Krokodil Behko wrote:carobnjak N wrote:o beskonačnom se ne može razmišljati, jer razmišljanje je produkt uma koji nam služi samo za stvari koje imaju oblike.
Šta god ima oblik ima i vanjsku granicu , a beskonačno podrazumjeva ne postojanje granice
Baš tako. Mi beskonačnost ne možemo pojmiti, jer nismo ni namjenjeni za to, od strane našeg stvaraoca. Vjerovatno postoje više sile i druge dimenzije iz kojih oni to mogu sagledati.
Ko zna, možda i mi idući putem napretka postanemo više sile. Nekad je bilo nezamislivo preploviti atlantik i ljudi su u srednjem vijeku dumali oko toga, baš kao i mi sada o putu u neki drugi solarni sistem. Kolumba i njegovu raju, indijanci su isprva vidjeli kao bogove/višu silu. O tome govorim.
...Behko
Ako uzmemo za primjer to što što si zadnje naveo:
"Kolumba i njegovu raju, indijanci su isprva vidjeli kao bogove/višu silu."
Mi insani (čitaj kao "insane" eng prev

) imamo izuzetno jaku osobinu da nešto što je Veliko i što mislimo da ne možemo shvatiti bez dubljih analiza i promišljanja spustimo na nivo, koji ne samo da je u našem "umohvatu" već na nivo koji je ispod svakog logičnogi zdravorazumnog prosuđivanja (pravi insani

).
Umjesto po zdravom rasuđivanju da tu Veličinu spustimo do nivoa kojim je možemo najpribližnije razumjeti. Sa ostavljenim tri tačke slobode ... da je to ipak veće od naše najveće predstave o istom.
Šta mi radimo je da kada nam dođe u um jedan Veličanstven pojam kao što je npr Bog, većina insana (ljudi) zbog ljenosti razuma to svodi na trivijalni nivo i razmišljanje pa po principu pokvarenih telefona od Boga na kraju svede na nivo krave, drveta, biljke, planete, zvjezde, vatre isl...
Ne želeći da uz malo produhovljenije razumno razmišljanje tu sliku popravi. Sa jednostavnim matematičkim jezikom ta slika bi bila puno pravilnija i bliža istini da čovjek zamisli;
***Ja sa mojim plemenitim osobinama (npr: milost, pravda, ljubav, poštenje, dobrota, iskrenost, ljepota, istinoljubivost, snaga, volja, mudrost ... itd. itd.) pomnoženo sa beskonačnošću i kroz vječnost, a ktome oduzmemo svaki mogući 3d oblik koji možemo zamisliti (npr.; Bog izgleda kao ja ima uši ima oči kao ja ili kao krava ili kao drvo ili kamaen isl.) i ne dodavajući Mu pri tome ništa negativno kao osobinu onda imamo puno bolju sliku o tom veličanstvenom pojmu kao što je Bog.***
Međutim insan je nerazuman po prirodi i lijen kad treba "besplatno" duboko razmišljati, pa to vremenom zaobiđe i vremenom od prvobitne tako Veličanstvene slike napravi đavola (šejtana) i njemu se moli i u njega vjeruje....
---------------
Isto je slučaj i sa Beskonačnošću i Vječnošću. Najlakše je reći mi to ne možemo shvatiti ni razumjeti. Najlakše je prije maratona reći ja nisam maratonac i time smo se odužili našem tijelu i umu.
Pa čemu onda medalje, ako bi svi odustali prije trke?
Dali bi ta tako cijenjena nobelova nagrada imala smisla kad bi svi insani odustali od razmišljanja uz stav:
"To se nemože shvatiti. Mi smo ograničeni. Nismo stvoreni za to."
Nego zašto smo stvoreni?
Možda da pasemo i da blejimo...?
Da se ubijamo i svađamo...?
... Ili da bar pokušamo...
poz