Vlastiti tekstovi

[emina]

Ti i nisi trebao da saznaš
Ne

Bio je to dan u dvadesetoj
U tom si danu bio
Možda sam i čekala
Kako da znam
Kad ja oduvijek čekam
Pa i kad ne znam šta

U tom si danu bio i
Na istoj strani života
Smo postojali
To mi je bilo najbliže

Kao da ja zaboravi
Da baš ikad vrijedih
Ono sudbina bi drugačija
Nego je ja osjećah
Bi ona lijepa a
Ja od nje bježah

Još se sjećam
Pa i kad povjerujem
Da ni ne postojim i
Tad se sjećam
U tom si danu bio

Sasvim svijetlog lica
Kao sjeverci
Sjećam se

[emina]

I bi more i postadoh ja
I bi more u meni
Sjećalo se sebe rado
I bi dolina i postadoh ja
Prostranstvo u meni
Počeh sebe da mjerim
Kad ono ne bi dovoljno koraka i
Pokušavah sebe da nosim
Na svojim leđima
Kad ono preslaba bijaše i nejaka
Baš ni za dio mene, a
Bi svjetlost poklonjena meni
Darova u svakom trenu
Svijet i ja lijepi od Ljubavi
Kad ono postade dan i postadoh ja
U dolinama i u sebi
Kad biH preslaba sebe da nosim i
Bi teško mnogo
More u meni

[Krokodil Behko]

Cestitam Emina....
Ali ono stvarno cetitam..
Svidja mi se pjesma..
Sirina,dubina,rjecitost i ostvaren naum..
Odlicna pjesma...

samo da kazerm,kao clan foruma ti je mozes,
u podforumu "kutak za kreativne" istaci kao
prijedlog za pjesmu mjeseca naseg foruma..
To znaci da ce pjesma biti mjesec dana na
nasem portalu,kao sto je ona moja trenutno..
Mozes u tom podforumu otvoriti i temu za
svoje slike i pjesme..

[emina]

jao bas ti hvala

[emina]

Juče mnogo godina prođe
Kroz samo jednu sjenu mojih trepavica
Potonu jako
Još uvijek se sjećam
Kako mi struga tragove
Kako me zaboravi i obrisa
Kako ću se onda ikad naći
Ikad, a
Pokušavah tako često
Pa i kad sanjah
Ni snova ne nađoh
Odnesoše me u mokrim rukama
Prokletnika
Svaki se zadovoljivši dijelom
Moje ljubavi, a
Juče mnogo godina prođe...

[emina]

na koju misliš prva ili druga?

[Krokodil Behko]

Ova druga ima izbrusenije stihove...

[gejsha]

emina,prelijepe pjesme

[emina]

hvala gejsha a i ja mislim da je druga jača

[emina]

Ponekad osjetim dušu na kraju hodnika, a i
To da je baš mene izabrala
Da joj pišem pjesme
Onda kad samo to preostane
Kao što je sad
Zadnje slovo lica
Dok gledam u sebe
Zadnje slovo govori da sam baš ja ta
Da je zagrli
Koracima neke tuđe snage
Koračam, a
Znala sam da sam ništa drugo do more
U srcu
Sad je ostalo samo zadnje slovo
Zadnje slovo lica

[Rum]

eminica bravo

[emina]

[Krokodil Behko]

Aha.. svaka cast.. Nek nas je vise u ovom pdf..
Ali ja jedini musko m

[emina]

još da znaš kakvih ovdje feministkinja ima

[vučica]

bravo.malenaaa....

[emina]

thx

[emina]

A šta da ti kažem
U podnožju ovog grada
Ove noći
U podnožju vremena
Tu jednom živješe pjesnici, ali
Kako vidiš i oni odoše

Ja svratim ponekad
Sebe da sklonim
Od svojih misli
Ta tu ima mira
Mnogo

Jednom tu pjesnici
Krenuše voljeti i
Postade svijet
Najljepši
Postade kao maj
Što se samo u ljeto pretvara i
Postade kao rosa
Sjećam se

Ali i oni odoše
Kako da znam gdje
Ta i ja tek ponekad
Svratim
Da sklonim sebe

[emina]

Smiri se
Moje dijete
Ti što samo sebe imaš
Zapamti
Svijet nije ni sjenka tebe
Baš ni jedna jedina sjenka

Naučit ćeš da voliš
Povjeruj mi
Voljet ćeš
Duboko u sebi, a
Tamo gdje cvjeta proljeće
Čisto
Biće tvoje
Tvoje

A šta još da ti kažem
Do li samoj sebi
Ta noć je okrutna
Znam

[emina]

Odlazim more
Ne mogu više ni sa tobom
Ne mogu ni sa Zemljom
Znam
Od nje sam stvorena, ali
Ne mogu

Grudi bih da sakrijem
Negdje bih
Dok čekam
Da me ostavi noć

Ne mogu more
Više ni u tebe da gledam
Znaš ti dobro
Sačeka me svaki put
Bi ono bježanje
Tebi
Tebe da gledam

Ali ne dolazim ti više
Želim ti mnogo lijepih valova
Moram ja na drugo mjesto
Ponijeti sebe

[Krokodil Behko]

A šta da ti kažem
U podnožju ovog grada
Ove noći
U podnožju vremena
Tu jednom živješe pjesnici, ali
Kako vidiš i oni odoše

Ja svratim ponekad
Sebe da sklonim
Od svojih misli
Ta tu ima mira
Mnogo

Jednom tu pjesnici
Krenuše voljeti i
Postade svijet
Najljepši
Postade kao maj
Što se samo u ljeto pretvara i
Postade kao rosa
Sjećam se

Ali i oni odoše
Kako da znam gdje
Ta i ja tek ponekad
Svratim
Da sklonim sebe

e bravo... tako to bude.. Sada,svi samo navratimo na sigurno
i tu opet zateknemo neku prazninu.. Valjda nas ona uvijek tjera dalje..