Meni je najsmješnija, bila scena sa čudovištem iz Sniježničkog jezera
To je jedno jezero na Majevici u neposrednoj blizini Teočaka., Vještačko je.
Napravljeno je na način, da je sagradjena brana na rijeci Janji, kako bi se akumulisala
voda, koja je bila potrebna za rad termoelektrane u Ugljeviku. I tako eto, elektrana je bila
na srpskoj strani a brana na našoj. Što će reći, nije radilo ni jedno ni drugo, pa se akumulacija vode, podigla na maksimalan nivo.
Bezmalo, pa su i brodovi mogli da plove po njemu. I tako, sjedili smo za stolom pored
kuće u blizini jezera. U toj kući, ja sam i živio. Bilo nas je nekih sedam-osam.
Nas tri člana komande bat i još nekoliko vojnika, koji su tu čekali kamion da idu na
odmor u TZ. Medju njima, bio je jedan toliko plašljiv lik da je bio slučaj za
psihijatriju. Na liniju nije ni išao. Samo je raznosio manjerke i prao tanjire. Sjećam se da
smo cugali domaću rakiju a meze je bila piletina sa tanjirače

I taj plašljivi, valjda mu došla nužda i nije znao gdje će i otišao u pravcu jezera, pošto
je bio plašljiv, pa se nije ni usudio da pita da udje u wc u kući
Bilo je to skoro pa noć nastupa. Nije ga bilo nekih par minuta a zatim se kroz voćnjak,
prolomio jezivi, zaista jezivi krik. AAAAAAJ!!!!
Kosa mi se digla na glavi

Svi smo očima uprli u tom pravcu. Nakon par sekundi, prolomio se još jeziviji krik.
AAAAAAAAAAAAAAAAJ!
Već smo svi poskakali, uvjereni da su srbi naišli odnekud.
I vidimo, neki lik, trči od jezera prema nama. nakon sekund dva prepoznajemo
tog (Juso) lika. Trčeći navlaći pantole i dere se: Čudovište! Čudovište!!!
I kako to obično biva, sapleo se na nešto i pružio po zemlji.

Pritrčimo mu: Kakvo čudovište budalo jedna?!!
- Eno ga. Vidio sam ga u jezeru! Oči mu se sjaje i sve pljuska sa nogama oko sebe

- jao, jao, jao, kretenčino jedna.... Hajde da vidimo to čudovište.
- da mu hebemo mater ako je opasnije od nas .D
Odemo do obale i obziremo se.... I naravno, u pitanju je bio obični čamac i u njemu
neki likovi koji su pecali ribe, usput zapalili po jednu, pa se budali učinilo čudovište.
U strahu i rakiji, oči su zaista velike

Ali nemoguće je opisati, njegov izraz lica, dok je ležao na zemlji i uzbudjeno pokazivao
prstom prema jezeru. I taj molećivo molećivi pogled da ga zaštitimo od strašnog
monstruma.