Bosanski forum

...dakle,svi(ili velika većina nas)znamo sta je licnost,osobnost svakog pojedinca....to je,ako bi isli po nekakvoj psiholosko/filozofskoj definiciji nekakvo nase licno ponasanje,osobine koje su svojstvene samo nama,a koje nas zapravo razlikuju od drugih....
Cesto se mijenjanjem nacina zivota promijeni ili izgubi dio osobnosti....
Tako sretnemo osobe(koje recimo nismo vidjeli par godina)pa ustanovimo da to vise nisu te iste osobe...
Poznato je da je brak ili zajednica od vise clanova,mjesto gdje su kompromisi pozeljni ako ne i neophodni...
U toj zelji da se prilagode,da se dopadnu,ljudi cesto sasvim,ali potpuno sasvim,izgube sebe....
Smatrate li da je mir u kući vrijedan toga?Ili mislite da je bitno imati sebe,po cijenu bilo čega?

Ja mogu reći za sebe,da svoje neke ukorijenjene principe nikada neću izmijeniti.Ne kazem da je to pametnije.Pogotovo ne tvrdim da je to lakši put.Naprotiv.
Ali mi je pretužno kad vidim zenu koja ima manje osobnosti od papige i kad ona zapocne recenicu sa "Ja mislim"....
Kontam u sebi"ne,ne mislis ti draga moja,tvoje rijeci uopće nisu tvoje,tvoji stavovi nisu tvoji,sve je to produkt oblikovanja tvoga muža,ali ti toga nisi ni svjesna".
Ne mora samo muz mijenjati nekog,ponekad to bude zena,ili majka koja manipulira,ili čak šef za kojeg ste dugo godina radili.
Ovo su neki moji zaključci na osnovu brojnih primjera koje sam vidjela.
Po meni,kompromis je dobar,jako dobar,ali nekad trebate vi biti vi?Razumijete?
A po vama?

Šta reći na sve to, .... pa svi se mi vremenom/godinama mijenjamo - htjeli to priznat ili ne.
Ne samo zbog uticaja pojedinca, već društva općenito, trendovi se mijenjaju, sistem života pa i našeg viđenja i shvaćanja a da sam se promijenio - jesam, u svakom slučaju jesam i mijenjam se ,..... sve sam luđi i luđi

... a da se ti u tom slucaju "curikneš"

hmm,nisam to nikada gledala na taj način

Zagorka wrote:hmm,nisam to nikada gledala na taj način

Niko i ne gleda,....... sem nje same

Zagorka wrote:hmm,nisam to nikada gledala na taj način

Svako je ono što jeste i tako se predstavlja. Kako bismo inaće ljude prepoznali i kako bi smo mogli da okarakterišemo kakav je ko u biti.

silence wrote:

Zagorka wrote:hmm,nisam to nikada gledala na taj način

Svako je ono što jeste i tako se predstavlja. Kako bismo inaće ljude prepoznali i kako bi smo mogli da okarakterišemo kakav je ko u biti.

ne mozemo se promijeniti,u pravu si sreco

Ljudski karakter/licnost/personality se ne moze promjeniti u smislu da osoba postane suprotno od onoga sto u biti jeste. Ono se moze nadograditi (lose ili dobro) ili potisnuti (svjesno ili nesvjesno).

Ako neko nekome ugadja, to po meni nije promjena karaktera, vec postupak kojim navedena osoba zeli nekim nacinom osobi do koje joj je stalo, pokazati koliko joj je ustvari stalo do nje/njega (ovdje moze ici i ona o teznji ka savrsenstvu). I kako mi ustvari mozemo tvrditi da je osoba x promijenila licnost na osnovu nekog razgovora... jednog, deset, nebitno? Mozda mogu potvrditi slicne stvari za sebe, ali za ostale... hmm...

Sto se tice ponasanja u drustvu, porodici, na poslu i sl... Postoje norme/kodexi ponasanja koje pojedinac mora da postuje da bi isto funkcionisalo kako treba. Da bi bilo sta urodilo plodom mora se nesto i posaditi a ne samo ocekivati da padne s neba (analogija). Smijesno je zamisliti drustvo/zajednicu bez pravila... ili drustvo/zajednicu gdje se stavovi bas SVAKOG pojedinca MORAJU usvojiti.

Dust wrote:Ljudski karakter/licnost/personality se ne moze promjeniti u smislu da osoba postane suprotno od onoga sto u biti jeste. Ono se moze nadograditi (lose ili dobro) ili potisnuti (svjesno ili nesvjesno).

Mišljenja sam da svaka, posebno ekstremna situacija, upravo pokaže ono što jesmo. Karakter je nepromjenjljiv...može se samo malo, ne mnogo prikriti ili više naglasiti, ali ostajemo ono što jesmo.
Naravno da se čovjek izgrađuje vremenom, ali moje je mišljenje da svoju ćud (karakter) ne mijenja, nego samo nadopunjuje, poboljšava ili proružnjuje nećim novim. U suštini, osnova je ista...

I ja o tome govorim Shevale,a na ono pitanje kako se zakljucuje,pa svako sa imalo mozga zakljuci otprilike ovako....(banalan,jedan u nizu primjera),molim da ga se ne drzi ko pijan plota

Nekada sam sa kolegicom za valentinovo izlazila redovno,i njoj je bio presladak taj praznik,voli romantiku,cvijece,bla bla....eh,otkako se udala njen muz kaze da je to glupo i da je za bezboznike,i ona takodje kaze da je to glupo i sve sto i on smatra(iako nisu nikakvi vjernici)....
Druga stvar,zena voljela ici u Makarsku na more,ali posto muz smatra da je tamo uvijek pre-guzva,i ona to odjednom smatra....
I sad kao ona odjednom mrzi Makarsku....
Pa daj zeno barem reci:"mrzi mi muz i tacka"....sto moras govoriti da i ti mrzis?Kako je moguće da stvari koje volis pocnes mrziti?
(i da,oduvijek mrzis plavu boju kose i ja te sretnem ofarbanu u plavusu )
kaj,to nisu transformacije da se zapitas....ili od nekog ko je volio vino,da kaze"ne pijem ja to"...gorim da upitam otkada,ali neću da joj trazim posla...
(ovo sve nisu primjeri samo jedne osobe)

eh,da i ovaj primjer....mladić koji je gradski klošar,ozeni tatinu kćerku,i brzinom svjetlosti povadi mendjuse iz uha,prestane pusiti,piti pivo,sad mu tek viski ponekad odgovara ne ide vise na ona mjesta gdje je isao,jer su odjedanput"seljacka"

ne dipr sile kruha ti.....on trideset godina volio jedno,sad ga prosvijetlilo nesto,odjednom spoznaja dosla da voli nesto drugo...idi molim te,dobićeš batine
jest ti argumenAt

..nekako ja to ne gutam ipak....

slozićemo se da se oko ovog ne slazemo

Neka je Sheval. To sam ja i ja se ne mijenjam...

Zagorka wrote:Cesto se mijenjanjem nacina zivota promijeni ili izgubi dio osobnosti....
Tako sretnemo osobe(koje recimo nismo vidjeli par godina)pa ustanovimo da to vise nisu te iste osobe...

pa dobro. mislim da je normalno da se covjek malo promijeni. s godinama postaje zreliji i ozbiljniji (valjda. tako kaRu ). s tim mu se i fokus mijenja. ali hajd, na to sigurno nisi ni mislila.

Poznato je da je brak ili zajednica od vise clanova,mjesto gdje su kompromisi pozeljni ako ne i neophodni...
U toj zelji da se prilagode,da se dopadnu,ljudi cesto sasvim,ali potpuno sasvim,izgube sebe....
Smatrate li da je mir u kući vrijedan toga?Ili mislite da je bitno imati sebe,po cijenu bilo čega?

covjek treba imati svoj stav. to je definitivno. ne volim osobe koje se naginju kako vjetar puse. ali to ne znaci da ne trebamo biti spremni na kompromis kad je u pitanju zajednica bilo koje vrste, jer ne okrece se svijet samo oko nas. sa ljudima se zivi. niko (normalan) ne moze sam. zdrav razgovor i dogovor cuda cini. kompromis ne znaci izdati ono sto jesmo ili iza cega stojimo.

Po meni,kompromis je dobar,jako dobar,ali nekad trebate vi biti vi?Razumijete?
A po vama?

razumem, bre. slazem se u potpunosti. ono - tako ti je, pa ti kako hosh!

Najgluplje mi je kada se čovjek oženi ili zena uda i zamjenu i brojeve telefona i sve sve izbrišu iz prijašnjeg života .


Smatram da ipak treba razmišljati o predhodnim postupcima ako je to u pitanju .