Bosanski forum

Primjetila sam da dosta ljudi ne mari mnogo za poklonima,i spremna je dati nekome poklon ako se ta stvar nekoj osobi sviđa.
Jednom mi je prijateljica željela pokloniti prsten,a ja znam da ga je dobila od tetke i nisam željela uzeti taj prsten.Rekla sam joj da se pokloni ne poklanjaju,ali njoj to očito nije mnogo značilo.
Ja nikada ne bih nekome poklonila nešto ako sam ja to dobila na poklon,pa makar mi se ta stvar ne sviđala,radije ću je čuvati kući kao uspomenu,ne moram nositi ako mi se baš ne dopada (naravno ako se radi o nakitu ili odjevnom predmetu).
Isto tako kada sam bila dijete i igrala se s prijateljicom uvijek mi je bila jako draga jedna njena lutka i ona je rekla da bi mi je poklonila,ali da neće,jer je ona dobila na poklon od rahmetli oca.
Kakav je vaš stav o ovome?
Da li ste nekada nekome poklonili poklon?
I jeste li nekada primili od nekoga već poklonjenu stvar?
Obraćate pažnju na to ili vam je svejedno?

Ne dajem nikome svoje poklone.. Cuvam ih ako to nisu pokloni,
koji se mogu pojesti ili popiti
Imam pet-sest vrijednih poklona.. Naravno u emotivnom smislu..
Ne vjerujerm,da neko moze za bilo koji novac na dunjaluku,kupiti
od mene moj rucni sat ...

Mnogo ljudi to radi,a meni je to kao da prodaje svoje uspomene

hahha joj pogotovo ako im se poklon ne svidi pa taj poklon zene nose drugima
Sjecam se dobro dok sam nekada davno zivio u Bosni da je jedan te isti npr. keks kruzio po mahali jer su ga jedni drugima donosili a neko na kraju otvori i vidi da je pokvaren jer je rok istekao
Case, serpe, tanjire, fildzane, ma sve to ide u krug hahha
Sto se tice poklona ja svoje ne dam nikome, ne dam iz postovanja prema onome ko mi je to poklonio

na zalot to je kod nas uobicajeno
i taj poklon seta okolo dok opet ne dodje do tebe

Čini mi se da sam već pisala negdje kako sam poklonila poklon - koferčić sa šminkom koji dobih od jedne poznanice. Dala sam to curici koja ga je sigurno izlizala u rekordnom roku Normalnije mi je takve stvari pokloniti nekom ko će ih koristiti nego da kod mene skupljaju prašinu,smetaju mi i na kraju ih odlučim baciti jer je očito istekao rok upotrebe.
Ili šta ja znam, neka poznanica, rodica (koju sam možda jednom vidjela u životu) dodje i donese šoljice i sl. a ja ih imam ili mi se ne svidjaju - poklonim to takodje nekom. Ljudi su često iforsirani time da po svaku cijenu moraju nešto pokloniti nekom pa često ne razmišljaju ili nemaju vremena razmisliti šta bi poklonili.

Ovi stariji možda se i prisjete, ali u ondašnjoj YU jsu neke stvari bile nenormalno skupe.
Kad danas to pogledate jednostavno da ne povjeruješ.
Elem, u tu grupu turbo skupih stvari su spadale i ondašnje bobonijere. Uglavnom to je bio pojam kada ti neko kao poklon donese bobonijeru pri dolazku u goste. Ista se obično darovala u nekim baš posebnim prilikama (useljenje u novu kuću, ženidbe i sl.) i nije se "nosala" svakodnevno. Za takve događaje išao je neki keks i sl.

Takođe se vrlo rijetko imala prilika i otpakovati ta dražesna kutija povelikih dimenzija, jer svi su to čuvali da mogu nekome drugome teslimit.
Mati je uvijek bila sumnjičava i dobro je zagledala jer rok upotrebe, skoro na svakoj, je blago rečeno bio upitan

Jednom prilikom, komšija, tokom razgovora reče ocu kako on sa svojoj Hajrom (žena mu) odavno "tajno" zabilježi (označi) bobmbonjeru koju dobije, a prije nego što je on odnese nekome drugom u goste, i onda doda: "E nećeš vjerovat komšija al su se meni i Hajri u ovih 10-tak godina tri puta iste bobonjere vraćale"

Ono sto mi se ne svidja "saljem dalje"
Npr. suvenire ili neke uspomene nikad ne bih poklonila dalje. A odjecu, parfem ili nesto slicno, poklonim dalje.
Moja zaova kad nekome kupuje poklon, ona nikad ne gleda, da li to ti volis ili nosis, nego ona po svome sta se njoj svidja ona to i kupi. Brige nju sto ja ne nosim sljokice, ona meni uvjek nesto tako donese. I kad joj kazem "sta ce mi bona ovo, znas da ne volim" ona uvjek isto "ja majke mi ne znam sto ti to ne volis tebi to bas fino stoji, a ti boja bas pristaje" a ono niDJe veze.
Moj muz oj je zabranio da mu kupuje poklone.

gejsha wrote:Primjetila sam da dosta ljudi ne mari mnogo za poklonima,i spremna je dati nekome poklon ako se ta stvar nekoj osobi sviđa.
Jednom mi je prijateljica željela pokloniti prsten,a ja znam da ga je dobila od tetke i nisam željela uzeti taj prsten.Rekla sam joj da se pokloni ne poklanjaju,ali njoj to očito nije mnogo značilo.
Ja nikada ne bih nekome poklonila nešto ako sam ja to dobila na poklon,pa makar mi se ta stvar ne sviđala,radije ću je čuvati kući kao uspomenu,ne moram nositi ako mi se baš ne dopada (naravno ako se radi o nakitu ili odjevnom predmetu).
Isto tako kada sam bila dijete i igrala se s prijateljicom uvijek mi je bila jako draga jedna njena lutka i ona je rekla da bi mi je poklonila,ali da neće,jer je ona dobila na poklon od rahmetli oca.
Kakav je vaš stav o ovome?
Da li ste nekada nekome poklonili poklon?
I jeste li nekada primili od nekoga već poklonjenu stvar?
Obraćate pažnju na to ili vam je svejedno?

Isto kao i ti, nikada ne bih mogla pokloniti poklon koji je meni namjenjen. Čuvam ga ili koristim.
Poklon mi je nešto posebno i nikada nisam gledala u njegovu ljepotu ili vrijednost, nego kao lijepu gestu u znak pažnje... Poslije to bude lijepa uspomena i kako mogu da se odreknem lijepih misli koje će mi izazvati samo pogled na dobivenu stvar, a da ne govorim o korištenju dobivenog. .
A pažnja ima najveću vrijedost, vrijedniju i od samog poklona. To je moj stav .

Nedavno sam se morala rastati od jedne igračkice, plišani cuko, koju sam dobila od bivšeg prijatelja.
Mali rođak je odnio kući, nisam imala srca oteti djetetu.

Poklone cuvam... Nikad ih ne prosljedjujem...
Kod mene to nije stvar kurtoazije, bontona ili cega vec... Nego ta stvar odmah dobije emotivnu vrijednost, ma od koga da je i ma sta da je u pitanju.. Tak'a sam...

PS: A vi koje dijelite sminku.. Ovaj.. Khm.. Znate ovaj.. Gdje da pricekam???

Nemam se sta emotivno vezati za dzemper sa sljokicama koji necu nikad obuci i znam da cu sljedeci rodjendan dobiti opet nesto sa sljokicama, ili parfem od kadifica od koga mi se povraca.

Ruana wrote:Nemam se sta emotivno vezati za dzemper sa sljokicama koji necu nikad obuci i znam da cu sljedeci rodjendan dobiti opet nesto sa sljokicama, ili parfem od kadifica od koga mi se povraca.

Pa ok, razumijem. Ali ja sam drugacija.
Dodue, nemam nikog ko mi poklanja toliko pogresne poklone, mozda bih i ja u tom slucaju to proslijedila.. Ali ja sma tip osobe koji cuva cak ipapirne porukice iz osnovne skole, radi njihove emotivne vrijednosti...

Ruana wrote:Ono sto mi se ne svidja "saljem dalje"
Npr. suvenire ili neke uspomene nikad ne bih poklonila dalje. A odjecu, parfem ili nesto slicno, poklonim dalje.
Moja zaova kad nekome kupuje poklon, ona nikad ne gleda, da li to ti volis ili nosis, nego ona po svome sta se njoj svidja ona to i kupi. Brige nju sto ja ne nosim sljokice, ona meni uvjek nesto tako donese. I kad joj kazem "sta ce mi bona ovo, znas da ne volim" ona uvjek isto "ja majke mi ne znam sto ti to ne volis tebi to bas fino stoji, a ti boja bas pristaje" a ono niDJe veze.
Moj muz oj je zabranio da mu kupuje poklone.

Joj dobra si kad možeš reći,ja uvijek kažem da mi je fino,sve,nekako mi žao reći da mi se ne sviđa


a proslijeđujem mahom one bombonijere Žade isl dijelim ko naiđe

Normalno ne bi se trebali pokloni poklanjati..ali ne ide mi ni to , da poklanjam nesto sto se meni ne svida nekom drugom..a malo kada sam dobila nesto sto mi se ne svida..

E jeste neki emotivci. Pa jednom sam u zivotu vjerovatno kao i vecina vas, ostala bez svega. Sve najdraze uspomene su ostale citaj opljackane. I sad ja treba da se vezem za parfem, dzemper, ili neku drugu glupost a slike iz djetinjstva nemam.

silence wrote:To je nešto drugo... Znaš' šta ćeš da uradiš ako ti je posebno stalo do te plišane igračke...kupi istu ili sličnu i zamijeni se sa njim...

Ma neću. Tetka je rekla da možemo uzeti natrag sve igračke koje želimo ako su nam posebno drage, ali ne želim da ispadnem sitničava. Uostalom skontao bi on moja silence da to nije ista igračka, mudro je to

Ne znam zašto bih se emotivno vezala za poklon koji mi je neko kupio radi reda. Rođendan joj je..hajde kupiću joj ovaj parfem (pa uzme prvi s desna). Imaš poklone koji su vrijedniji (ne mislim na cijenu) i one koji su poklonjeni jer je bio red...
Ne znam zašto bih čuvala ove druge ako ih nikad neću iskoristiti. Bolje da ih nekom dam, ali kao što sam napisala u prethodnom postu, dam ih onako bez povoda, a ne kao rođendanski poklon i sl.