Bosanski forum

Judaizam je religija koja propovijeda vjeru u jednog, bestjelesnog i samo duhovnog Boga, oca svih ljudi. Ovaj Bog predstavlja sveukupnost moralnih savršenstava i od ljudi zahtijeva ljubav i pravednost. Ime ovog Boga zbog svetosti ga nije dozvoljeno izgovarati. Judaistička religioznost temelji se u poslušnosti prema “božanskom zakonu”. Ovaj zakon sadržan je u hebrejskoj Bibliji. Biblija je sintetiziran rukopis od 24 knjige. Pisana je na hebrejskom i djelomično na aramejskom jeziku. Govori o povijesti, idejama i društvenim borbama judinog naroda. Ujedno to je i zbirka vjerskih i pravnih propisa, kao i starih mitova koje su Judeji preuzeli od drugih naroda istoka. Stari zavjet djeli se na tri osnovne grupe:

1. Zakon (hebrejski: Tora, sadrži tzv. Petoknjižje - Pet knjiga Mojsijevih: Knjigu postajnja, Knjigu izlaska, Levitski zakonik, Knjigu brojeva i Ponovljeni zakon)
2. Proroci (sadrži: Prve proroke i Posljednje proroke), i
3. Spisi (Psalmi, Knjiga o Jovu, Priče Salomonove, Prva i Druga knjiga dnevnika, Jezdrijina i Nemijina knjiga, Knjiga o Ruti, Pjesma nad pjesmama, Knjiga propovjednika, Plač Jeremijin, Knjiga proroka Danijela). Mnogi istraživači smatraju da je Stari zavjet prethodna faza u razvoju kšćanske religije koja je izložena u Novom zavjetu.

Pored Tore za vjerski život Židova posebno je važan Talmud (hebrejski: učenje). Talmud je velika je vjerska zbirka poslje-biblijskih tumačenja hebrejske Biblije, obrednih pravila, pravnih propisa, priča i izreka. Sastoji se iz dva djela: Mišna (tekst učenja) i Gemara (objašnjenje učenja). Postoje dva Talmuda: Jeruzalemski Talmud (priređen oko 650. godine nove ere) i Babilonski Talmud (priređen oko 500. godine).

Za ortodoksnog Židova obavezan je i veliki broj obrednih propisa i propisa o čistoći i ishrani. Osnivač hebrejske religije je Mojsije (hebrejski Moše, oko 1225. pr. Kr.). Praktično jedini izvor za upoznavanje Mojsijevog života, rada i učenja je Biblija, odnosno Stari zavjet. Mojsije je bio hebrejski vođa i zakonodavac koji je narod oslobodio egipatskog ropstva i na gori Sinaju dao im dvije tablice koji su postali temelj hebrejske religije. Mojsije zauzima prvo mjesto među osnivačima religija, pošto njemu u prilog ide kronološko prvenstvo: Zaratustra, Buda, Konfučije, Isus i Muhamed pojavili su se tek mnogo stoljeća poslije njega. Prema Bibliji, Mojsije je čuvajući stoku na brdu Horeb (Sinaj) vidio Boga (Jahve) koji mu je dao moć da vrši čudesna djela i povjerio mu misiju - da se vrati svojim plemenima i oslobodi ih od ropstva.

Židovske svete knjige

Tora je, slobodno prevedeno, Zakon. Židovstvo doživljava Toru kao Božju riječ i kao samu božju pojavnost. Tora, kao osnovna knjiga cijelog židovstva, je pravilnik privatnog, društvenog, političkog i vjerskog života Židova. Ona je i više od toga. Zapravo to je savršen nacrt svijeta, jer svijet koji je stvoren prema načelima Tore, trebao bi biti i uređen prema istim načelima.

Talmud je zbornik cjelokupne usmene predaje koja regulira religiozno-pravne odnose židovskog naroda. Postoje dvije verzije; babilonski Talmud koji je nastao negdje oko 500. godine i jeruzalemski koji je nastao stotinjak godina ranije. Oba se sastoje od dva dijela. Mišne i Gemare. Mišna je najraniji sačuvan rabinski tekst o vjerskom zakonu, a Gemara su rabinski komentari Mišne.

Zohar je najpoznatija kabalistička knjiga. (Riječ kabala hebrejskog je porijekla i ona znači primati). Kabala je tajna nauka drevnih Hebreja. Njezini tekstovi razvijaju poseban način mišljenja, poseban način gledanja, poseban način doživljavanja. Gotovo kao da se uči novi jezik, novu metodu razmišljanja.

Sinagoga (grčki: skupština, okupljanje) je zgrada u kojoj se obavljaju vjerske aktivnosti u židovstvu. Rabin (hebrejski: moj učitelj) je židovski svećenik, poglavar vjerske općine. Status rabina stječe se dugogodišnjim izučavanjem Biblije i Talmuda.

blagdani

* sabat - sveti dan mirovanja - najvažniji blagdan,
* Roš ha-sana - Nova godina - obljetnica stvaranja svijeta,
* Jom Kipur - dan pomirbe i pokajanja,
* Sukot - blagdan sjenica,
* Š'mini Aceret i Simhat Tora - obnavljanje kruga čitanja Tore,
* Hanukai - blagdan svjetlosti,
* Tu bi-š-vat - nova godina drveća,
* Purim - blagdan izbavljenja,
* Pesah ili Pasjha - blagdan izlaska - izbavljenja iz egipatskog ropstva,
* Jom ha-Šoa - dan sjećanja na žrtve Holokausta,
* Jom ha-Acmaut - dan države Izrael,
* Jom Jerušalajim - dan grada Jeruzalema,
* Šavuot - blagdan primanja Tore.

PESAH



SREĆAN PESAH!
HAG PESAH SAMEAH!

Jevrejski praznik Pesah se praznuje u znak oslobođenja Jevreja iz Misirskog ropstva (hebr. Micrajim – Egipat). U hebrejskom jeziku Pesah se još naziva:
- Hag ha-macot (hebr. Hag – praznik), praznik prijesnih, beskvasnih hljebova, jer je u vrijeme praznika izričito zabranjeno jelo s kvascem pa čak i posjedovanje bilo čega kvasnog.
- Z’man Herutenu (u doslovnom prevodu, praznik naše slobode).
- Hag Ha’aviv (praznik proljeća, zato što uvijek pada u proljeće (hebr. Aviv – proljeće). Po jevrejskom lunarnom kalendaru praznik počinje 15., a završava 22. nisana).

Pesah je jedan od tri hodočasna praznika kada svi Jevreji koji imaju mogućnost, hodočaste u Jerusalim. U vrijeme postojanja hrama svaki punoljetni muškarac bio je obavezan doći u Sveti grad.

Slavlje započinje večer prije prvog dana praznika (Erev Hag) večerom koja se zove Seder veče. Seder je hebrejska riječ koja znači red, a Seder večera je praznična, obredna večera, na kojoj se molitve, čitanje Hagade i svi drugi običaji obavljaju po strogo utvrđenom redu. I hrana se servira na "kearat seder", to je veliki tanjir na kojem je postavljeno sve što je potrebno za jelo tokom večere.

Kako je Pesah praznik koji se proslavlja u porodici, za vrijeme Seder večere svi ukućani se okupljaju oko trpeze na kojoj su postavljena jela koja simbolično podsjećaju na robovanje Izraelaca u Egiptu i na njihovo izbavljenje. U svim jevrejskim porodicama za trpezom tokom Seder večere ostavlja se jedno prazno mjesto i jedna čaša vina za proroka Eliju. Postoji vjerovanje da će se prorok Elija vratiti kao vjesnik dolaska Mojsije. Običaj je i da se za vrijeme večere vrata od kuće ostavljaju otvorena, kao znak dobrodošlice svakom dobronamjernom putniku-namjerniku. Seder počinje domaćinovim pozivom siromašnima da dođu i s njima podijele sve što ima na trpezi.

Čitanje Hagade je osnovni dio Sedera. Hagada opisuje događaje koji se odnose na praznik, hronološki iznoseći historiju dolaska izraelskih plemena u Misir, njihovo oslobađanje iz ropstva i objašnjava svrhu pashalne žrtve za vrijeme Drugog hrama. Ona govori i o upotrebi beskvasnog hljeba (macesa), gorkih trava (maror), i ostalog jela koje se nalazi na trpezi. U njoj su sadržani odlomci iz Biblije, Midraša, stare legende i anegdote, molitve i pjesme zahvalnice, a završava se popularnom pjesmom "Had gadja".
Praznik se čestita sa:
- kod Sefarada: Buen moed (dobar praznik) i Lešana habaa bi Jerušalajim (dogodine u Jerusalimu)
- kod Aškenaza: Hag sameah vekašer (radostan i košer praznik).
Večer kojom počinje Pesah osobito je svečana. Nakon službe u sinagogi, obitelji se okupljaju za stolom i tada zapravo počinje pravi obred - pashalni »seder«. Pashalna večera ima svoj određeni tok, pa u tu svrhu koriste i knjižice s opisom kako ta večera mora teći. Opis pashalne večere naziva se Hagada šel Pesah. U našim je krajevima osobito poznata stara »Sarajevska Hagada«.
Tanjir za Seder: na njemu se nalaze:
- pečena janjeća kost, simbolizira hramsku žrtvu
- jaje, simbolizira žalost za Hramom
- maror (gorko bilje; npr. hren) = simbolizira gorčinu ropstva
- haroset (mješavina jabuka, grožđica, badema, datulja i sl., začina i vina), simbolizira građevinski materijal kojim su Izraelci gradili u Egiptu
- karpas (peršun, celer ili neko drugo zeleno bilje) = simbolizira zelenilo proljeća.

Kearat Seder – tanjir za Seder

Na stolu su još
- 3 komada beskvasnog hljeba, maca, maces, (macot u pluralu);
- 2 porcije za subotu (Šabat) za lehem – hljeb (ropska porcija koju su Izraelci svakodnevno nosili na rad),
- 4 čaše simboliziraju 4 načina koje je Bog spasio Izraelce iz egipatskog ropstva, a
- 5. čaša čaša se zove Elijahuova čaša. Ona je posljedica jedne Talmudske rasprave o tome da li zapravo treba bit 4 ili 5 čaša (kako se vjeruje da će Elijahu, kada dođe, riješiti i sve Talmudske nesuglasice). Inače, za vrijeme sedera, u određenom se trenutku otvaraju vrata za Elijahua, a u sklopu nade u dolazak Mesije.

Seder se sastoji od 14 dijelova unutar kojih se uči lekcija o tome kako je Bog spasio židovski narod od ropstva. Nakon toga se srednja maca lomi na dva dijela te se jedan dio (afikoman) odvaja da bi se jeo kao zadnje jelo prije blagoslova nakon jela (kako bi okus mace slobode mogao ostati u ustima). Nakon toga se karpas umoči u slanu vodu i pojede.
Jedan od zanimljivijih trenutaka Pashalne večere svakako je onaj kada najmlađi član obitelji postavlja pitanja:
Ma ništana ha layla ha ze (po čemu je ova noć drugačija od svih ostalih?)
Otac obitelji odgovara: »Bili smo robovi faraonovi u Egiptu, ali Gospodin naš Bog izveo nas je odande snažnom rukom i ispruženom mišicom. I da Sveti, blagoslovljen budi, nije izveo naše očeve iz Egipta, mi bismo i naša djeca i djeca naše djece još uvijek bili robovi faraonovi u Egiptu. Stoga je naša dužnost zahvaljivati, hvaliti, pohvaljivati, slaviti, uzvisivati, častiti, blagosiljati... Onoga koji je sva ova čudesa učinio za naše očeve i za nas. On nas je izveo iz ropstva na slobodu, iz žalosti u radost, iz tugovanja u proslavu, iz tame na veliko svjetlo, i iz sužanjstva u spasenje. Stoga zapjevajmo pred Njim novu pjesmu, Aleluja!«

Večera se nastavlja do kasno u noć.
Slijedi blagoslov nad macot i nakon toga se jede maror s haroset te jaje umočeno u slanu vodu (simbolizira ropske suze). Slijedi afikoman (maca-desert), treća čaša vina te blagoslov nakon jela.

Nakon blagoslova slijedi Halel (Psalmi 113-118), koji se recitiraju/pjevaju uz 4. čašu vina.

Hagada

Hagada je jevrejska obredna knjiga (kodeks), koja sadržava biblijske priče, molitve i psalme vezane za praznik Pesah (Pashu), posvećen oslobođenju Jevreja od egipatskog ropstva. Sa ovim sadržajem podudara se i ilustrovani dio ove knjige. Sarajevska Hagada pisana na finom pergamentu, predstavlja najstariji i najraskošniji primjer ove vrste kodeksa; djelo je španske iluminatorske umjetnosti XIV. stoljeća, sa očiglednim uticajem tadašnje italijanske i francuske savremene slikarske umjetnosti...

Izvorna je samo Tora/Tevrat kao bozija objava... Sve ostalo ni Isus Krist ni Muhamed a.s. nisu potvrdlili kao ono sto je od Boga objavljeno..

Hanuka je jedan od najvećih židovskih praznika, a slavi se 25. kisleva (sredina prosinca). Tim se praznikom spominje događaja iz 164. p.n.e. kad je, nakon trogodišnjih progona i borbi, ponovno posvećen jeruzalemski Hram. Helenistički kralj iz obitelji Seleukovića, Antioh IV. Epifan, bio je zabranio židovske obrede u Hramu, te uspostavio štovanje Zeusa Olimpskog. To je potaklo židovsku pobunu, u kojoj su ih predvodili Makabejci. Nakon Epifanove smrti Hram je očišćen i ponovno posvećen.

S tim je događajem povezana legenda o svjetiljci koja je nastavila gorjeti u Hramu, premda za nju nije bilo dovoljno ulja. Hanuka je tako ostala bitno praznik svjetla. Židovi svake godine kroz tjedan Hanuke pale posebne osmerokrake svijećnjake "hanukije" i to tako da svake večeri zapale po jednu svjetiljku toga svijećnjaka.

Slika ortodoksnog Jevrejina upakovanog u ogromnu plastičnu kesu izazvala je debatu na internetu pošto su se mnogi javili da objasne ovu neobičnu putničku odjeću. Onaj ko je postavio sliku na Imgr napisao je komentar: „Ortodoksni Jevrejin u avionu sa ženama – pa
se sakrio u plastičnu kesu...”



Ultraortodoksni Jevreji se pridržavaju striktnih pravila koji podrazumijevaju i odvajanje polova u javnosti. Izraelski dnevni list "Harec" piše da je izraelska avio-kompanija "El al" primjetila sve veći broj ortodoksnih Jevreja koji traže da zamjene mjesta kako ne bi sjedili pored žene.

Drugi korisnik je, međutim, odgovorio da kesa nema veze sa ženama.

"On je potomak koena, reda visokih sveštenika kojima nije dozvoljeno da hodaju ili lete preko groblja, jer bi postali nečisti", napisao je ovaj korisnik.

"El al" nije dozvolio grupi ultraortodoksnih Jevreja, potomaka sveštenika, da se 2001. hermetički zatvore u plastične kese dok su preletjeli preko groblja Holon.

Sljedeće godine ista avio-kompanija je zabilježila još jedan incident sa putnikom koji je pokušao da se umota u plastiku.

:smijeh

dokle extremizam moze odvesti

Jer nisu normalni..

mailed wrote:dokle extremizam moze odvesti

ma kakav extremizam,to je tako ispravno,svako ima pravo da se nosi kako želi,biti umotan u najlon je baš nekako dokaz da si drugačiji,a isticanje je uvijek dobro,osim toga zaštićen si od bakterija.......super je ili hodati ko od majke rođen ili spakovan bolje od tv-a u transportu.....šta će nam normalna odjeća

jah

ispadne da mi nismo normalni

totalno smo konvencionalni

Pa ako je to baš ta slika, kako je preživio tako upakovan ko novogodišnji paketić?
Ne vidim neki dovod zraka.

Sve je više i više dokaza, da je Sinajska planina, koja je sveta za židove, pa i za kršćane, ujedno sveta i za muslimane. Odnosno, riječ je o planini Bedr.

Znači Bedr=Sinajska planina.

Jel neko nešto čitao o tome?

Krokodil Behko wrote:Sve je više i više dokaza, da je Sinajska planina, koja je sveta za židove, pa i za kršćane, ujedno sveta i za muslimane. Odnosno, riječ je o planini Bedr.

Znači Bedr=Sinajska planina.

Jel neko nešto čitao o tome?

..nesto malo....
imas u svim knjigama...vezanih za taj region..
odes samo u biblioteku,Dzamiju.....
Opjevana je u u najljepsim ilahijama....ima ih bezbroj....

1 dan Hanukkah -

[ytube][/ytube]

Mislim da se u njih cak ne smije jesti meso i mlijecni proizvodi zajedno a ni zecevi se ne smiju jesti.

Dokle je to doguralo..

Nego, kad smo kod teme - hajmo jedno takmicenje, da pustimo svi muski one njihove kike, to mi nekako bolje od onog forumasa godine

sto se tice hrane --nisu daleko od -muslimana--iste 'ALERGIJE' imaju

E ovo bi bilo zabavno Hocu Kike da gajite i Crne sesire da kupite Go Melek Go Go

Časopis Židovska svijest prvi put je izašao 1. novembra 1918. godine u Sarajevu, i postojao do 1924. Naslovnica donosi uvodni tekst koji govori o Jevrejima kao narodu koji je “dvije hiljade godina u tuđini”. Kao što i sam prvi broj poručuje, glasilo će služiti za davanje smjernica za jednički rad tog naroda, ali i za poučne stvari u odgoju djece u “čisto židovskom nacionalnom smislu”.

Piše i o buđenju jevrejskog naroda i traženju istih građanskih prava i samostalnosti u Palestini. Prenosi i “Objavu zemaljske organizacije cijonista iz jugoslavenskih zemalja”.