Bosanski forum

Idete li u pozorište, na izložbe, promocije knjiga ...
evo neću pitati za opere i balet

Pozoriste i operu posjecujem dosta cesto...balet ne imam jak razlog
promociju kniga obavezno ako imam slobodnog vremena...
a izlozbe ne propustam bilo kakva da je...
joj sad ce uskoro jenda e tu nesmijem promasiti nikako

Kod nas slabo sta ima ... ako je predstava, onda je vec nekad bila, sace opet Cabares, cabarei ... ne gledala je ponovo

Na izlozbu kad god naidjem, razgledam ... imamo citave dvije galerije

U kinu, iako se eto ne racuna, bude neki film od cuda ... pa odem i to da gledam
Osim ako je neki .nekomercijalni. ... ti su dosadni

meni je najgore iskustvo iz pozorišta bilo kad sam išla da gledam Kursadžije

bože dragi koja dosadaaaaaaaa

svi se oko mene smiju a ja sjedim i šutim

mandibulas wrote:idem i ne smeta mi - ali isto tako kako odem u pozoriste, tako odem i na "motorijadu" (tu se kulturno "spustim") :)

kino obozavam (sjecam se dana kad je cijela skola isla da gleda "Kuduz" - valjda neko zna o cemu pricam, ili kad je "Dom za Vjesanje" postao globalni hit - 100 puta ljepsi osjecaj filma jer sam ih oba gledao u kinu)

ovaj mi se mandi sve vise svidja :lol ... pozoriste i motorijada, nalazim se u ovakvim kombinacijama ...

kod nas jednom godisnje bude duga noc muzeja... budu otvoreni skoro svi muzeji po noci, ulaznica vazi za sve muzeje kao i za gradski prevoz, specijalne linije samo za tu noc, autobusi voze od muzeja do muzeja... idem skoro svake godine, super je... svake godine obidjem po 4-5 muzeja, tako da ni jedne godine nije isto... a volim i mjuzikle, pozoriste...
ma ja volim sve :lol

Maja wrote:meni je najgore iskustvo iz pozorišta bilo kad sam išla da gledam Kursadžije

bože dragi koja dosadaaaaaaaa

svi se oko mene smiju a ja sjedim i šutim

i meni su dosadni...a tek prosti!


Idem u pozorište,na faksu često zahtijuevaju da idemo na promocije knjiga...iako mi to ne bude posebno drago,izložbe slika i fotografija obožavam.

Prošle sedmice na univerzitetu predstavljanje knjige Dževada Karahasana "Die Schatten der Städte" (doslovni prevod-sjene gradova).
Nakon čitanja odlomka u kojem autor govori o Sarajevu i povlači paralelu s Andrićevim vidjenjem Bosne i Sarajeva, prelazi se na diskusiju. Pošto je u odgovorima na više pitanja spomenuo dosta naših pisaca, jedno od pitanja koje je slijedilo je bilo "A šta je sa ženama piscima tj pjesnikinjama?" Karahasan pominje Biseru Alikadić i Jasminu Musabegović, napominjući da se one ne bave toliko Bosnom i vanjskim svijetom, nego da da je centru njihovih djela skoro uvijek nešto unutarnje, nešto u nekom zatvorenom prostoru. Slijedi pitanje jedne profesorice sa univerziteta "A da li je to zato što su žene kod vas uvijek zatvorene u kući?"
Karahasan je zbunjeno zastao a zatim objasnio dotičnoj da ima pogrešnu sliku o ženama iz Bosne i da unutrašnjost i zatvorenost u književnosti nije to što je ona shvatila.

Ideja wrote:Prošle sedmice na univerzitetu predstavljanje knjige Dževada Karahasana "Die Schatten der Städte" (doslovni prevod-sjene gradova).
Nakon čitanja odlomka u kojem autor govori o Sarajevu i povlači paralelu s Andrićevim vidjenjem Bosne i Sarajeva, prelazi se na diskusiju. Pošto je u odgovorima na više pitanja spomenuo dosta naših pisaca, jedno od pitanja koje je slijedilo je bilo "A šta je sa ženama piscima tj pjesnikinjama?" Karahasan pominje Biseru Alikadić i Jasminu Musabegović, napominjući da se one ne bave toliko Bosnom i vanjskim svijetom, nego da da je centru njihovih djela skoro uvijek nešto unutarnje, nešto u nekom zatvorenom prostoru. Slijedi pitanje jedne profesorice sa univerziteta "A da li je to zato što su žene kod vas uvijek zatvorene u kući?"
Karahasan je zbunjeno zastao a zatim objasnio dotičnoj da ima pogrešnu sliku o ženama iz Bosne i da unutrašnjost i zatvorenost u književnosti nije to što je ona shvatila.

Opaaaa "samarcine"

Ma razumijem ja da sveopća hajka na muslimane vlada u citavom svijetu, ali da jedan akademik (par godina do penzije) sebi dopusti da da takav komentar je strašno. Mislim čak da ona i nije baš neupućena, nego joj je falilo „akcije“ pošto je to sad ovdje moderno bilo gdje da se nadjete... ne znam, možda je očekivala žustru debatu o tome. U svakom slučaju se je kulturno „uzdigla“.

Prije par mjeseci,bio sam na promociji neke dvije zbirke pjesama u SA.. Mogu reci,i nisu nesto Ali eto.ljudi imaju pare i zvanja razna pa im se moze.. A tek zakuska sto im je bila ...karton bureka i baklava u plasticnim pakovanjima.. Mnostvo polu-talenata i ja sa damom koja me pozvala.. Jedino sto sam primjetio,jeste jedna zgodna "pjesnikinja" koja je recitovala pjesmu o nekom dijabeticaru.. A u Skenderiji,negdje skoro,bio sam na premijeri nekog dokumentarca.. Duza je bila spika raznih politicara prije projekcije nego sam film.. Stojao dva sata jer nije bilo mjesta da se sjedne i jedino dobro cega se sjecam,bila je kafa koju sam popio za sankom.. Cijena nije bila bas tako dobra. Na izlozbe ne idem,otkako sam cuo da je jedan cimpanza posatao slikar cije se slike dobro prodaju.. Samo bih otisao na izlozbu njegovi slika

U posljednje vrijeme slabo jer svaki put kada odem s društvom kulturna manifestacija se pretvori u nešto sasvim deseto, a zadnji put nas je u pozorištu uhvatio kolektivni napad smijeha koji je mene najduže držao i kojeg sam za vrijeme predstave koja je inače bila dramska jedva nekako uspijevao zadržati pod kontrolom. Tako da razmišljam o tome da se ubuduće kulturno uzdižem sam.

Da, uglavnom bude tako ili obično razlog bude još gluplji. Da ne kažem da sam se usred filma Grbavica bez ikakvog smisla smijao sceni u kojoj u tramvaju stoji čovjek s razdrljenom košuljom, kojem kamera fokusira maljava prsa i zlatni lanac, nakon čega me je satima progonio užasan stid. Tako da u kina uglavnom idem sam ili se strateški rasporedimo tako da ne sjedimo blizu a i to, kao što kažeš, kada se umjesto komercijale prikazuju evropski, azijski ili art filmovi.

znaš i sam da se najslađe smijati KAD NE SMIJEŠ!

ja kad nisam umrla od smijeha u titovoj kuci cvijeca... isli sa skolom, pojma nemam koji sam bila raazred... i rekli da moramo bit´ ozbiljni... da nisu rekli, ja bi vjerovatno i bila ozbiljna, ovako me smijeh spop´o ... jedva sam cekala da izadjemo

E to je bio uhodan sistem. Moralo je biti para za filmove na primjer. Sjecam se,i u osnovnoj i u srednjoj skoli,samo raciju naprave i hajd svi u kino. Cijela skola. Igra "partizanska eskadrila" ili nesto slicno. Mislim da je za djake,gledanje,bilo besplatno. A vjerujem,da su filmadzije,to naplacivale od fonda za obrazovanje ili direktno od vlade. I eto para za filmove. Mozda to danas zvuci nakaradno ali bar je sve funkcionisalo.

Nekidan sam bila u Tuzli i vidjela da prikazuju Prokletu avliju, ja ili sam je promašila u Sarajevu ili nije još bila, ali bih obavezno išla

Draže mi je pozorište ali na žalost ne posjećujem ga često. Zadnje što sam gledala je "Blind date", predstava prema istoimenom filmu Tea Van Goga. Gledala sam film poodavno a predstavu sam doživjela puuuno emotivnije.

što se folira, glumi nivo

hahahaha, e ovo me podsjeti na jednu amo, koja, ibreteci se mom odusevljenju pjesmi Ja bolujem ne rece bas tim rijecima, ali, smisaono je tu negdje.
A, znate, ona slusa Elviru Rahic (koju ja zaista ne podnosim) i imena za koja ja ni cula nisam, a tog su muzickog zanra.

Samo jednom sam bila u pozoristu. Davala se operska predstava Ero s onog svijeta, kojom sam ostala odusevljena.
Bruka da, iako odusevljena tim prvi put, ne posjetih pozoriste nikada vise
O izlozbama kad je rijec, eee, tu vec uzivam privilegije. Svakodnevno su mi dostupne te, u jednom, ovdje, od cuvenih objekata, s kompleksom galerija na dvije ogromne etaze.
Ostanu mi oci na nekim djelima, a preko nekih bih presla pogledom a da ih ni zamijetila ne bih, da nije onih masivnih, vrijednih ramova
Nedavno bjese izlozba iz rs entiteta - na temu koju bih imenovala Zahvaljujuci ratnim zlocincima Karadzicu i Mladicu, Bosanski Srbi, od drugih bh naroda trpe globalno poistovjecivanje sa zlocincima.
Kako da opisem jedan od uradaka
Zamislite jednu vecu pla(h)tu. U sredini su po jedna slika dvojice pomenutih ratnih zlocinaca. Unaokolo su, tik jedan uz drugi, lijepljeni isjecci iz koznasvecijih casopisa, sem casopisa entiteta rs.
Imam svoje vidjenje te izlozbe; pocev od samog umjetnika, autora te izlozbe s kojim sam razgovarala, koga jednostavno ne mogu strpati u isti kos sa zlocincima (ne znam zasto, mozda bas zbog takve izlozbe), kao da tom izlozbom odasilja poruku u svijet, u ime Bosanskih Srba, cije ruke nisu zaprljane krvlju "Oni su krivi sto nas se gleda kako nas se gleda, mi ovo placamo ceh".
U istoj galeriji bilo je i 99% zgorena greda necijeg spaljenog ognjista. Onako, zasebno je postavljena.

Da. Umjetnici su na neki nacin posebni.
A nas narod k'o nas narod, kazu: ma folira se, glumi nivo

Jedne godine sam radio na Bascarsijskim nocima i u Bosnjackom institutu bila predstava. Ja to zovem predstavom mada je koncert prava rijec, 4 Ruskinje sa violinama i opleti. Usi bole, krv curi haman iz njih, ja ne znam gdje udaram a prisiljen sam stajati u mjestu dok ne zavrse. Pa onda ljudi ih na kraju isprate aplauzom ali hoce jos, ne prestaju i eto ih opet, mene jeza uhvati, sreca nisu jos dugo. Uzas! Od tada bjezim dalje od tih mjesta, nek` ide ko voli, ja ne mogu.

U mom gradu nema previse takvih desavanja....nezz racunaju li se sajmovi knjige,tamo redovno idem,kao i na promociju poneke....u galeriju na izlozbu ako znam nekog ko izlaze,ili ako ga zna neko od mojih prijatelja(ne bas cesto)......predstave se odigravaju rijedje