Smiraj

[J1994]

Mojoj muci nema kraja,
ostade mi uspomena stara,
u glavi mi sve veća graja,
nekima je ovo strava.


Omča mi najljepše zvuči,
i ništa me više ne muči,
jutrom misli preslažem,
svjesno sebe lažem.

Svima „dobro sam“ kažem,
a istinu ipak skriva glas,
ka ponoru tiho koračam,
a nebu se vraćam za čas.

Spokoja ni noću nemam,
svaki mir – najveći je nemir,
bol vješto u srcu spremam,
prazan mi je cijeli svemir.


Patnja me dugo tišti,
a iz duše jauk vrišti,
u svemu tražim tračak nade,
iza slomljene fasade

Al’ meni nije više do balade,
a odveć ni do čokolade,
svjesna sam već dugo,
zbogom, moja tugo.

Spremna sam za zadnji let,
premal’ mi je ovaj svijet,
Bog dušu da mi prosti,
nek odmore ove kosti.

ILGM

[Sibila]

Kakav ti je to depresivni tekst?