Jucer sam poslije par dana neuspjesnog zvanja u zrd. dom, otisla tamo, ne bi li dosla do doktorke ili bar dobila termin. Imaju sad sto ispred, zbog corone i sestra tu docekuje paciente.
Kažem joj, da mi treba doktorka - zbog jedne druge stvari, koja je isto hitna ali da moram do nje sto prije jer opet imam uzasne glavobolje zbog sinusa i boli me i glava i nos i obraz, sve. Ne spavam dvije noči, bolovi su nepodnosljivi. Nemam vise tabletu koju da uzmem jer sam uzela po dvije nalgesin 550 i ne mogu vise jer ne pomaze.
Prvo sto mi je rekla na ono da zovem od srijede več, "e to bas tesko vjerujem". Ja skinem masku, da mi vidi obraz, kako sam otekla, kakvi su mi podočnjaci i pitam je, jel je nije sramota tvrdit da lažem. Uzmem mob ukucam broj, izbaci me. Pokažem joj, a obe gledamo prema ambulanti gdje je telefon i gdje nitko ne telefonira. Nije vise rekla ni rijec.
Kaže kad bi vama bilo ok? Reko, meni bi SAD bilo ok jer ne mogu vise. Znaci, ne mogu vise jer cu poludit od bolova. Kaže, joj imam guzvu, a ispred nje listič, 4 je sata, u pola 6 narucenih pet ljudi, od 6 dalje - nikog. Dere se druga sestra iz one sobe tamo, cetvrtak u pola 10? Ja gledam, ne znam jel se šali il sta joj je, ostala ko ukopana na tom mjestu. Kaže ova do mene, jel ti to ok? Kažem ja, kao da imam izbor. Hvala za nista. I odem.
Stignemo kuci, moji su jeli. Ja nisam, nemam apetit danima. Kaže D. hajmo malo prosetat, dobro če ti doci svjezi vazduh. Odemo do deda, ostanemo nekih 20 minuta. Hoče Aja u dolinu, rekoh, ne mogu, necu se moč vratit. Čim smo stigli u kucu, tortura pocinje. Uzmem tabletu, nista. Legnem, pokusavam da odmislim. Nema sanse. Plačem od muke, i svakih par min najezim se od bolova. Kažem tati da ne znam kako cu ovako prezivit noc jer mi je i sad doslo da se bacim s balkona. Neizdrzivo, ljudi. Ko nije doživio, zaista ne zna.
D. poludi, naravno i pozove hitnu u drugi grad. Javi se neki mladič, on mu objasni, kaze da ne zna vise sta da uradi, da cu se snaci u bolnici jer cu poludit ako ubrzo nesto ne urade. Kaže ovaj da mu da broj, zvace ga doktor nazad, da se ne vozimo dzaba.
Zove doktor, D. objasnjava njemu, cujem ovaj ga prekida stalno. Mislim u sebi, nista od pomoči, bolje da odma umrem. Pričaju oni jos, kaže D. hočeš moč ustat? Ajmo. Ja se obucem, pomognu mi moji i put hitne. Kaže D. da je doktor bio ogorčen, kad je cuo kad mi je termin - ne samo zbog ovoga več i zbog one druge stvari zbog koje sam prvenstveno htjela i morala doktoru. Jos mu po telefonu reče, da imam upalu sinusa i da dodjemo odma.
Izdržim ja put bez povračanja, i dok smo stigli do ambulante, vec su me cekali papiri za antibiotik i nesto protiv bolova. Kaže doktor, da skinem masku da vidi i pregleda me, kaže upala. Imate sve živo. Objasni mi sta i kako, sta da kažem svojoj doktorki, koliko ce trajati da bude bolje - jer i sam ima slicne probleme. Ja sutim svo vrijeme jer ako pogovorim, povratit cu. Slušam doktora kako i dalje ne može da vjeruje, da me nisu uzeli, a radili popodne i polako zavrsavamo sa pregledom.
Ja posla da mu se zahvalim, i samo mi suze krenuse, nisam mogla do kraja ni da izgovorim. Kaže da ne plačem, da su tu da mi pomognu i tek sam se smirila na pola puta kuci. Jedva sam izdržala, cim sam izasla iz auta, bacim tasnu na dvorište i trcim do wc. I takva mi je noč bila. Bolovi, povračanje iako se nema vise sta izbacit i čekanje jutra u nadi da bude bolje.
I jeste bolje. Zahvaljujoči ekipi iz hitne. Jos jednu takvu noc ne znam kako bi pregurala. U pola šest sam uzela opet tabletu protiv bolova, pojela nesto prije, kasnije cu jos antibiotik. Sad samo jos da moje odvratim da ne odu u nas zdr. dom jer ce nekom otkint glavu. Samo mi zao tate, kako se nasikirao. Mojima je ovo normalna epizoda sa mojim glavoboljama, a on bas nije navikao..
U cetvrtak idem kod doktorke pa se nadam da cu dobit da idem kod nekog specialiste, jer zaista ne mogu vise. Glavobolje nonstop, sad se i sinusi priključili.. a imam i nesto drugo sto se desava pa da rjesim sve to, svakako cu cekat dugo dok dodjem na red. Sve u svemu, sranje. Prvi put otkako sam kuci da sam sretna da ne radim jer pojma nemam kako bi izdržala ovo sve na poslu.
