---------------------------------------------------------
---------------------------------------------------------
--------------------------------------------------------- Draga moja Dzuldijana...
-----Kako je samo zagonetna volja nebeska, nije li?
I nije li taj neki cudesni i blagi novembarski mraz bio tog dana?
Bas on se nasao da naslika tom slabasnom, djecackom rukom, tvoj osmijeh na zamrzlom prozoru mog vremena.
I kako da se sad otrgnem tom blagom i nevinom osmijehu? Kako da ne vidim svaku razigranu lastavicu na tvojim usnama?
Kako da ne pokleknem... Da ne volim... Da ne zazelim...
Ne krivi me zbog patetike, znam da si vec odavno velika i odrasla i da vec ne volis neke sladunjave rijeci, i da....
Ali, eto i ja sam jos uvijek samo onaj rascupani, bosonogi djecarac koji od tratincice i ruzmarina oreol ti pravi... I sanja.
Sve one ruzicaste sne i plave mrlje duda na tvojim koljenima... I miris malina na tvom vratu... I tamne cvjetice bacene sa nasipa u Savu...
Eno vidi, evo ih opet Sava nosi daleko... Nosi u daljine i najednom kao da sve prolazi ispod duge... U neki ljepsi, ljubavni san...
Sretan ti 8. mart Dzuldijana! Zelim ti uvijek ljubav...

![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)





