Pa da pocnem...
Jedno vrijeme (3-4 godine) smo imali svoju prodavnicu (mjesovita roba),radi se o periodu od 2000 do 2003-4, i imala sam platu 150 km (75 eura) koja niej bila redovna, ali smo uplacivali redovno penziono i socijalno za sebe. Plata nije bila redovna, znace desavalo se da ne dobijem banke po 2-3 mjeseca,ali nam je budzet u kuci bio zajednicki, tako da smo nekako "pokrivali", s tim da je bilo neke ustedjevine iz njemacke gdje smo bili u izbjeglistvu. Kada je sve to propalo, nisam radila nekih 9 mjeseci i nasla sam posao u prodavnici boja i lakova, i tu mi je plata bila 400 km prva tri mjeseca, s tim sto bi me prijavili na penziono i socijalno nakon ta 3 mjeseca probnog rada. medjutim, prodavnica niej radila kako treba, pa su mi nakon dva mjeseca ponudili smanjenje plate i nikako ne prijavljivanje na sto nisam pristala, i u medjuvremenu pronasla novi posao.
Na radiju sam imala platu 600 km, benzin sam sama placa, mjesecno me je izlazilo 150 km, i nisam ni tamo bila prijavljena, kasnije su slagali da ce me prijaviti uz dodatak radnih sati (morala sam raditi i subotom po 5 sati), ja sam svoje ispostovala, ali oni svoje nisu, Ne bih ni znala da nisam jednom slucajno trebala doktoru ali nisam mogla ovjeriti knjizicu, Pokusavala preko inspekcija, zdravtvenog, svega, ali ljude jednostavno ne mozes natjerati da plate svoje obaveze. I da, platu sam dobijala "na rate", uvijek je kasnila, i nikad nije bila na vrijeme, dobijala sam po 30-40-50 eura kad imaju, a oni su kupovali auta, podizalo spratove kuce, otvarali televiziju, kupovali opremu. I dala sam otkaz.
Ovje sam dosla za platu od 900 eura prije odbijanja poreza i svega, kad se sve odbije ostajalo je 700, od kojih sam placa stan ( danas kosta 360 eura), i ostaje mi 340 za zivot. Znaci 680 maraka... gdje si bio,s ta si radio- nista!
Uvijek moze bolje, ne zalim se, nisam navikla na luksuz tako da se i od ove sume koje imam "natjeram" na ustedu. Kada sam u Bosni ljudi odmahuju i glavama i rukama govoreci "ne bih ja za te pare radio"...Ja bih... Vodim normalan zivot, nemam nista extra,ali platim sebi stan, imam za hranu, za poneku krpicu, i valjda je to ono sto nam u osnovi i treba. Da sam u Bsoni imala bih sigurno isto ovoliko,ali bih zivjela sa roditeljima, nedostaju oni meni,ali valjda svako od nas tezi nekom svom kutku, a to nije uvijek samo soba.
Bice bolje, samo treba vjerovati
Za koliko bih pristala? Pa zavisi od posla, za sada sam jos uvijek ovdje gdje jesam, ali trazim dalje... Jedna od opcija je vracanje na pocetni nivo u IT svijetu a to je helpdesk,call center, u drugoj kompaniji ali za 200 eura mjesecno vise, i to mi je za sada jedina mogucnost. Mjenjanje kompanije za 200 eura je ok.
Da li bih se vratila u BiH?

tesko pitanje... da, za posao na radiju opet, ali ne bih ispod 500 eura, i sa jos nekim uslovima