Samo osobe koje mi znače u životu mogu me slomiti, ovdje se moram oglasiti, zaslužuje on to... Moj glas ide prvo rahm Ahmetu, ne što je moja obitelj, nego zbog onog što je učinio za našu Krajinu, svojom mudrom politikom je razbio autonomaše u Kladuši, doveo do odvajanja tadašnjih aktivnih pololitičara DNZ- a od osudjivanog ratnog zločinca Fikreta Abdića. Vjerujem da bi završio posao uspješno, vjerujem da bi Krajina dobila bar pola koliko zaslužuje, ali smrt ga je nažalost preduhitrila.
Nek mu je vječni rahmet.
Drugi glas Fadilu Novaliću, koji je uprkos svemu, i vlastitim ispadima i medijskim i političke scene - atacima, ipak se do sada pokazao bolji od ostalih.
Nije sve kako izgleda, nekad treba znati/umjeti i zagrebati ispod površine.