Forbidden Planet (1956)
SF snimljen sredinom dvadesetog veka, sa vrlo visokom ocenom na IMDB-u, a savremen kao i svaki drugi SF. Nema tu neke posebne mudrosti, sve što imamo danas, imali su i oni 1956. OK, za ukus savremenog gledaoca ima možda preveliku dozu naivnosti, ali koji dobar SF nema?
Od nedavno pokojni Leslie Nielsen, koji od mog rođenja naovamo igra matore kurotresine, ovog puta u ulozi mladog zavodnika. Sa smeđom talasastom kosom, razdeljkom pravim kao strela i titulom kapetana svemirskog broda, čiji idiotski usredsređen pogled kao da nagoveštava
Ima li pilota u avionu i
Goli pištolj (od velike drame do urnebesne komedije nema ni pola koraka)
Valter Pidgeon kao stari mizantrop i Anne Francis kao njegova ćerka.
Brodski kuvar sa obaveznom keceljom i kapom, sklonošču ka alkoholu i ironičnim komentarima. (Istina, brodski šporet nismo videli

).
Robot po imenu Robi, jedan od najsimpatičnijih filmskih robota ikad!
Snimljen prema dobrom SF romanu, ovaj film ima sve što zahteva žanr. Svemirski brod, razne ekrančiče i svetlucave žičke (klistronski modulator da i ne spominjem!

), ali u centru pažnje najobičniji ljudski problem: autori drsko parafraziraju Shakespeareovu
Buru:
(starac sa ćerkom, daleko od sveta), sa ćerkom koju štiti od ljudi (a koja ne želi da bude zaštićena, naprotiv!) Ali to je
Bura sa dodatnim velikim pitanjem - da li je stari namćor pravi otac devojke, ili ju je klonirao kao srne, jelene, majmune i tigrove? Da li ju je napravio kao što je napravio robota, na svoju sliku i priliku? Nikad nećemo znati. Samo je Leslie Nielsen imao privilegiju da to sazna iz prve ruke... da li je njegova buduća prava žena, ili samo kutija puna drangulija.