Kod nas je za Bajram gužva od kako pamtim...
Obično se sva rodbina skuplja tamo gdje su roditelji. Tako je bilo dok je nena rahmetli bila živa. Dolazile su njene 4 kćerke s porodicama i uglavnom bi se dogovorile kad će doći kako bi se sve sastale.
Kad je nena umrla, sestre su se udale i sad one dolaze s porodicama.
Osim toga, dođu svi iz mahale..po jedno, dvoje, do petero i tako ih se izmijeni po 60 tokom tih par dana Bajrama.
Ali ja to tako volim... Meni je nekako nezamislivo da mi nikog nema. Čujem dosta žena kako kažu... Ne znam bi li ikako baklavu..ko će mi je? Ili ostala mi skoro čitava tepsija kolača, pa sam na kraju bacila i slično.
Ja puno napravim i sve to ode.
Uglavnom, ujutro ustanemo i dok se tata i brat spreme ja napravim kafu, pa popijemo i oni odu u džamiju, a ja obavim neke sitnice...prebrišem banju, pospremim, pripremim voće, mezu, nasložim na jedno mjesto tanjire za kolače, čaše i ostalo da mi je sve na jednom mjestu. Pregledam prenos klanjanja na FTV i onda obavezno ugasim TV kad počnu ilahije i bajramske pjesme (razlog možete pretpostaviti).
Tad dođu tata i brat, podijelimo Bajram i doručkujemo. Ako je ramazanski Bajram obavezno jedemo jaja i salatu
Uvijek inzistiram na tome jer tokom Ramazana ne doručkujem, pa se poželim toga. Onda operem suđe, a tata ode po pečeno janje ili kozle i hljeb

pa se malo i toga čopne.
I onda počne...najprije komšije, a oko podne sestre...pa opet komšije i rodbina. Djeca svako malo ulijeću i tata im da nešto para, ali svaki put se prepirem s njim u vezi toga jer mu uvijek fali, pa traži od nas i od drugih sitno. Nije mi žao tog sitniša, normalno, ali zašto je teško otići dan ranije u prodavnicu pa usitniti.
Ja baš oduljih s ovim
Onda i mene odvezu na harem u toku dan, a drugi ili treći odem na harem gdje su nena i dedo s majčine strane i tako...
Rijetko kad negdje odem jer nam zaista uvijek ima gostiju.
Volim Bajram, volim tu atmosferu, druženje... Ne volim Bajram naveče u gradu i nikad ne izlazim vani prvu noć.