Bosna i Hercegovina

Društvene teme iz naše zemlje.

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Duminjo
Urednik foruma
Urednik foruma
Posts: 55523
Joined: 17 Mar 2019, 21:52
Has thanked: 1861 times
Been thanked: 5570 times
Status: Offline

Bosna i Hercegovina

Post by Duminjo » 20 Jan 2022, 00:30



Tema je otvorena sa ciljem da upoznamo svaki kutak Bosne i Hercegovine. Odvojicemo odredjeno vrijeme za svaku opstinu pa cemo pisati o toj opstini i njenim selima sve sto znamo, procitamo, snimimo, uslikamo ili kopiramo sa interneta. Ici cemo redom, opstinu po opstinu. Svaka opstina ce imati svojih 15- 20 dana, kada ce se pisati iskljucivo o toj opstini.

Teme:
- Distrikt Brcko.
- entitet Federacija - kanton po kanton, od prvog do desetog. Opstine iz svakog kantona cemo predstavljati abecednim redom, jednu po jednu.
- entitet Republika Srpska - Regije od 1 do 6 i opstine u njima po abecednim redom.
Kada zaokruzimo svaki kutak drzave, imacemo na jednom mjestu siru i malo drugaciju sliku drzave.


Za pocetak, kraci uvod i opis drzave sa osnovnim i bitnijim brojevima
Bosna i Hercegovina (skraćeno BiH), država u jugoistočnom dijelu Europe, smještena na zapadu Balkanskog poluotoka. Sa sjevera, zapada i juga graniči sa Hrvatskom, a sa istoka sa Srbijom i Crnom Gorom. Glavni grad zemlje je Sarajevo.

Najveći dio teritorija čine planine i visoki krš, pokriveni šumama i pašnjacima. Najviši vrh je Maglić (2,386 m). Nizine se nalaze na sjeveru i na jugozapadu. Grad Neum je jedini izlaz na more.
Klima u BiH se razlikuje: u sjevernom dijelu BiH klima je umjereno-kontinentalna, u središnjem planinska, dok je u južnom dijelu klima mediteranska. Najslabije je naseljen brdsko-planinski prostor. Sela na tom prostoru "razbacana" su po strmim padinama, a gradovi su smješteni u dolinama i zavalama.


Postoji sedam važnijih rijeka u Bosni i Hercegovini:
Drina je najduža rijeka Bosne i Hercegovine koja teče kroz istočni dio zemlje i na mnogim mjestima čini granicu između Bosne i Srbije. Drina protiče kroz gradove Foča, Goražde i Višegrad.
Sava je najduža rijeka koja protiče kroz Bosnu i Hercegovinu i čini prirodnu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a na njenim obalama se nalaze mjesta Brčko, Bosanski Šamac i Bosanska Gradiška.
Bosna je najduža domaća rijeka u Bosni, a uliva se u Savu na sjeveru. Po njoj je zemlja dobila ime.
Una protiče sjeverozapadnim dijelom Bosne duž zapadne granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Protiče kroz grad Bihać.
Sana protiče kroz Sanski Most i Prijedor i na sjeveru se uliva u Unu.
Vrbas teče na sjever kroz centralni dio Bosne i protiče kroz gradove Gornji Vakuf-Uskoplje, Bugojno, Jajce, Banja Luka, Srbac i na sjeveru se uliva u Savu
Neretva je velika rijeka u centralnoj Bosni i Hercegovini, koja teče na jug od Jablanice do ušća u Jadransko more. Na rijeci se nalazi grad Mostar.
Ukrina je najveća rijeka u sjevernoj Bosni koja cijelim tokom i slivom protiče kroz Republiku Srpsku. Protiče kroz Derventu i uliva se u Savu zapadno od Broda.
Usora je najveća lijeva pritoka Bosne kod Doboja i protiče kroz Blatnicu i Teslić. Izvire ispod planine Očauš.
Spreča desna pritoka Bosne kod Doboja. Izvire kod Šekovića, kod manastira Papraća i protiče pored Tuzle, Gračanice i Petrova.
Krivaja je desna pritoka Bosne. Izvire u Pjenovcu kod Han Pijeska, a uliva se kod Zavidovića.


Image

Image



Brcko distrikt
Image


Entitet Federacija
Image


Entitet Republika Srpska
Image


Stanovnistvo (popis iz 2013)
Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine objavila je konačne rezultate Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini provedenog 2013. godine.
Prema konačnim, međunarodno usporedivim rezultatima popisa stanovništva, u BiH živi 3.531.159 stalnih stanovnika. Od toga, u entitetu Federacija BiH živi 2.219.220 stanovnika (62,85 posto), u entitetu Republika Srpska 1.228.423 stanovnika (34,79 posto) te u Distriktu Brčko 83.516 stanovnika (2,37 posto). Prema posljednjem popisu, obavljenom u bivšoj Jugoslaviji tokom 1991. godine, u BiH je živjelo 4.377.033 stanovnika. To znači da je na popisu 2013. godine bilo 845.874 stanovnika manje.
Grad s najviše stanovnika je Sarajevo koje broji 275.524 stanovnika, a općina s najviše stanovnika je Banja Luka u kojoj živi 175.042 stanovnika.
U BiH živi 50,11 posto stanovnika koji su se izjasnili kao Bošnjaci, njih 30,78 posto izjasnilo se kao Srbi, a Hrvata je 15,43 posto. Nacionalno se nije izjasnilo 0,77 posto stanovništva, dok je manje od tri posto u kategoriji ‘ostalih’, u što ulaze pripadnici 17 nacionalnih manjina te druge etničke skupine.
Kada je riječ o jeziku koji koriste stanovnici BiH, bosanski govori 52,86 posto, srpski 30,76 posto, a hrvatski 14,6 posto stanovništva.
Visokoobrazovanih u BiH je najmanje u regiji, odnosno 12,7 posto.
Stopa nepismenosti u BiH je 2,82, pa je ona i po tome najlošija u regiji.



Zamolio bih izbjagavamo politiku, brojanje krvnih zrnaca i off.
Vjerujem da sam neki podatak proamsio ili cu nekad promasiti. Moze se ispraviti ako se ukaze na gresku.

:bih

User avatar
Duminjo
Urednik foruma
Urednik foruma
Posts: 55523
Joined: 17 Mar 2019, 21:52
Has thanked: 1861 times
Been thanked: 5570 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Duminjo » 20 Jan 2022, 00:41

Brčko distrikt

Image
Image

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Julia-Klara » 20 Jan 2022, 10:06

:srce

ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
Koraci_u_noci
Penzioner
Penzioner
Posts: 24722
Joined: 04 Jun 2020, 19:21
Has thanked: 6882 times
Been thanked: 6516 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Koraci_u_noci » 20 Jan 2022, 10:14

20200902_130801.jpg
20200902_125512.jpg
20200902_125647.jpg
20200902_114613.jpg
20200902_113932.jpg
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Pobjeci sad od svega zelim

Ma znas
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Posts: 1425
Joined: 12 Nov 2021, 20:11
Has thanked: 10 times
Been thanked: 137 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Ma znas » 20 Jan 2022, 11:03

Bas lijep prikaz. :ok :ok :ok :ok

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Julia-Klara » 20 Jan 2022, 11:14

Odlicna emisija O Kanala ... Uzivajte!

Sava :srce

ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Julia-Klara » 20 Jan 2022, 11:45

PRAHISTORIJSKO DOBA

Ljudi su se u dalekoj prošlosti pretežno naseljavali u blizini šuma, rijeka te na padinama planina. U brčanskom kraju osim rijeke Save postoje još i rijeke Brka, Tinja, Lomnica, Srnica i Lukavac. U neposrednoj blizini navedenih rijeka pronađeno je mnoštvo predmeta koji govore o životu naših predaka. Osim predmeta od keramike, bakra i željeza pronađeni su i drugi predmeti potrebni za svakodnevni život. Pronađeno je različito oružje i oruđe, nakit, kameni žrvnjevi, bakarne igle i britve, strojevi za tkanje, sjekire, bodeži, novac i dr. Svi ovi nalazi svjedoče o tome da je ovaj prostor bio naseljen još od davnina.


ILIRSKO DOBA

Pokrajina Illyricum je zauzimala ogromna prostranstva od Albanije do Slovenije. U tadašnjoj su Iliriji živjela mnogobrojna plemena, koja su imala više rodova, a rodovi centurija. Iliri su bili dobri lovci i hrabri ratnici, bili su visokoga rasta i nešto tamnije puti. Uz rijeku su Savu živjela ilirska plemena Breuci, Oserijati i Kolapijani. Breuci su živjeli uz donji tok rijeke Save tj. na području bosanske (brčanske i oraške) i slavonske Posavine, te uz rijeku Dravu (na području Osijeka). Ova plemena su se najčešće bavila lovom i ribolovom, a po potrebi su bili i ratnici. Breuci su često ratovali protiv Rimljana, osobito nakon uspostavljanja rimske vlasti u Iliriku. U ratovima Breuka protiv Rimljana isticao se breučki vojskovođa Baton. O tim je događajima svjedočio i Strabon koji je zapisao da je u tome ratu poginulo mnogo naroda te da je zemlja Ilirik bila jako devastirana.


RIMSKO DOBA

Godine 27. p.n.e. rimski car Oktavijan August dovršio je okupaciju i osvojio čitav Ilirik, tj. područja između rijeka Save, Drave, Drine i Dunava i južno sve do Jadrana. Zbog strateških i ekonomskih razloga Rimljani su u osvojenim krajevima gradili vojne utvrde, nove gradove, te nove prometnice. Jedna od tih prometnica je prolazila upravo kroz Posavinu. Na dionici pokraj rijeke Save, izgrađena su tri grada: Saldae (Brčko), Ad Bassantae (Bosanski Šamac) i Servitium (Bosanska Gradiška). Rimski grad, utvrda i naselje pod nazivom Saldae se prvi put spominje 2. godine p.n.e. Početkom se 1. stoljeća nalazio točno na granici dviju rimskih pokrajina - Panonije i Dalmacije, a kasnije je pripadao pokrajini Panoniji, jer im je granica pomaknuta nešto južnije. Bio je to prvi grad u bosanskoj Posavini na prometnici koja je povezivala Sirmium (Srijemsku Mitrovicu) i Salonae (Solin). Na brčanskom području se račvala u dva kraka. Jedan je dio išao neposredno uz rijeku Savu i povezivao gradove Saldae (Brčko) i Ad Bassantae (Bosanski Šamac). Prolazio je uz područja današnjih naselja: Crkvište (Plazulje), Krčevine (Vučilovac), Vidovice, Dvorine (Kopanice), Gradić (Matići), Nenavište (Tolisa) i Trgovište (Donja Mahala). Drugi je dio prolazio nešto južnije kroz područje na kojemu se danas nalaze sela Donji Rahić, Ulice, Vukšić, Jagodnjak, Poljaci, Dubrave i Hrgovi. Postoji nekoliko objašnjenja za naziv Saldae (čita se salde). Najzastupljenije je ono da potječe od latinske riječi za sol, jer na latinskome jeziku riječ sal (-is, m) znači kuhinjska sol. Naziv Saldae bi mogao označavati mjesto gdje se trguje-prodaje sol, a dokaz postojanja rimskoga grada Saldae su ostatci rimske kanalizacije u Brčkom.


SLAVENSKO DOBA

Nakon raspada Zapadnog Rimskog Carstva, ovi krajevi su kratko vrijeme pripadali državama istočnih Gota, a zatim Avara. Za vrijeme kneza Trpimira pripadala je Bijeloj Hrvatskoj, te Posavskoj Hrvatskoj (knez Ljudevit Posavski, knez Braslav). Propašću Posavske Hrvatske 822. godine bosanska Posavina je došla pod franačku vlast. Franke će početkom 10. st. protjerati Mađari i pokušati zauzeti krajeve južno od Save, ali ih u tome sprječava hrvatski kralj Tomislav. Njegovom smrću dolazi do čestih promjena gospodara, bili su to nekad hrvatski kraljevi, Bizant, Bugari, Mađari itd. Od 949.-960. godine Posavinom vlada srpski knez Časlav Klonimirović. Kasnije bos. Posavina pripada Slavoniji kao dio hrvatsko-ugarske kraljevine. Od godine 1154.-1183. Posavinom vlada bosanski ban Borić rodom iz Grabarja kod Slavonskog Broda. Titulu bana Usore, pa tako i bosanske Posavine je dobio od ugarskog kralja kao znak zahvalnosti za borbu protiv bizantskih vladara. Krajem sedamdesetih godina 12. stoljeća Ugarska ponovno okupira bosansku Posavinu. Nakon njih vlada slavni bosanski ban Kulin (1180.-1204. g.). Od 1233.-1249. godine Posavinom vlada bosanski ban Matej Ninoslav koji je na ovom prostoru 5 godina ratovao sa Mađarima. Sljedeći ban Usore (u čijem sastavu je i Posavina) 1272. postaje Henrih Gisingovac. Bosanska Posavina je od 1273. do 1319. u sastavu Ugarske. U ruke bosanskih banova Usora opet dolazi 1324. godine (ban Stjepan Kotromanić). 1377. godine krunidbom Tvrtka I. Kotromanića Bosna postaje samostalna kraljevina te on preuzima vlast nad Posavinom. Nasljednici Tvrtka I. nisu imali vojnu snagu kao on pa ovaj prostor zauzimaju hrvatski plemići Šubići, a oni ga darivaju bosanskim plemićima Hrvatinićima. Krajem 14. stoljeća bosanskom Posavinom vladaju hrvatski plemići Gorjanski. Posavina je stoljećima bila poprište razaranja za vrijeme bosansko-ugarskih ratova. Godine 1408. je ponovo zauzima Ugarska te je ona idućih 120 godina u sastavu hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Prema pisanim izvorima iz 14. stoljeća na brčanskom prostoru je postojalo više naselja (katoličkih). Kao najstarija se spominju Bili Potok, Pćelić, Korenita, Štrepci, Gornja Skakava, Zovik, Boće, Bodežište (Boderište), Donji Rahić, Gorice, Gornji Vukšić, Trnjaci, Hrgovi, Brezovo Polje, Brka (selo), Dubrave, Novi itd. Osim ovih naselja u 14. stoljeću postojali su i franjevački samostan u Gornjoj Skakavi i samostan „locum Bustonicae“ (Bukovica). U to doba je u sjeveroistočnoj Bosni bilo 10 samostana i 12 župa. Hrvatski ban Nikola II Gorjanski, u čijem je privatnom vlasništvu bilo ovo područje, godine 1428. naselje Barka proglašava gradom (današnje Brčko). Ispravan naziv je Brka, ali su franjevci često griješili i pisali Barka. Za razliku od franjevaca Turci ga nazivaju Brčki , a Austrijanci Brčka. Nakon Gorjanskih vladaju plemići Morovići, potomci hrvatskog bana Ivana Morovića. Godine 1463. turski je sultan Mehmed II. Osvajač srušio bosansko kraljevstvo. Iste godine hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin uz pomoć Stjepana Hercega oslobađa neke dijelove Bosne od Turaka. Tada je oslobođena i bosanska Posavina koja je pripala srebreničkoj banovini. Godine 1528. hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand dobiva obavijest da Turci spremaju napad na gradove Morović, Brčko, Nijemce, i Virgrad kod Otoka. Zato 4.6.1528. godine iz Ugarske naređuje bivšem hrvatskom banu Ivanu Karloviću da pomogne u obrani ovih gradova. Turci su napredovali iz Srijema te preko rijeke Drine. U ljetu 1529. godine Barka pada u turske ruke.


TURSKO DOBA

Nakon okupacije grada Barke Turci su obnovili staru rimsku utvrdu na ušću rijeke Brke u Savu i u nju smjestili svoje graničare, tur. ulufedžije. Hrvati u vrijeme turske okupacije masovno odseljavaju u Slavoniju, a u Posavinu se doseljavaju muslimani, Srbi i Vlasi iz Podrinja i Srbije. Starosjedilačko stanovništvo se sve više razrjeđivalo, već u prijelaznom razdoblju nestala je polovica katoličkih crkava, a u narednim godinama gotovo većina stanovništva. U turskim izvorima izričito piše: "Nevjernici (kršćani) su se podigli sa svojih staništa i nastanili se sada kojekuda." Turci su izgradili drvenu džamiju poznatu pod nazivom „Carska džamija“, ili „Atik džamija“, a u novije vrijeme je poznata pod nazivom „Savska džamija“. Katoličku crkvu nisu odmah porušili. Turci grad nazivaju Brčki, a uzvišenje pokraj Save „Brčki brijeg“. Godine 1548. su izgradili tvrdi put od Brčkog do Tuzle preko planine Majevice. U upravnom pogledu tvrđava Brčko pripadala je nahiji Koraj, u sastavu zvorničkog sandžaka. Grad Brčki je početkom 17. stoljeća imao popločane ulice i dva javna kupališta. Bilo je oko 150 kuća, tri džamije i jedna katolička crkva. Osvajanjem Slavonije i stvaranjem tamošnjih gradova i utvrda odlijevalo se bosansko stanovništvo sve tri konfesije tražeći u novoosvojenim područjima bolju egzistenciju. U bosansku Posavinu doseljavaju se sada novi stanovnici, i to iz okolice Tuzle, srednje Bosne, Hercegovine i južne Hrvatske. U vrijeme Bečkog rata (1683.-1699.) oslobođeni su veliki dijelovi od Turaka. U julu 1688. godine austrijska je vojska zauzela Brčki. Muslimansko stanovništvo iz Mađarske, Slavonije, Srijema, Like i Dalmacije bježalo je u Bosnu, Hercegovinu i Srbiju, a kršćansko stanovnuštvo iz Bosne i Hercegovine prelazilo je u novooslobođene krajeve. Za vrijeme ovog rata u BiH je uništeno 70% samostana, odselilo se preko 80% katoličkog stanovništva da bi u BiH ostalo samo oko 20 000 katolika. Novi rat od 1716.-1718. godine nije zaobišao brčanski kraj. Brčko i bliža okolica od 1718. do 1739. godine bili su pod Austrijom. Jedan austrijski izvještaj iz tih godina bilježi kako je Brčko imalo popločane ulice, da je džamija ostala neoštećena, kako u tom kraju ima mnogo šljiva, ali ne i drugog voća, kako su se tu nastanili uskoci, tj. nekadašnje izbjeglice iz Bosne te kako zemlju obrađuju stanovnici iz Gunje i Rajeva Sela. U to se vrijeme oko stare utvrde u gradu razvija naselje pod nazivom „Brčka varoš“. Turci ponovo vladaju od 1739. g., a u Brčkom su se ponovno naselili okolni muslimani. U Brčkom je 1740. godine izgrađena palanka. Napravljena je od drvenih oblovica, pruća i blata, a imala je i drveni toranj (tur. čardak). Utvrda je bila opasana kanalima ispunjenim vodom (tur. hendeci), koji su služili kao dodatna zaštita. Brčko je tada u sastavu tuzlanske kapetanije. Palanka je postojala sve do 1804. godine, a službeno je ukinuta 1833. godine. Tijekom 18. stoljeća u brčanski kraj se doseljavaju Srbi iz Podrinja i Srbije. Početkom 19. stoljeća u Brčkom se grade različiti objekti, a u samome mjestu nastaju nova naselja: Varoš, Kolobara, Atik mahala i Karanfil mahala. U oktobru 1858. godine u bosanskoj Posavini je došlo do sukoba između turske vojske i srpskih pobunjenika. Hrvati su u toj pobuni sudjelovali u manjem broju jer su ih svećenici odvraćali od toga. Nakon pobune Turci su popalili sva pravoslavna naselja u okolici Orašja i neka naselja u brčanskoj okolici. Godine 1868. Brčko je novom cestom povezano sa Bijeljinom. Već tada Brčko postaje ekonomsko i kulturno središte bosanske Posavine. Zbog povećanog prometa i trovine između Brčkog i Austrije, Austrija svoj konzulat iz Tuzle prenosi u Brčko. Godine 1864. otvorena je prva pošta (tur. posta hane). 1869. godine uveden je telegraf. Turska je svoju vlast u ovim krajevima održala sve do jula 1878. godine kada ju je austrijska vojska istjerala iz Brčkog.


AUSTRO-UGARSKO DOBA

Vojni pohod na BiH pod zapovjedništvom generala Josipa Filipovića započeo je 29.7.1878. godine. Vojska je u brčanski kraj ulazila iz dva smjera: od Bosanskog Šamca preko Orašja i od Dubrava preko Vukšića i Ulica. Dio stanovništva (uglavnom muslimani, ali i nešto pravoslavaca) je pod vodstvom Mehmed-bega Čerimagića i Nike Ristanića pružao otpor sa oko 600 dobrovoljaca. Do sukoba s austro-ugarskom vojskom došlo je 16.9.1878. godine kod sela Lončari i Krepšić, odakle su se branitelji morali brzo povući. Austrougarske trupe zauzele su brčanski kraj 17.9.1878. godine i stavili ga pod vojnu upravu. Po selima u kojima su vođene borbe bilo je više mrtvih i ranjenih nego li same vojske. Od okupacijske vojske je zbog slabe obaviještenosti stradao i dio civilnog kršćanskog stanovništva, jer su i njih zbog slične nošnje smatrali muslimanima, pobunjenicima. U gradu je tada osnovana tzv. etapna pošta (privremena vojna pošta) za potrebe vojske. U Austrijsko se vrijeme grade značajni objekti, razvija se promet roba i ljudi sa zapadnom Europom, trgovina je u ekspanziji, ugostiteljstvo doživljava procvat, razvija se školstvo, napreduje industrijska proizvodnja (koje do sada nije ni bilo na ovim područjima), izgrađuju se nove crkve i džamije, Židovi su u centru grada izgradili sinagogu, itd. Izgrađene su škole, banke, pošte, mostovi, bolnica, štampare, ljekarne, sušionica šljiva, pilane, hoteli, vijećnica, elektrana, parni mlinovi i niz drugih objekata, pogona i ustanova. 13.9.1894. godine izgrađen je most preko Save dug 775 m. Na početku austro-ugarske vladavine u samom gradu Brčko živjelo je oko 3000 ljudi. Tijekom 1895. godine taj se broj povećao na 6146 stanovnika, a 1910. godine iznosio je 7000 stanovnika. Prema podacima iz 1895. godine u brčanskom kraju je živjelo 8000 Hrvata, 6100 Srba i 2400 Muslimana. Za vrijeme turske vladavine muslimani su činili većinu stanovništva, ali su se dolaskom Austrougarske počeli masovno seliti. Smatra se da je u to doba BiH napustilo do 200.000 muslimana i da sada u Turskoj živi oko 5.000.000 njihovih potomaka. Tada većinu BiH pučanstva čine Srbi. Na 928 km2 brčanskog kotara živjelo je 57 788 stanovnika, a kotar je obuhvaćao preko 90 katastarskih općina. Brčko je za austrougarske okupacije bio relativno moderan grad, a zvao se Brčka. U grad su dolazili trgovci iz gotovo cijele Europe, pogotovo iz Zagreba, Budima, Pešte, Beča i Trsta. Brčanke i Brčaci su se odijevali po najnovijoj modi. Početkom 20. stoljeća brčanski su trgovci nosili bijelu odjeću i bijele šešire, a Brčanke bijele vezene bluze, duge suknje od pliša te za sparnih dana suncobrane različitih boja.


Godina Izgrađeno-otvoreno-osnovano u Brčkom
1878. Zgrada svratišta "Konak", vl. A. Kučukalić (7 soba)
1878. Apoteka „Lutvo Muftić“
1878. Apoteka „Gustav Proche“
1879. Telegrafska stanica
1880. Hotel „Orijent“
1880. Zgrada sinagoge
1881. Džedid džamija
1883. Katolička crkva (sv. Mihovila)
1883. Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo „Hrvat“
1883. Trgovačka akademija
1884. Zgrada Trgovačke akademije
1886. Zgrada rimokatoličke osnovne škole
1886. Prva etivaža šljiva, braća Weiss iz Münchena
1886. Zgrada opće bolnice
1887. „Kiarethana“-muslimanska čitaonica
1889. Viša srpska djevojačka škola
1891. Hotel „Posavina“, vl. A. Kučukalić
1891. Bosansko parobrodsko društvo
1892. Gradska vijećnica
1892. Hotel „Bosna“, vl. Lj. Krsmanović
1893. Zemaljska banka
1893. Novčani zavod Sparkasse
1894. Druga zgrada brčanske pošte
1894. Željeznički most na Savi
1894. Željeznički kolodvor
1894. Brčanska štampara
1894. Medresa-muslimanska vjerska škola
1897. Štampara Eduard Sohr i sinovi
1899. Elektrana (tri parne lokomotive, 155 kW)
1900. Hotel „Central“
1990. Hrvatsko sportsko društvo „Sokol“
1901. Ciglana-opekara, vl. Marbach
1904. Hotel „K caru Austrijskom“
1904. Telefonska centrala
1912. Zgrada „Islahijet“-muslimansko kulturno društvo



DOBA KRALJEVINE SHS (KRALJEVINA JUGOSLAVIJA)

Za vrijeme kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Brčko je bilo u sastavu Drinske banovine. Drinska banovina je obuhvaćala dijelove Hrvatske (Slavonija), BiH (sjeveroistočna i srednja Bosna) i Srbije (Srijem i Mačva). Sve banovine su imale Bansko vijeće (ban i 60 vijećnika). Cijelu bosansku Posavinu, najgušće naseljenu oblast u Drinskoj banovini, zastupala su samo dvojica vijećnika: Avdaga Kučukalić iz Brčkog i Marko Jozić iz sela Donji Rahić. Bosanska Posavina je u to vrijeme bila često izložena poplavama. Pojavljivale su se epidemije različitih bolesti, kao npr. tuberkoloze. U to vrijeme je standard života bio na najnižim granama. Uvjeti stanovanja su bili jako loši, nastambe su većinom bile građene od čerpića. U brčanskom kotaru je tada živjelo oko 20000 Hrvata, 17000 Srba i 13000 Muslimana. Pred sam kraj kraljevine dolazi do reformi u pogledu banovina, tako da Brčko zajedno sa Posavinom ulazi u Hrvatsku banovinu.


DOBA NDH

Brčko je od 1941.-1945. godine bilo u sastavu Nezavisne Države Hrvatske. Zakletvu Anti Paveliću je u Brčkom 14.4.1941. godine dao dotadašnji kotarski načelnik Petar Puškarić. Od početka vladavine NDH u Brčkom je djelovao tzv. „Ustaški stan“. Prvi službeni logornik u Brčkom bio je Martin Petrović, a njegov pomoćnik Miroslav Stemmer. Ustaše su najviše ubijali Srbe, Židove, Cigane ali i Hrvate koji se nisu slagali sa režimom NDH. Za vrijeme 2. svjetskog rata u Brčkom je mnono naroda stradalo, ponajviše od ustaške i četničke ruke. Još su za prve godine vladavine NDH oko Brčkog formirana jaka četnička uporišta: Lončari, Obudovac, Žabar, Krepšić, Bukvik, Vučilovac, Mrtvica, Lopare, Puškovac i Tobut. Uoči NDH u ovom kraju je bilo oko 350 Židova. Tijekom 1941. i 1942. godine kotarski načelnik Montani je uz pomoć svojih suradnika likvidirao oko 200 brčanskih Židova, a sinagoga je srušena 1942. godine. Sinagoga se nalazila na mjestu današnjeg brčanskog MUP-a. Sredinom 1943. oko grada su se grupirali partizani. Ustaške i druge fašističke jedinice su početkom aprila 1945. godine potisnute iz Brčkog. Partizani su 7.4.1945. ušli u grad, čime završava vladavina NDH na brčanskom prostoru. Partizani počinju masovno strijeljati Hrvate i odvoditi ih u logore pod optužbom za suradnju s fašistima.

DOBA JUGOSLAVIJE

U poslijeratnim godinama u SFRJ (Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija) vladaju siromaštvo, glad, nezaposlenost, epidemije bolesti i druge pošasti. Tijekom 1946. godine izgrađena je „Omladinska pruga Brčko-Banovići“. Pruga je građena primitivnim oruđima, prehrana i odjeća bila je oskudna, a disciplina stroga. Gradnja je često ometana preostalim četnicima koji su se skrivali ješ neko vrijeme u šumama na Majevici, a noću su radili diverzije na pruzi, ponajviše u mjestima Mramor, Duboki Potok i Tinja. Brčko je u zadnja dva desetljeća Jugoslavije doživio novi ekonomski procvat. Otvorene su tri robne kuće, Ekonomski fakultet, hotel „Galeb“, novi Dom kulture, više modernih stambenih naselja i dr. U gradu su radile 4 srednje škole, a u brčanskoj općini bilo je 13 osmogodišnjih škola. U općini je radilo deset tvornica sa preko 20.000 radnika. Djelovalo je preko 50 kulturnih društava. Sport je također bio jako razvijen.


DOBA REPUBLIKE BIH

U aprilu 1992. godine je dogovoreno da se u gradu formiraju tri nove općine: Srpsko Brčko, hrvatska općina Brčko te bošnjačka općina Brčko. Taj dogovor nikad nije realiziran mirnim putem, jer je 1.5.1992. počela vojna agresija na grad. Rat je u Brčkom neslužbeno počeo dan ranije rušenjem mosta na Savi, kada je stradao neutvrđen broj civila prelazeći most. Rat u BiH završava 1995. godine. Brčko distrikt je odlukom Međunarodnog arbitražnog tribunala uspostavljen 8.3.2000. godine. Prostire se na površini od 493 km2 posavske doline, koja seže od rijeke Save do obronaka planine Majevice. Prema posljednjim procjenama u distriktu Brčko živi od 95.000 do 100.000 stanovnika, a od toga oko 50.000 u gradu Brčkom. Distrikt Brčko, po svom Statutu, kojeg je proglasio Robert W. Farrand (prvi supervizor za Brčko), jedinstvena je administrativna jedinica lokalne samouprave pod suverenitetom Bosne i Hercegovine. Ima vlastitu multietničku administraciju, policiju i pravosuđe. Demilitarizirano je područje i pruža sve potrebne slobode svojim građanima. Distrikt nema drugu zastavu ili grb osim zastave i grba Bosne i Hercegovine. Latinično i ćirilično pismo, te srpski, hrvatski i bosanski jezik ravnopravni su u upotrebi za sve svrhe. Funkcioniranje distrikta nadzire međunarodni supervizor i šef ureda OHR-a Sjever. Zbog svog geografskog položaja, distrikt ima velike gospodarske prilike u poljoprivrednoj i prehrambenoj industriji te trgovini, pogotovo što posjeduje najveću tržnicu u ovom dijelu Europe (Arizona). Mnoge velike državne tvornice prošle su fazu privatizacije, a paralelno s tim povećava se, već sada veliki, broj privatnih poduzeća. U distriktu Brčko, od njegovog osnutka do danas, usvojeno je preko 100 vlastitih zakona, koji pomažu građanima da lakše izgrade sredinu koja će biti ponos cijeloj državi, stvaraju pogodnosti za ulazak zdravih inozemnih investicija i ideja, a ti zakoni postaju i modeli za entitete u BiH. Osnovno obrazovanje je devetogodišnje, obvezno i besplatno u distriktu Brčko, koji ima 16 osnovnih škola, 5 srednjih i, za sada, Ekonomski fakultet. U distriktu su aktivna i tri nacionalna kulturna društva: "Prosveta", "Preporod" i "Napredak". Godine 1991. općina Brčko je imala 87.627 stanovnika, od toga: Bošnjaci 38.617 (44,06%), Hrvati 22.252 (25,39%), Srbi 18.128 (20,68%), Jugoslaveni 5.731 (6,54%), ostali 2.899 (3,33%).
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Julia-Klara » 20 Jan 2022, 14:05

Image
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Julia-Klara » 20 Jan 2022, 14:08

Image

Image

Image

Image
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Julia-Klara » 20 Jan 2022, 14:42

Brčko je grad i najveća luka u Bosni i Hercegovini. Administrativno je sjedište Brčko distrikta BiH, te gospodarsko i kulturno središte Bosanske Posavine. Nalazi se na sjeveru Bosne i Hercegovine, na desnoj obali rijeke Save, nasuprot mjestu Gunji u Hrvatskoj. Istočno od grada prostire se plodna Semberija, zapadno Bosanska Posavina, dok se petnaestak kilometara južno od grada dižu obronci planine Majevice. Povijesno središte grada Brčkog nastalo je od četiri naselja: Atik mahale, Kolobare, Karanfil mahale i (Srpske) Varoši.

Brčko je istodobno i središte Brčko distrikta BiH, zasebne administrativno-upravne jedinice u Bosni i Hercegovini koja ne pripada entitetu Federacije Bosne i Hercegovine, niti entitetu Republike Srpske, nego izravno državi Bosni i Hercegovini. Brčkom rukovode samo mjesne i državne vlasti, uz pomoć međunarodne zajednice u obliku nadzornika. Aktualni nadzornik za Brčko distrikt BiH je Michael Scanlan.

Polozaj
Brčko je smješteno na sjeveru Bosne i Hercegovine, u Bosanskoj Posavini. Nalazi se u niskoj riječnoj dolini koja čini dio slijeva rijeka Save, Brke i Velike Tinje. Nadmorska visina se, zavisno od terase koju formiraju rijeke, kreće od 85 m do 200 m (85 %). Jedini izuzetak su sjeverni obronci planine Majevice u južnom dijelu Distrikta nadmorske visine od 200 do 400 m. S obzirom na to da se na području Brčkog susreću dva reljefna oblika - nizijski i brežuljkasti, veoma su pogodni uvjeti za poljoprivredu i stočarstvo.

Brčko je podjednako udaljeno od tri velika industrijska, ekonomska, politička i potrošačka središta: Beograda (200 km), Zagreba (270 km) i Sarajeva (210 km), s kojima je povezan cestovno, željeznički i/ili riječno.

Klima
Brčko ima umjerenu kontinentalnu klimu s toplim ljetima i hladnim zimama. Srednja godišnja temperatura je oko 11 °C. Godišnja količina padalina je 760 mm. Rijeka Sava plovna je više od 310 dana u godini.

Zelenilo
Na području Brčkog površine pod šumom zahvaćaju 11.247 ha što čini 32,6 % ukupne površine. Od ukupne šumske površine državne šume pokrivaju 2.972 ha ili 26,4 % površine, dok šume u privatnom vlasništvu pokrivaju 8.275 ha ili 73,6 % površina. Navedene površine pod šumama obuhvaćaju različite tipove od kojih treba izdvojiti šume hrasta, bukove šume i šume jele i smrče.[2]

Naselja u sastavu Brčko distrikta BiH
Brčko distrikt BiH prostire se na površini od 493 km². Površina središnjega gradskog područja je 183 km². Područje Brčko distrikta BiH (u širem smislu), osim naselja Brčko, obuhvaća i drugih 61 naselja. To su:
Image
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
Duminjo
Urednik foruma
Urednik foruma
Posts: 55523
Joined: 17 Mar 2019, 21:52
Has thanked: 1861 times
Been thanked: 5570 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Duminjo » 20 Jan 2022, 14:56

Julia-Klara wrote: 20 Jan 2022, 14:08
Image

Imam osjecaj da je brcko fino za penzionere. Kakav je zrak?

Sa druge strane, dok sam rovio bilo sta za Brcko, vidio sam da imaju dosta sportskih klubova sto asocira da u gradu jos ima mnogo omladine.
A opet ne znam ni u kosarci, fudbalu ili bilo cemu da Brcko ima i malo jaceg predstavnika u BiH. Haman vas sport slabo zanima :valja

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Julia-Klara » 20 Jan 2022, 15:22

Nije tacno :)
Pozabavit cu se sportom u narednim danima ;)

Brcko je najvise odbojkaski grad pa onda kajakaski.

Kazu:
Brčko ima tradiciju bavljenja odbojkom. Godine 1946. na izgradnji pruge Brčko-Banovići osnovana je prva brčanska odbojkaška sekcija. Muški odbojkaški klub Jedinstvo Brčko je u vrijeme SFR Jugoslavije bio jedan od najvećih jugoslavenskih odbojkaških klubova. Prvi značajan uspjeh su ostvarili juniori MOK Jedinstvo Brčko osvojivši naslov odbojkaškog prvaka SFR Jugoslavije 1953. godine. MOK Jedinstvo Brčko, najveći uspjeh je ostvario osvajanjem vicešampionskog naslova u SFR Jugoslaviji u kojoj je dugi niz godina bio član prve savezne odbojkaške lige, 25 puta osvajač Kupa Bosne i Hercegovine i 1963. godine je sudjelovao u finalu Kupa SFR Jugoslavije.

Kroz dugo djelovanje MOK Jedinstvo Brčko je ostvarilo značajne rezultate, i u davanju reprezentativaca koji su godinama činili okosnicu reprezentacije SFR Jugoslavije, kao i reprezentacije Bosne i Hercegovine. U reprezentativnim selekcijama igralo je 30-ak odbojkaša iz Brčkog.[23] Brčko je i danas grad odbojke, koji na međunarodnom planu više uspjeha ima u ženskoj konkurenciji, ali u gradu usporedno djeluju i dva veoma jaka muška kluba Jedinstvo Brčko i Mladost Brčko.


Problem je sto nema nekih medijskih prezentacija, neke klubove sam zapratila na FB.

Kajakas Isak Gasi:

“Svoje najveće uspjehe sam ostvario u bivšoj državi, odnosno u bivšoj Jugoslaviji. Bio sam juniorski prvak Jugoslavije dva puta, učestvovao sam na europskom prvenstvu za juniore dva puta, to je bilo još dok sam imao osamnaest godina. Kasnije, u seniorskoj konkurenciji sam takođe bio član reprezentacije Jugoslavije. Prisustvovao sam svjetskom prvenstvu u maratonu 1992, pred sami raspad Jugoslavije. Pet puta sam bio seniorski prvak Jugoslavije, tri puta u maratonu, na 42.000 m, 10.000 m i jednom na 1000 m. Ni sam ne znam koliko sam puta bio prvak Bosne i Hercegovine, jer su tada bila i republička prvenstva u sklopu kalendarske godine”, kazao je na početku intervjua za Otisak Isak Gaši, brčanska sportska legenda koja trenutno živi u Sjedinjenim Američkim Državama.


***
Mislim da smo najmanje bili zainteresovani za fudbal :valja
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
Sibila
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 20345
Joined: 22 Aug 2011, 13:01
Location: Island
Has thanked: 27 times
Been thanked: 554 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Sibila » 22 Jan 2022, 02:39

Duminjo wrote: 20 Jan 2022, 14:56
Julia-Klara wrote: 20 Jan 2022, 14:08
Image

Imam osjecaj da je brcko fino za penzionere. Kakav je zrak?

Sa druge strane, dok sam rovio bilo sta za Brcko, vidio sam da imaju dosta sportskih klubova sto asocira da u gradu jos ima mnogo omladine.
A opet ne znam ni u kosarci, fudbalu ili bilo cemu da Brcko ima i malo jaceg predstavnika u BiH. Haman vas sport slabo zanima :valja



brcko je ok. dobro. :ok


zasto ? uvijek imas tu famoznu savu...

sjeban. si...odes do save bude ti lakse.
sretan si...odes do save ...pojaca se taj..osjecaj.

zelis mir ? odes do save..


i tako....sa tom njihovom savom nikad nisi sam....tako nekako....

User avatar
Brcak
Sitna buranija
Sitna buranija
Posts: 178
Joined: 03 Oct 2014, 04:27
Has thanked: 16 times
Been thanked: 21 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Brcak » 22 Jun 2022, 23:07

Julia-Klara wrote: 20 Jan 2022, 15:22 Nije tacno :)
Pozabavit cu se sportom u narednim danima ;)

Brcko je najvise odbojkaski grad pa onda kajakaski.

Kazu:
Brčko ima tradiciju bavljenja odbojkom. Godine 1946. na izgradnji pruge Brčko-Banovići osnovana je prva brčanska odbojkaška sekcija. Muški odbojkaški klub Jedinstvo Brčko je u vrijeme SFR Jugoslavije bio jedan od najvećih jugoslavenskih odbojkaških klubova. Prvi značajan uspjeh su ostvarili juniori MOK Jedinstvo Brčko osvojivši naslov odbojkaškog prvaka SFR Jugoslavije 1953. godine. MOK Jedinstvo Brčko, najveći uspjeh je ostvario osvajanjem vicešampionskog naslova u SFR Jugoslaviji u kojoj je dugi niz godina bio član prve savezne odbojkaške lige, 25 puta osvajač Kupa Bosne i Hercegovine i 1963. godine je sudjelovao u finalu Kupa SFR Jugoslavije.

Kroz dugo djelovanje MOK Jedinstvo Brčko je ostvarilo značajne rezultate, i u davanju reprezentativaca koji su godinama činili okosnicu reprezentacije SFR Jugoslavije, kao i reprezentacije Bosne i Hercegovine. U reprezentativnim selekcijama igralo je 30-ak odbojkaša iz Brčkog.[23] Brčko je i danas grad odbojke, koji na međunarodnom planu više uspjeha ima u ženskoj konkurenciji, ali u gradu usporedno djeluju i dva veoma jaka muška kluba Jedinstvo Brčko i Mladost Brčko.


Problem je sto nema nekih medijskih prezentacija, neke klubove sam zapratila na FB.

Kajakas Isak Gasi:

“Svoje najveće uspjehe sam ostvario u bivšoj državi, odnosno u bivšoj Jugoslaviji. Bio sam juniorski prvak Jugoslavije dva puta, učestvovao sam na europskom prvenstvu za juniore dva puta, to je bilo još dok sam imao osamnaest godina. Kasnije, u seniorskoj konkurenciji sam takođe bio član reprezentacije Jugoslavije. Prisustvovao sam svjetskom prvenstvu u maratonu 1992, pred sami raspad Jugoslavije. Pet puta sam bio seniorski prvak Jugoslavije, tri puta u maratonu, na 42.000 m, 10.000 m i jednom na 1000 m. Ni sam ne znam koliko sam puta bio prvak Bosne i Hercegovine, jer su tada bila i republička prvenstva u sklopu kalendarske godine”, kazao je na početku intervjua za Otisak Isak Gaši, brčanska sportska legenda koja trenutno živi u Sjedinjenim Američkim Državama.


***
Mislim da smo najmanje bili zainteresovani za fudbal :valja
Imali smo FK Jedinstvo Brcko. Skoro najbogatiji klub u BiH. Klepali lovu kroz cikvine.
Onda smo imali i super zenski rukomet, ali bili baksuzi jer nismo tada imali dvoranu, morali u Zupanju ici igrati.

Jeste, Gasi i Majtara najbolji kajakasi u EX-YU, fact!
Muski odbojkasi sateru puru u protivniku. U EX YU u repki sve brcaci igrali, vecina.
Najbolji treneri odobjke BRCACI, FACT!

User avatar
Dori
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 22243
Joined: 12 Nov 2019, 14:35
Mood:
Has thanked: 12755 times
Been thanked: 12352 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Dori » 23 Jun 2022, 07:03

Odlična tema! :ok
”Fascism is cured by reading and racism is cured by traveling”

User avatar
TAFKAP
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10000
Joined: 19 Sep 2019, 21:42
Has thanked: 1541 times
Been thanked: 2647 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by TAFKAP » 23 Jun 2022, 08:43

Izraz "Tursko doba" je pogrešan.

"Osmansko doba" je ispravno, republika Turska je nastala 1923, kao nasljednik Osmanskog carstva.

User avatar
Brcak
Sitna buranija
Sitna buranija
Posts: 178
Joined: 03 Oct 2014, 04:27
Has thanked: 16 times
Been thanked: 21 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Brcak » 24 Jun 2022, 00:43

Brcanska vjecnica starija od sarajevske!

User avatar
Duminjo
Urednik foruma
Urednik foruma
Posts: 55523
Joined: 17 Mar 2019, 21:52
Has thanked: 1861 times
Been thanked: 5570 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Duminjo » 24 Jun 2022, 19:21

Kanton 1
Unsko-sanski


Glavni grad: Bihac
Povrsina: 4125 km2
Stanovnistvo: 273.261 2013

Image

Image

User avatar
Duminjo
Urednik foruma
Urednik foruma
Posts: 55523
Joined: 17 Mar 2019, 21:52
Has thanked: 1861 times
Been thanked: 5570 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Duminjo » 24 Jun 2022, 20:02

Bihać

Stanovnika 56.261 (2013)

Image

Image


Ilirski i rimski period

Jedno od najrazvijenih područja u Bosni i Hercegovini iz ilirskog perioda je dolina Une. To je područje, smješteno između Plješivice na zapadu, Grmeča na istoku i Zrinjske i Petrove gore na sjeveru, dalo veliki broj natpisa i arheoloških nalaza koji govore da se ovdje nalazilo veliko središte ilirskog plemena Japoda. Bosansko Pounje je najistočniji dio prostranog japodskog područja, koji je zauzimao i cijelu Liku, Gorski Kotar i dijelove Istre i Slovenije. Svuda su bili okruženi drugim ilirskim plemenima, osim u Sloveniji gdje su imali dodira s Keltima. Arheolozi su registrirali veliki broj gradinskih naselja i veliki broj drugih arheoloških nalaza: sojenice, nakit od bronze, željeza i srebra, japodske urne s detaljima iz svakodnevnog i zagrobnog života, do "Japodskog konjanika". Zbog toga se može s pravom govoriti o posebnoj ilirskoj kulturi na japodskom području.

Značajno arheološko nalazište sojenica u Ripču, o čemu svjedoče ostaci kočeva sačuvanih u sedrastom koritu Une, najviše govori o prošlosti ovog područja. Pronađeno je oko 2.500 komada ovih kočeva. Oni su uglavnom činili pravougaonu formu veličine 12 x 6 metara između kojih su se nalazili uski prolazi, kao neki vodni putevi. Ove sojenice na Uni kod Ripča i na slapu Bukva kod Lohova bile su izgrađene od drveta na hrastovim kočevima koji su bili dosta duboko „zabijeni“ u korito rijeke. Pored toga, uočeno je i postojanje platformi. Zidovi ovih drvenih kuća su s unutrašnje strane bili oblijepljeni ilovačom, dok je krov bio od slame.

Rimljani su ih pokorili 35. god. pr. Kr., i to s vojskom koju je vodio Oktavijan August. Ovo se područje nakon toga spominje u vezi s ustankom Ilira 9.god. pr. Kr. Te godine su Rimljani najprije slomili ilirski otpor u dolini Une, zauzimajući uz velike borbe i ilirsku gradinu Raetinum i još dva grada. Konačni slom ustanka desio se u dolini Bosne. Iz epigrafskih natpisa se vidi da su se domaća imena zadržala i nekoliko stoljeća nakon toga, pa se zaključuje da je proces romanizacije išao veoma sporo. Iz rimskog perioda ima manje gradina, pa je predpostavka da su se naselja gradila od drveta. Prema površinskim nalazima građevinskog materijala i kamenim spomenicima arheolozi su locirali postojanje rimskog gradskog centra u okolini Bihaća, municipij Raetinium, na terenu današnjeg sela Golubić, tamo gdje je bilo i ilirsko naselje istog imena.


Bihać u srednjem vijeku

Image
Grad Bihać oko 1590. godine, prije pada pod tursku vlast

Za vrijeme Hrvatskog Kraljevstva navedeno je da je rijeka Una koja tuda protječe "poglavita rijeka u Hrvatskoj" (principalissimo fiume di Croazia.-Theiner: Monum. Slavorum merid. Knj. II., str. 75.), ni Sava, ni Neretva, ni Dunav, ni Kupa, ni Krka, ni Vrbas, već Una jer prolazi kroz središte Hrvatskog Kraljevstva. Kako se za župu Pset zna da je bila središnja u svakom smislu župa u Hrvatskoj, onda je vrlo vjerojatno da je ondje stolujući hrvatski kralj imao svoje posjede ili bišća. Bihać je tako proglašen za slobodni kraljevski grad 1262. godine. Tradicija će se nastaviti jer će u Bihaću u srednjem vijeku više puta zasjedati hrvatski Sabor – poslije bitke na Krbavskom polju 1493. Sabor je zasjedao u Bihaću 1494. i poslao papi Aleksandru VI. molbu da utječe na kralja Vladislava. I sam grad Bihać će tridesetak godina biti držan jednim od stolnih gradova. U njemu su se sustjecale čak tri hrvatske biskupije: Zagrebačka, Senjsko-modruška i Kninska te više dijeceza. Za područje oko Bihaća, koje je u srednjem vijeku pripadalo Hrvatskoj, uobičajio se naziv turska Hrvatska. Tek će se od 1878. za sjeverozapad Bosne i Hercegovine početi koristiti naziv Bosanska krajina. Gašpar Vinjalić u knjizi o Slavenima piše: "Hasan-paše, koji stane opsjedati u Hrvatskoj tvrđavu Bihać, na rijeci Uni. (1592.g.)."

Zanimljivost je da se je u Bihaću do dolaska turske vlasti govorilo čakavicom, kakvu danas možemo naći na otocima kao što je primjerice Susak.


Osmanlijsko doba

Poslije Bitke kod Jajca 1463. Bosna je pala pod osmansku vlast. U osvajačkom pohodu prema Evropi na jednom od glavnih pravaca prema zapadu našao se Bihać i cijelo Pounje, tadašnja pogranična područja Hrvatske, koja je bila u sklopu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva.

Nakon što su učvrstili vlast u Bosni, Osmanlije kreću u silovite napade koje nije mogla izdržati odbrambena linija na Uni, tako da jedan po jedan grad padaju. Hrvatsko stanovništo se velikim brojem iseljava prema zapadu, ali znatan broj ostaje i prihvata islam. Međutim, proći će više od 100 godina do pada Bihaća. Poslije žestoke borbe 1592. godine i izdaje nekolicine lokalnih vojnika, ovaj grad u Pounju osvaja Gazi Hasan-paša Predojević, islamizirani Vlah. Tadašnje lokalno stanovništvo velikim dijelom dolazi u podređeni položa u odnosu na Osmanlije u skladu s feudalnim odnosima tog vremena u Osmanlijskom carstvu. Jedan dio stanovništva se naseljava u rubnim područjima grada, a najvećim dijelom u Kraljama u vezi s kojima se i doznaje za povijesno ime grada Bihaća.

Poslije zauzimanja Bihaća na teritoriji između donjeg toka Une, Kupe i Korane formiran je Bihaćki sandžak koji ulazi u sastav Bosanskog pašaluka. Ovom sandžaku pripadaju Bihać, Kamengrad, Ripac, Cazin, Bužim, Ostrovica i Bosanska Krupa.

U isto vrijeme se osnivaju Bihaćka kapetanija i Bihaćki kadiluk. Poslije 1699. godine Bihaćki sandžak je ukinut, a njegove teritorije pripojene su Bosanskom sandžaku.

Nakon Karlovačkog mira (1699) osmanska vojna sila je u defanzivi, a Bosna je izložena napadima Austrije i Mletačke republike.

U XVIII i XIX stoljeću uloga Bihaća svodi se na odbranu najzapadnije granice Osmanske imperije. U više navrata opsjedaju ga vojske sa zapada tako da se ratovanje praktično i ne prekida. Bihać ima sve odlike zaokružene gradske cjeline sa razvijenim funkcijama grada.

Ni brojka od 5.000 stanovnika (1.000 u tvrđavi i 4.000 u pet mahala) se dugo neće mijenjati. U neposrednoj blizini grada je granična linija između Osmanskog carstva i Austrije. Bez obzira na neprijateljstvo, postojali su određeni poslovni odnosi. I pored složenih odnosa, Bihać je u razvoju i usponu.


Austro-ugarsko doba

Godine 1865. Bihać je sjedište jednog od sedam bosanskih sandžaka. Na Berlinskom kongresu 1878. godine Austro-Ugarska dobija pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu. Bihać se dvanaest dana uporno odupirao austro-ugarskoj vojsci, a 19. septembra 1878. godine je i osvojen.

U Bihaću su te promjene označene simboličnim otvaranjem kapija i naseljavanjem užeg dijela grada, a deceniju kasnije, 1888. godine, porušeni su bedemi. Tako je Bihać izašao iz svoje tvrđave i stopio se sa predgrađem.

U čaršiji i mahalama odvija se život po austrougarskom receptu provincijskog gradića. Otvaraju se osnovna škola, niža gimnazija, trgovačka škola, voćarska škola, formira se vatrogasno društvo, podiže se gradski park, radi se regulacioni plan, vodovod, kanalizacija, struja, postoje kasarne garnizona, oficirska i činovnička kazina. Pored toga početkom 20. vijeka u Bihaću se već dobro razvila građanska klasa zapadnog tipa, u skladu s industrijaliziranim oblicima života koji je tekao svojim zakonitim tokovima. Otvaraju se banke, tvornice, razvijaju zanati do tada nepoznati. Jedna konstatacija veli da je Bihać najistočniji grad Zapada i najzapadniji grad Istoka.

Novi javni i stambeni objekti, izgrađeni po evropskom uzoru, mijenjaju izgled i veličinu grada te se postepeno gube mahale i čaršija, a formiraju gradske zone. Sve tokove života Bihaća prate i demografske promjene, tako da grad 1910. godine ima 8.370 stanovnika.


Dvadeseti vijek

U periodu između dva svjetska rata grad Bihać nije u svom razvoju doživio bitnije promjene. Zadržao je funkcije upravnog, privrednog, prosvjetnog i zdravstvenog centra zapadne Bosne.

Posljedice Prvog svjetskog rata, te Velika svjetska ekonomska kriza negativno su se odrazile na tokove ukupnog razvoja grada.

Bihać se 1941. godine našao u ponoru Drugog svjetskog rata. Trinaestog aprila okupirali su ga Nijemci. U toku NOB-a Bihać je odigrao historijski veoma značajnu ulogu. Za njegovo oslobođenje od okupatorske vlasti narodnooslobodilačka vojska vodila je i uspješno okončala Bihaćku operaciju (2.- 4. novembra 1942. godine). Po zauzeću grada partizanske jedinice su počinile određena ubistva zarobljenih domobranskih i ustaških vojnika, kao i nedužnog stanovništva iz redova bošnjačkog i hrvatskog naroda. A 1944. godine na katolički Uskrs, engleska avijacija je bombardirala i mitraljirala središte grada, naročito katoličku crkvu sv. Ante Padovanskog gdje su pobijeni brojni civili, žene, djeca, starci, koje je lako bilo raspoznati po bjelini narodnih nošnji koje Hrvati tog kraja nose o blagdanima.

Poslije oslobođenja Bihaća od strane partizana, u Bihaću je osnovan AVNOJ (26. – 27. XI 1942. godine), a Bihać postaje središte tzv. Bihaćke republike.

Nakon nekoliko teških i uzastopnih bombardiranja, Nijemci su ponovo okupirali Bihać 29. januara 1943. godine. Grad ostaje pod vlašću NDH sve do 28. marta 1945. godine.


Nakon Drugog svjetskog rata
Prvi koraci privrednog razvoja čine ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju. U prvih pet posljeratnih godina, pored više izgrađenih školskih objekata, opismenjeno je preko 5.500 odraslih lica.

Godina 1960. je obilježena proslavom 600-te godišnjice postojanja Bihaća kad je na srednjovjekovnim zidinama postavljen reljef. U godini popisa stanovnistva (1961) Bihać ima 15.763 stanovnika, a općina 45.884. Na području općine Bihać 1971. godine živi 58.185 stanovnika, a u gradu ima 24.060 stanovnika. Prema popisu od 1. aprila 1980. godine grad ima 41.674 stanovnika, a općina 65.679.


Prvi višestranački izbori

Osamnaestog novembra 1990. godine održani su višestranački demokratski izbori. Dolazi do nacionalne polarizacije, odnosno, kad je u pitanju “srpski korpus” do otvorenih namjera da se Bosna i Hercegovina pokori i uđe u sastav tzv. Velike Srbije. Prva nekomunistička stranka registrirana u Bihaću 1990. godine jest Bosanska demokratska stranka, kojom rukovode ing. Asim Ibrahimpašić, predsjednik i mr. Tomislav Dretar, potpredsjednik. Stranka se zalaže za dopuštanje registracije nacionalne stranake SDA u javnom istupu na TVSA izjavom njenog potpredsjednika Tomislav Dretara: Tražimo da se dopusti registracija SDA, jer Muslimani jedini u BiH nemaju rezervne domovine.

Marta mjeseca 1992. godine proveden je referendum na kojem se većina stanovnistva (64%, Bošnjaci, Hrvati i manji dio Srba) izjasnila za jedinstvenu, samostalnu i nedjeljivu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Vec idućeg mjeseca (6. april) Bosna i Hercegovina, zajedno sa Slovenijom i Hrvatskom, je primljena u Organizaciju ujedinjenih naroda. Ovaj čin kao da je bio signal za agresiju na našu zemlju.


Agresija na Bosnu i Hercegovinu

U dokumentaciji 5. korpusa Armije RBiH je zapisano: “Srbijansko-crnogorska agresija na BiH u aprilu 1992. godine prouzrokovala je jedini mogući odgovor: oružani otpor. Vojničkim žargonom rečeno, u aprilu 1992. godine u Bosni i Hercegovini je počeo rat, s jedne strane za okupiranje, otcjepljenje i pripajanje dijela teritorije Bosne i Hercegovine tzv. Velikoj Srbiji, te porobljavanje nesrpskog naroda, a s druge strane za slobodu i očuvanje međunarodno priznate države”.

Svi ovi događaji, od novembra 1990. do aprila 1992. godine su imali neposredan odraz na našu stvarnost. Srpske vođe nastoje podijeliti općinu Bihać na tri dijela od kojih bi svaki, u bliskoj budućnosti, pripadao jednom entitetu, ali predstavnici SDA i HDZ, nastupajući kao jedinstven blok, su se tome oduprli i na 51. sjednici ovih triju stranaka pod pretsjedavanjem potpredsjednika Predsjedništva općine Bihać, mr. Tomislava Dretara, uspijevali su dva mjeseca izbjegavati podjelu što je rezultiralo napadom srpske vojske na Bihać.

Tomislav Dretar je tada objavio da ne priznaje ni Matu Bobana, ni Herceg-Bosnu, jer “rade iste stvari što i četnici”.

Većina Srba u Bihaću su bili politički i vojnički pripremljeni za “dan D”, kada se trebao ponoviti Zvornik, Brčko, Kozarac, ili u najmanju ruku, Bosanska Krupa.

Garnizon bivše JNA se stavio u službu velikosrpskog nacionalizma. Sve radnje i postupci su išli na to da se pripremi teren i uvjeti za okupaciju bihaćkog prostora. Rasformirane su jedinice Teritorijalne odbrane, demobilizirani su vojnici i starješine bošnjacke i hrvatske nacionalnosti, rasformirane jedinice Teritorijalne odbrane u radnim organizacijama, te izrađeni planovi napada i okupacije grada. Naoružanje i tehniku kojom je raspolagao Štab TO-a Bihać, tadašnji komandant ŠTO Ejub Alagić predao je JNA i dopustio da se premjesti u Bosanski Petrovac, ostavivši grad nenaoružan.

Nakon svih političkih, taktičko-tehničkih i drugih priprema, dana 12. juna 1992. godine, otpočeo je kombinirani sveopći napad na grad.

Da bi se mogli oduprijeti agresiji srpske vojske trebalo je stvoriti jedinstvenu vlast, njene organe i oružane snage. Na temelju tadašnjeg Ustava SR BiH prema Ratnom planu u slučaju napada na SR BiH organizira se Okružna vlast. Stvorena je Skupština Okruga Bihać, Predsjedništvo Okruga Bihać i Vlada Okruga Bihać sa sekretarijatima predviđenim za ratno stanje. Još nije bio stvoren Peti korpus, ali je ova najviša vlast u Okrugu objedinila oružane snage Okruga pod resorom Okružnog sekretarijata za narodnu odbranu. Za Okružnog sekretara odbrane postavljen je major Mirsad Sedić, a za Komandanta Okružnog štaba major Hajro Osmanagić. Predsjednik Okružnog Predsjedništva bio je dr. Irfan Ljubijankić, potpredsjednik Mirsad Veladžić, te članovi, Braco Alagić, Tomislav Dretar, Muhamedagić iz Cazina i predstavnik Bosanskog Petrovca zvani Doktor.


Bihać, opsjednuti grad

Narednih hiljadu dvije stotine i jedan dan, Bihać će nositi nesretni atribut “opsjednuti grad”.

Otpor bihaćkih branilaca zaustavio je agresora, a za pamćenje će ostati teški porazi srpske vojske u Golubiću i Čekrlijama.

Ključni momenti za dalju odbranu i oslobađanje Bihaćkog okruga vezani su za juni i august 1992. godine, kada su formirane brigade, odnosno manevarske jedinice koje su mogle pružiti adekvatniji odgovor tehnički nadmoćnijem agresoru. Jezgru vojne organizacije činile su Vojna jedinica brigade formirana na konjskom trkalištu u Bakšaišu krajem juna mjeseca i Prva hrvatska bihaćka pješačka bojna, formirana 12. juna 1992. u krugu kasarne “Zrinski-Frankopani” kao prva vojna jedinica OPŠTO Bihać, ranije kasarne JNA “Grmeč”.

Dana 9. jula 1992. godine formirana je Prva bihaćka pješadijska, kasnije 501. slavna brdska brigada, a nekoliko dana kasnije 19. jula 1992. godine i Druga bihaćka hrvatsko-muslimanska brigada, kasnije 502. viteška brdska brigada.

Naredbom Štaba Vrhovne komande Armije RBiH od 29. jula 1992. godine formirana je Unsko-sanska operativna grupa koja je omogućila vojničko ustrojstvo svih odbrambenih subjekata. Na inicijativu tadašnjeg zapovjednika HVO Bihać Tomislava Dretara, spašena su dva klipna aviona, izgrađen aerodrom u Ćoralićima i 7 lažnih aerodroma na području Bihaćkog okruga. Dretar je u kontaktu s hrv. zapovjednikom generalom Petrom Stipetićem dogovorio da se prvi bosansko-hercegovački piloti pošalju na obuku letenja na klipnim avionima, jer su oni bili piloti supersoničnih aviona.Ujedno je Dretar dao službenu garanciju da se ne radi o podvali već o službenom stavu vlasti Okruga Bihać.Prvi piloti koji su preletjeli relaciju aerodrom Ćoralići(Cazin)-Pleso(Zagreb)i nazad su bili piloti bivše JNA Edvin Iftić i Samir Beganović (niti jedan od njih nije više među živima), s tim da je na njihovu inicijativu dogovoreno da u slučaju obaranja aviona sredstva informisanja jave da su oni samoinicijativno izvršili “krađu” aviona radi bijega u Zagreb (kako se nebi otkrile rute preleta). Tada Dretar izdaje zapovijed da ni jedan Hrvat, bez obzira na dob i spol ne smije napustiti grad Bihać.Zbog otpora Tuđmanovoj i Bobanovoj agresivnoj politici prema Bosni i Hercegovini, trećim letom s aerodroma za koji je zaslužan zauvijek je odletio i pukovnik Tomislav Dretar. Samo nekoliko dana kasnije, 4. augusta 1992. godine formirana je Vazduhoplovna grupa “Bihać”, čime su stvoreni početni uvjeti za formiranje avijacije BiH. Paralelno sa formiranjem jedinica i izvođenjem borbenih djelovanja, vodilo se računa o vojnoj obuci i usavršavanju starješinskog kadra u okviru Nastavno-regrutnog centra formiranog 18.10.1992. godine.


Osnivanje Petog korpusa Armije RBiH

Odlukom Predsjedništva BiH i naređenjem Štaba Vrhovne komande 21.10.1992. godine USOG je prerastao u Peti korpus Armije RBiH: “U burnim događajima septembra i oktobra 1993. godine, secesionističke snage Fikreta Abdića iz sastava Petog korpusa istrgle su 521. i 527. brigadu, te dijelove i pojedince iz drugih jedinica Petog korpusa, MUP-a i HVO-a regije Bihać, pokušavajući oslabiti otpor Petog korpusa”.

Iz dana u dan jedinice Petog korpusa su bivale organizovanije, odlučnije i spremnije za konačni obračun s agresorom. Dana 19. jula 1995. godine srpske snage su otpočele ofanzivu pod nazivom “Spržena zemlja” koja je zaustavljena 23. jula 1995. godine. U to vrijeme počinje 48-satna Operacija “Oluja” Hrvatske vojske, koja uništava tzv. Republiku Srpsku Krajinu, a 4. augusta su pokrenute jedinice Petog korpusa na tom pravcu i susreću se na granici s hrvatskim generalom Marijanom Marekovićem, koji u pratnji dvojice oficira prelazi most na pograničnoj rijeci Korani, a na BiH teritoriji dočekuje ga general Dudaković u pratnji pukovnika Ivana Prše zapovjednika HVO Bihać i pukovnika Mirsada Selmanovića načelnika Štaba 5. Korpusa.

Deblokada Bihaća



Dana 5. augusta deblokiran je slobodni dio Unsko-sanskog kantona. Višestruko je smanjena linija fronta, a jedinice Petog korpusa su pregrupisane i usmjerene na oslobađanje privremeno okupirane teritorije Bosne i Hercegovine. U operacijama za oslobađanje države Bosne i Hercegovine, Peti korpus je u vremenu od 14. septembra, kada je počela operacija “Sana 95″ oslobodio gradove Bosanski Petrovac (14./15. septembra 1995.), Ključ (15. septembra 1995.) i Bosansku Krupu (17. septembra 1995. godine), a sa dijelovima drugih jedinica Armije RBiH i Sanski Most (10. oktobra 1995.). Ovi uspjesi su preokrenuli tok događanja na bosanskohercegovačkom tlu.

Međunarodna zajednica konačno je shvatila da je Armija RBiH nezaobilazni faktor i snaga koju je vojnički teško slomiti, tako da je bh. državno i vojno rukovodstvo steklo povoljnije pozicije u pregovaračkom procesu nego što je to bilo ranije.


hr.m.wikipedia.org
Visitbihac.com

User avatar
Ljiljan
Sitna buranija
Sitna buranija
Posts: 497
Joined: 20 Dec 2021, 20:05
Mood:
Has thanked: 75 times
Been thanked: 220 times
Status: Offline

Re: Bosna i Hercegovina

Post by Ljiljan » 24 Jun 2022, 20:21

Brčko je lijepo. Nakon Sarajeva i Mostara ima najviše austro-ugarske gradnje. Ravnica, Sava, čamci, obnovili dosta starih fasada...

Hotel Posavina, Vijećnica, spomenik Armiji Republike Bosne i Hercegovine i HVOu, Bijela džamija
Image

Korzo
Image


Palata Ali-age Kučukalića, najvećeg neimara Brčkog
Image

Obdanište "Evlad"
Image

Baš vrijedan grad, što s geopolitičkog aspekta, što onako.

Post Reply

Return to “BiH”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 12 guests