Bosanski forum

Ima nekih tema sa odredjenim slicnostima,ali ne doticu jednu bitnu dimenziju ljubavi.
Dakle,rijec je o onim stvarima i razlozima,zbog kojih vjerujemo svojim partnerima..
Bicu iskren.. Ja sam u nekim situacijama,do prije nekih desetak godina,kad se upitam,
sta neka zenska osjeca prema meni..dolazio do sljedeceg zakljucka:
Sto mi je vise stalo do nje,vise se pitam to.
Sto se vise pitam,vise paznje posvecujem njenim rijecima i djelima.
Sto vise paznje posvecujem,sitnice su sve bitnije i bitnije.
Sto su sitnice sve bitnije,pravi odgovor je sve dalji i dalji.
Sto je pravi odgovor sve dalji i dalji,ja se vracam na pocetak.. i pitam se jos vise.
I sve vise i vise...

Sta vi mislite,ima li ovo smisla?
Kako vi znate da vas partner/ka voli i da mu/joj je stalo do vas?
Jesu li to neke bitnije izjave i djela ili je to niz nekih sitnica koje vam znace?
da li je moguce,uvijek poznavati partnera i eliminisati sve ove dileme i pitanja?
Da li je nama onako,cisto ljudski,samo stalo do paznje,pa ako ostanemo bez
nje u nekom momentu jer je partner nesto nervozan ili utucen,odmah pomislimo svasta?
Kako uopste prepoznati i jedno i drugo pa na vrijeme reagovati ako zakljucimo
da nam "brod tone"?
Koliko je u svemu tome sugestije a koliko realnih zakljucaka jer ljubav pocesto,ne poznaje
ni realnost ni logiku..kao sto strast i ljubav,ne idu uvijek istim putem??

Zaista bih da cujem misljenja ostalih forumasa o ovim kao sto vidite,brojnim ljubavnim nedoumicama sa kiojima se svakodnevno susrecemo..

Jednostavno jedan veliki dio osjećam u sebi.Ne mora značiti da sam uvijek u pravu,ali do sada me osjećaj nikada nije prevario.
U sebi osjećam da li je zaista iskren prema meni ili laže.Kada tek ostvarim vezu sa nekim,većina partnera nakon kratkog vremenskog perioda kaže da te voli.Meni je to uvijek išlo na živce,jer znam da me ne može voljeti nakon samo sedmicu veze.I uvijek to otvoreno kažem.Neka sve ispočetka krene zasnovano na iskrenosti,a ne da se lažemo.
Često smo zaneseni u ljubavi i možda ne osjetimo da taj neko i nema baš ozbiljne namjere kao što to zamišljamo.
A to si u pravu,da kada je partner neraspoložen i nervozan iz nekih drugih razloga,pojavi se sumnja:da li me zaista voli..ali takva vrsta sumnje brzo nestaje,jer će odmah sljedeći dan on biti drugačiji,raspoložen i svojom pažnjom će dokazati da me zaista voli i da mu je stalo i da je imao samo loš dan.A ako mu nije stalo,onda je ta sumnja bila s razlogom i nije se radilo samo o lošem danu..pa ne treba ignorisati takve znakove koji nam se sami nude,ne treba zažmiriti i pretvarati se kao da ne postoje (da bi spasili vezu) nego otvoreno razgovarati s partnerom..

i kad ne vjerujem i dalje volim...

Kako vi znate da vas partner/ka voli i da mu/joj je stalo do vas?
..pa sad..kako znam...pa znam..osjetim..

Jesu li to neke bitnije izjave i djela ili je to niz nekih sitnica koje vam znace?
...ma sve..rijeci ..djela....sitnice...sve se to vidi i osjeti..kad te netko voli...netreba tu previše...one ljigavosti...i tepanja...kad te netko voli..i poštiva to pokazuje na najbolji mogući način...riječima i djelom..

da li je moguce,uvijek poznavati partnera i eliminisati sve ove dileme i pitanja?
..ma naravno da nije....ali ako si vjerujete uzajamno onda nema problema niti će ih biti..

Da li je nama onako,cisto ljudski,samo stalo do paznje,pa ako ostanemo bez
nje u nekom momentu jer je partner nesto nervozan ili utucen,odmah pomislimo svasta?
..kako kome..meni osobno..ne treba bas jakooo previše pažnje kao nekim drugim zenama..ali u svakom slucaju ako je zena jako ljubomorna onda dolazi do problema...kad je druga strana nešto nervozna..pa onda i pomišlja svašta..ali kod mene toga nema...brak je skladan..temelji se na uzajamnom povjerenju i jako dobro funkcioniramo....

..eto toliko od mene..raspisa se ja brate....uhhhhhh

Ja svom ne vjerujem, jer znam kakav je, i znam da ce i pored mene bit s nekim drugim..
Al sta cu, volim ja njega.. Mozda i on osjeca nesto prema meni, ali.. Takav je i jbg..

Pa vjerujem mu zato sto je prosao sito i reseto dok sam bila sigurna u ono sto prica. I da, sve sto je obecao uradio je.Bitna su djela, a ne rijeci.

Blago njemu onda... Ne mora puno pricati
Moze se na miru,posvetiti poslu i obavezama kao i hobijima..

Eh sad ovaj moj novi je druga prica.. Potpuno mu vjerujem, zato jer mi je odma na pocetku rekao kako stvari stoje..
Rekao je takav je, i takav, ja sam ga prihvatila.. I na osnovu svega i njegovog zivota i svega znam da me nikad nece prevarit ni
povrijedit.. Odgojen je tako da postuje zensko.. Jednostavno imam savrsenu vezu..

Velika kolicina povjerenja nije pozeljna...ono pustis ga da satima prica s drugim zenama...ja ne znam sta on misli u glavi,ali znam da zele da im budes ljubomorna,to sam zakljucila,mada mi je bezze neka hoda gdje hoce,ni ja ne volim detektive,a ne bih nikad prevarila

Valjda vjerujemo i zato sto smo priglupi.. Prepustimo se,nadajuci se,da ce to vjecno trajati.
I jos je to dobro..Sta reci za one,koji se silom tjeraju na vjerovanje a po principu,davljenika
koji se hvata za slamku..

Mogu samo reci da sam se nekako uspio nauciti da ne mislim na taj dio uopste...imao sam mnogo djevojaka raznih profila...otvorenih, povucenih, konzervativnih, kurvi, dobrica, razmazenih, nerazmazenih, "princ na bijelom konju" djevojaka, polovnjaca, psihicki oboljelih, podvojene licnosti... i sto bih se bezveze zamarao tim stvarima?...zivi pa dokle doguras... kreni od toga da si sam sebi dobar a za ostalo te BK...Ok?

Dok god vjerujemo,zajedno smo nema dileme,

vjerujem mu zato sto mu vjerujem...kratko i jasno...i 110% sam sigurna da nikad necu izgubit povjerenje u njega.
samo zato sto je on ON

Vala, vjerovala ne vjerovala isto mi se pise !
Bolje mi je da vjerujem, nego da se opterecujem nekim sumnjicavim glupostima.
Inace, nisam sumnjicava osoba. Ne opterecujem se tim stvarima, jer ako se na svim poljima mogu usaglasiti sa partnerom zasto bi ceprkala po tome " da li da mu vjerujem ili ne ". Sve dok zivimo zajedno i funcionisemo kao zajednica, naravno da se radi o poklonjenom povjerenju, a zadirati u tancine to nikada ne radim. Zasto bih sebi navaljivala nekakve sumnje...imam pametnijeg posla...

da vjerujem nekom 100% nemoguce je, mada nisam toliko sumnjicava i ne razbijam stalno glavu sa tim,ali jednostavno nemoguce za mene vjerovati slijepo .

ne vjerujem vise ni sama sebi od kako se uhvati u lazi

Jer me.lijepo gleda u oci i toplo se smije.
Zene uopste,nisu svjesne,koliko smo slabi na neke stvari

nakon 25 godina braka
sta ima da se vjeruje ili ne vjeruje
toliko smo toga prosli zajedno

Vala nikom nikad u zivotu svom nisam vjerovala 100%.Moguce je 99,9 ali onaj jedan ipak cisto radi opreza,tako ako se desi,da ne budem prenerazena Sta covjek zna sta ga ceka za 30 godina,pa ne bih se sama za sebe mogla 100%zakleti.
E taman cu se sada kleti u njega,pa da mi na nos izidje

Hana84 wrote:Vala, vjerovala ne vjerovala isto mi se pise !
Bolje mi je da vjerujem, nego da se opterecujem nekim sumnjicavim glupostima.
Inace, nisam sumnjicava osoba. Ne opterecujem se tim stvarima, jer ako se na svim poljima mogu usaglasiti sa partnerom zasto bi ceprkala po tome " da li da mu vjerujem ili ne ". Sve dok zivimo zajedno i funcionisemo kao zajednica, naravno da se radi o poklonjenom povjerenju, a zadirati u tancine to nikada ne radim. Zasto bih sebi navaljivala nekakve sumnje...imam pametnijeg posla...

tacno slazem se