1. Dio
Trazila sam za ljeto neki fin kutak BiH gdje provesti dan, dva, odmoriti se, vidjeti nesto lijepo, uzivati. I nadjoh, i ono sto sam htjela i vise od toga. Carobnu ljepotu prirode, njenu velicinu, njenu snagu, njenu uzvisenost, njenu dominantnost, bez daha ostavljajuci pejzazi, savrsena simbioza flore i faune.
Zao mi je sto ja nisam toliko rjecita niti toliko mastovita da vam rijecima docaram svu tu ljepotu. Zao mi je sto ni fotografskog talenta nemam da vam barem malo priblizim osjecaj, ugodjaj, silinu i opcinjenost.
Una

Na mjestima divlja, neobuzdana, brza i silna

Na drugim mjestima tiha, pitoma, sigurna

Prvo je ugledah u Novom Gradu, pratila sam je pogledom kad god su to put i drvece dozvoljavali jedva cekajuci da stanem na njenu obalu. Druzile smo se, trkale i zagledale sve do Bihaca gdje sjedoh u hlad na klupi koju mi ponudi njena obala. Prodjoh prstima po povrsini vode, ledena bi, tako ledena da kosti zabole. Medjutim pogledu topla, mila, malo sta ljepse ocima ima.

Nestrpljivi da krenemo dalje, prosetasmo jos malo kroz Bihac, pojedosmo jedan od najljepsih sladoleda koje sam ikad pojela i krenusmo dalje.
Iduca stanica restoran Sojenica i rucak na ladji. Tu se jako razocarah jer restoran bi zatvoren, a jako sam se radovala tom iskustvu. Ovo je ujedno moje jedino razocaranje na putu. Sta se moze? U auto pa put Japodskih otoka
...





![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)



