
Samo starije generacije današnjih Bosanaca i Hercegovaca pamte vrijeme kada je tjelesno vaspitanje u školama bilo tretirano kao pravi pravcati predmet, i kada mu je bilo pristupano sa velikom ozbiljnošću. Dakako, pričamo o generacijama koje su stasavale prvih decenija nakon Drugog svjetskog rata, tokom ranog perioda Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Socijalizam kao sistem polazi uvijek od pitanja šta je dobro za društvo u cjelini, i pokušava da eliminiše sve pojave koje su asocijalne a posebno one koje su antisocijalne. Ponekad je to dobro, a ponekad nije, posebno ne onda kada se vlastodršci zanesu u samouvjerenosti u svoju vaskoliku “mudrost”.
Akcenat koji se stavljao na tjelesno vaspitanje kao stvar od opštedruštvene koristi svakako je bio pozitivan. U zdravom tijelu — zdrav duh. A nema zdravog društva bez zdravog duha njegovih pripadnika, niti ga ima bez tjelesno zdravih ljudi.
Upravo je ta ozbiljnost kojom se pristupalo časovima fizičkog u Titovoj Jugoslaviji vidljiva na ovoj slici koja je 12. marta 1957. godine nastala u 7. gimnaziji u Mariboru, u Ljudskoj (Narodnoj) Republici Sloveniji.

Nije ni čudo što smo na dnu evropske ljestvice što se zdravlja tiče. Niti je čudo što nam je društvo u cjelini u stanju u kakvom je.
(SB)