Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

[Shadow]

Moje su ruke nove senke,
pobledele su mirne,
ko umorna svirala posle terevenke
kad ih mesečina dirne.

e1e380db2543410269fdbbd480cd6693.jpg

[ina]

Tolike draži i sklad se u moje
Gospoje vide, kad pozdravlja koga,
Da svaki jezik nijem protrne s toga,
A oči u nju gledati se boje.
Dok joj, kad ide, svatko hvalu poje,
Nju resi krotkost i dobrota mnoga,
Pa misliš: stvor je taj zemlji od Boga
Poslan, da čudo on pomaže svoje.
Tko god je gleda, tako mu se mili,
Da kroz oči mu slast u srce lije,
Koju ne pojmi, tko je kušo nije.
I s njene usne regbi duh se krili
Ljubavi slatke pun, što dušu zove
Neprestano na uzdisaje

Dante Alighieri

[Shadow]

Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledan
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj.

556f9de599267587bb6be85cdfc65768.jpg

[ina]

Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledan
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj.

556f9de599267587bb6be85cdfc65768.jpg

Ovo kao da je pisao Leopardi

[Shadow]

Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledan
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj.

556f9de599267587bb6be85cdfc65768.jpg

Ovo kao da je pisao Leopardi

Vasko Popa.

Vrati mi moje krpice.
Ostavljam je u tragovima, pomalo

[ina]

Nisam čitala, a ni upratila povezanicu. Ako ti nije mrsko bilježi autore. Ponekad me zaintigrira a pojma čije je.

[Duh]

Nepoznati naslov



Zima ti je.
Obuci vestu.
Kako koju?
Pa znas koju.
Onu sto kazes da mirise na mene.

I ne volis da te tako gledam.

A, dobro.
Mozemo ugasiti svjetlo.
Mozda uspijes sakriti ljubav.

I ne znas sta ti je.
Nikad ti se to ranije nije desilo.
A, dobro.
Sta ces.
Svakome je jednom prvi puta.

Bas volim ovo pice,
zato sto je jako i ne popije se brzo.

Sta ce misliti o tebi?

E, to stvarno ne znam.
Mogu misliti da si...
preljubnica, nevjernica, ljubavnica...





Dobro, nemoj se ljutiti odmah.
Sta.

Nisi ljubavnica.

Dobro.
Nisi.

Jel' me volis?
Teske rijeci.
Dobro, mozda me i volis.
Sta.

U osam ti je ispit.
Dobro, navit cu sat,
samo je star i
moramo se moliti drugarici koja je bezgresno zacela
da zvoni.

Hmmm, valjda ce.

Usne su ti ispucale.

Za one od vjetra
krema pomaze,
ali, za one od ljubavi,
boga mi...

Strasno te volim.

Nista se ne smij.

Ne smij se kad kazem!

Vrlo te strasno volim,
i...
prvo cu ti skinuti naocale.

Pa cu ti onda skinuti...
naocale...

Pa onda...

Pa, nisam drzak!
Vidis sad.
Volim te budalo.

Kako volim to tvoje tijelo.

Vidi, ova traka svjetlosti pada tocno na...


Jel' to samo moje?
Reci mi. Vazno mi je to.

Nisam pospan.
Samo sam malo umoran.

Dvoje.
Koliko djece.
Starijeg sina i mladju kcer.
A, nekako cemo se valjda sloziti
kako cemo ih zvati.

Da ti pricam?

A da nesto malo drugo radimo?
Ja stalno pricam.

O mojim ljubavima?
Svasta.
Nista specijalno.
Kao i kod drugih.
Bilo ih je. I...
nekako mislim da sam ih sve lagao.

A tebe ne, naravno.

Ti si nesto drugo.


Bas si lijepa tako.

Koliko me volis?

Pokazi.

Dobro.
Onda i ja tebe volim.



E... tako.



Sat je zvonio.
Ona nije otisla na ispit,
a u bijelo sljepilo jutra
smo po svim automobilima u ulici ispisali svoja imena.

Kako ce vlasnici biti ljuti!

A obecao sam...
da nikome nista ne smijem reci,
i dogovorili smo se
da je nazovem.

Htjela bi da izadjemo negdje.

Ne znam.

Nesto se mislim...

Mozda cu je stvarno i nazvati.

Ako bude kisa.

Tako ne volim kisu sam.

Hmmm... hmmm,
zenskih trikova...



Zaboravila je rukavicu.



( nepoznat autor )

[Shadow]

Nisam čitala, a ni upratila povezanicu. Ako ti nije mrsko bilježi autore. Ponekad me zaintigrira a pojma čije je.

I Dado bi za mnom hodao, i ispravljao sve gdje ne navedem autora.. Mozda je to moj nacin da dozovem

U posljednje vrijeme ne biljezim..posebno kad ovako dio po dio ostavim. Pa sam mislila ucinit to kad "ispricam pricu".


Ali hocu, obecavam.

U medjuvremenu, prvi put ostavljam nesto od "nekog mog"

"U sumrak svega što volim
ti još negdje
daleka uspravna stojiš
Duboko u meni
Vjetrovi plaču."

[Shadow]

Mozemo ugasiti svjetlo.
Mozda uspijes sakriti ljubav.

Lijepo ovo Duh sto postavi.

[Koraci_u_noci]

Zavodnik stari

[Shadow]

Zavodnik stari

Ko?

[ina]

Nisam čitala, a ni upratila povezanicu. Ako ti nije mrsko bilježi autore. Ponekad me zaintigrira a pojma čije je.

I Dado bi za mnom hodao, i ispravljao sve gdje ne navedem autora.. Mozda je to moj nacin da dozovem

U posljednje vrijeme ne biljezim..posebno kad ovako dio po dio ostavim. Pa sam mislila ucinit to kad "ispricam pricu".


Ali hocu, obecavam.

U medjuvremenu, prvi put ostavljam nesto od "nekog mog"

"U sumrak svega što volim
ti još negdje
daleka uspravna stojiš
Duboko u meni
Vjetrovi plaču."

Fino to.. od nekog tvog.
Usput se prisjetih i one od Balaševića.

[Shadow]

I Dado bi za mnom hodao, i ispravljao sve gdje ne navedem autora.. Mozda je to moj nacin da dozovem

U posljednje vrijeme ne biljezim..posebno kad ovako dio po dio ostavim. Pa sam mislila ucinit to kad "ispricam pricu".


Ali hocu, obecavam.

U medjuvremenu, prvi put ostavljam nesto od "nekog mog"

"U sumrak svega što volim
ti još negdje
daleka uspravna stojiš
Duboko u meni
Vjetrovi plaču."

Fino to.. od nekog tvog.
Usput se prisjetih i one od Balaševića.

Jeste. Imam zbirku poklonjenu, nikad objavljenu

[ina]

Hoćemo još, onda još pa da budu objavljene


Sad će Nice opet možda reći, govori u svoje ime...
Ili

[Shadow]

Hoćemo još, onda još pa da budu objavljene


Sad će Nice opet možda reći, govori u svoje ime...
Ili

Bice, jednom

[ina]

Jednom nije tako uskoro. Ko zna gdje ću/ćemo tad biti.
Kasnije ti šaljem onu fotku.

[Shadow]

Jednom nije tako uskoro. Ko zna gdje ću/ćemo tad biti.
Kasnije ti šaljem onu fotku.

Jednom, kod mene moze biti i sad. Zavisi kamo me vile ponesu
Kad dodjem doma, nesto cu izabrati

[ina]

Treptaj krila, dobrih vila

[Shadow]

Treptaj krila, dobrih vila

For you




Ljudi su se mijenjali i rasli i voljeli
A ti si čarobnim štapom
Zaustavila sve
Noseći na sebi svjetlost onog vremena
Noćas
Eh noćas te se niko ne sjeća
Od svih bića na ovoj planeti
Ostadoše samo sjenke
Sem mojeg koje kao da nije ni postojalo
Od njega ne ostade ništa
A ti se nisi mijenjala
Jer si znala šta to znači za budućnost
Štap je ostao nijem u tvojim rukama
Mogla si sve promijeniti vjeruj
Ljudi su te voljeli ne zbog očiju
Ne zbog prelijepih ramena
Već zbog stvari koje si im uzela
Otvorenih očiju dok su nestajali
A ti si se smijala
Krijući da ništa na ovom svijetu nije naivno
Da sve boli kad ga dodirneš
Da je svijet suviše velik
Ljudi su te voljeli
Jer si im zauzvrat poklonila proljeće
I objasnila sunce
Sem mene
Ja nisam htio da budem kao oni
Drugačije sam te volio
I zato
Pored svih sjenki na ovoj planeti
Od mene ne ostade ništa

4a350e5d40c3c2fb9dd2febd27d3a787.jpg

[ina]

Bezuslovna ljubav je dar i moć rijetkih.
A možda, nažalost.. i na neki način i kazna.

Pročitala sam nekoliko puta.
I baš zvuči tužno.