Fatalne zene..
Moderator: Krokodil Behko
-
- Status: Offline
Fatalne zene..
Eva Braun
Rođena je u Münchenu. Bila je kćer školskog učitelja. Obrazovala se na poslovnoj školi, ali je uvijek bila posvećena atletici i bavljenju sportom. Nekoliko mjeseci je radila kao recepcionista u bolnici, i onda je prihvatila posao kao lični asistent nacističkog fotografa Heinricha Hofmanna. Tu je srela Hitlera 1929. godine i zaljubila se u njega na prvi pogled. Gurnula mu je ljubavno pismo kriomice u džep. On joj se predstavio kao "Herr Wolf" (to je ime Adolf Hitler koristio u počecima svog politčkog života radi bezbjednosnih razloga). Svojim prijateljicama ga je opisala kao "ljubaznog čovjeka u godinama, sa smiješnim brkovima i velikim šeširom".
Njemačkoj povjesničarki Heike Görtemaker pošlo je za rukom doista proniknuti do prave osobe Eve Braun koja je očigledno ipak bila mnogo više od obične priglupe (i atraktivne) plavuše, površne i politički naivne, kakvom su je do sada uvijek predstavljali kako Hitlerovi biografi tako i njegovi ondašnji najbliži suradnici, poput arhitekta Alberta Speera.
No, Eva Braun je itekako dobro znala što želi i što radi. „Veza s Hitlerom omogućila joj je pristup društvenim krugovima u koje inače, s obzirom na (malograđansko) porijeklo nikada ne bi dobila pristup“, kaže autorica. No, u biografiji Heike B. Görtemaker, čitaoci neće samo pronaći portret jedne iznenađujuće snažne ženske ličnosti već i sasvim novu sliku odnosa između Eve Braun i njezinog ljubavnika. Samim time, ova knjiga baca i sasvim novo svjetlo na Hitlera prikazujući ga ne samo kao „samog vraga“, već i kao osobu koja je itekako posjedovala privatni život, usprkos činjenici da ga u skladu s propagandom takozvanog Trećeg Reicha, nije smio imati.
Vjerna do smrti
Tada 40-godišnji Hitler upoznao je Evu Braun kod svog osobnog fotografa Heinricha Hoffmanna kod kojeg je ova, tada 23-godišnja nacional-socijalistica radila kao asistentica. On joj je navodno odmah počeo udvarati, no bez ikakvih namjera za nekom čvršćom vezom. Nju su, prema knjizi njemačke povjesničarke, vjerojatno uspjeli učvrstiti tek dva pokušaja samoubojstva .
„Time mu je pokazala da mu je vjerna do smrti, da je spremna svoj život živjeti prema njegovim uvjetima“, objašnjava Görtemaker i dodaje da upravo u tome očigledno leži „osnova njezine karijere“.
A nju je Eva Braun očigledno ipak imala – daleko od očiju javnosti, „sakrivena“ na Obersalzbergu kod Berchtesgadena u Bavarskoj, na Hitlerovom privatnom imanju. Ovdje je ona bila vladarica, prva dama kuće u kojoj su se isto tako vrlo često susretali članovi nacional-socijalističke vlade. Filmski materijal iz ovog vremena koji prikazuje „scene iz privatnog života“ većinom je snimala sama Eva Braun. I već se ovdje, na insceniranim, unaprijed vrlo dobro osmišljenim kadrovima koje prikazuju Hitlera kao obiteljskog čovjeka koji voli djecu, primjećuje osoba Eva Braun koja sudeći prema ovim snimkama – niti je bezazlena, niti priglupa, a najmanje nepolitična.
Njezine snimke kao i bezbrojne fotografije na kojima je Hitler „u krugu prijatelja“, postale su čvrstim dijelom ondašnje propagande.
Suprug svih njemačkih žena
Autorica u svojoj knjizi isto tako vrlo dobro objašnjava razlog zašto Hitler Evu Braun ne samo da nikada ( ili barem, do „posljednjih pet minuta života u bunkeru“) nije želio oženiti, već ju je takoreći „sakrio“ u bavarska brda.
„Zadnje što je Hitleru bilo potrebno bila je neka supruga koja bi k tome još i zanovijetala ili bi na primjer tražila razvod. Za ono što je on želio, u čemu je vidio svoju misiju, nije mu bila potrebna obitelj. Njemu je bilo važno održati taj takozvani „mit o Führeru“, predodžbu o vječitom neženji koji se ne može vjenčati budući da je „suprug svih njemačkih žena i otac svoj njemačkoj djeci“, kaže autorica.
No, kako je doista u stvarnosti izgledao odnos između Hitlera i Eve? Heike B. Görtemaker tvrdi da ju je on volio. „Za to ne postoji ni najmanja sumnja. Usprkos činjenici da niti u nju nije imao puno povjerenje, i da ona nije odgovarala slici „idealne njemačke supruge“, Hitler ju je volio, prema njoj je uvijek bio velikodušan i omogućio joj život sa svim privilegijama; putovanjima i zabavama usred samog rata“, kaže povjesničarka i dodaje da se upravo u tome može primjetiti i neka druga dimenzija njegove osobe.
„Do sada je uvijek bilo tako da se na njega gledalo kao na „vraga“, kao na osobu kojoj nitko nije bio potreban, a najmanje koja bi trebala neku ženu. No, očigledno je bilo drugačije. Hitler je u Evi Braun imao veliku psihološku podršku, njezina blizina mu je bila jako bitna. Ona nije bila samo važna u trenucima opuštanja i zabave, kako se do sada obično na njihov odnos gledalo, već ga je ona podržavala i u njegovim stanovištima i to do samog kraja – do propasti tzv. Trećeg Reicha. Ona očigledno nije bila niti žrtva, a niti neka bezazlena pratnja, osoba koja ne razmišlja svojom glavom.
Rođena je u Münchenu. Bila je kćer školskog učitelja. Obrazovala se na poslovnoj školi, ali je uvijek bila posvećena atletici i bavljenju sportom. Nekoliko mjeseci je radila kao recepcionista u bolnici, i onda je prihvatila posao kao lični asistent nacističkog fotografa Heinricha Hofmanna. Tu je srela Hitlera 1929. godine i zaljubila se u njega na prvi pogled. Gurnula mu je ljubavno pismo kriomice u džep. On joj se predstavio kao "Herr Wolf" (to je ime Adolf Hitler koristio u počecima svog politčkog života radi bezbjednosnih razloga). Svojim prijateljicama ga je opisala kao "ljubaznog čovjeka u godinama, sa smiješnim brkovima i velikim šeširom".
Njemačkoj povjesničarki Heike Görtemaker pošlo je za rukom doista proniknuti do prave osobe Eve Braun koja je očigledno ipak bila mnogo više od obične priglupe (i atraktivne) plavuše, površne i politički naivne, kakvom su je do sada uvijek predstavljali kako Hitlerovi biografi tako i njegovi ondašnji najbliži suradnici, poput arhitekta Alberta Speera.
No, Eva Braun je itekako dobro znala što želi i što radi. „Veza s Hitlerom omogućila joj je pristup društvenim krugovima u koje inače, s obzirom na (malograđansko) porijeklo nikada ne bi dobila pristup“, kaže autorica. No, u biografiji Heike B. Görtemaker, čitaoci neće samo pronaći portret jedne iznenađujuće snažne ženske ličnosti već i sasvim novu sliku odnosa između Eve Braun i njezinog ljubavnika. Samim time, ova knjiga baca i sasvim novo svjetlo na Hitlera prikazujući ga ne samo kao „samog vraga“, već i kao osobu koja je itekako posjedovala privatni život, usprkos činjenici da ga u skladu s propagandom takozvanog Trećeg Reicha, nije smio imati.
Vjerna do smrti
Tada 40-godišnji Hitler upoznao je Evu Braun kod svog osobnog fotografa Heinricha Hoffmanna kod kojeg je ova, tada 23-godišnja nacional-socijalistica radila kao asistentica. On joj je navodno odmah počeo udvarati, no bez ikakvih namjera za nekom čvršćom vezom. Nju su, prema knjizi njemačke povjesničarke, vjerojatno uspjeli učvrstiti tek dva pokušaja samoubojstva .
„Time mu je pokazala da mu je vjerna do smrti, da je spremna svoj život živjeti prema njegovim uvjetima“, objašnjava Görtemaker i dodaje da upravo u tome očigledno leži „osnova njezine karijere“.
A nju je Eva Braun očigledno ipak imala – daleko od očiju javnosti, „sakrivena“ na Obersalzbergu kod Berchtesgadena u Bavarskoj, na Hitlerovom privatnom imanju. Ovdje je ona bila vladarica, prva dama kuće u kojoj su se isto tako vrlo često susretali članovi nacional-socijalističke vlade. Filmski materijal iz ovog vremena koji prikazuje „scene iz privatnog života“ većinom je snimala sama Eva Braun. I već se ovdje, na insceniranim, unaprijed vrlo dobro osmišljenim kadrovima koje prikazuju Hitlera kao obiteljskog čovjeka koji voli djecu, primjećuje osoba Eva Braun koja sudeći prema ovim snimkama – niti je bezazlena, niti priglupa, a najmanje nepolitična.
Njezine snimke kao i bezbrojne fotografije na kojima je Hitler „u krugu prijatelja“, postale su čvrstim dijelom ondašnje propagande.
Suprug svih njemačkih žena
Autorica u svojoj knjizi isto tako vrlo dobro objašnjava razlog zašto Hitler Evu Braun ne samo da nikada ( ili barem, do „posljednjih pet minuta života u bunkeru“) nije želio oženiti, već ju je takoreći „sakrio“ u bavarska brda.
„Zadnje što je Hitleru bilo potrebno bila je neka supruga koja bi k tome još i zanovijetala ili bi na primjer tražila razvod. Za ono što je on želio, u čemu je vidio svoju misiju, nije mu bila potrebna obitelj. Njemu je bilo važno održati taj takozvani „mit o Führeru“, predodžbu o vječitom neženji koji se ne može vjenčati budući da je „suprug svih njemačkih žena i otac svoj njemačkoj djeci“, kaže autorica.
No, kako je doista u stvarnosti izgledao odnos između Hitlera i Eve? Heike B. Görtemaker tvrdi da ju je on volio. „Za to ne postoji ni najmanja sumnja. Usprkos činjenici da niti u nju nije imao puno povjerenje, i da ona nije odgovarala slici „idealne njemačke supruge“, Hitler ju je volio, prema njoj je uvijek bio velikodušan i omogućio joj život sa svim privilegijama; putovanjima i zabavama usred samog rata“, kaže povjesničarka i dodaje da se upravo u tome može primjetiti i neka druga dimenzija njegove osobe.
„Do sada je uvijek bilo tako da se na njega gledalo kao na „vraga“, kao na osobu kojoj nitko nije bio potreban, a najmanje koja bi trebala neku ženu. No, očigledno je bilo drugačije. Hitler je u Evi Braun imao veliku psihološku podršku, njezina blizina mu je bila jako bitna. Ona nije bila samo važna u trenucima opuštanja i zabave, kako se do sada obično na njihov odnos gledalo, već ga je ona podržavala i u njegovim stanovištima i to do samog kraja – do propasti tzv. Trećeg Reicha. Ona očigledno nije bila niti žrtva, a niti neka bezazlena pratnja, osoba koja ne razmišlja svojom glavom.
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
- Maja
- Administrator
- Posts: 122195
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 6360 times
- Been thanked: 14711 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Marilyn Monroe
Marilyn Monroe, pravim imenom Norma Jean Mortenson, potjecala je iz najnižih američkih slojeva, ali je uspjela steći slavu, bogatstvo i štovanje multimilionskog broja obožavatelja. Jedna od najvećih zvijezda američkog filma. Postala je poznata u 20-oj godini pozirajući gola za kalendar Zlatni snovi. Rođena je kao treće dijette Gladys Pearl Monroe, a njen otac Edward Morensen, norvežanin, za kojeg Marlyn Monroe govorila da nije njen otac. Roditelji su se razveli 3. maja 1927.
Monroe se počela baviti manekenstvom kao model,sto je dovelo do prvog filmskog ugovora ali te uloge su bile manjeg značaja. Kako je karijera odmicala bila je sve više poznata kao sex simbol. Ubrzo je postala najpoznatijom Hollywood glumicom. Njen stil "glupe plavuse" davao joj je limitirane angažmane. Njen prvi muž bio je James Dougherty. U braku je bila i sa bejzbol igračem Joe DiMaggio, od kojeg se kasnije razvela. Kasnije se udala za tekstopisca Arthur Miller-a.
Bilo je glasina da je Monroe bila u vezi s Robertom Kennedyjem, Johnom F. Kennedyjem ili obojicom. Jeanne Carmen, koja tvrdi da je bila njezina prijateljica, kasnije je rekla da je Monroe hodala s obojicom, iako je voljela samo Roberta. Carmen također vjeruje da je barem jedan od njih dvojice odogovoran za njenu smrt. Joe DiMaggio je rekao svojem sinu i odvjetniku da "su je Kennedyji ubili".
Upetljanost Kennedyja u Monroeinu zagonetnu smrt je stvar rasprava. Novinar Anthony Summers i drugi istražitelji naveli su kako joj je prisluškivana kuća te da to i drugi dokazi indiciraju moguću upetljanost CIA-e, FBI-ja i mafije.
Na samom početku 60-tih godina, usprkos činjenici da je na vrhuncu popularnosti, osjećajući raskorak između stvorenog mita o sebi i dubokih osobnih proturiječnosti, doživljava psihičke slomove. Umire pod nerazjašnjenim okolnostima u noći sa 4. na 5. august 1962.
Marilyn Monroe, pravim imenom Norma Jean Mortenson, potjecala je iz najnižih američkih slojeva, ali je uspjela steći slavu, bogatstvo i štovanje multimilionskog broja obožavatelja. Jedna od najvećih zvijezda američkog filma. Postala je poznata u 20-oj godini pozirajući gola za kalendar Zlatni snovi. Rođena je kao treće dijette Gladys Pearl Monroe, a njen otac Edward Morensen, norvežanin, za kojeg Marlyn Monroe govorila da nije njen otac. Roditelji su se razveli 3. maja 1927.
Monroe se počela baviti manekenstvom kao model,sto je dovelo do prvog filmskog ugovora ali te uloge su bile manjeg značaja. Kako je karijera odmicala bila je sve više poznata kao sex simbol. Ubrzo je postala najpoznatijom Hollywood glumicom. Njen stil "glupe plavuse" davao joj je limitirane angažmane. Njen prvi muž bio je James Dougherty. U braku je bila i sa bejzbol igračem Joe DiMaggio, od kojeg se kasnije razvela. Kasnije se udala za tekstopisca Arthur Miller-a.
Bilo je glasina da je Monroe bila u vezi s Robertom Kennedyjem, Johnom F. Kennedyjem ili obojicom. Jeanne Carmen, koja tvrdi da je bila njezina prijateljica, kasnije je rekla da je Monroe hodala s obojicom, iako je voljela samo Roberta. Carmen također vjeruje da je barem jedan od njih dvojice odogovoran za njenu smrt. Joe DiMaggio je rekao svojem sinu i odvjetniku da "su je Kennedyji ubili".
Upetljanost Kennedyja u Monroeinu zagonetnu smrt je stvar rasprava. Novinar Anthony Summers i drugi istražitelji naveli su kako joj je prisluškivana kuća te da to i drugi dokazi indiciraju moguću upetljanost CIA-e, FBI-ja i mafije.
Na samom početku 60-tih godina, usprkos činjenici da je na vrhuncu popularnosti, osjećajući raskorak između stvorenog mita o sebi i dubokih osobnih proturiječnosti, doživljava psihičke slomove. Umire pod nerazjašnjenim okolnostima u noći sa 4. na 5. august 1962.
-
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Ma ima tu neke petljavine oko Merlinkine smrti..
Dokaz?? Jednostavan!
Cim se kaze da je umrla pod nerazjasnjenim okolnostima onda je to tako..
Toliko puta za neke kazu da su umrli pod nerazjasnjenim okolnostima a uvijek
je rijec o ljudima iz javnog zivota.. Nikada to nisu neki obicni smrtnici..
Cini mi se da je to tako.. :hujj
Dokaz?? Jednostavan!
Cim se kaze da je umrla pod nerazjasnjenim okolnostima onda je to tako..
Toliko puta za neke kazu da su umrli pod nerazjasnjenim okolnostima a uvijek
je rijec o ljudima iz javnog zivota.. Nikada to nisu neki obicni smrtnici..
Cini mi se da je to tako.. :hujj
- Maja
- Administrator
- Posts: 122195
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 6360 times
- Been thanked: 14711 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Jackie Kennedy
Neokrunjena američka kraljica i najpopularnija prva dama svih vremena bila je modna ikona Amerike i svijeta.
Jacqline Bouvier rođena je 1929. kao kći Johna Vernoa Bouviera i Jeneth Norton Lee. Odrasla je u imućnoj obitelj tzv. plemstva novog svijeta.
Otac zvani Crni John bio je djelomično uspješni poduzetnik, ali u svemu poznatiji kao iznimno velik bonvivan, ljubitelj trkaćih konja, alkohola i kocke. Volio se hvaliti svojim francuskim podrijetlom i srodstvom s Josephom Bonaparteom, bratom francuskog cara Napoleona, iako je njegovo podrijetlo uglavnom bilo škotskih, irskih i engleskih korijena.
Jackie svoje djetinjstvo provodi u idiličnu okruženju, provodeći slobodno vrijeme na plivanju, ronjenju i jahanju. No, idilično djetinjstvo prekinuo je razvod roditelja.
Otac se nikad više nije oženio, a majka se preudala za prebogatog direktora Standard Oila. Iako se sa sestrom preselila u novu obitelj, ostala je privržena ocu, koji joj je, unatoč svim manama, bio uzor: u mnogočemu ju je podučio životu na visokoj nozi te kako postići i zadržati prednost u okrutnom svijetu bogatih. Jackie, obrazovana, naočita i profinjena, upoznala je mladog političara J. F. Kennedyja na jednoj zabavi kada je radila kao fotoreporterka.
Johna je odmah zadivila svojom ljepotom i profinjenošću te se među njima rasplamsala ljubav koja je 1953. godine rezultirala brakom. Klan Kennedyjevih, a posebno otac Joseph, bio je presretan. Kruna Jackina uspjeha bila je pak pobjeda njezina supruga na američkim predsjedničkim izborima. No, poslije atentata u Dallasu cijeli se taj svijet srušio.
Nakon niza površnih ljubavnih veza udala se za Aristotela Onasisa, a kad je on umro, družila se s poduzetnikom Mauriceom Tempelsmanom s kojim je ostala do smrti 1994.
Neokrunjena američka kraljica i najpopularnija prva dama svih vremena bila je modna ikona Amerike i svijeta.
Jacqline Bouvier rođena je 1929. kao kći Johna Vernoa Bouviera i Jeneth Norton Lee. Odrasla je u imućnoj obitelj tzv. plemstva novog svijeta.
Otac zvani Crni John bio je djelomično uspješni poduzetnik, ali u svemu poznatiji kao iznimno velik bonvivan, ljubitelj trkaćih konja, alkohola i kocke. Volio se hvaliti svojim francuskim podrijetlom i srodstvom s Josephom Bonaparteom, bratom francuskog cara Napoleona, iako je njegovo podrijetlo uglavnom bilo škotskih, irskih i engleskih korijena.
Jackie svoje djetinjstvo provodi u idiličnu okruženju, provodeći slobodno vrijeme na plivanju, ronjenju i jahanju. No, idilično djetinjstvo prekinuo je razvod roditelja.
Otac se nikad više nije oženio, a majka se preudala za prebogatog direktora Standard Oila. Iako se sa sestrom preselila u novu obitelj, ostala je privržena ocu, koji joj je, unatoč svim manama, bio uzor: u mnogočemu ju je podučio životu na visokoj nozi te kako postići i zadržati prednost u okrutnom svijetu bogatih. Jackie, obrazovana, naočita i profinjena, upoznala je mladog političara J. F. Kennedyja na jednoj zabavi kada je radila kao fotoreporterka.
Johna je odmah zadivila svojom ljepotom i profinjenošću te se među njima rasplamsala ljubav koja je 1953. godine rezultirala brakom. Klan Kennedyjevih, a posebno otac Joseph, bio je presretan. Kruna Jackina uspjeha bila je pak pobjeda njezina supruga na američkim predsjedničkim izborima. No, poslije atentata u Dallasu cijeli se taj svijet srušio.
Nakon niza površnih ljubavnih veza udala se za Aristotela Onasisa, a kad je on umro, družila se s poduzetnikom Mauriceom Tempelsmanom s kojim je ostala do smrti 1994.
-
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Licno mislim,da je toj Jackie kennedy,bilo najvaznije,da stalno bude na vrhu..
Nikada nisam cuo da se druzila ili da je bila u vezi sa bilo kim ko nije iz samog vrha
svjetskog jet-seta..
Nikada nisam cuo da se druzila ili da je bila u vezi sa bilo kim ko nije iz samog vrha
svjetskog jet-seta..
- Maja
- Administrator
- Posts: 122195
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 6360 times
- Been thanked: 14711 times
- Contact:
- Status: Offline
- Maja
- Administrator
- Posts: 122195
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 6360 times
- Been thanked: 14711 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Marlene Dietrich
Marlene Dietrich (punim imenom Maria Magdalena Dietrich, Berlin, 27. prosinca 1901. - Pariz, 6. svibnja 1992.), njemačko-američka glumica i pjevačica.
Rođena je u Schönebergu kraj Berlina. U mladosti uči violinu i pokazuje interes za kazalište i poeziju. Nakon ozljede ruke odustaje od nauma da postane koncertna violinistica. Od 1920-ih glumi u manjim ulogama i pjeva u zboru u kazalištu Maxa Reinhardta. Na filmu debitira 1922. u epizodnoj ulozi u filmu So sind die Männer. Slijedećih godina nastupa u kazalištima u Berlinu i Beču, između ostaloga u Ukroćenoj goropadnici i Snu Ivanjske noći Williama Shakespearea, pažnju međutim privlači nastupima u mjuziklima. Slavu joj donosi uloga u filmu Plavi anđeo 1930., Josefa von Sternberga, s kojim nastavlja dogodišnju uspješnu suradnju u Hollywoodu. Ulogama u 6 Strenbergovih filmova: Maroko, Obeščašćena, Shanghai express, Plava Venera, Grimizna carica i Žena je vrag postaje velika filmska zvijezda. Nakon raskida suradnje s von Sternbergom kojeg je otpustio studio Paramount, glumi u filmovima raznih redatelja i u raznim žanrovima, ali smatra se da je suradnja s austrijskim redateljem bila vrhunac karijere za oboje. Nakon što odbija ponudu predstavnika nacističke stranke da se vrati u Njemačku, 1939. postaje američka državljanka. Kao zakleta antinacistkinja za vrijeme drugog svjetskog rata aktivno sudjeluje u kampanjama prodaje ratnih obveznica i programima zabave savezničkih vojnika na frontovima. Od 1950-ih do 1970-ih nastupa širom svijeta u kabareima, posebno u Las Vegasu i drugim većim gradovima.
Povratak u Njemačku 1960. radi nastupa na koncertu bio je povod za negativne istupe pojedinaca koji nisu odobravali njenu suradnju sa saveznicima za vrijeme rata. Krajem 1970-ih povlači se iz javnog života i posljednje godine provodi u Parizu.
Iz braka s Rudolfom Sieberom, 1924. rodila joj se kćer, kasnije također glumica, Maria Riva. Bila je također u vezi s Erichom Marijom Remarqueom, Jeanom Gabinom i Mercedes de Acosta. Marlene Dietrich izvršila je veliki utjecaj na modu. Među prvim je ženama koja je odijevala mušku odjeću što se povezivalo s njenom biseksualnošću i inspiriralo je brojne dizajnere, iako je sama izjavila da se ne oblači radi publike ili javne slike o sebi, već "samo radi sebe". Znatna količina akademske literature, posebno nakon 1975., analizira imidž Marlene Dietrich kakvog je kreirala filmska industrija u raznim teoretskim okvirima, uključujući psihoanalizu.
Marlene Dietrich (punim imenom Maria Magdalena Dietrich, Berlin, 27. prosinca 1901. - Pariz, 6. svibnja 1992.), njemačko-američka glumica i pjevačica.
Rođena je u Schönebergu kraj Berlina. U mladosti uči violinu i pokazuje interes za kazalište i poeziju. Nakon ozljede ruke odustaje od nauma da postane koncertna violinistica. Od 1920-ih glumi u manjim ulogama i pjeva u zboru u kazalištu Maxa Reinhardta. Na filmu debitira 1922. u epizodnoj ulozi u filmu So sind die Männer. Slijedećih godina nastupa u kazalištima u Berlinu i Beču, između ostaloga u Ukroćenoj goropadnici i Snu Ivanjske noći Williama Shakespearea, pažnju međutim privlači nastupima u mjuziklima. Slavu joj donosi uloga u filmu Plavi anđeo 1930., Josefa von Sternberga, s kojim nastavlja dogodišnju uspješnu suradnju u Hollywoodu. Ulogama u 6 Strenbergovih filmova: Maroko, Obeščašćena, Shanghai express, Plava Venera, Grimizna carica i Žena je vrag postaje velika filmska zvijezda. Nakon raskida suradnje s von Sternbergom kojeg je otpustio studio Paramount, glumi u filmovima raznih redatelja i u raznim žanrovima, ali smatra se da je suradnja s austrijskim redateljem bila vrhunac karijere za oboje. Nakon što odbija ponudu predstavnika nacističke stranke da se vrati u Njemačku, 1939. postaje američka državljanka. Kao zakleta antinacistkinja za vrijeme drugog svjetskog rata aktivno sudjeluje u kampanjama prodaje ratnih obveznica i programima zabave savezničkih vojnika na frontovima. Od 1950-ih do 1970-ih nastupa širom svijeta u kabareima, posebno u Las Vegasu i drugim većim gradovima.
Povratak u Njemačku 1960. radi nastupa na koncertu bio je povod za negativne istupe pojedinaca koji nisu odobravali njenu suradnju sa saveznicima za vrijeme rata. Krajem 1970-ih povlači se iz javnog života i posljednje godine provodi u Parizu.
Iz braka s Rudolfom Sieberom, 1924. rodila joj se kćer, kasnije također glumica, Maria Riva. Bila je također u vezi s Erichom Marijom Remarqueom, Jeanom Gabinom i Mercedes de Acosta. Marlene Dietrich izvršila je veliki utjecaj na modu. Među prvim je ženama koja je odijevala mušku odjeću što se povezivalo s njenom biseksualnošću i inspiriralo je brojne dizajnere, iako je sama izjavila da se ne oblači radi publike ili javne slike o sebi, već "samo radi sebe". Znatna količina akademske literature, posebno nakon 1975., analizira imidž Marlene Dietrich kakvog je kreirala filmska industrija u raznim teoretskim okvirima, uključujući psihoanalizu.
- Sanjar.Lutalica
- Poneki mu pročitamo
- Posts: 953
- Joined: 21 Jun 2010, 21:53
- Location: Sarajevo
- Has thanked: 13 times
- Been thanked: 58 times
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Jovanka Budisavljević Broz ( Yugoslovenska Eva Braun )
Datum rođenja 7. decembar 1924.
Jovanka Budisavljević Broz (1924) je udovica jugoslovenskog predsednika Josipa Broza Tita. Bili su u braku od 1952. do njegove smrti 1980. Sada živi u Beogradu. Imala je čin majora JNA.
Kao neposredan svedok cele turbulentne epohe u istoriji Balkana, ona je još uvek predmet ogromnog regionalnog medijskog interesovanja. Sa svoje strane, Jovanka se drži u ekstremnoj povučenosti i retko daje intervjue. Većina misli da njen povučen život dolazi kao posledica velikih problema kroz koje je prošla od smrti supruga kada je cela njena imovina nacionalizovana i kada je stavljena u kućni pritvor.
Izvešteno je da živi u relativnom siromaštvu kada je 2006. godine vladina komisija otkrila da njen stan u Beogradu nije održavan od njenog hapšenja.
Biografija
Jovanka Budisavljević je rođena 7. decembra 1924. selu Pećanima, u Lici, od oca Miće i majke Milice kao drugo dete u porodici. Sa 17 godina je stupila u Savez komunističke omladine Jugoslavije. Godine 1943. tokom Drugog svetskog rata ranjena je u nogu i razbolela se od tifusa, a te godine joj je poginuo brat Maksim i umro otac. U 21. godini je dobila dva Ordena za hrabrost, a takođe je i nosilac Partizanske spomenice 1941. Josipa Broza Tita je prvi put upoznala prilikom nemačkog desanta na Drvar 1944. godine. [1]
Život sa Titom [uredi]
Kako je tačno mlada partizanka iz Like postala žena jugoslovenskog komunističkog vođe nije sasvim jasno.
Prema jednoj verziji, odmah nakon završetka Drugog svetskog rata, ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Ranković je zatražio od svojih republičkih podsekretara da mu pošalju grupu proverenih devojaka za rad u Maršalovom kabinetu. Od oko 50 kandidatkinja, Ranković je navodno odabrao pet devojaka i lično ih predstavio Titu kome se dopala partizanka Jovanka Budisavljević, stara 24 godine. Ovu verziju je potvrdio general Đoko Jovanić, koji je bio na čelu jugoslovenske Kontra-obaveštajne službe, prema kojoj je upravo on odgovorio na Rankovićev zahtev i predložio Jovanku za Titovu saradnicu.
Druga verzija tvrdi da je Jovanku odabrao Ivan Stevo Krajačić, tadašnji poverenik NKVD-a za Jugoslaviju, odakle verovatno potiče priča koja prikazuje Jovanku kao sovjetskog špijuna. [1]
Sledeća verzija, ovog puta od bivšeg generala JNA Marjana Kranjca, kaže da je Jovanka dodeljena Maršalu već 1945. godine kao higijeničarka zadužena za kontrolisanje hrane i čistoće i zdravlja osoblja. Posle smrti velike Titove ljubavi Davorjanke Paunović 1946. godine, Jovanka je, prema Kranjcu, postala Titova lična sekretarica.
Početak veze [uredi]
Tako je šest godina, do 1952. godine Jovanka bila član Titovog okruženja u nedefinisanoj ulozi ljubavnice/sekretarice/člana posluge.
Milovan Đilas, jedan od vodećih članova i ideologa komunističkog revolucionarnog pokreta, daje više detalja o Jovanki tokom ovog perioda u knjizi "Druženje sa Titom". Prema njemu, odnosi sa Titom su bili izuzetno teški za nju.
Tačan datum njihovog venčanja je takođe predmet debata. Ono što je neosporno je da je za Jovanku konačno otkriveno da je više od obične sekretarice, barem u užem Titovom okruženju, tokom njegove epizode sa žučnom kesom 1951. godine. Tajno venčanje se desilo kratko nakon toga u lepoj vili Dunavka u Iloku sa Aleksandrom Rankovićem kao mladoženjenim kumom i generalom Ivanom Gošnjakom kao mladinim kumom. Međutim, njeno zvanično otkrivanje kao prve dame se odigralo godinu dana kasnije tokom državne posete britanskog ministra spoljnih poslova Entonija Idna.
Prema Đilasu, Jovanka nije imala uticaja na Tita prilikom donošenja odluka i vreme je najviše provodila brinući o domu i svom suprugu. Međutim, general Kranjc, tvrdi da je Jovanka ubrzo po sklapanju braka počela da spletkari, te da je imala državničke ambicije, [1], iako nije ponudio dokaze u prilog takvim optužbama. Ni Đilas nije bio bez kritika prema Jovanki, ali su one bile mnogo manje ozbiljne, a najviše su se ticale njenog držanja.
Bračni problemi [uredi]
Tito i Jovanka sa Pet i Ričardom Niksonom
Odnosi u bračnom paru su počeli da se narušavaju ranih 1970ih. Njihov odnos je postao tema oštrih političkih rasprava. Jovanka je tvrdila da je pokušavala da zaštiti svog ostarelog supruga od raznih agenata - smatrala je deset od jedanaest njegovih državnih sekretara (ministara) za nekakve agente. Njeni protivnici su tvrdili suprotno, da je ona ta koja radi protiv svog supruga.
Prema izveštaju iz 1988. godine napisanog za Predsedništvo SFRJ, između 1974. i 1988, najviši jugoslovenski forumi su na 59 sastanaka raspravljali samo o Jovanki. Ovaj proces je započeo sam Tito 21. januara 1974. godine kada je naredio Savezu komunista Jugoslavije da osnuje specijalnu komisiju koja će proučavati "slučaj drugarice Jovanke". Komisijom je predsedavao Rato Dugonjić, a u njoj su još bili Stevan Doronjski, Todo Kurtović, Fadilj Hodža, general Miloš Šumonja, Džemil Šarac i Ivan Kukoč.
Tih godina je Jovanka bila optuživana da je sovjetski špijun, za odavanje državne tajne, šurovanje sa srpskim generalima, za postavljanje i smenjivanje najviših funkcionera, učestvovanje u zaveri protiv Aleksandra Rankovića, planiranje državnog udara sa generalom Đokom Jovanićem sa ciljem uzurpiranja Maršalove uloge...
Mnogi veruje da je ona žrtva ambicija raznih političara koji su uspeli da manipulišu ostarelog Maršala protiv svoje supruge. Prema Ivu Eteroviću, fotografu koji je imao višedecenijski pristup vladajućem jugoslovenskom paru, glavn krivci za razlaz Tita i Jovanke su Stane Dolanc i general Nikola Ljubičić.[1]
Konačni razlaz
Do polovine sedamdesetih, Jovanka je postala još udaljenija od Tita, koji je u tom vremenu bio skoro potpuno pod uticajem Staneta Dolanca i Mitje Ribičiča.
Razlaz se odvijao u etapama. Tokom 1975. godine nije bila prisutna na nekim Titovim inostranim posetama, a počele su da kruže glasine da se često svađaju. Aprila iste godine Tito je napustio njihovu rezidenciju u Užičkoj 15 i sam se preselio u Beli dvor.
Jovanka je zadnji put viđena u javnosti 14. juna 1977. na zvaničnom prijemu za premijera Norveške. Kasnije tog leta je uhapšena pod sumnjivim okolnostima. Nije bilo zvaničnog objašnjenja za njeno hapšenje, koje je navodno naredio sam Tito. Nije se videla sa Titom poslednje tri godine njegovog života. Na kratko se pojavila u javnosti tokom Titove sahrane početkom maja 1980. godine. U svim državnim objavama i novinskim izveštajima je bila navedena kao Titova udovica. Iako je stanje između supružnika spomenuto, zvaničan razvod se nikad nije desio.
Posle Titove smrti
27. jula 1980. godine, ni tri meseca od Titove smrti, ljudi iz tajne službe su upali u njen stan u Užičkoj 15. Ispreturali su stan, konfiskovali Jovankinu imovinu i prisilili je da se preseli u Bulevar mira 75, gde je stavljena u kućni pritvor. Njenoj mlađoj sestri Nadi, koja je bila prisutna dok se sve ovo dešavalo, je prećeno smrću ako kaže bilo kome šta je videla.
U decembru 1985. godine u otvorenom pismu poslanicima Savezne skupštine, Jovanka je opisala kako se sve izdešavalo: "Ta mučna premetačina je trajala od jedanaest sati pre podne do duboko u noć. Ujutru su sve to nekud odneli. Ništa nisu pomogla uveravanja da su to moja lična pisma, računi, dokumenti. Bila sam sama u kući, sve osoblje koje je tu radilo nekud je poslato. Bila sam sa deset nepoznatih ljudi i bojala sam se. Bojala sam se čak i za svoj život. Kad su počeli obijati vrata, pozvala sam svoju sestru Nadu da dođe. Ona je prisustvovala celoj toj mučnoj situaciji čišćenja. Pri odlasku, prišao mi je taj Nikolić i zapretio da će ako Nada bude govorila šta je tog dana videla, to i glavom platiti."
Od tada Jovanka živi povučeno. Nedavno, u intervjuu koji je dala 2003. je porekla Titovu odgovornost za ono što joj se dešavalo, kazavši da je uradio sve da joj spase život. U istom intervjuu je istakla Staneta Dolanca i generala Ljubičića kao glavne razloge zašto je bila na ivici provalije krajem 1970ih i ranih 1980ih.
Datum rođenja 7. decembar 1924.
Jovanka Budisavljević Broz (1924) je udovica jugoslovenskog predsednika Josipa Broza Tita. Bili su u braku od 1952. do njegove smrti 1980. Sada živi u Beogradu. Imala je čin majora JNA.
Kao neposredan svedok cele turbulentne epohe u istoriji Balkana, ona je još uvek predmet ogromnog regionalnog medijskog interesovanja. Sa svoje strane, Jovanka se drži u ekstremnoj povučenosti i retko daje intervjue. Većina misli da njen povučen život dolazi kao posledica velikih problema kroz koje je prošla od smrti supruga kada je cela njena imovina nacionalizovana i kada je stavljena u kućni pritvor.
Izvešteno je da živi u relativnom siromaštvu kada je 2006. godine vladina komisija otkrila da njen stan u Beogradu nije održavan od njenog hapšenja.
Biografija
Jovanka Budisavljević je rođena 7. decembra 1924. selu Pećanima, u Lici, od oca Miće i majke Milice kao drugo dete u porodici. Sa 17 godina je stupila u Savez komunističke omladine Jugoslavije. Godine 1943. tokom Drugog svetskog rata ranjena je u nogu i razbolela se od tifusa, a te godine joj je poginuo brat Maksim i umro otac. U 21. godini je dobila dva Ordena za hrabrost, a takođe je i nosilac Partizanske spomenice 1941. Josipa Broza Tita je prvi put upoznala prilikom nemačkog desanta na Drvar 1944. godine. [1]
Život sa Titom [uredi]
Kako je tačno mlada partizanka iz Like postala žena jugoslovenskog komunističkog vođe nije sasvim jasno.
Prema jednoj verziji, odmah nakon završetka Drugog svetskog rata, ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Ranković je zatražio od svojih republičkih podsekretara da mu pošalju grupu proverenih devojaka za rad u Maršalovom kabinetu. Od oko 50 kandidatkinja, Ranković je navodno odabrao pet devojaka i lično ih predstavio Titu kome se dopala partizanka Jovanka Budisavljević, stara 24 godine. Ovu verziju je potvrdio general Đoko Jovanić, koji je bio na čelu jugoslovenske Kontra-obaveštajne službe, prema kojoj je upravo on odgovorio na Rankovićev zahtev i predložio Jovanku za Titovu saradnicu.
Druga verzija tvrdi da je Jovanku odabrao Ivan Stevo Krajačić, tadašnji poverenik NKVD-a za Jugoslaviju, odakle verovatno potiče priča koja prikazuje Jovanku kao sovjetskog špijuna. [1]
Sledeća verzija, ovog puta od bivšeg generala JNA Marjana Kranjca, kaže da je Jovanka dodeljena Maršalu već 1945. godine kao higijeničarka zadužena za kontrolisanje hrane i čistoće i zdravlja osoblja. Posle smrti velike Titove ljubavi Davorjanke Paunović 1946. godine, Jovanka je, prema Kranjcu, postala Titova lična sekretarica.
Početak veze [uredi]
Tako je šest godina, do 1952. godine Jovanka bila član Titovog okruženja u nedefinisanoj ulozi ljubavnice/sekretarice/člana posluge.
Milovan Đilas, jedan od vodećih članova i ideologa komunističkog revolucionarnog pokreta, daje više detalja o Jovanki tokom ovog perioda u knjizi "Druženje sa Titom". Prema njemu, odnosi sa Titom su bili izuzetno teški za nju.
Tačan datum njihovog venčanja je takođe predmet debata. Ono što je neosporno je da je za Jovanku konačno otkriveno da je više od obične sekretarice, barem u užem Titovom okruženju, tokom njegove epizode sa žučnom kesom 1951. godine. Tajno venčanje se desilo kratko nakon toga u lepoj vili Dunavka u Iloku sa Aleksandrom Rankovićem kao mladoženjenim kumom i generalom Ivanom Gošnjakom kao mladinim kumom. Međutim, njeno zvanično otkrivanje kao prve dame se odigralo godinu dana kasnije tokom državne posete britanskog ministra spoljnih poslova Entonija Idna.
Prema Đilasu, Jovanka nije imala uticaja na Tita prilikom donošenja odluka i vreme je najviše provodila brinući o domu i svom suprugu. Međutim, general Kranjc, tvrdi da je Jovanka ubrzo po sklapanju braka počela da spletkari, te da je imala državničke ambicije, [1], iako nije ponudio dokaze u prilog takvim optužbama. Ni Đilas nije bio bez kritika prema Jovanki, ali su one bile mnogo manje ozbiljne, a najviše su se ticale njenog držanja.
Bračni problemi [uredi]
Tito i Jovanka sa Pet i Ričardom Niksonom
Odnosi u bračnom paru su počeli da se narušavaju ranih 1970ih. Njihov odnos je postao tema oštrih političkih rasprava. Jovanka je tvrdila da je pokušavala da zaštiti svog ostarelog supruga od raznih agenata - smatrala je deset od jedanaest njegovih državnih sekretara (ministara) za nekakve agente. Njeni protivnici su tvrdili suprotno, da je ona ta koja radi protiv svog supruga.
Prema izveštaju iz 1988. godine napisanog za Predsedništvo SFRJ, između 1974. i 1988, najviši jugoslovenski forumi su na 59 sastanaka raspravljali samo o Jovanki. Ovaj proces je započeo sam Tito 21. januara 1974. godine kada je naredio Savezu komunista Jugoslavije da osnuje specijalnu komisiju koja će proučavati "slučaj drugarice Jovanke". Komisijom je predsedavao Rato Dugonjić, a u njoj su još bili Stevan Doronjski, Todo Kurtović, Fadilj Hodža, general Miloš Šumonja, Džemil Šarac i Ivan Kukoč.
Tih godina je Jovanka bila optuživana da je sovjetski špijun, za odavanje državne tajne, šurovanje sa srpskim generalima, za postavljanje i smenjivanje najviših funkcionera, učestvovanje u zaveri protiv Aleksandra Rankovića, planiranje državnog udara sa generalom Đokom Jovanićem sa ciljem uzurpiranja Maršalove uloge...
Mnogi veruje da je ona žrtva ambicija raznih političara koji su uspeli da manipulišu ostarelog Maršala protiv svoje supruge. Prema Ivu Eteroviću, fotografu koji je imao višedecenijski pristup vladajućem jugoslovenskom paru, glavn krivci za razlaz Tita i Jovanke su Stane Dolanc i general Nikola Ljubičić.[1]
Konačni razlaz
Do polovine sedamdesetih, Jovanka je postala još udaljenija od Tita, koji je u tom vremenu bio skoro potpuno pod uticajem Staneta Dolanca i Mitje Ribičiča.
Razlaz se odvijao u etapama. Tokom 1975. godine nije bila prisutna na nekim Titovim inostranim posetama, a počele su da kruže glasine da se često svađaju. Aprila iste godine Tito je napustio njihovu rezidenciju u Užičkoj 15 i sam se preselio u Beli dvor.
Jovanka je zadnji put viđena u javnosti 14. juna 1977. na zvaničnom prijemu za premijera Norveške. Kasnije tog leta je uhapšena pod sumnjivim okolnostima. Nije bilo zvaničnog objašnjenja za njeno hapšenje, koje je navodno naredio sam Tito. Nije se videla sa Titom poslednje tri godine njegovog života. Na kratko se pojavila u javnosti tokom Titove sahrane početkom maja 1980. godine. U svim državnim objavama i novinskim izveštajima je bila navedena kao Titova udovica. Iako je stanje između supružnika spomenuto, zvaničan razvod se nikad nije desio.
Posle Titove smrti
27. jula 1980. godine, ni tri meseca od Titove smrti, ljudi iz tajne službe su upali u njen stan u Užičkoj 15. Ispreturali su stan, konfiskovali Jovankinu imovinu i prisilili je da se preseli u Bulevar mira 75, gde je stavljena u kućni pritvor. Njenoj mlađoj sestri Nadi, koja je bila prisutna dok se sve ovo dešavalo, je prećeno smrću ako kaže bilo kome šta je videla.
U decembru 1985. godine u otvorenom pismu poslanicima Savezne skupštine, Jovanka je opisala kako se sve izdešavalo: "Ta mučna premetačina je trajala od jedanaest sati pre podne do duboko u noć. Ujutru su sve to nekud odneli. Ništa nisu pomogla uveravanja da su to moja lična pisma, računi, dokumenti. Bila sam sama u kući, sve osoblje koje je tu radilo nekud je poslato. Bila sam sa deset nepoznatih ljudi i bojala sam se. Bojala sam se čak i za svoj život. Kad su počeli obijati vrata, pozvala sam svoju sestru Nadu da dođe. Ona je prisustvovala celoj toj mučnoj situaciji čišćenja. Pri odlasku, prišao mi je taj Nikolić i zapretio da će ako Nada bude govorila šta je tog dana videla, to i glavom platiti."
Od tada Jovanka živi povučeno. Nedavno, u intervjuu koji je dala 2003. je porekla Titovu odgovornost za ono što joj se dešavalo, kazavši da je uradio sve da joj spase život. U istom intervjuu je istakla Staneta Dolanca i generala Ljubičića kao glavne razloge zašto je bila na ivici provalije krajem 1970ih i ranih 1980ih.
Whatever doesn't kill us makes us even more annoying.
- Del Boy
- Osvježenje foruma
- Posts: 1433
- Joined: 04 Jul 2010, 17:36
- Location: Sarajevo
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Monica Bellucci
Rijetka kombinacija savršenog lica i zamamnog tijela Monici Bellucci je priskrbila titulu seks simbola; općenito se smatra jednom od najljepših živućih žena. Brojni časopisi za muškarce je redovito svrstavaju u sam vrh svojih izbora ljepote i seksipila. Sama Monica o svojem izgledu u interviewu BBC-ju kaže sljedeće: "Ljepota je hendikep ako si glup, a ne ako si inteligentan i znaš je iskoristiti. Osjećam se dobro i ugodno u svom tijelu, ali ne zbog toga što sam lijepa. Poznajem mnoge lijepe ljude i njihovi životi su jednostavno užasni. Jako su nesigurni u sebe... Sretna sam što sam voljena i što imam divnu obitelj."
Rijetka kombinacija savršenog lica i zamamnog tijela Monici Bellucci je priskrbila titulu seks simbola; općenito se smatra jednom od najljepših živućih žena. Brojni časopisi za muškarce je redovito svrstavaju u sam vrh svojih izbora ljepote i seksipila. Sama Monica o svojem izgledu u interviewu BBC-ju kaže sljedeće: "Ljepota je hendikep ako si glup, a ne ako si inteligentan i znaš je iskoristiti. Osjećam se dobro i ugodno u svom tijelu, ali ne zbog toga što sam lijepa. Poznajem mnoge lijepe ljude i njihovi životi su jednostavno užasni. Jako su nesigurni u sebe... Sretna sam što sam voljena i što imam divnu obitelj."
Some people never go crazy. What truly horrible lives they must lead.
- merylin
- Aktivni forumaš
- Posts: 4572
- Joined: 30 Mar 2010, 13:22
- Been thanked: 6 times
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Pravog imena Margaretha Geertruida, Mata Hari je rođena 7.kolovoza 1876. godine. S 14 godina je poslana u samostansku školu gdje se učenjem kućanskih vještina trebala pripremiti za brak, što je bilo primjereno za djevojčicu njenih godina. Ali samostanski život nije bio za nju, i mjesec dana prije 19. rođendana udala se za Campbella MacLeoda, časnika nizozemske vojske koji je bio 21 godinu stariji od nje. Rodila mu je kćer i sina, ali je sin ubijen pod sumnjivim okolnostima (vjeruje se da ga je ubio MacLeodov sluga koji se svetio svom gazdi zbog zlostavljanja). Kako joj je muž bio pijanac i grubijan, Mata Hari se od njega razvela.Mata Hari tada uzima novi identitet i predstavlja se kao kćer indijske hramske plesačice koju su posvetili hinduističkom bogu Šivi i naučili erotskim ritualima.
Egzotično ime što si je sama nadjenula, Mata Hari, značilo je "Oko zore".
Počela je nastupati po otmjenim europskim salonima i muškarci su dolazili gledati ženu koja se usuđivala pojavljivati pred publikom gotovo gola. 1914., u trenutku izbijanja Prvog svjetskog rata, bila je najplaćenija kurtizana u čitavoj Europi. Viđali su je s njemačkim prijestolonasljednikom, ministrom vanjskih poslova, vojvodom od Brunswicka pa čak i šefom policije.
Za vrijeme rata, Mata Hari se vraća u Pariz što izaziva sumnju kod Francuza i oni ju optužuju da je njemački špijun što ona opovrgava i nudi upravo njima svoje špijunske usluge. Počinje raditi kao špijun na strani Francuza. Tijekom dvije sljedeće godine putuje Europom, spetljava se s Britancima, njemačkim vojnim i mornaričkim atašeom, a za svoje usluge biva obilno nagrađena.
Kada se vratila u Pariz, Francuzi ju optužuju da je njemački špijun i zatvaraju je.
Na suđenju Mata Hari je posvjedočila da je prisustvovala vojnim manevrima u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj, ali samo kao gošća nekog od svojih obožvatelja. Branila se kako je novce primala, ne za špijunske poslove, nego isključivo za seksualne usluge koje je pružala.
Ipak, kako je to bilo vrijeme traženja žrtvenog jarca, osuđena je na smrt. Smrtnu je presudu čekala nekoliko mjeseci lijegajući svaku večer s pomisli da joj je to bio posljednji dan.
Odvjetnik joj je predložio da zatrudni s njim i tako izbjegne pogubljenje, ali Mata Hari je to s gnušanjem odbila. Radije je stoički pričekala i taj dan, kada su je probudili i rekli da se spremi za pogubljenje.
Svjesna svoje reputacije, Mata Hari se uredila kako nje najbolje znala. Stavila je šešir, navukla rukavice i ponosno stala pred 12 vojnika. Prihvatila je čašu ruma dopuštenu osuđenicima, ali je odbila da ju vežu za stablo i povežu oči. Htjela je svoje egzekutore gledati u oči. U vrijeme kada se sunce probijalo kroz maglu, Mata Hari je ustrijeljena.Razlog zašto je bila toliko sabrana za vrijeme pogubljenja može se protumačiti pričom koja se kasnije pričala. Naime, kažu da je jedan od njenih obožavatelja podmitio streljački vod da napune puške slijepim nabojima (nešto slično kao u Puccinijevoj operi Tosca). Ali, došlo je do greške i žrtva, koja to nije očekivala, je uistinu poginula.
Kruži još jedna priča koja kaže da je Mata Hari tik prije smaknuća razgrnula ogrtač i pokazala vojnicima svoje golo tijelo.
Što je od toga istina ne znamo. No, svaka priča je sastavni dio glamurozne legende o nizozemskoj ljepotici koja se proslavila kao kurtizana i egzotična plesačica, a besmrtnost je stekla, nažalost, kao špijunka.
Give a girl the right shoes,and she can conqer the world!
Marilyn Monroe
Marilyn Monroe
- Maja
- Administrator
- Posts: 122195
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 6360 times
- Been thanked: 14711 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
lijepe slike
ovaj dio mi je najbolji :laugh
ovaj dio mi je najbolji :laugh
S 14 godina je poslana u samostansku školu gdje se učenjem kućanskih vještina trebala pripremiti za brak
- Maja
- Administrator
- Posts: 122195
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 6360 times
- Been thanked: 14711 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Dalila
Tema jedne od najpoznatijih ljubavnih priča svjetske književnosti potječe iz Biblije. Pripovijest o Samsonu (hebr. jaki ili sunce) i Dalili (hebr. Delila, ljubljena) biblijski je pisac smjestio u vrijeme prije prvih kraljeva (Saula i Davida), kada je Izrael bio plemenski organiziran.
Dalila je Filistejka i na početku veze sa Samsonom upušta se u zavjeru protiv njega. Prihvaća ponudu svog naroda da za nekoliko tisuća srebrnih šekela sazna tajnu Samsonove snage i da im ga preda jer je za njih postao preopasan. Dalila nije gubila vrijeme. Najprije je Samsona svezala za sedam neosušenih žila luka, zatim novim užetima, što je Samson kao od šale pokidao, te ga Filistejci nisu mogli zarobiti. Treći put Samson reče ženi da je tajna njegove snage u pramenovima njegove kose koje je ona onda svezala za tkalački stan. Samson se ponovno oslobodio, ali ni tada nije posumnjao u ženinu urotu.
Nakon potoka prolivenih suza, i traženja dokaza ljubavi, i to jednog jedinog – otkrivanja tajne njegove snage, on, ljubeći je iznad svega, reče Dalili: čim bi mu obrijali kosu, snaga bi ga izdala. Postao bi kao običan čovjek. Dalila je iskoristila pravi trenutak, nakon što ga je uspavala na koljenima, dakle nakog spolnog čina, odrezala mu je sedam pramenova. Broj sedam je u Bibliji sveti broj kojim se označava savršenstvo, a kod Samsona je značio njegovu fizičku snagu i spolnu moć.
Tema jedne od najpoznatijih ljubavnih priča svjetske književnosti potječe iz Biblije. Pripovijest o Samsonu (hebr. jaki ili sunce) i Dalili (hebr. Delila, ljubljena) biblijski je pisac smjestio u vrijeme prije prvih kraljeva (Saula i Davida), kada je Izrael bio plemenski organiziran.
Dalila je Filistejka i na početku veze sa Samsonom upušta se u zavjeru protiv njega. Prihvaća ponudu svog naroda da za nekoliko tisuća srebrnih šekela sazna tajnu Samsonove snage i da im ga preda jer je za njih postao preopasan. Dalila nije gubila vrijeme. Najprije je Samsona svezala za sedam neosušenih žila luka, zatim novim užetima, što je Samson kao od šale pokidao, te ga Filistejci nisu mogli zarobiti. Treći put Samson reče ženi da je tajna njegove snage u pramenovima njegove kose koje je ona onda svezala za tkalački stan. Samson se ponovno oslobodio, ali ni tada nije posumnjao u ženinu urotu.
Nakon potoka prolivenih suza, i traženja dokaza ljubavi, i to jednog jedinog – otkrivanja tajne njegove snage, on, ljubeći je iznad svega, reče Dalili: čim bi mu obrijali kosu, snaga bi ga izdala. Postao bi kao običan čovjek. Dalila je iskoristila pravi trenutak, nakon što ga je uspavala na koljenima, dakle nakog spolnog čina, odrezala mu je sedam pramenova. Broj sedam je u Bibliji sveti broj kojim se označava savršenstvo, a kod Samsona je značio njegovu fizičku snagu i spolnu moć.
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 122884
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 7790 times
- Been thanked: 9182 times
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Lukrecija Bordzija
JEDNA od najozloglašenijih familija u istoriji čovečanstva svakako su Bordžije. Famu koja ih prati još iz vremena u kome su živeli (kraj 15. i prva polovina 16. veka) kasnije su uveličali pisci poput Viktora Igoa, kompozitora Donicetija, koji je 1833. godine komponovao operu „Lukrecija Bordžija“, do filmskih reditelja. Više puta su ekranizovali istoriju Pape Alehandra VI i njegove dece, pre svih sina Čezara i kćeri Lukrecije, glavnih protagonista crnih legendi.
Bordžije nisu bili Italijani, kako se uglavnom misli, već Španci, tačnije „Valensianos“. Njihovo originalno prezime Borha u italijanskoj verziji je postalo Borgia a u daljoj transkripciji Bordžija. Povod za vraćanje Bordžijama nikada ne manjka, jer njihov „lik i dela“ intrigiraju istoričare pet vekova, ali ovoga puta postoji i dodatni konkretni razlog. Međunarodni institut za proučavanje Bordžija, sa sedištem u njihovoj rodnoj Valensiji, dobio je 650 diskova na kojima je više od 90 odsto dosad nepoznatih dokumenata o životu Bordžija. Izvor su arhivi Vatikana, najveća riznica tajnih dokumenata na svetu. Kažu da se u lavirintu dugom oko 85 kilometara skriva mnogo tajni iz poslednjih osam vekova ljudske istorije.
Vatikan je institutu ustupio na stotine hiljada dokumenata o Bordžijama. Sama klasifikacija i digitalizacija trajali su pet godina ali glavni posao, pregled i proučavanje, tek predstoje. Predviđeno je da sve bude objavljeno u 50 tomova, a poduhvat bi, prema grubim procenama, mogao da potraje do 2020. godine.
U ovom času, pitanja je mnogo više nego odgovora. Istoričari se slažu da je u pričama koje kolaju već pet vekova više mašte nego činjenica koja potvrđuju raskalašnost porodice, ali biće, ipak, da su Bordžije nečim zaslužile bar deo „slave“ koja ih prati....
Roderik Lanzol Borha i Borha, kasnije Alehandar VI, rođen je u Hativi (Valensija) 1431. godine, bio je poznat po bogatstvu i tvrdičluku. Svoju kćerku Lukreciju nudio je po evropskim dvorovima od njene 10. godine, kasnije je raskidao veridbe u zavisnosti od političkih kombinacija koje su mu odgovarale u datom momentu.
Italijanska literatura ga je u 19. veku „razapela na krst“, ali činjenica je da je ujedinio Italiju tri veka pre formalnog ujedinjenja. Zvali su ga „antihrist“ zato što je prihvatio Jevreje posle progona iz Španije 1492. godine. Moderna istorija pripisuje mu mnogo više mudrosti i vrlina nego što potvrđuje morbidne detalje iz njegovog života.
Imao je najmanje devetoro nelegalne dece od tri ljubavnice, o deci je veoma brinuo mada su mu ljubimci bili Sesar (1475) i Lukrecija (1480). Između njih je bio i Đoan (ili Huan) de Borha rođen 1476, čija je smrt 1497. godine pod nerazjašnjenim okolnostima otvorila famu o Bordžijama. Sumnja se da je za njegovu smrt bio odgovoran brat Čezar.
Iste godine u decembru Lukrecija Bordžija je, ne trepnuvši, pred sudom vatikanskih kardinala izjavila da je „virgo in takta“ (nevina). Široka haljina skrivala je peti mesec trudnoće iz veze sa nekim oženjenim muškarcem. Niko joj nije tražio dokaz i njen prvi brak sa izvesnim Đovanijem Sforcom je poništen zato što je muž, prema navodima Lukrecije, bio impotentan. Priča kaže da je uvređeni bivši muž, za osvetu, bio glavni izvor tračeva o Lukreciji i njenoj porodici.
Čezar je bio briljantan vojskovođa, zaštitnik Leonarda da Vinčija, ali nemilosrdan u obračunu sa neprijateljima. Istorija kaže da je na licu imao ožiljak koji je bio posledica sifilisa, zbog čega je nosio povez i bio iskompleksiran. Ubijen je u 31. godini, u nekoj uličnoj tuči.
Bordžije, legenda koja će, konačno, biti razjašnjena.
FAMOZNI PRSTEN
LUKRECIJA je imala tri muža, dva ljubavnika i tuce porođaja a pripisuje joj se i platonska ljubav sa pesnikom Pijetrom Bembom, za kojeg se smatra da predstavlja početak renesanse. Najgora priča o njoj je ona o incestu sa braćom Čezarom i Huanom, kao i sa ocem, i sinu iz te grešne veze, ali dokaza o tome - kao i mnogo čemu drugom -nema. Umrla je u 39. godini od sepse na porođaju. U raznim ekranizacijama njenog burnog života neizbežan je famozni prsten iz koga je svojim neprijateljima sipala otrov u čašu sa vinom. Činjenica je da je njen drugi muž bio otrovan, ali istorija njegovu smrt pripisuje njenom bratu Čezaru.
JEDNA od najozloglašenijih familija u istoriji čovečanstva svakako su Bordžije. Famu koja ih prati još iz vremena u kome su živeli (kraj 15. i prva polovina 16. veka) kasnije su uveličali pisci poput Viktora Igoa, kompozitora Donicetija, koji je 1833. godine komponovao operu „Lukrecija Bordžija“, do filmskih reditelja. Više puta su ekranizovali istoriju Pape Alehandra VI i njegove dece, pre svih sina Čezara i kćeri Lukrecije, glavnih protagonista crnih legendi.
Bordžije nisu bili Italijani, kako se uglavnom misli, već Španci, tačnije „Valensianos“. Njihovo originalno prezime Borha u italijanskoj verziji je postalo Borgia a u daljoj transkripciji Bordžija. Povod za vraćanje Bordžijama nikada ne manjka, jer njihov „lik i dela“ intrigiraju istoričare pet vekova, ali ovoga puta postoji i dodatni konkretni razlog. Međunarodni institut za proučavanje Bordžija, sa sedištem u njihovoj rodnoj Valensiji, dobio je 650 diskova na kojima je više od 90 odsto dosad nepoznatih dokumenata o životu Bordžija. Izvor su arhivi Vatikana, najveća riznica tajnih dokumenata na svetu. Kažu da se u lavirintu dugom oko 85 kilometara skriva mnogo tajni iz poslednjih osam vekova ljudske istorije.
Vatikan je institutu ustupio na stotine hiljada dokumenata o Bordžijama. Sama klasifikacija i digitalizacija trajali su pet godina ali glavni posao, pregled i proučavanje, tek predstoje. Predviđeno je da sve bude objavljeno u 50 tomova, a poduhvat bi, prema grubim procenama, mogao da potraje do 2020. godine.
U ovom času, pitanja je mnogo više nego odgovora. Istoričari se slažu da je u pričama koje kolaju već pet vekova više mašte nego činjenica koja potvrđuju raskalašnost porodice, ali biće, ipak, da su Bordžije nečim zaslužile bar deo „slave“ koja ih prati....
Roderik Lanzol Borha i Borha, kasnije Alehandar VI, rođen je u Hativi (Valensija) 1431. godine, bio je poznat po bogatstvu i tvrdičluku. Svoju kćerku Lukreciju nudio je po evropskim dvorovima od njene 10. godine, kasnije je raskidao veridbe u zavisnosti od političkih kombinacija koje su mu odgovarale u datom momentu.
Italijanska literatura ga je u 19. veku „razapela na krst“, ali činjenica je da je ujedinio Italiju tri veka pre formalnog ujedinjenja. Zvali su ga „antihrist“ zato što je prihvatio Jevreje posle progona iz Španije 1492. godine. Moderna istorija pripisuje mu mnogo više mudrosti i vrlina nego što potvrđuje morbidne detalje iz njegovog života.
Imao je najmanje devetoro nelegalne dece od tri ljubavnice, o deci je veoma brinuo mada su mu ljubimci bili Sesar (1475) i Lukrecija (1480). Između njih je bio i Đoan (ili Huan) de Borha rođen 1476, čija je smrt 1497. godine pod nerazjašnjenim okolnostima otvorila famu o Bordžijama. Sumnja se da je za njegovu smrt bio odgovoran brat Čezar.
Iste godine u decembru Lukrecija Bordžija je, ne trepnuvši, pred sudom vatikanskih kardinala izjavila da je „virgo in takta“ (nevina). Široka haljina skrivala je peti mesec trudnoće iz veze sa nekim oženjenim muškarcem. Niko joj nije tražio dokaz i njen prvi brak sa izvesnim Đovanijem Sforcom je poništen zato što je muž, prema navodima Lukrecije, bio impotentan. Priča kaže da je uvređeni bivši muž, za osvetu, bio glavni izvor tračeva o Lukreciji i njenoj porodici.
Čezar je bio briljantan vojskovođa, zaštitnik Leonarda da Vinčija, ali nemilosrdan u obračunu sa neprijateljima. Istorija kaže da je na licu imao ožiljak koji je bio posledica sifilisa, zbog čega je nosio povez i bio iskompleksiran. Ubijen je u 31. godini, u nekoj uličnoj tuči.
Bordžije, legenda koja će, konačno, biti razjašnjena.
FAMOZNI PRSTEN
LUKRECIJA je imala tri muža, dva ljubavnika i tuce porođaja a pripisuje joj se i platonska ljubav sa pesnikom Pijetrom Bembom, za kojeg se smatra da predstavlja početak renesanse. Najgora priča o njoj je ona o incestu sa braćom Čezarom i Huanom, kao i sa ocem, i sinu iz te grešne veze, ali dokaza o tome - kao i mnogo čemu drugom -nema. Umrla je u 39. godini od sepse na porođaju. U raznim ekranizacijama njenog burnog života neizbežan je famozni prsten iz koga je svojim neprijateljima sipala otrov u čašu sa vinom. Činjenica je da je njen drugi muž bio otrovan, ali istorija njegovu smrt pripisuje njenom bratu Čezaru.
online
- merylin
- Aktivni forumaš
- Posts: 4572
- Joined: 30 Mar 2010, 13:22
- Been thanked: 6 times
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Ava Gardner
Ava Lavinia Gardner, jedna od najvećih glumica zlatnog doba Hollywooda i jedna od najljepših žena svih vremena.
Ava Gardner rođena je u Sjevernoj Karolini kao najmlađe od sedmero djece – imala je dva brata i četiri sestre – u obitelji koja je uzgajala pamuk i duhan. Majka joj je bila škotsko-irskog podrijetla, dok joj je otac bio mješavina Irca i Tuskarora Indijanca. Dok su im djeca bila još vrlo mala, Gardneri su izgubili svoju farmu, i morali su pronaći druge načine za preživljavanje.
Kad je Avi bilo 13 godina, obitelj se preselila u gradić Newport News u državi Virdžinija, gdje joj se majka zaposlila kao upraviteljica svratišta. Dvije godine kasnije, nakon smrti njenog oca, obitelj se vratila u Sjevernu Karolinu. Ava Gardner tako je u gradu Wilsonu završila srednju školu, i godinu dana pohađala tečaj za tajnice.
1941. godine, Ava je otišla u posjet svojoj sestri Beatrice i njenom suprugu, fotografu Larryju Tarru. On ju je fotografirao, i sliku objesio u izlog svoga fotografskog studija. Tu je fotografiju uočio Barnard Duhan, koji se lažno predstavio kao MGM-om tragač za talentima, i zatražio je od Tarra adresu ljepotice sa slike. Tarr mu je odbio dati podatke, ali jest poslao njen portfolio u MGM – i studio ju je pozvao na razgovor. Iste godine, Ava Gardner dospjela je u Hollywood, u pratnji svoje sestre Beatrice.
Studio ju je prvo poslao učitelju dikcije, jer je govorila s jakim južnjačkim naglaskom. Već sljedeće godine, sa samo 19 godina, Ava Gardner udala se za Mickeyja Rooneya, koji je tada već bio velika zvijezda. Brak je potrajao samo godinu dana. Rooney je kasnije, kad je Ava Gardner postala seks-simbol, imao običaj uzdizati njihov kratki brak u nebesa, osobito u seksualnom smislu, no Gardner je takve priče kratko srezala: “Pa, dušice, on je možda uživao u našem seksu, ali, bogami, ja nisam.” A, po svemu sudeći, ništa više nije ju impresionirao ni drugi suprug, poznati jazzist Artie Shaw, za kojeg je bila udata od 1945. do 1946. Također, godinama ju je progonio ekscentrični milijunaš Howard Hughes, no Gardner ga je stalno odbijala, iako su cijelog života ostali prijatelji.
Nakon prvih nekoliko filmova, 1946. godine dobila je ulogu u filmu Ubojice, u kojem je debitirao tada još nepoznati Burt Lancaster. Gardner u ovom je filmu odigrala tajnovitu femme fatale tipičnu za noirove toga doba (film je djelomično zasnovan na kratkoj priči Ernesta Hemingwaya, a scenarij je napisao John Huston) i zvijezda je rođena: svi, i publika i kritičari, oduševili su se njenom interpretacijom neodoljive i opasne žene, no Gardner nije htjela ostati samo femme fatale tijekom cijelog ostatka karijere.
1951., Ava Gardner udala se za Franka Sinatru, kojeg će kasnije u svojoj autobiografiji opisati kao ljubav svog života. Sinatra je svoju prethodnu suprugu Nancy napustio zbog Gardner, i to je, zajedno s njihovim zvjezdanim statusom, cijelu romansu dovelo na naslovnice svih novina. Tada još prilično konzervativan Hollywood nije Sinatri lako oprostio što je napustio obitelj zbog jedne fatalne žene, te je prvih nekoliko godina braka Sinatra proveo – u sjeni svoje supruge. No, 1953. godine, upravo je Gardner iskoristila svoj tada vrlo veliki utjecaj u Hollywoodu kako bi mu priskrbila ulogu u filmu Odavde do vječnosti, s kojom se Sinatra vratio na scenu i osvojio Oskara.
Godine 1954. snimila je i Bosonogu kontesu, koju mnogi doživljavaju kao dijelom autobiografski film, između ostaloga i zato što je i stvarnom životu voljela hodati bosa, no isto tako i zato što je priča filma – djevojka iz zaselka koja postaje međunarodna zvijezda ali ne pada na svjetlucave mamce koji je okružuju – u velikoj mjeri odražavala i njenu životnu priču.
Posljednji film, Regina Roma, snimila je 1982. godine. Četiri godine kasnije, doživjela je dva uzastopna moždana udara, nakon kojih je ostala djelomično paralizirana. Frank Sinatra zamolio ju je da plati let medicinski opremljenim avionom do SAD-a, te organizirao posebni posjet specijalistima, no nisu joj mogli pomoći: Gardner je patila od emfizeme i lupusa, te se vratila u svoj dom u Londonu.
25. siječnja 1990. godine, u dobi od 68 godina, Ava Gardner rekla je svojoj domaćici Carmen “Tako sam umorna”, i zauvijek sklopila oči.
Strašna žena.
Ava Lavinia Gardner, jedna od najvećih glumica zlatnog doba Hollywooda i jedna od najljepših žena svih vremena.
Ava Gardner rođena je u Sjevernoj Karolini kao najmlađe od sedmero djece – imala je dva brata i četiri sestre – u obitelji koja je uzgajala pamuk i duhan. Majka joj je bila škotsko-irskog podrijetla, dok joj je otac bio mješavina Irca i Tuskarora Indijanca. Dok su im djeca bila još vrlo mala, Gardneri su izgubili svoju farmu, i morali su pronaći druge načine za preživljavanje.
Kad je Avi bilo 13 godina, obitelj se preselila u gradić Newport News u državi Virdžinija, gdje joj se majka zaposlila kao upraviteljica svratišta. Dvije godine kasnije, nakon smrti njenog oca, obitelj se vratila u Sjevernu Karolinu. Ava Gardner tako je u gradu Wilsonu završila srednju školu, i godinu dana pohađala tečaj za tajnice.
1941. godine, Ava je otišla u posjet svojoj sestri Beatrice i njenom suprugu, fotografu Larryju Tarru. On ju je fotografirao, i sliku objesio u izlog svoga fotografskog studija. Tu je fotografiju uočio Barnard Duhan, koji se lažno predstavio kao MGM-om tragač za talentima, i zatražio je od Tarra adresu ljepotice sa slike. Tarr mu je odbio dati podatke, ali jest poslao njen portfolio u MGM – i studio ju je pozvao na razgovor. Iste godine, Ava Gardner dospjela je u Hollywood, u pratnji svoje sestre Beatrice.
Studio ju je prvo poslao učitelju dikcije, jer je govorila s jakim južnjačkim naglaskom. Već sljedeće godine, sa samo 19 godina, Ava Gardner udala se za Mickeyja Rooneya, koji je tada već bio velika zvijezda. Brak je potrajao samo godinu dana. Rooney je kasnije, kad je Ava Gardner postala seks-simbol, imao običaj uzdizati njihov kratki brak u nebesa, osobito u seksualnom smislu, no Gardner je takve priče kratko srezala: “Pa, dušice, on je možda uživao u našem seksu, ali, bogami, ja nisam.” A, po svemu sudeći, ništa više nije ju impresionirao ni drugi suprug, poznati jazzist Artie Shaw, za kojeg je bila udata od 1945. do 1946. Također, godinama ju je progonio ekscentrični milijunaš Howard Hughes, no Gardner ga je stalno odbijala, iako su cijelog života ostali prijatelji.
Nakon prvih nekoliko filmova, 1946. godine dobila je ulogu u filmu Ubojice, u kojem je debitirao tada još nepoznati Burt Lancaster. Gardner u ovom je filmu odigrala tajnovitu femme fatale tipičnu za noirove toga doba (film je djelomično zasnovan na kratkoj priči Ernesta Hemingwaya, a scenarij je napisao John Huston) i zvijezda je rođena: svi, i publika i kritičari, oduševili su se njenom interpretacijom neodoljive i opasne žene, no Gardner nije htjela ostati samo femme fatale tijekom cijelog ostatka karijere.
1951., Ava Gardner udala se za Franka Sinatru, kojeg će kasnije u svojoj autobiografiji opisati kao ljubav svog života. Sinatra je svoju prethodnu suprugu Nancy napustio zbog Gardner, i to je, zajedno s njihovim zvjezdanim statusom, cijelu romansu dovelo na naslovnice svih novina. Tada još prilično konzervativan Hollywood nije Sinatri lako oprostio što je napustio obitelj zbog jedne fatalne žene, te je prvih nekoliko godina braka Sinatra proveo – u sjeni svoje supruge. No, 1953. godine, upravo je Gardner iskoristila svoj tada vrlo veliki utjecaj u Hollywoodu kako bi mu priskrbila ulogu u filmu Odavde do vječnosti, s kojom se Sinatra vratio na scenu i osvojio Oskara.
Godine 1954. snimila je i Bosonogu kontesu, koju mnogi doživljavaju kao dijelom autobiografski film, između ostaloga i zato što je i stvarnom životu voljela hodati bosa, no isto tako i zato što je priča filma – djevojka iz zaselka koja postaje međunarodna zvijezda ali ne pada na svjetlucave mamce koji je okružuju – u velikoj mjeri odražavala i njenu životnu priču.
Posljednji film, Regina Roma, snimila je 1982. godine. Četiri godine kasnije, doživjela je dva uzastopna moždana udara, nakon kojih je ostala djelomično paralizirana. Frank Sinatra zamolio ju je da plati let medicinski opremljenim avionom do SAD-a, te organizirao posebni posjet specijalistima, no nisu joj mogli pomoći: Gardner je patila od emfizeme i lupusa, te se vratila u svoj dom u Londonu.
25. siječnja 1990. godine, u dobi od 68 godina, Ava Gardner rekla je svojoj domaćici Carmen “Tako sam umorna”, i zauvijek sklopila oči.
Strašna žena.
Give a girl the right shoes,and she can conqer the world!
Marilyn Monroe
Marilyn Monroe
Re: Fatalne zene..
Ne znam gdje bih ove žene ubacio , pa evo ovdje ću , jer su zaista fatalne
Najzaslužniji za slobodu naše zemlje su danas bez posla, gladni i žedni!
https://www.youtube.com/watch?v=vG8cSBpqHSM
https://www.youtube.com/watch?v=vG8cSBpqHSM
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 122884
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 7790 times
- Been thanked: 9182 times
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Maja wrote:Marlene Dietrich
Marlene Dietrich (punim imenom Maria Magdalena Dietrich, Berlin, 27. prosinca 1901. - Pariz, 6. svibnja 1992.), njemačko-američka glumica i pjevačica.
Rođena je u Schönebergu kraj Berlina. U mladosti uči violinu i pokazuje interes za kazalište i poeziju. Nakon ozljede ruke odustaje od nauma da postane koncertna violinistica. Od 1920-ih glumi u manjim ulogama i pjeva u zboru u kazalištu Maxa Reinhardta. Na filmu debitira 1922. u epizodnoj ulozi u filmu So sind die Männer. Slijedećih godina nastupa u kazalištima u Berlinu i Beču, između ostaloga u Ukroćenoj goropadnici i Snu Ivanjske noći Williama Shakespearea, pažnju međutim privlači nastupima u mjuziklima. Slavu joj donosi uloga u filmu Plavi anđeo 1930., Josefa von Sternberga, s kojim nastavlja dogodišnju uspješnu suradnju u Hollywoodu. Ulogama u 6 Strenbergovih filmova: Maroko, Obeščašćena, Shanghai express, Plava Venera, Grimizna carica i Žena je vrag postaje velika filmska zvijezda. Nakon raskida suradnje s von Sternbergom kojeg je otpustio studio Paramount, glumi u filmovima raznih redatelja i u raznim žanrovima, ali smatra se da je suradnja s austrijskim redateljem bila vrhunac karijere za oboje. Nakon što odbija ponudu predstavnika nacističke stranke da se vrati u Njemačku, 1939. postaje američka državljanka. Kao zakleta antinacistkinja za vrijeme drugog svjetskog rata aktivno sudjeluje u kampanjama prodaje ratnih obveznica i programima zabave savezničkih vojnika na frontovima. Od 1950-ih do 1970-ih nastupa širom svijeta u kabareima, posebno u Las Vegasu i drugim većim gradovima.
Povratak u Njemačku 1960. radi nastupa na koncertu bio je povod za negativne istupe pojedinaca koji nisu odobravali njenu suradnju sa saveznicima za vrijeme rata. Krajem 1970-ih povlači se iz javnog života i posljednje godine provodi u Parizu.
Iz braka s Rudolfom Sieberom, 1924. rodila joj se kćer, kasnije također glumica, Maria Riva. Bila je također u vezi s Erichom Marijom Remarqueom, Jeanom Gabinom i Mercedes de Acosta. Marlene Dietrich izvršila je veliki utjecaj na modu. Među prvim je ženama koja je odijevala mušku odjeću što se povezivalo s njenom biseksualnošću i inspiriralo je brojne dizajnere, iako je sama izjavila da se ne oblači radi publike ili javne slike o sebi, već "samo radi sebe". Znatna količina akademske literature, posebno nakon 1975., analizira imidž Marlene Dietrich kakvog je kreirala filmska industrija u raznim teoretskim okvirima, uključujući psihoanalizu.
Kao obozavatelj Marlene,da opetujem malko ovaj post..
Neprikosnovena kraljica kabarea i vamp-zenstvenosti..
Mnoge druge,koje su stekle slavu iza nje,nisu joj ni do
koljena sto se tice atraktivnosti.. Cisto zenske atraktivnosti..
online
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 122884
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 7790 times
- Been thanked: 9182 times
- Status: Offline
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 101268
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 38832 times
- Been thanked: 24536 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Binladenova fatalana skvo.
Radi se o 29-godišnjoj Amal Ahmed Abdul Fatah, bin Ladenovoj najmlađoj supruzi, a fotografije je prvi objavio ABC. Amal je bila u sobi s vođom Al Qaide u vrijeme napada specijalaca, u trenutku kada su oni ispalili presudni metak. Pokušala je nenaoružana svojim tijelom zaštitit 54-godišnjeg bin Ladena te je pri tome ranjena u nogu prava zena ovo ni eva za hitlera ne bi uradila a ni ostale sa ove teme
Radi se o 29-godišnjoj Amal Ahmed Abdul Fatah, bin Ladenovoj najmlađoj supruzi, a fotografije je prvi objavio ABC. Amal je bila u sobi s vođom Al Qaide u vrijeme napada specijalaca, u trenutku kada su oni ispalili presudni metak. Pokušala je nenaoružana svojim tijelom zaštitit 54-godišnjeg bin Ladena te je pri tome ranjena u nogu prava zena ovo ni eva za hitlera ne bi uradila a ni ostale sa ove teme
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 122884
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 7790 times
- Been thanked: 9182 times
- Status: Offline
Re: Fatalne zene..
Rum wrote:Binladenova fatalana skvo.
Radi se o 29-godišnjoj Amal Ahmed Abdul Fatah, bin Ladenovoj najmlađoj supruzi, a fotografije je prvi objavio ABC. Amal je bila u sobi s vođom Al Qaide u vrijeme napada specijalaca, u trenutku kada su oni ispalili presudni metak. Pokušala je nenaoružana svojim tijelom zaštitit 54-godišnjeg bin Ladena te je pri tome ranjena u nogu prava zena ovo ni eva za hitlera ne bi uradila a ni ostale sa ove teme
Ps dobro Rum.. u pravu si...
Ali mojne da mi diras gatibo Evu (ovo namjerno kazem da neko procita)
a ni Marlene... Izgleda da sam slab na svabice
online
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 1 guest