanala dnevnih novina 24 sata, u vrlo kratkom vremenskom periodu pogledalo je više od 100 000 gledatelja!
To je frapantan podatak, s obzirom na famu da ljudi danas ne idu u kazalište, i da ih ne zanima taj vid kulture. Predstavu su gledali gledatelji, ne samo iz regije, već i širom svijeta. Tako da je predstava, zahvaljujući iseljenicima s ovih prostora, gledana od Argentine, preko SAD-a pa sve do Australije.
Treba li veći dokaz da je kazalište i dalje zanimljivo i primamljivo?

Od novih predstava koje se mogu pogledati na YouTube kanalu 24 sata izdvajam Petra Pana.

evo taman uz kafu pod prste mi opet dođe knjiga o djeci poznatih nacista.

hiljadu pitanja...kakva je to sudbina, roditi se ko dijete zločinca, ubice..
koliko se pati, jesu li i ta djeca žrtve, moraju zauzeti stav ni krivi ni dužni,...hoće li i oni postati takvi, misle li kao roditelji?
jedino je sigurno da ih prati prokletstvo za koje uopšte ne snose odgovornost...

lejlamo wrote: 28 Jun 2020, 12:39 evo taman uz kafu pod prste mi opet dođe knjiga o djeci poznatih nacista.

hiljadu pitanja...kakva je to sudbina, roditi se ko dijete zločinca, ubice..
koliko se pati, jesu li i ta djeca žrtve, moraju zauzeti stav ni krivi ni dužni,...hoće li i oni postati takvi, misle li kao roditelji?
jedino je sigurno da ih prati prokletstvo za koje uopšte ne snose odgovornost...

Gledala sam par documentaraca...tuga...

Grijesi očeva...
Djeca ne bi trebala snositi posljedice zbog djela svojih roditelja. Tim osobama, ako ne opravdavaju postupke svojih očeva ili majki, zasigurno je dovoljno teško i bez stigmatizacije okoline.

da, jako složena sudbina...

prema svjedočenjima u knjizi ti životi su izrazito teški, od nemogućnosti nošenja s tom činjenicom, do odustajanja od svog potomstva iz razloga što " to prezime mora nestati s ovog svijeta"...međutim, ima i onih poput kćerke hermana goringa koja je izjavila da joj je prezime goring uvijek donosilo samo olakšice...

Ne treba ici tako daleko. Djeca nacistickih zlocinaca su u sedamdesetim i osamdesetim godinama. Imamo mi blize i svjezihe primjere. Eno arkanovog malog. Stampa u Srbiji mu prati svaki korak. Eno Mladicevog sina. Onda imas i Tonija Šunjica koji igra za reprezentaciju BiH a babo optuzen za ratni zlocin i bjegunac pred pravosudjem

meni je pisanje niklasa franka baš potresno....

Pisao je kako je 16. 10., na dan kada mu je otac obješen, uvijek masturbirao nad slikom mrtvog oca.
secirao je oca u svojim tekstovima i mrzio sebe što očevo srce kuca u njemu....

ne znam, zastrašujuće.

Robert Harris je tu problematiku odlično prikazao u romanu Domovina. Samo što se on u tom romanu bazirao na kolektivnu svijest i krivnju, a ovdje se radi o osobnoj, obiteljskoj krivnji.

Može li se biti dobar roditelj i nacista istovremeno?

Socrates wrote: 28 Jun 2020, 13:13 Može li se biti dobar roditelj i nacista istovremeno?

To je, zapravo jako diskutabilno pitanje, jer je lako upasti u zamku.
Dobar roditelj, u velikoj mjeri, znači i ispravno postupati u životu i svojim mislima a pogotovo postupcima biti primjer svojoj djeci. Može biti dobar roditelj ako se gleda isključivo odnos kakav je imao prema svojoj djeci. Ako se uzima šira slika, onda je posve zakazao kao roditelj.

Socrates wrote: 28 Jun 2020, 13:13 Može li se biti dobar roditelj i nacista istovremeno?

jako kompleksno pitanje

Za vas koji znate engleski (kcerka i unuka Amona Goetha):
In 2002, Hertwig published her memoirs under the title Ich muß doch meinen Vater lieben, oder? ("I do have to love my father, don't I?"). Hertwig described her mother as unconditionally glorifying Göth until confronted with his role in the Holocaust. Kalder committed suicide in 1983 shortly after giving an interview in Jon Blair's documentary Schindler.[64] Hertwig's experiences in dealing with her father's crimes are detailed in Inheritance, a 2006 documentary directed by James Moll. Appearing in the documentary is Helen Jonas-Rosenzweig, one of Göth's Jewish former housemaids. The documentary details the meeting of the two women at the Płaszów memorial site in Poland.[65] Hertwig had requested the meeting, but Jonas-Rosenzweig was hesitant because her memories of Göth and the concentration camp were so traumatic. She eventually agreed after Hertwig wrote to her, "We have to do it for the murdered people."[45] Jonas felt touched by this sentiment and agreed to meet her.[45]

In a subsequent interview, Jonas-Rosenzweig recalled:

It's hard for me to be with her because she reminds me a lot of, you know ... she's tall, she has certain features. And I hated him so. But she is a victim. And I think it's important because she is willing to tell the story in Germany. She told me people don't want to know, they want to go on with their lives. And I think it's very important because there's a lot of children of perpetrators, and I think she's a brave person to go on talking about it, because it's difficult. And I feel for Monika. I am a mother, I have children. And she is affected by the fact that her father was a perpetrator. But my children are also affected by it. And that's why we both came here. The world has to know, to prevent something like this from happening again.[45]

Hertwig also appeared in a documentary called Hitler's Children (2011), directed and produced by Chanoch Zeevi, an Israeli documentary filmmaker. In the documentary, Hertwig and other close relatives of infamous Nazi leaders describe their feelings, relationships, and memories of their relatives.[66]

Jennifer Teege, the daughter of Monika Hertwig and a Nigerian man, discovered that Göth was her grandfather through Hertwig's 2002 memoirs. Teege addressed her coming to terms with her origins in the book, My Grandfather Would Have Shot Me[67] (originally published as Amon. Mein Großvater hätte mich erschossen in 2013).[68]

Posebno je djeci tesko, a jos teze partneru, naci zdravu mjeru izmedju objektivnog i subjektivnog dozivljaja te osobe. Cak su djeca i kriticnija i objektivnija i ne traze opravdanje za postupke roditelja, bez obzira kakvi su prema njima

Podsjeti me ovo na nedavni slučaj u Omaha, Nebraska.

Čovjek tragao za stanom i u toj potrazi naleti da je dva puta osuđivani pedofil doselio u komsiluk. To mu je postalo opsesija, istrazivao je dublje i jedan dan ode i spuca mu tri metka i ubije ga. Sad je optužen za ubistvo prvog stepena sa predumišljajem i ako ga osude moguće je da dobije doživotni zatvor, pa čak i smrtnu kaznu, u najgorem slučaju.

Kćerka pedofila je stala na stranu ovog čovjeka koji je odlučio uzeti pravdu u svoje ruke.

Tesko i kompleksno.
Meni je jasno da se ogradis od zlocina, onda mozemo i pricati o necemu, ali je problem kada stojis iza ocevih (majcicnih) nedjela. To je vec druga prica.
Ovo bi nam mogla biti nova tem

Djeca bi i trebalo da budu kritičnija, a ne da preuzimaju zdravo za gotovo sistem vrijednosti, vladajuće ideologije i tekovine vremena svojih roditelja, na uštrb onih univerzalnih i iz vremena u kojem oni žive.

Ali...lako je to reći.

Šuplja priča.

Može se biti dobar roditelj ili dobar član porodice i istovremeno zao prema svom ostalim.

jelena... wrote: 28 Jun 2020, 13:42 Djeca bi i trebalo da budu kritičnija, a ne da preuzimaju zdravo za gotovo sistem vrijednosti, vladajuće ideologije i tekovine vremena svojih roditelja, na uštrb onih univerzalnih i iz vremena u kojem oni žive.

Ali...lako je to reći.

Šuplja priča.

Znači da ne prihvataju religiju svojih roditelja?

Dorian wrote: 28 Jun 2020, 13:52 Može se biti dobar roditelj ili dobar član porodice i istovremeno zao prema svom ostalim.

Moze i obrnuto, sto je jos cesce slucaj