Bosanski forum

Rezultati poražavajući - svaki peti Bosanac i Hercegovac nije otac 'svog' djeteta!



Najnoviji podaci Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu pokazuju da iz godine u godinu raste broj zahtjeva za uvrđivanje očinstva; svako peto testirano očinstvo je negativno, odnosno svaki peti testirani muškarac u BiH nije biološki otac svog djeteta

Damir Marjanović, šef Laboratorija za forenzičnu genetiku u ovom institutu, kaže da godišnje urade od 100 do 150 testova.

Pri tome naglašava da je, prema njihovoj evidenciji, svako peto testirano očinstvo negativno, odnosno svaki peti testirani muškarac nije biološki otac svog djeteta.

- Širok je dijapazon podnosilaca zahtjeva. Nekada su to majke, nekada očevi koji provjeravaju biološko očinstvo, a nekada muškarci koji misle da su očevi, a nekada su to i roditelji potencijalnih očeva. Nema pravila i stereotipa - navodi Marjanović.

Na testiranje dolaze radnici, nezaposleni, profesori, poznati i nepoznati, a za sve važi da je njihova anonimnost zagarantirana. Javljaju se ljudi privatno ili putem suda, a na odgovor se čeka od sedam do 10 radnih dana.

Željko Karan, direktor Zavoda za sudsku medicinu RS, pak, kaže da oni sedmično imaju jedan zahtjev za utvrđivanje očinstva, a da su za godinu uradili 108 analiza spornih očinstava.

- Zahtjeve podnose muškarci, ali i žene, koje hoće da dokažu da je neki muškarac otac njihovog djeteta iz raznoraznih pobuda, da se udaju ili dobiju alimentaciju. No, nas u osnovi ne zanima šta je u pozadini toga. Znači, sve kombinacije su u opciji po sudskom rješenju ili privatno - pojašnjava Karan.

Osim toga, imali su i četiri utvrđivanja postmortalnog očinstva, ali i vrlo ružnih utvrđivanja očinstva u sklopu krivičnih postupaka (spolni odnos s nemoćnom osobom, incest i sl.).

- U posljednje vrijeme sve više ljudi raspituje se za anonimno slanje uzoraka za utvrđivanje očinstva. Vjerovatno na taj način uzorke dostavljaju medijski poznatije osobe, koje neće da prođu kroz bazu podataka - ističe Karan.

Sociolog, prof. dr. Ivan Šijaković pojašnjava da pokretanje postupka za utvrđivanje očinstva u većini slučajeva, kada su djeca već odraslija, nepovoljno utječe na njihovu psihu, jer se dijete već naviklo i formiralo svoj stav o ocu. Stoga svaka provjera, sumnja i dovođenje u pitanje te tvrdnje djeluje frustrirajuće na dijete.

- Pretpostavljam da takva djeca dugo pate, povlače se zbog straha da će biti izložena podsmijehu od vršnjaka, sredine i slično. Naravno, postoje i djeca koja su prirodno jače psihološke strukture i mogu to sve lako savladati, razumjeti, prihvatiti i objasniti drugima - precizira Šijaković.

Prilicno nevjerovatno - zar ne??

Nikakvo cudo pogledaj samo ove ovdje sta pisu i sta rade crnu kokos ce da jedu bez hljeba $%@#^%@&#%^&*%^*&R&^YTI(&*TUGYE$H&#$^&%E$R

Krokodil Behko wrote:Prilicno nevjerovatno - zar ne??

Ja nekako ne vjerujem u to mozda je tacno,ali ne mogu se natjerati da povjerujem,znas onaj osjecaj kad u nesto jednostavno ne vjerujes...
Da se nas narod ide redom testirati,i da svako peti nije otac Bosanci su to,bilo bi krvi do koljena...sta znam...

String wrote:Nikakvo cudo pogledaj samo ove ovdje sta pisu i sta rade crnu kokos ce da jedu bez hljeba $%@#^%@&#%^&*%^*&R&^YTI(&*TUGYE$H&#$^&%E$R

Mislim da je u stvarnosti prevara a ne virtualno. Ne , nemoj sada reci: ko ovdje prevari, prevarit ce i u stvarnosti. Naravno da ima osoba koje ne razdvajaju ovo od stvarnosti, bolest je to moj Stringi, ali hajde nejse.

Steta sto se ne moze utvrditi broj prevara sa muske strane. Svaka zena koja svijesno rodi dijete od drugog muskarca, nije mi je ni malo zao.

Ma ovdje je riječ o testiranim od koje je svaka peta pokazala da imaju drugog biološkog oca,dakle od testiranih svaka peta ,a ne od sviju porođenih.
Dakle od pet njih koji su bili sumnjičavi ,tek jedan je imao pravo da sumnja.
Statistika je takva da se njome može lahko izmanipulisati i napraviti ovakav bombastičan naslov hehe

Ne vjerujem ni ja u ovo.

Pa uopšte nije puno. Čim je lik išao na testiranje znači da je već sumnjao da dijete nije njegovo. A svaki peti testirani nije otac, ne svaki Bosanac.

I ja tako mislim. Doduse, vjerovatno nisi precizirala ali odnosi se na to,
da nije 20% od ukupnog broja Bosanaca i Hercegovaca, nego 20% od
onog broja, koji sumnjaju u to da su bioloski ocevi. A to su dva razlicita pojma.
Izuzev, ako sam i ja sada, ostao nejasan

pa,poprilicno....ja volim rasclaniti do detalja,uvijek,da budem sigurna sta citam i sta pisem....

Htio sam reci, neki odredjen broj oceva, sumnja u svoje ocinstvo, nad tom djecom.
I svaki peti je u pravu. Ali od tog odredjenog broja a ne od kompletne muske populacije u BiH.
dakle, procenat je ipak NEutvrdjen. Tako mi se cini

Pa normalno. Tako je nedavno isto bio članak da svaki treći Srbin nije otac svog djeteta. Ne bi budala u to povjerovala.
Što znači da se radilo o svakom trećem koji je već sumnjao je nije otac, pa se dao na testiranje.

Čovjek koji je otkrio da djeca, koju je odgajao do njihove tinejdžerske dobi, nisu njegova, dobio je 25.000 funti (oko 60.000 KM) odštete u sudskom procesu kad je tužio svoju bivšu ženu za prevaru.

Richard Rodwell bio je brižni otac Adamu i Lauri sve dok se nije raspao brak s njihovom majkom Helen.
Nakon razvoda redovno je plaćao izdržavanje za djecu. Ali 2008. godine čuo je govorkanja kako djeca nisu njegova, pa se odlučio za DNK test, koji je pokazao da su djeca od različitih roditelja, ali da nijedno nije njegovo. Nakon rezultata testa, djeca su prekinula svaki kontakt s ocem, a Richard vjeruje da ih je majka okrenula protiv njega.

Govoreći po prvi put o ovom slučaju Richard (46) kaže- Ovo je veliki gubitak jer sam izgubio djecu za koju sam vjerovao da su moja. Bio sam prisutan kad su se rađali, odgajao ih, pisao zadaće s njima. Ne mogu prestati misliti o tome, uvijek sam želio djecu i unučad, a sad je prekasno za mene. Djeca su bila najvažnija u mom životu, a sad su otišli. Ali morao sam uraditi DNK test. Slušao sam govorkanja kako djeca nisu moja i nisam više mogao živjeti u neizvjesnosti.

Hellen (44) i Richard počeli su se viđati 1989. godine, a iduće godine su se vjenčali. Laura je rođena 2 godine nakon vjenčanja, a Richard je prisustvovao porodu. Dvije godine kasnije rodio se i Adam, a Richard nije imao razloga sumnjati u ženinu vjernost.
- Moj život je bio kompletan, preselili smo se u kuću, imali lijep brak, imao sam dobar posao i dvoje zdrave djece. Šta sam više mogao poželjeti?

Ali 2004. godine bračna sreća je poljuljana. Helen je nestala na nekoliko dana, nikome nije rekla kamo ide.
-Pokupio sam djecu iz škole kao i obično, ali kad sam došao kući nije je bilo, niti ikakve poruke. Znala je otići u Manchester ili Newcastle, kad bih je pitao o tome rekla bi da to nema veze sa mnom.

Kad su se razveli, Helen je dobila skrbništvo nad djecom, a Richard je morao plaćati alimentaciju. Četiri godine nakon razvoda čuo je glasine da Laura (sada već 20-godišnjakinja) nije njegova kćer. Ljudi su govorili da Laura ne liči na njega i da je njegova sad već bivša žena bula u vezi s nastavnikom koji je živio u susjedstvu.
-Preko telefona sam to rekao Helen, ali ona me je poricala. Tada mi je preostao samo DNK test. Kada su stigli rezultati, bio sam zapanjen. Shvativši da Laura nije moja lćer, slomio sam se. A kad sam nazvao suprugu da joj kažem rezultat, ona je samo rekla ‘A šta si očekivao?’. Nije se čak ni ispričala.

Iako Richard nije rekao rezultate kćerki, njeno ponašanje se promijenilo. Nije više dolazila da ga vidi, a jednom prilikom mu je “išutala” auto. Također, ostavila mu je i poruku na Facebooku: Sada te mrzim koliko sam te prije voljela dok si mi govorio da sam tvoj mali anđeo.Uništio si moj i Adamov život, nadam se da si sretan zbog svega što si nam priredio”.

Test je pokazao da i Adam nije njegov sin- Nemam pojma ko je Adamov otac. Skoro 17 godina brinuo sam o Lauri kao o svojoj kćeri i 14 godina o Adamu, a sada je sve nestalo. To je tako tužno. Volio bih da je moj odnos s njima ostao blizak, da se brinem o njima kao očuh, ali njihova majka im je rekla da mi se ne približavaju.

Sud je odredio odštetu od 25.000 funti, a i njegova bivša žena mora iseliti iz njihove kuće koja je sada na prodaju.


doznajemo

Pa sta bi joj covjek?

Jadnik

A što se djeca okrenuše protiv njega?

Ovo mi smijesno, "ljudi su govorili da djeca ne lice na njega" moja dvojica ni mrve ne lice na mene ama bas nimalo znaci li to da nisu moji.

nepodobna wrote:A što se djeca okrenuše protiv njega?

Na onom linku koji sam postavila napisano je obrazloženje psihologa zašto i kako djeca prihvataju novonastalu situaciju. Psiha je u pitanju...

Sociolog, prof. dr. Ivan Šijaković pojašnjava da pokretanje postupka za utvrđivanje očinstva u većini slučajeva, kada su djeca već odraslija, nepovoljno utječe na njihovu psihu, jer se dijete već naviknulo i formiralo svoj stav o ocu. Stoga svaka provjera, sumnja i dovođenje u pitanje te tvrdnje djeluje frustrirajuće na dijete.

- Pretpostavljam da takva djeca dugo pate, povlače se zbog straha da će biti izložena podsmijehu od vršnjaka, sredine i slično. Naravno, postoje i djeca koja su prirodno jače psihološke strukture i mogu to sve lako svladati, razumjeti, prihvatiti i objasniti drugima - precizira Šijaković.

Reakcije su različite i one se mogu manifestirati kroz lošiji odnos prema majci, neprihvaćanje biološkog oca, a neka djeca mogu i sve prihvatiti te imati dobar odnos s "prethodnim" ocem. Naravno, sve zavisi i od spola djeteta, a pretpostavka je da su devojčice nešto osjetljivije i teže prihvataju "novonastalu" situaciju.

Mislim da u ovom slučaju djeca uzimaju njega za krivca što je obznanio da on nije njihov otac.

nepodobna wrote:A što se djeca okrenuše protiv njega?

Majka ih nahuškala..tako barem piše.