Moderator: VIP
joj Silence i djeca mi se rasplakase 
Nju je mama ostavila kad joj je bilo 6 mjeseci i samo ju ju jednom vidjela i to kad je krenula u prvom razredu,danas je mama udata ponovo i ceka dvojke uzela sam je u krilo u tjesila je, rekla sam joj da moze plakati,da je dobro da kroz suze izbaci bol. Jedva sam cekala da zavrsim sa poslom, plakala sam k'o godina zbog te male,dusa me boli Pregledala sam novosti i vidim da su Izraelski avioni tokom cijele noći bombardovali Gazu. Rastužile su me jako vijesti i slike koje sam vidjela...Hana84 wrote:Slike ubijene djece iz Palestine. Oh, Boze...ima l' te ?!
Nepokretna 82- godišnja Emina Begić ostavljena da umre
U Gornjoj Peckoj, kladuškom naselju u MZ Glinica u strahovitoj bijedi svoje posljednje dane života živi slijepa, gluha i nepokretna 82-godišnja Emina Begić. Nedavno joj je umro nevjenčani suprug Rašid Ćufurović koji je sedam godina ranije zbog moždanog udara ostao nepokretan. Nisu imali djece, a starica Emina nema nikoga od rodbine. Bolesnoj starici komšije donose hranu, ali neljudski uslovi u trošnoj kući na velikoj hladnoći prijete konačnim krajem. U bijednom sobičku u kome živi kompletan namještaj čine peć,kauč,i sto sa gomilama razbacane garderobe.
- Najveća opasnost za Eminu su zima i vatra. Limena peć uz koju se grije mogla bi baciti iskre i zapaliti kuću,a Emina ne vidi niti može pobjeći- kažu komšije.
Dodaju kako starica ima svoju zemlju i šumu, međutim kao da je i nema. Lokalna vlast, prije svega Centar za socijalni rad Velika Kladuša ne brine o ovoj napuštenoj ženi,a svakako bi trebao. Rješenje bi bilo smještaj u neku socijalnu ustanovu do kraja života,a imovina ove nesretne i bolesne žene pred životnim smirajem dovoljna je garancija.Predsjednik MZ Glinica Esad Dizdarević kaže da ne zna šta bi mogao učiniti. Prošle godine joj je, kako je rekao, za 200 KM kupio namirnica i smatra da je time ispunio svoju građansku dužnost.
http://www.avaz.ba/vijesti/iz-minute-u- ... na-da-umre
[/i]
U sobi okovanoj ledom živi s Pakom kojeg je platio 3 KM
Dok većina njegovih sugrađana hladne zimske dane provodi u toplim domovima, beskućnik Đevad Selak ko zna koju zimu po redu pokušava preživjeti u ruševini na Otoci koja prokišnjava, bez prozora, vode, struje...
Kaže da ni sam ne zna kako se ujutro probudi nakon što se uvečer uvuče u improvizirani krevet, pokušavajući se koliko-toliko zagrijati pod starim dekama i krpama.
Sve otvoreno
- Nije nimalo lako kad se noću temperatura spusti i do 15 stepeni ispod nule. Često me usred noći probudi ledeni zrak koji šiklja kroz pukotine na zidovima. Najgore je što je sve otvoreno pa se mraz uvlači sa svih strana - priča nam Selak.
U prostoriji u kojoj živi zatekli smo samo mali krevet i sto. S plafona su visile ledenice, a i pod je bio prekriven ledom. Imali smo osjećaj da je toplije vani nego u sobi.
Đevad Selak kaže da je nekada živio "normalnim" životom - imao je porodicu, posao i krov nad glavom.
- Rođen sam u Hrasnici, gdje sam živio s roditeljima, a radio u "Famosu". Ubrzo sam se i oženio te dobio dvoje djece i preselio se u Švrakino Selo. Međutim, sve je krenulo naopako - počinje svoju životnu priču ovaj beskućnik.
Zbog zdravstvenih problema bio je prinuđen napustiti posao u "Famosu" i nastavio je raditi druge fizičke poslove. Ubrzo nakon toga ostavila ga je supruga.
Bez primanja
- Našao sam posao u Zadru, gdje sam utovarao pijesak i šljunak. Nakon mog povratka u Sarajevo izgubio sam svaki kontakt s porodicom - navodi Selak.
Kako kaže, rat ga je zatekao u Njemačkoj, pokušao se vratiti u Sarajevo, ali grad je bio zatvoren, tako da je završio u Orašju, gdje je ostao da se bori.
- Ranjen sam u desnu nogu, zbog čega danas nisam sposoban ni za kakav posao. Prosim jer nemam nikakvih primanja. Ali pomirio sam se s ovakvom sudbinom. Od države ne očekujem ništa, jednostavno, živjet ću ovako do kad mi bude propisano - naveo je Selak.
Psa kupio za tri marke
Kako kaže, jedino što ima u životu je pas Pako, kojeg je kupio za tri marke.
- Kupio sam ga ljetos od nekog dječaka. Za novac koji svaki dan sakupim prvo kupim njemu hranu, pa tek sebi. Često se desi da samo on legne sit spavati. On mi je najbolji i jedini drug - kazao je Selak.
[/i]
http://www.avaz.ba/vijesti/sarajevo/u-s ... latio-3-km
Stvarno svaka čast takvim ljudima. Divim im se.Maja wrote:Što ti reče gejšo nešto mu fali. Sjetih se jednog momka s ispita. Nisam ga prije viđala, vjerovatno je studirao vanredno. Sjeli smo ti mi u salu, podijeljena su nam pitanja, počeli pisati. I čujem ja kako stalno nešto šuška. Podignem pogled, ništa. I tako par puta. Slučajno bacim pogled na ovog momka koji je imao tobejarabi zakržljale ruke kad kod njega šušti papir po kojem piše. Kako je pod čudnim uglom držao hemijsku i pisao iskrivljenim rukama sav se taj papir ispod gužvao.
Kako mi ga je bilo žao.. Odmah ona knedla u grlu, oči mi se zarosiše. Kontam u sebi...gledaj ga molim te.. lik ima fizičku manu ali je odlučio da studira, da uspije u životu. Nije se predao. A mi koji smo zdravi izmišljamo razloge koji nam ko fol nisu dali dovoljno vremena da učimo, bjesnimo...
Ja sam imala običaj prije i poslije ispita da proučim fatihu
Taj put sam zamolila boga, po izlasku iz sale, da on položi, a ja mogu i na drugom roku.
I dolazim za par dana...gledam rezultate ispita...kad kralj prvi na spisku
Uzas ,zar ima ljudi koji su spremni pociniti tako nesto. 
