Ruana wrote:Ako covjek ne vjeruje u drugi zivot (zivot poslje smrti), onda ce biti preplasen samom pomisli na smrt. On ce takodje biti pod ogromnim pritiskom da trci za novcem i strastima, jer misli da je ovaj zivot jedina i posljednja prilika. Ovaj pritisak ce lisiti covjeka njegove unutrasnje harmonije, sigurnosti i ravnoteze.
Ne slažem se Ruana s tobom jer znam suprotne primjere. Ne pate svi za novcem pa da bi bili pod pritiskom trčati za njim. Moj kolega iz planinarskog kluba je ateist a novac ga zanima samo toliko da si kupi dobre gojzerice.

Najviše voli landrati po planinama i zuriti u nebo.
S druge strane, znam vjernike koji naprosto vole lijepe stvari koje si mogu kupiti samo novcem, i lete za novcem, da.
Isto tako i strah od smrti. Mnogi se vjernici usprkos vjerovanju u život poslije smrti ipak boje i da ih staviš u bilo koju po život opasnu situaciju borili bi se i rukama i nogama za život. A opet imaš ateista koji nekako mirnije prihvaćaju kraj života, ne peru ih paranoje i strahovi.
Nema pravila, ne znam otkud ti onakva podjela.
Blackhawk wrote:
I san je jedan dio smrti, jer i dok spavamo i sanjamo, nasa dusa napusta tijelo, i zbog toga ne valja naglo buditi onog ko spava, jer se moze desiti da se dusa ne vrati i covjek umre..
Ako ovo nema veze s vjerom već nekim osobnim pretpostavkama onda bih samo rekla da ništa ne napušta naše tijelo dok spavamo osim CO2.

A milijune ljudi diljem svijeta svako jutro naglo bude budilice pa su i dalje živi. Nemoj strašit forumaše ovdje.
Ako je to nešto temeljeno na vjeri, onda zanemari napisano, ne ulazim u to.