Zimski sportovi u BiH
Posted: 09 Feb 2020, 14:05
Za Abdullaha smo prvi put čuli u zimu 2019. godine kada je na svjetski poznatoj stazi u slovenskoj Kranjskoj Gori osvojio prvo mjesto na takmičenju Mini Pokal Vitranc, a kako je tada imao samo šest godina i takmičio se u najmlađoj kategoriji, posebno je fascinantan podatak bio da je slavio uz gotovo dvije sekunde prednosti u odnosu na domaćeg takmičara.
Malo manje od godinu nakon toga, a poslije čitave ljetne sezone napornog treniranja, spremanja i iščekivanja takmičarskog osjećaja, Abdullah je još jednom dospio u sami centar bh. javnosti. On je nedavno, podsjećamo, u italijanskom Biberonu u konkurenciji dječaka rođenih 2013. godine još jednom "pomeo" konkurenciju i slavio pobjedu u veleslalomu. Godinu stariji, malo iskusniji i s još većim ambicijama, dobio je priliku da vozi na duplo dužoj stazi nego u Sloveniji 2019. godine, a tu šansu objeručke je prihvatio i na kraju slavio uz više od četiri sekunde prednosti u odnosu na drugoplasiranog. U subotu se opet vratio u Kranjsku Goru, ovaj put u konkurenciju dječaka koji su stariji od njega godinu dana, a osvojio je drugo mjesto uz najbolje vrijeme od dječaka koji su kao i on rođeni 2013. godine.
Talent je u njegovom slučaju već potvrđen, a ono što ga očekuje, između svih realnih i nerealnih nadanja koja bh. javnost već sada ima, jeste mukotrpan rad i borba za samo jednu minutu slave. Kako je i sam rekao u razgovoru za Klix.ba, najviše ga fascinira upravo to svakodnevno spremanje i treniranje, 365 dana u godini, nerijetko odricanje i propuštanje one istinske dječačke graje, za samo jednu minutu vožnje, koliko u prosjeku traju skijaške utrke.
"Na startu imam samo jednu želju: pobjedu!", rekao nam je Abdullah na početku.
Trenira tokom čitave godine
Abdullah Hadžimešić je učenik prvog razreda Osnovne škole "Ćamil Sijarić" u Sarajevu, a skijanjem se bavi od svoje treće godine. Ljubav prema ovom sportu nije došla spontano, a najzaslužniji za to je otac Malik, također veliki ljubitelj skijanja, koji je svog sina odmah učlanio u Ski klub Bjelašnica, kada je i počela njihova sportska priča.
"Ja sam veliki ljubitelj skijanja i također sam kao Abdullah imao želju da se bavim ovim sportom, ali nažalost usljed ratnih dešavanja u našoj državi taj san je prekinut. Moram reći da sam jako sretan što moj sin ima izraženu ljubav prema ovom sportu, a taj utisak još je jači znajući da se i njegova starija sestra i moja kćerka Ajša također bavi skijanjem kao i da moja supruga Emira također voli ovaj sport. Čitav taj sport dobio je potpuno drugu dimenziju u našem životu, a pored svih tih sportskih obaveza i očekivanja, na kraju je najbitnije da kroz sve ovo prolazimo zajedno, da se družimo i dobro zabavljamo", kaže nam na početku razgovora Abdullahov otac koji je uz klupske trenere najveća podrška svom sinu.
Malik nam je otkrio kako pripremni period kod skijaša traje punu godinu i da javnost ima malo iskrivljenu percepciju da skijaši traju "od oktobra do marta". Kaže nam da skijašima u mlađem uzrastu treba oko 80-100 treninga na snijegu, a ostatak priprema prinuđeni su raditi van staze, van snijega i često van planinarskih čari.
Abdullah nam je nakon toga otkrio na koji se on način spremao u prethodnoj godini i kako je protekao njegov pripremni period, a njegov otac Malik nam je također rekao da je i u drugim sportovima pokazao izražene vještine za takmičenje, no da se ništa ne može mjeriti sa skijanjem i njegovom ushićenošću kada stane na skije i izađe na stazu.
"Kada nije sezona skijanja, onda se bavim drugim sportovima, a s ciljem da budem spreman za skijašku sezonu. Nedavno sam bio u Sloveniji na jednom druženju i tamo smo radili takozvane 'suhe treninge', a meni je najdraža bila vožnja biciklom. Također, ponekad treniramo na rolama, idemo u šetnju na planinu, ali najviše volim da skijam, to je na prvom mjestu", kaže nam Abdullah.
Kako je skijanje samo jedan u nizu sportova u BiH u koji država ulaže minimalna sredstva za njegov razvoj, pitali smo Abdullahovog oca koliko je teško s finansijske strane ispratiti sve potrebe koje skijaš ima, koliko je teško nabaviti svu opremu i osigurati sredstva za putovanja na međunarodne turnire, kao jedino pravo mjerilo uspješnosti i kvaliteta.
Izgubio prvo mjesto jer je prestigao kandidata ispred sebe
"Hvala Bogu, ja se ne žalim. Činjenica je da je za skijaša potrebno nešto veće finansijsko izdvajanje, ali opet mislim da je sve to moguće ispratiti ukoliko kod roditelja postoji čvrsta želja da se dijete bavi ovim sportom. Ovu priliku bih iskoristio i da se zahvalim svim članovima Ski kluba Bjelašnica koji uvijek izlaze ususret dječacima i djevojčicama, kao i njihovim roditeljima, a s njima je puno lakše proći kroz sve to. Opet bih rekao, najbitnija stvar u cijelom ovom procesu jeste jedno pozitivno i zdravo druženje, kao i mnogo vremena koje svi roditelji provedu sa svojom djecom", kaže nam Malik i nastavlja:
"Kako godine budu prolazile, a ja se nadam da će Abdullah nastaviti da se bavi ovim sportom, ulaganja će postajati sve veća, ali kada dijete ima jedan ovako ispravan i zdrav cilj, onda i roditelji svim silama pokušavaju da mu osiguraju sve potrebne uslove. Opet kažem, moja kćerka Ajša se također bavi skijanjem, a kako sam i ja veliki ljubitelj ovog sporta, kao i moja supruga Emira, onda smo svi zajedno, uključujući i najmlađu kćerku Alinu, kao porodica uključeni u ovo i to onda dobija jednu potpuno drugu i pozitivnu dimenziju. Kada je tako, onda ništa nije teško", ističe njegov otac.
Abdullaha smo za kraj pitali koliko ima vremena da prati svjetsko skijanje te da li ima nekog svog favorita, a kazao je da ovaj sport najviše voli gledati u društvu sestre i oca.
"Volim gledati skijanje, a najviše se radujem trkama slaloma i veleslaloma. Moj najdrži skijaš je Marcel Hirscher, a zanimljivo mi je gledati i žensko skijanje gdje bih izdvojio Mikaelu Shiffrin i Petru Vlhovu", otkrio nam je Abdullah.
Na kraju je ovaj simpatični dječak iskoristio priliku da nam pokaže sve medalje koje je u svojoj još uvijek kratkoj skijaškoj karijeri osvojio, a posebno je izdvojio jednu trku u kojoj je toliko dobro i brzo skijao da je na kraju završio na drugom mjestu jer nije imao načina da zaobiđe kandidata koji je trku počeo 10-15 sekundi prije njega.
Ponosan na svoje medalje, stavio ih je sve oko vrata i krenuo kući. Kazao je da ima još dva sata do početka nastave, zadaću iz matematike uspio je uraditi na vrijeme, a već je žurio da spremi stvari za novo putovanje u Sloveniju u kojoj je osvojio drugo mjesto. San je želja koju je vaše srce zaželjelo, a on sanja veliku scenu, široku bijelu stazu i šampionski prolazak kroz cilj. Poznat mu je taj osjećaj, rano se navikao na njega.
klix.ba
