Bosanski forum

Meni se čini da ne razmišljamo previše o tome kako smo tu samo kratko. Ponašamo se kao da ćemo vječno živjeti.
Ustručavamo se mnogih stvari a sve zbog onog šta će drugi reći. Previše smo odgovorni, previše mislimo na sutra a možda tog sutra uopšte neće biti. Zašto se tako ponašamo. Jel zbog djece, da njima osiguramo.....nešto.
Zašto živimo po nekim pravilima.
Kad je forum u pitanju, zašto se zamaramo nekakvim sitnicama. Je li glupo trošiti vrijeme na razmišljanje o nevažnim stvarima?

Jah..
Znaci i tebe polako ali sigurno hvata kriza

Nije bolan već vrijeme da otvorim par tema. Nisam odavno.

Pođoh napisati nešto, napišem pa izbrišem i tako. Nisam shvatio temu, zbunila me..daj ba postavila si 10 pitanja u uvodu.

Jedno od pitanja je zašto se zamaramo forumom, kad je život tako prolazan?

Maja wrote:Previše smo odgovorni, previše mislimo na sutra a možda tog sutra uopšte neće biti. Zašto se tako ponašamo. Jel zbog djece, da njima osiguramo.....nešto.

De mi zivota ti nadji jednu osobu koju ti znas da ima, i dokazuje licnu odgovornost za "sutra"!?!?!??! Po onom sto kazes "da djeci osiguramo" imam osjecaj da je to neka materijalna sigurnost
Poznajem jednu, JEDNU osobu iz kruga u kom se krecem koji stvarno, iskreno i sa dokazima razmislja i djeluje po pitanju ostavljanja bolje buducnosti novim narastajima.

..pa diobro nevjernicima je teže nas ostale čeka nastavak

NIkad nisam razmisljala o tome da zelim da me neko pamti kad ame vise ne bude.
Zivot je sad i ovo ovdje, sa ljudima oko nas.
Sve je prolazno-ljubavi,prijatlejstva, lose vrijeme, dobro vrijeme
Dobro je pruziti nekome nesto, pomoci, ali ako to radimo da bi nas slavili onda to radimo iz pogresnih razloga.
Kada se osvrnem i skontam sta je sve do sada bilo, i koliko ljudi, dogadjaja je proslo, postalo proslos, ne zamaram se ocekivanjima u buducnosti.
Vec sutra se moze desiti da nas nema.

ALI nacin na koji mi zivimo (ja) nije nuzno ispravan, niti mislim da je neciji drugi bolji od mog.
Tako da bih molila i ove dusebriznike kojih ima i na forumu da svoja zivotna ocekivanja i ponasanje ne ocekuju od ostalih. Ocito da imamo drugacija shvatanja svijeta i zivota.
Blagodarim

bez brige izmolim koji očenaš za tebe

hahahaha joj laganini

A ja ću improvizirati jednu pjesmu o prrrrolaznosti, jer ovako slabo šta mogu rijet

Od kako se priblizavam 50toj,,,i te kako!!
sve manje se osvrcem na sitnice i gluposti oko cega bi se mi kao ljudi ili sagovornici do besvjesti nakvacali ,,!!

Prolaznost i život su jedno te isto, bez proticanja vremena nebi ni bilo nečega što zovemo život.
Život je od životinja tj. animalna priroda ljudska , a svijest je nešto drugo. Kad si onesviješten ili kad spavaš i dalje si živ ali samo tvoje tijelo, ali ako nema svijesti da svjedoči taj život ...šta je to nego dokaz da ti nisi tvoje tijelo ili ako ništa, da nisi potpun bez svijesti
Izgleda banalno ali svijest je najveća misterija , nema veće , a nemoguće ju je razotkriti niti će ikad biti moguće , jer to možeš samo BITI a ne i izmjeriti . Možeš se nadati samo da u trenutku kad umreš ćeš biti svijest a ne tijelo

carobnjak Nurudin wrote:Prolaznost i život su jedno te isto, bez proticanja vremena nebi ni bilo nečega što zovemo život.
Život je od životinja tj. animalna priroda ljudska , a svijest je nešto drugo. Kad si onesviješten ili kad spavaš i dalje si živ ali samo tvoje tijelo, ali ako nema svijesti da svjedoči taj život ...šta je to nego dokaz da ti nisi tvoje tijelo ili ako ništa, da nisi potpun bez svijesti
Izgleda banalno ali svijest je najveća misterija , nema veće , a nemoguće ju je razotkriti niti će ikad biti moguće , jer to možeš samo BITI a ne i izmjeriti . Možeš se nadati samo da u trenutku kad umreš ćeš biti svijest a ne tijelo

Ovo rezonovanje je jedna relativna stvar. Na nasem jeziku rijec "zivot" mozda i ima neke povezanosti sa rijeci "zivotinja" dok recimo na engleskom "animal" i "life" nemaju bas puno toga zajednickog.

A inace, nadati se nekom ostanku samosvijesti cak i poslie smrti organizma ja licno gledam kao utopiju, cak sta vise smatram da je nada u zagrobni zivot jedan vid ljudskog egoizma i straha. Cak mi isto tako djeluje kao apsurd svih apsurda da se oni ljudi koji vjeruju u sudbinu (dakle da je sve unaprijed odredjeno) istovremeno dive nekoj ljudskoj samosvijesti. I to zato sto unaprijed odredjena sudbina, odnosno tacno programirani scenario zbivanja od strane neke vise sile i svijest ne idu bas u korak jedno s drugim.

Mislim da je puno realnije smatrati da smo bas prolazni kao i sve ostalo i da nismo puno posebni u odnosu na ostale "objekte" prirode. Jedina stvar koju mi mozemo ostaviti iza sebe kad jednog dana odemo, a koja nam u neku ruku produzuje nas zivot je u stvari nas genetski kod koji se prozima i razvija kroz nasu djecu, unuke, praunuke. Covjek je samo nosilac genetskog koda, a genetski kod je taj koji tezi vjecnosti i on se razvija i mijenja, bori da opstane. One individue koje nisu uspjele u toku svog zivota da obezbjede nastavak svom genetskom kodu, one na zalost nestaju zauvijek, dok oni koji su uspjeli da obezbjede svoje potomstvo daju sansu svom genetskom kodu da ide dalje i kroz njega u neku ruku zive dalje.

Ima tu i jedna jako interesantna knjiga o modifikovanoj Darwinovoj teoriji koja se zove "The Selfish Gene" od Richarda Dawkinsa u kojoj on dopunjava Darwinovu teoriju evolucije tamo gdje je ona kontradiktorna. Naime, iako ljudske individue nisu bas uvijek okrutne po zakonu jacega i nasuprot Darwinu ocito imaju prilicnu dozu altruizma u sebi, ipak je njihov genetski kod taj koji je brutalan i bori se za dominaciju. Teorija po kojoj su zivi organizmi samo transportno sredstvo genetskog koda a genetski kod je de facto "zivot" koji nastavlja dalje ka nekom svom cilju.. Cak mi je preko te teorije daleko logicnije i prihvatiti neku visu silu koja nas "koduje" nego na bazi - umres lijevo da bi se rodio desno, ne smijes ovo, ovo i ovo da bi tamo negdje dobio ono, itd...

https://archive.org/details/TheSelfishGene

Melek wrote: Ima tu i jedna jako interesantna knjiga o modifikovanoj Darwinovoj teoriji koja se zove "The Selfish Gene" od Richarda Dawkinsa u kojoj on dopunjava Darwinovu teoriju evolucije tamo gdje je ona kontradiktorna. Naime, iako ljudske individue nisu bas uvijek okrutne po zakonu jacega i nasuprot Darwinu ocito imaju prilicnu dozu altruizma u sebi, ipak je njihov genetski kod taj koji je brutalan i bori se za dominaciju. Teorija po kojoj su zivi organizmi samo transportno sredstvo genetskog koda a genetski kod je de facto "zivot" koji nastavlja dalje ka nekom svom cilju.. Cak mi je preko te teorije daleko logicnije i prihvatiti neku visu silu koja nas "koduje" nego na bazi - umres lijevo da bi se rodio desno, ne smijes ovo, ovo i ovo da bi tamo negdje dobio ono, itd...

https://archive.org/details/TheSelfishGene

To nije dopunjavanje Darwinove teorije. Više mi liči na kreacionizam.

Krokodil Behko wrote:

Melek wrote: Ima tu i jedna jako interesantna knjiga o modifikovanoj Darwinovoj teoriji koja se zove "The Selfish Gene" od Richarda Dawkinsa u kojoj on dopunjava Darwinovu teoriju evolucije tamo gdje je ona kontradiktorna. Naime, iako ljudske individue nisu bas uvijek okrutne po zakonu jacega i nasuprot Darwinu ocito imaju prilicnu dozu altruizma u sebi, ipak je njihov genetski kod taj koji je brutalan i bori se za dominaciju. Teorija po kojoj su zivi organizmi samo transportno sredstvo genetskog koda a genetski kod je de facto "zivot" koji nastavlja dalje ka nekom svom cilju.. Cak mi je preko te teorije daleko logicnije i prihvatiti neku visu silu koja nas "koduje" nego na bazi - umres lijevo da bi se rodio desno, ne smijes ovo, ovo i ovo da bi tamo negdje dobio ono, itd...

https://archive.org/details/TheSelfishGene

To nije dopunjavanje Darwinove teorije. Više mi liči na kreacionizam.

Ne bih se bas slozio. Procitaj barem uvod knjige, jako je interesantan.

Melek wrote:

Krokodil Behko wrote:

Melek wrote: Ima tu i jedna jako interesantna knjiga o modifikovanoj Darwinovoj teoriji koja se zove "The Selfish Gene" od Richarda Dawkinsa u kojoj on dopunjava Darwinovu teoriju evolucije tamo gdje je ona kontradiktorna. Naime, iako ljudske individue nisu bas uvijek okrutne po zakonu jacega i nasuprot Darwinu ocito imaju prilicnu dozu altruizma u sebi, ipak je njihov genetski kod taj koji je brutalan i bori se za dominaciju. Teorija po kojoj su zivi organizmi samo transportno sredstvo genetskog koda a genetski kod je de facto "zivot" koji nastavlja dalje ka nekom svom cilju.. Cak mi je preko te teorije daleko logicnije i prihvatiti neku visu silu koja nas "koduje" nego na bazi - umres lijevo da bi se rodio desno, ne smijes ovo, ovo i ovo da bi tamo negdje dobio ono, itd...

https://archive.org/details/TheSelfishGene

To nije dopunjavanje Darwinove teorije. Više mi liči na kreacionizam.

Ne bih se bas slozio. Procitaj barem uvod knjige, jako je interesantan.

Ma Darwinova je teorija pogrešna, pa tako da mi se nešto neda čitati.
Kreacionizam bi bio to. Viša sila.

Nije kreacionizam niti viša sila ako se priča o borbi gena za preživljavanje u kojoj oni najjači opstaju.

Lebowski wrote:Nije kreacionizam niti viša sila ako se priča o borbi gena za preživljavanje u kojoj oni najjači opstaju.

Teorija po kojoj su zivi organizmi samo transportno sredstvo genetskog koda a genetski kod je de facto "zivot" koji nastavlja dalje ka nekom svom cilju..

Pojasni mi porijeklo tih kodova. Nastali od školjki i žaba?

sve sam svjesnija i svjesnija.. i sve vise se trudim da me sto manje cega ostane iscil...