Sarajevo safari

[Vanilla]

Pogledali smo film "Sarajevo safari": Kako su bogati stranci plaćali da ubijaju civile Sarajeva

Četverogodišnja opsada Sarajeva donijela je brutalnosti neviđenih razmjera. Mnogo toga već je rečeno, a neke stvari tek treba reći i ispričati.

Jedna od njih je i priča o bogatim strancima koji su tokom opsade glavnog grada BiH plaćali ogromne sume da sa srpskih snajperskih položaja ubijaju civile u Sarajevu.

Civili, obični napaćeni građani Sarajeva pa i djeca bili su samo meta, lov za bolesne umove koji su dolaskom na položaje iznad Sarajeva ispunjavali svoje patološke ambicije i tražili ljudske trofeje. Ovo je za neke poznata priča. Slavni poljski reditelj Pawel Pawlikowski je u dokumentarcu "Serbian Epics" zabilježio kako ruski pjesnik Eduard Limonov sa srpskih položaja iz snajpera puca po Sarajevu.

O strancima koji su pucali po civilima Sarajeva govori i John Jordan, bivši američki marinac koji je tkom rata boravio u BiH. U knjizi Harisa Imamovića "Vedran i vatrogasci" nalaze se dijelovi Jordanovog intervjua. Jordan je koristio termin "strijelac turista". Kaže da su dolazili preko Zagreba, razlikovali su se od lokalaca po načinu ponašanja, oružju kojeg su nosii i odjeći. Zanimljivo je da Jordan, ali i film "Sarajevo safari" odjeću ovih monstruma opisuju kao kombinaciju civilne i vojne. I dok Jordan tvrdi da nije lično vidio kako ispaljuju metak, film "Sarajevo Safari" otkriva svu brutalnost ovih događaja.

Ledi krv u žilama

Film "Sarajevo safari" koji će uskoro biti prikazan na AJB DOC festivalu obiluje brutalnim scenama koje lede krv u žilama. Prikazani su originalni, necenzurisani snimci koji uz naraciju glavnog protagoniste otkrivaju sve detalje o ovom bolesnom fenomenu.

Priča filma konstruisana je kroz pripovjedanje osobe koja se nije predstavila i čiji je lik zatamnjen, s obzirom da kao svjedok svih događaja ne želi pokazati lice. Radi se o Slovencu koji je u bivšoj Jugoslaviji bio obavještajac i koji je zbog poznanstava koje je imao tokom rata u BiH obavljao neku vrstu posredništva. On sam naglašava da je od 1992. do konca 1994. u BiH bio 35 puta. U Sarajevo je dolazio avionom Ujedinjenih nacija, a potom bi odlazio na Pale. Tvrdi da je radio za određenu američku agenciju, vjerovatno novinsku i da je bio basnoslovno plaćen.

U januaru 1993. dobio je poziv od bivših kolega iz Beograda te mu je ponuđeno da bude neka vrsta posmatrača u onome što se zove "Sarajevo safari". Kaže da je helikopterom prebacivan do Pala, na isti način kao i stranci koji su za ogromnu sumu novca dolazili na položaje iznad Sarajeva i gdje im je bilo organizirano da pucaju na civile opkoljenog grada.

Glavni protagonosta filma (Slovenac) naglašava da je bio akreditiran kao novinar te je mislio da su i stranci koji su dolazili na Pale također novinari. Ali, tvrdi da se brzo razuvjerio kada je vidio s kojim adrenalinom su se opremali i odlazili na kote iznad Sarajeva. Detaljno opisuje tok događaja te tvrdi da je svjedočio kako su ti stranci, koji su govorili na tečnom englekom jeziku ubijali civile, što je on pratio dvogledom.

Opisuje kako se požalio svom poslodavcu, ali da mu je samo rečeno kako se radi o "interesantnim stvarima". Dalje nije želio govoriti.

Dolasci bogatih stranaca preko Pala iznad Sarajeva su bili učestali. Slovenski svjedok tvrdi da se tu radilo o bogatašima iz raznih zemalja koji su "užasno" skupo plaćali da pucaju po civilima. Cijenu nije znao, ali kaže da je cijena bila veća ukoliko je meta bilo dijete.

Film prikazuje i roditelje djevojčice Irine koja je ubijena u oktobru 1993. a imala je godinu i četiri dana. Iako je Irina bila uz majku, tog oktobra u naselju Ciglane, i iako se nalazila u društvu još odraslih osoba, snajperista je ubio djevojčicu od godinu i četiri dana. Da li je djevojčicu Irinu ubio stranac koji je platio da puca niko ne može sa sigurnošću potvrditi. Ali svjedok tih događaja, glavni protagonista filma ističe da je gledao takve scene gdje su stranci ubijali djecu dok su ih majke držale za ruku.

Ti stranci su do Pala dolazili helikopterom iz Beograda i to je bila ustaljena ruta.

Film obiluje brojnim uznemirujućim scenama i snimcima iz rata. Vidjet ćete i onu svakodnevnicu Sarajeva, šetnju gradom i pijacu, smijeh ljudi i graju djece, ali i scene stradanja.

U filmu je prikazano i kako je obavještajna služba Armije RBiH reagovala kada je prvi put, krajem 1993. saznala za fenomen "sarajevski safari". Opisuje se kako su dobrovoljci iz Srbije dolazili na ratište iznad Sarajeva te je jedan od tih dobovoljaca iz Paraćina bio zarobljen i Armiji je ispričao svoja saznanja o strancima koji dolaze ubijati civile. Iskaz tog zarobljenika se poklapa sa svim drugim. Radilo se o grupi Italijana, koji su imali dobro naoružanje i skupu lovačku opremu i autobusom se prebacivali sa dobrovoljcima iz Srbije do Pala.

Veza sa Italijom

"Sarajevskim safarijem" se bavila i italijanska obavještajna služba, koja je na zahtjev Armije RBiH pred kraj 1994. ili početkom 1995. neutralisala gnijezdo odakle je to bilo organizovano. Pretpostavlja se da je glavna veza bila aviolinija od Trsta do Beograda.

Slovenski svjedok tvrdi da je među monstrumima koji su luksuz koji su imali nadogradili bolesnom željom da ubijaju civile bili Amerikanci, Kanađani, Rusi...

Dokumentarac "Sarajevo safari" reditelja Mirana Zupaniča moći ćete pogledati u subotu 10. septembra u 20:30 sati u amfiteatru muzejskog kompleksa Kovači.

[Vanilla]

Dobila sam pozivnicu i idem u subotu pogledati.
Znam da će me potresti i uznemiriti ali želim i ovo da vidim i da znam.

Javim utiske....

[Dori]

Ne mogu ja ovo ni citati

[Masamune]

Sigurno ih je bilo, jer bolesnika ima svugdje samo što to treba uzeti sa itekakvom rezervom. Dobro se zna ko je pucao sa tih položaja, čija je vojska bila i ko je za to odgovoran.

[Krokodil Behko]

Sigurno ih je bilo, jer bolesnika ima svugdje samo što to treba uzeti sa itekakvom rezervom. Dobro se zna ko je pucao sa tih položaja, čija je vojska bila i ko je za to odgovoran.

Niko nije osuđen za ovo, a trebao bi biti.
Nova suđenja Karadžiću i Mladiću, ako dožive njihov kraj

[Krokodil Behko]

Govna se ne kaju. Ponosni su na djelo



Oštre reakcije iz Republike Srpske na film Sarajevo safari


Dokumentarni film „Sarajevo safari“ slovenačkog reditelja Mirana Zupaniča, u kojem se navodi da su srpski vojnici organizovali „lov na ljude“ tokom rata u Sarajevu, izazvao je oštre reakcije političara i boračkih organizacija u Republici Srpskoj.


Predsednica Republike Srpske Željka Cvijanović izjavila je da je ovaj BiH entitet sposoban da se „uhvati u koštac sa svim falsifikatorima, koji na različite načine pokušavaju da prikazuju dešavanja iz proteklog rata u BiH“.

„Naš narod je ovde stradao, oni znaju odlično kako je to izgledalo tokom rata. Nije tu bilo nikakvih agresija, invazije. Ovde su se branili ljudi koji žive na svojim ognjištima“, kazala je Cvijanović novinarima u Šekovićima.

Prema njenim rečima, Republika Srpska je „stalno pod udarom, koji traje od rata, ali da je obaveza predstavnika RS da predstave ono što je istina, ali i adekvatno odgovore na sve falsifikate, manipulacije i prevare“.

„Nažalost, desio se rat i strahote koje je doneo. Da bismo mogli danas da odlučujemo o tako nečemu, da je samo do nas da odlučujemo, nikada ne bi bilo nijednog rata u svetu, a posebno onog koji rezultira tolikim brojem poginulih, ljudi koji su izgubili delove tela, koji su morali da napuste svoju imovinu“, kazala je ona.

Poslanik Srpske demokratske stranke (SDS) u Narodnoj skupštini Republike Srpske Darko Babalj izjavio je da su borci Vojske RS sa Grbavice, Ilidže i ostalih sarajevskih opština tokom rata „branili svoja vekovna ognjišta, svoje stare roditelje, žene i decu, zbog čega je skandalozan stav Zupaniča koji u svom filmu Sarajevo safari ističe da su srpski vojnici organizovali tzv. ‘lov na ljude’ na sarajevskom ratištu“.

„Predstavnici vlasti svih političkih stranaka u Republici Srpskoj moraju odmah da reaguju na monstruozne tvrdnje iznete u dokumentarnom Zupaničevom filmu i da traže zabranu emitovanja tog skandaloznog filma“, istakao je Babalj.

On je ocenio da je više od dve decenije srpski narod izložen „najstrašnijim optužbama i medijskoj satanizaciji režiranoj u kuhinjama belosvetskih moćnika“.

„Međutim, tvrdnje da je sa područja koja su tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata bila pod kontrolom srpske vojske, vršen ‘lov na ljude’, do sada je najmonstruoznija laž ikad izrečena“, naveo je Babalj, koji smatra da bi trebalo tražiti krivičnu odgovornost slovenačkog reditelja.

Babalj, koji je sam četiri godine bio pripadnik Vojske RS, navodi da je „branio kućni prag, porodicu, komšije, sugrađane i da ne može da gleda kako raznorazni plaćenici i mrzitelji blate njegov narod i saborce“.

„Svaka laž, prekrajanje istorije, lažna svedočenja za korist neke promocije ne koriste nijednom narodu. Ako se na ovakav način budemo vraćali u prošlost, pitanje je kako našu decu da vodimo u budućnost“, ocenio je on.

Predsednik Boračke organizacije RS Radan Ostojić izjavio je da je cilj Zupaničevog filma satanizacija srpskog naroda, ističuči da je Sarajevo, u kojem se, kako je ocenio, odvija imaginarna radnja filma, pre rata bilo srpsko koliko i muslimansko, ističući da sada u ovom gradu Srba gotovo da nema, dok je „Bošnjaka i džamija sve više“.

On je naveo da su Srbi u Sarajevu i okolini „časno i pošteno branili svoja vekovna ognjišta, zemlju svojih pradedova koju su u ratu odbranili, a u miru morali napustiti“.

„Odlazeći iz rodnog i nikad prežaljenog grada, Srbi su sa sobom nosili čak i grobove svojih predaka. Koga u ovom gradu više nema? Ko je proteran, a ko je ostao? Ko je dželat, a ko žrtva? Ko je lovac, a ko lovina?“, kazao je Ostojić.

Prema njegovim riječima, ‘lovci’ su u Sarajevo dolazili iz islamskih zemalja da „love Srbe radi džihada“, a „na safari vojnici NATO alijanse avionima, iz kojih su bacali bombe sa osiromašenim uranijumom, demonstrirajući savremeni način lova na Srbe“.

Film „Sarajevo safari“ slovenačkog režisera i scenariste Mirana Zupaniča priča je o bogatim strancima koji su novcem plaćali mogućnost da sa položaja Vojske Republike Srpske pucaju po civilma u opkoljenom gradu i biće prikazan na predstojećem festivalu dokumentarnog filma AJBDOC u Sarajevu.

U filmu se tvrdi da su bogati stranci, koji su sa srpskih položaja „lovili ljude“ u opkoljenom Sarajevu „stizali iz Beograda helikopterom Vojske Jugoslavije“.

Reditelj Miran Zupančič je izjavio da je „sarajevski safari“ bila „specifična, normalnom umu nezamisliva vrsta lova, lova na ljude“.

„U toku opsade Sarajeva je bilo bogatim strancima, koji su platili određenu nadoknadu, dopušteno da sa srpskih položaja pucaju na ljude u slobodnom delu grada. Žrtve su bili civili, koji su se u tom trenutku našli u snajperu tih okrutnih stranaca“, rekao je Zupanič, preneli su sarajevski mediji.

Prema njegovim rečima o „safariju“ mu je prvi pričao njegov producent Franci Zajc februara 2019. godine.

„S Francijem i snimateljem Božom Zadravcem smo već u početku 1993. godine snimali u Bosni i Hercegovini. Oči Bosne je bio prvi i, mislim, jedini slovenački dokumentarac snimljen na tlu Bosne i Hercegovine u toku rata. Onda su oni bili u Sarajevu krajem ‘93 i početkom ‘94. godine i snimili još više materijala“, naveo je on.

Zupanič je kazao da je Zajc najviše zaslužan za taj film, jer je on godinama tražio i našao ljude koji su bili spremni o „safariju“ pričati pred kamerom.

„Nažalost, bilo je i onih koji su prvo pristali na snimanje, pa su se onda predomislili. Strah je još prisutan posle skoro 30 godina“, naveo je Zupanič, dodavši da su, prema svedočenjima, u organizovanju „safarija“ učestvovali pojedini pripadnici Vojske RS i Vojske Jugoslavije.

[Masamune]

Sigurno ih je bilo, jer bolesnika ima svugdje samo što to treba uzeti sa itekakvom rezervom. Dobro se zna ko je pucao sa tih položaja, čija je vojska bila i ko je za to odgovoran.

Niko nije osuđen za ovo, a trebao bi biti.
Nova suđenja Karadžiću i Mladiću, ako dožive njihov kraj

Za njih je jasno, ali je stvar u tome da se sad to ne okreće na Ameriku i Evropu zbog nekih njihovih pojedinaca koji su monstrumi u jeku eventualne ruske agresije dalje od Ukrajine prema Balkanu i namjeri jačanja njihove pozicije na Balkanu. Ovdje bi neki jedva dočekali da mogu rafalati po njima i putem ovog.

[insomnia]

Pa nije bas ni da Rusi nisu dolazili

[spacebound]

Ne mislim proljev citat, ali iz naslova - Pa jeste li sta drugacije ocekivali i zasto?

[Masamune]

Pa nije bas ni da Rusi nisu dolazili

Jesu i to najvećim brojem. Pravoslavna braća i to mahom iz Rusije, Grčke, Ukrajine itd.

A onda čitaš Amerikanci, Kanađani, Rusi... još Ruse navesti na trećem mjestu... za mene je to šprdanje. Meni se čini da je ovo sve ciljano, ali eto...

[Odraz]

Da li se Vucic oglasio?

[Vanilla]

Dobila sam pozivnicu i idem u subotu pogledati.
Znam da će me potresti i uznemiriti ali želim i ovo da vidim i da znam.

Javim utiske....

Nije me uznemirilo.

Cijeli film je baziran na rekla-kazala principu, bez pipljivih dokaza uz, cini mi se, oslanjanje na to da ce biti dovoljno da emocije odrade svoje.

Sto rece Faruk Sabanovic , sugovornik u dokumentarcu, i cija prica je jedina vrijedna tog dokumentarca, mir je dosadan a nasilje atraktivno.

Ne znam koliko nam, i da li, uopste, treba ovaj vidi atraktivnosti baziran na nekim, tek tako, pricama. Dovoljno smo mi osteceni i svakako nas nista ne moze popraviti.

Iza filma je uslijedio razgovor sa rediteljem. Dala sam mu 3 min svoje paznje i to je bilo previse.
Ustadoh i odoh.

[Krokodil Behko]

AUTOR "SARAJEVO SAFARIJA" MIRAN ZUPANIČ ZA "SB": "U ratu sam snimio film 'Oči Bosne', još se sjećam granata koje su padale na Mostar"

Iza nas je još jedno izdanje Festivala dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans (AJB DOC), na kojem je najviše pažnje privukao film slovenskog režisera i scenariste Mirana Zupaniča, čiji je film pod imenom "Sarajevo Safari" intrigantnom temom zainteresirao javnost još prije nego što je i prikazan.

Iako se mislilo da nikakve nove informacije o četverogodišnjoj opsadi Sarajeva ne mogu iznenaditi, nakon najave filma u kojem se govori kako su bogati stranci plaćali pozamašne sume novca kako bi došli na linije opkoljenog krada, te sa srpskih položaja "lovili ljudi". Taj fenomen zvani "safari" sam po sebi dovoljno je šokantan, no još je teže saznati da su bogataši plaćali i kako bi lovili - djecu.

Ovaj fenomen nije bio nepoznat ni prije ovog filma. O njemu smo saznali kroz film Pawela Pawlikovskog i izjave Johna Jordana, no Zupaničev film, koji je na AJB DOC zbog velikog interesa javnosti prikazan dvije noći zaredom, bio je potresan i otrežnjavajući.

Nakon što smo pogledali film i sumirali utiske, razgovarali smo sa režiserom i scenaristom za "Slobodnu Bosnu".

Kako ste saznali za ovaj fenomen i kako ste se odlučili snimiti film o tome?

"Za taj fenomen sam saznao od svog producenta Francija Zajca u februaru 2019. godine. Njegova priča mi je zvučala apsolutno nevjerovatna, a on mi je rekao da ima čovjeka koje je o tome spreman pričati pred kamerom. Normalno da sam tog čovjeka želio upoznati, prije svega zbog toga da sebe i Francija uvjerim da se tu prepričava nekakva urbana legenda. No, ispostavilo se da taj čovjek koji je u toku rata bio akreditiran kao novinar i u BiH skupljao informacije za jednu veliku američku agenciju zapravo toliko uvjerljiv svjedok da možemo početi sa ozbiljnim istraživanjem ove nevjerovatne priče."

Kojim smjerom Vas je vodilo istraživanje za film i šta ste na tom putu sve saznali? Postoji li nešto što nije moglo "ući" u film iz nekog razloga?


"Svjedoke je tražio Franci Zajc u čitavom regionu, to je bio dugotrajan i mukotrpan posao, a ja jednostavno nisam imao vremena da se time bavim. Franci je došao do nekadašnjeg obavještajnog oficira Edina Subašića i onda do još nekih ljudi koji su bili spremni svjedočiti pred kamerom ali su se onda predomislili. U toj fazi je bilo glavno saznanje da više svjedoka nećemo dobiti jer je bio njihov strah prevelika prepreka. Sa druge strane je Franci tražio i žrtve snajperista, tu naravno ne možemo znati kakvog profila su oni bili, ali kroz priče žrtava smo otvorili komplementaran ugao priče. Imali smo još više snimljenog materijala a u suštini je u filmu sve što formira priču."

Ukoliko bi se otvorila istraga o ovom slučaju, za kojeg je znala i Armija RBiH, da li biste i Vi i ovaj svjedok iz filma svjedočili o vašim saznanjima?

"Normalno da bih se odazvao pozivu istražnih organa ako bi se otvorila istraga. Ali moram da podvučem: u film sam stavio sav materijal koji sadrži bitne informacije, nisam imao namjeru da bilo šta krijem od publike. Ali nije ni bilo potrebe jer mi svjedoci ni pred kamerom ni iza nje nisu rekli nikakvih konretnih imena ili nekih drugih identifikacijskih informacija."

Da li ste Vi bili ti koji ste saopćili drugim protagonistima filma, žrtvama opsade Sarajeva, da su možda bili potencijalna meta bogataša - da su ih možda oni ranili, ubili dijete...? Kakve su bile reakcije?

"Snimili smo više žrtava snajperista i svima smo rekli o čemu snimamo film. Nekih posebnih reakcija nisam primjetio osim čuđenja da je i nešto takvo moguće."

Kako ste se osjećali kada ste sve ovo saznali?

"Grozno! Otvorila mi se jedna potpuno nova perspektiva na zlo koje je u čovjeku. I na kraju krajeva i na društvo u kojem mogu takvi ljudi opstati i čak prosperirati."


Vi ste ratne 1993. godine snimili i dokumentarni film "Oči Bosne" o ljudima koji su preživjeli etničko čišćenje od Mostara do Zenice. Kako je bilo snimati film u tim uslovima i čega se sjećate danas od tog iskustva boravka u BiH tih ratnih godina?

"Morate znati, da sam ja prvih trideset godina svog života preživio u Jugoslaviji i da sam je iskreno doživljavao kao svoju širu domovinu. Te ratove u Hrvatskoj i BiH sam dakle doživljavao kao tragediju svoje šire domovine i ne kao rat u nekoj udaljenoj zemlji sa kojom nemam nikakve veze. Mada se svaki rat dotiče svih nas jer smo svi ljudi. Ja sam dakle zbog jedne velike emocionalne angažiranosti i osjećaja dužnosti snimio film 'Oči Bosne'. Koliko mi je poznato smo Franci Zajc, Božo Zadravec i ja bili jedini Slovenci koji smo u toku rata na tlu BiH snimili dokumentarni film o ratnim zbivanjima, naročito o posljedicama za civilno stanovništvo. Sjećam se ogromno stvari: žene koje usred Zagreba iznad Trga bana Jelačića svjedočila kako je bilo u logoru za silovanje, granata koje su padale na razrušeni Mostar, gelera od granata po ulicama, crkvama i džamijama, srušenih mostova, izbjeglica, ljudi koji su od nas - nepušača - tražili duhan, jednog sveopšteg smaka svjeta koji je do jučer izgledao vječan i neslomljiv!"

S obzirom na to da ste bili svjedoci, a i bili onaj kojem su svjedočili, o najvećim zvjerstvima, kako danas gledate na negiranje zločina, na tvrdnje da su u Sarajevu pucali jedni na druge i slično?

"Gledajte, iz moje perspektive je to neshvatljivo. Nisam ja taj koji bih mogao bilo koga suditi ili bilo koga zagovarati, ali prvi preduslov za kvalitetan život je mir. Faruk Šabanović u filmu kaže: 'Mir je taj koji kažnjava, mir je taj koji rađa, mir je taj u kojem sve nastaje.' Dakle, mi svi se moramo u svakom trenutku i u svim odnosima zalagati za mir!"

Hoćete li film promovirati i nakon AJB Doc, da li očekujete da bi moglo biti opstrukcija za njegovo prikazivanje negdje?

"Poslije AJB Doca je film već bio prikazan na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Mariboru i dobio nagradu za najbolji dugometražni film DOKUDOC 2022. U oktobru će biti prikazan na Festivalu slovenskog filma u Portorožu, u novembru u slovenskim kinima, za mjesec ili dva na Al Jazeera Balkans... Stvarno ne znam da li će doći do opstrukcija, ja u tome ne vidim nikakvog smisla."

[ironman]

Kako se zove ona jedinica koju je Izrael osnovao nakon ww2?
Oni sto su lovili naciste i izdajnike sirom planete?

[Vanilla]

Screenshot_20220926-210108_Instagram.jpg

Screenshot_20220926-210117_Instagram.jpg

[Mutevelija]

Ja se nadam da je ovo predizborna patka

[Mutevelija]

Dobila sam pozivnicu i idem u subotu pogledati.
Znam da će me potresti i uznemiriti ali želim i ovo da vidim i da znam.

Javim utiske....

Nije me uznemirilo.

Cijeli film je baziran na rekla-kazala principu, bez pipljivih dokaza uz, cini mi se, oslanjanje na to da ce biti dovoljno da emocije odrade svoje.

Sto rece Faruk Sabanovic , sugovornik u dokumentarcu, i cija prica je jedina vrijedna tog dokumentarca, mir je dosadan a nasilje atraktivno.

Ne znam koliko nam, i da li, uopste, treba ovaj vidi atraktivnosti baziran na nekim, tek tako, pricama. Dovoljno smo mi osteceni i svakako nas nista ne moze popraviti.

Iza filma je uslijedio razgovor sa rediteljem. Dala sam mu 3 min svoje paznje i to je bilo previse.
Ustadoh i odoh.

Koja si ti kraljica

[Mutevelija]

Nisam znao za ovo
POSTAVLJANJE ŽIVOG BIĆA ZA METU

Ibn Omer je jednom prilikom naišao pored mladića Kurejšija koji su živu pticu postavili za metu, gađali je strijelama i davali vlasniku ptice svaku strijelu koja promaši. Kad su ugledali Ibn Omera, mladići se razbježaše, a on povika za njima: ”Ko je ovo uradio? Allah prokleo onoga ko je ovo uradio, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, prokleo je onoga ko nešto živo postavi za metu!” (Muttefekun alejhi)

[Krokodil Behko]

Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva, dopunila je krivičnu prijavu podnesenu Tužilaštvu BiH u predmetu "Sarajevo safari.

U objavi na Twitteru, Karić je izrazila očekivanje da uz nove dokaze, nadležni organ poduzme zakonom predviđene mjere i istražne radnje.


Kao nove dokaze, priložila je snimak TV priloga “Al Jazeere Balkans” u kojem se navodi da pristup određenim dokumentima Oružanih snaga BiH i Ministarstva odbrane BiH mogu imati samo organi za provođenja zakona.


“Stoga predlažem da se nadležno tužilaštvo u cilju utvrđivanja svih relevantnih i bitnih činjenica iz moje prijave obrati Oružanim snagama BiH i MInistarstvu odbrane BiH”, stoji u dopuni prijave.

Karić je prijavu dopunila i svjedočenjima Johna Jordana sa suđenja Dragomiru Miloševiću, te saslušanjem svjedoka Luce Leone.

[Lavlje_srce]

Upravo sam pogledala "Sarajevo Safari". Malo je reci da mi nije dobro, ovaj kovitlac emocija je tesko predociti u rijeci.