Bosanski forum

POVRATAK U DOMOVINU: Emin Bektić blagodeti Njemačke zamijenio za djedovinu


Povratnik u selo Jasenova u srebreničkom kraju, Emin Bektić, ostao je vjeran svojoj ideji da više šansi za „normalan“ život daje šuma u blizini njegove kuće nego gradovi u Njemačkoj. U trošnoj kući već 12 godina živi sa ženom i četiri kćerke, i svakodnevno iskazuje ljubav prema prirodi i životinjama. Poznat je i po tome što je podigao spomenik konju kojeg je najviše volio.



Emin Bektić ima desetoro djece iz nekoliko brakova. Oni odrasli su završili škole i raselili se, a sa njim i suprugom Sabinom u Jasenovoj su sada djevojčice Dženeta, Ćamka, Kadira i Fatima. Prije 40 godina Emin se i sam otisnuo u pečalbu. Rad u rudniku Vestfalija ga slomio, ali je zaradio njemačku penziju.

„Radio sam u nekoliko rudnika. To je ta Vestfalija - tu sam se ozlijedio, slomio nogu“, priča on.

​​Mogao je Emin mirne duše ostati u Njemačkoj, ali ga je vukla ljubav prema šumi i konjima:

„Mogao sam ja ostati tamo, mogu ja i sad ići tamo, ali vuče me ognjište, vuče me đedovina“, kaže Bektić.

Emin sa suprugom i četiri djevojčice sada živi u pustahiji, u baraci sklepanoj od dasaka raznih debljina i dimenzija. Ima i obnovljenu kuću, ali ona što ju je on sam uredio mu je draža.

„Ima i struja i voda i sve, samo što malo radi snijega, kilometar je od one barake, pa je zimi djeci teško dolaziti jer je veliki snijeg, pa tako živim dole“, kazao je on.

Njegova supruga takođe je mogla ostati u Njemačkoj, ali je blagodeti velegrada zamijenila za robinzonski život:

„Bila sam izbjeglica u Njemačkoj, vratila sam se ovdje i lijepo mi je, obrađujem zemlju. Kao svaka žena, kao svaka domaćica na selu, radim kućne poslove, baštu sijem, krčimo zemlju, čistimo. Svako neka dođe, neka proba, nek se vrati na svoje. Ono što kažu, povuče te nešto - tvoje nebo, tvoje zvijezde, tvoja zemlja. Jer nema nigdje ljepše“, priča Sabina.

Poštenje prije svega

Emin iznad svega voli konje. Na svom velikom imanju ima ergelu konja, s kojim povremeno, radi kao furman. Zbog svojih godina, a i zbog toga što je sve manje posla, Emin više ne rmbači i konje drži iz hobija. Jednom, kojeg je najviše volio, podigao je i spomenik:
Emin Bektić
​​
„Konje sam imao kako sam postao. U samaru sam odrasato - mjesto bešike. Imao sam jednog dobrog konja. Volio bih sad da ga imam nego sve ovo devet. Njega je onaj crni konj, onaj tamo u sredini, razbio, prebio mu kičmu. Eto, digao sam mu spomenik.“

Bukva je za njega nešto posebno.

„Volim bukvu nego čitavu kuglu zemaljsku“, kaže Emin.

Emin je obišao sve planine diljem Njemačke i Bosne i Hercegovine, ali, njegova šuma je nešto posebno. Puna je, kako kaže, božijih davanja. Jedna bukva je u obliku džamijskog minareta. Tu su vrata za ulaz u dženet, a tu je i originalni nišan koji raste uz jednu bukvu.

„Što iz bukve može ponići i neki fenomeni da se pokažu – to je Allahova volja. A sad da li je ova bukva otišla pa urasla ovamo, ili je iz ove grana otišla u zemlju, otkud znam. Ovo je nišan, turban, kao kameni turban, ali je drvo. I dok je ono bilo manje, evo zna se, sada li je neko pisao harfove, ja ne znam“, kaže on.

Djeca u Srebrenici se ponekad uplaše Emina zbog duge, bijele brade:

„Možeš čovjeka cijeniti po bradi da je ipak ili učevan, ili umjetnik, ili pošten i tako. Pa ja sam pošten“, kazao je Bektić.

Prošao je Emin svijeta, ali se skrasio u ovom zabačenom dijelu srebreničke opštine. Kad pozavršava sve poslove, da duši oduška. Zasvira i zapjeva...

Lijepa priča, uvijek me obraduju ovakve stvari (a i sam se potiho nadam nečijem....khm....povratku )

:komp


Ne mogu sad naći, čini mi se Sheval otvorio temu o odlasku iz BiH. Shevale, sjedi gdje jesi ako nemaš financijskih problema. Ako odeš, 90 % slobodnog vremena ćeš kontati kako je bilo u Bosni. Hajd da si mladji, lakše bi zaboravio. Biti kod kuće ne znači samo imati nešto svoje (kuća, stan, zemlja) puno više znače ljudi i prije svega...način života. Ima našeg naroda svugdje ali nije to to.

Jako fina prica. Oni su se odlucili za taj zivot i neka im je sa srecom. Zao mi je dijece da zive bas robizonski ali nisu jedina , toga ima i u najmodernijim zemljama.
Mogao je ostati u Njemackoj da se izlezava i kasira tu penziju i rest socijalu ali nije, jer je u dushi insan i navikao na rad. Svaka cast da je takvog srca.
Ja se licno nikada ne bih vratila, a ko god npr Sheval ima namjeru da ide van BiH, neka ide, neka proba, Boze moj moze se svaki cas vratiti, tesko je izaci iz BiH a vratiti se nije tesko. naravno treba dobro razmisliti sta se dobija a sta gubi odlaskom u stranu zemlju. Opet ona NO RISK NO FAN Ko rece da se 90% vremena misli na BiH, vala da poreknem, gdje god da se ode moze si napraviti fina atmosfera, naci fino drustvo , opustiti se preko vikenda, naravno da nema cevapa i sjedenja pred kaficima u 18h vec, normala je da se kompletan zivot na glavu okrene treba biti majstor i najbolje od toga svega napraviti.

Shevale sretan tebi put i zelim vam dobar uspijeh.

Jeli vama zaista djeluje normalna prica da iz bukava rastu munare i nisani? Ja bih rekla da su ovoga nogirali,ko i svakog "auslendera" koji je bio izbjeglica tamo i kraj price.
Ko zeli sam zivjeti u pećini,neka mu,ali osuditi jos nekog na to,e to je vec nesto drugo.
Svako ko ima imalo savjesti,stvorice djetetu nesto da ne mora pocinjati od nule,pa sad nije bitno gdje.
Mada se znaju prednosti razvijenijih gradova i zemalja.
Ali svi smo mi drugaciji,ne zelimo svi isto.

Nego,ne znadoh za ove Shevine planove,sta bi,ode li?

Ideja wrote:
:komp


Ne mogu sad naći, čini mi se Sheval otvorio temu o odlasku iz BiH. Shevale, sjedi gdje jesi ako nemaš financijskih problema. Ako odeš, 90 % slobodnog vremena ćeš kontati kako je bilo u Bosni. Hajd da si mladji, lakše bi zaboravio. Biti kod kuće ne znači samo imati nešto svoje (kuća, stan, zemlja) puno više znače ljudi i prije svega...način života. Ima našeg naroda svugdje ali nije to to.

fino si rekla ovo ideja@,uzme ti tudjina dusu,promijeni te,natjera te da se naviknes na stvari koje ti i nisu bas skroz po kontu jer se moras prilagodit da bi egzistirao(osim ako ne zelis cijeli zivot zivjet od socijalne crkavice) itd...nema covjek ovdje svoju raju,blizu familiju,rodjake,prijatelje,komsije...moram reci da se i mnogi nasi ljudi koji dodju ovamo promijene,mnogi su najednom drugaciji,pocesto na negativno,uradili bi sve i svasta iz materijalnih
pobuda...ovdje vise niko nikom ne ide na kafu u stan ili kucu nego u kafanu ili kafeteriju...pojam "kucni prijatelj" je ovdje raritet...

tempo zivota je nevjerovatno brz,ubija ako se covjek ne zna koliko-toliko na neki nacin "branit", a i zarada nije nesto osim ako covjek nije neki snalazljiviji biznismen ili ako ima vrlo atraktivno zanimanje(a koliko ima takvih?!)...

i pomisao da sam uvijek samo stranac bas me i ne smiruje,mogu zivjet s tim ali nisam bas posebno sretan zbog toga...itd

i ko ne bi zivio i tamo i vamo

niska grana wrote:Lijepa priča, uvijek me obraduju ovakve stvari (a i sam se potiho nadam nečijem....khm....povratku )

gdje??????????Bolje ovako malo dole malo gore setas i uzivas gdje je bolje,naravno to ne moze svako .Ja np odem kuci odnesem pare da fam. uziva vratim se pokupim pare pa opet. Ovdje sve s neba samo zakaci koliko hoces i to je to

niska grana wrote:Lijepa priča, uvijek me obraduju ovakve stvari (a i sam se potiho nadam nečijem....khm....povratku )

aBd

ne zaborvite na vjecnu kumu

PS ovaj put se necu izmaknut kad nevjesta baci buket ima sve takmicarke laktovima da pokosim

Pa zar stvarno misliš da postoji ikakva šansa da to bez tebe u prvom saffu prođe

PS ovaj put se necu izmaknut kad nevjesta baci buket ima sve takmicarke laktovima da pokosim

Možda neće biti potrebe za tim akrobacijama; štaviše, koliko vidim sve su prilike da će biti dupla ceremonija (samo naprijed )

niska grana wrote:Pa zar stvarno misliš da postoji ikakva šansa da to bez tebe u prvom saffu prođe

..........

burek67 wrote:i pomisao da sam uvijek samo stranac bas me i ne smiruje,mogu zivjet s tim ali nisam bas posebno sretan zbog toga...itd

Sve što si nabrojao stoji a ovo mi posebno smeta. Barem u ovoj prokletoj AT je mržnja prema strancima tako jako izražena. Ja stvarno, tek kad sam došla ovdje, shvatila sam kako ružno zna zvučati riječ Ausländer. Nikad prije mi to nije ni palo na pamet. Možemo se mi integrirati koliko hoćemo, ali ostajemo stranci za veliku većinu čim nam vide ono -ić u prezimenu, nas se drugačije gleda. Naravno, to ne važi za sve ali za većinu ipak.
Da, ima našeg naroda svugdje, nosi se naš mentalitet sa sobom ali se i intenzivno prilagodjava i poprimaju se neke nove vrijednosti i sve je to nekako drugačije, barem meni. Ljudi su postali veliki materijalisti, glume neke moderne ljude a djelima pokazuju veliki primitivizam, svoj patriotizam kamufliraju u neke meni neshvatljive stvari... Nisu svi takvi, ali većina jeste.
Vjerujem da je onima koji su odrastali u Bosni i pogotovo bili kod kuće za vrijeme rata jako teško živjeti negdje drugo, a tu prije svega mislim na emocionalno stanje naših ljudi. Ja imam ovdje puno prijatelja i poznanika, ali istinska prijateljstva koja meni nešto stvarno nešto znače, ostavila sam u Bosni.

madam Bovary wrote:Jeli vama zaista djeluje normalna prica da iz bukava rastu munare i nisani? Ja bih rekla da su ovoga nogirali,ko i svakog "auslendera" koji je bio izbjeglica tamo i kraj price.
Ko zeli sam zivjeti u pećini,neka mu,ali osuditi jos nekog na to,e to je vec nesto drugo.
Svako ko ima imalo savjesti,stvorice djetetu nesto da ne mora pocinjati od nule,pa sad nije bitno gdje.
Mada se znaju prednosti razvijenijih gradova i zemalja.
Ali svi smo mi drugaciji,ne zelimo svi isto.

Nego,ne znadoh za ove Shevine planove,sta bi,ode li?

covjeka poznajem licno
otisao je u njemacku 70-tih godina
dakle nije izbjeglica
malo je cudan ali voli bosnu
u njemackoj ima veoma lijep stan i drugu zenu sa kojom je zakonski vjencan i ima kcerku
sa prvom zenom ima cetvoro djece, ona je rahmetli, a jedan od sinova koje ima sa tom zenom je nestao u srebrenici
ova sa videa mu nije vjencana zena, cak su i familija
njen muz kao i kompletna muska strana njegove familije su pobijeni u srebrenici
on konta da zaradjuje sevap tako sto zivi sa njom

mensečini da se previše diže u nebo rodni kraj i tako to...hebga ja već u djetinjstvu promjenio desetak gradova ....prvi grad kojeg se sjećam je foča...tamo čak i u školu kreno...pa onda seljaja ...svake malo...tako da i ne znam di mi je rodni grad ...da nemam familiju....a vani otišo svojom voljom jer mi bilo tijesno u bosni ..i to prije skoro četrdeset godina....pa ako imaš gdje objesit kaput ..ostani tu je dom

Jasenovo, 2011. Spomenik Eminovom uginulom konju Putalju, koji je otkrio Ćedo Jovanović,
Eminov komšija. Emin Bektić (1945) vartio se u Jasenovo kod Srebrenice
prije jedanest godina iz Njemačke, gdje je radio kao rudar. Selo Jasenovo
udaljeno od Srebrenice oko 20km. Živi sa ženom i četiri kćerke.





http://vimeo.com/30229112

Meni ovo po samom načinu prikazivanja, djeluje kao da je preduzeta,
neka avantura kao da je u pitanju, odlazak na pusti otok

Nije valjda da se na povratak iz dijaspore, baš tako gleda jbg?

Sta reci pukli

Rum wrote:Sta reci pukli

nista drugo vala...
ima takvih slucajeva svugdje po svijetu... za mene nista pametno. sta bi bilo kad bi sad svi poceli zivjet tako. valjda covjek treba da tezi nekom napretku, koristi nove tehnologije a ne ici, ne korak u nazad, nego hiljadama koraka...

razumljivo mi je da se neko osami za jedan period, da svoj idealan odmor ili vikend zamislja tako, negdje van civilizacije... i meni bi se samoj svidjelo... a ovo - van pameti ba...