Bosanski forum

Armija Republike Bosne i Hercegovine osnovana je 15. aprila 1992. godine i taj dan se obilježava kao Dan armije BiH.

Armija BiH je bila zvanična oružana snaga Republike BiH za vrijeme agresije na našu domovinu.

Sjećanje na 15. april – Dan Armije RBiH je podsjećanje na odbranu Bosne i Hercegovine, njen historijski kontinuitet i njene vrijednosti.

15. april 2012. godine je datum koji obilježava dvadeset godina Armije BiH.

U povodu ovog značajnog datuma upućujemo čestitke svim demobilisanim borcima Armije BiH, ratnim vojnim invalidima i svim građanima koji su sudjelovali u odbrani naše domovine, a neizmjernu zahvalnost dugujemo svim onima koji na tom putu izgubiše svoje živote.

Sjećanje na herojsku i časnu borbu Armije RBiH, na njene najbolje sinove, obaveza je svih onih koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao domovinu.

Svim građanima upućujemo čestitke u povodu ovog historijskog datuma.

Neka dragi Bog blagoslovi i čuva našu Bosnu!
Povodom ovog datuma ,članovima našeg foruma i svima koji žele pogledati : dokumentarni film "Bosna ili smrt"
„Bosna" ili smrt je dokumentarni film Avde Huseinovića, snimljen u produkciji „Haber". To je neispričana priča o historijskim datumima od 02. i 03. maja 1992. godine, kada se odigrala jedna od ključnih bitaka za odbranu Bosne i Hercegovine. U filmu svjedoče Stjepan Kljujić, Ejup Ganić, Jovan Divjak, Zaim Backović "Zagi", Zoran Čegar, Ismet Dahić, Dževad Topić "Topa", Jusuf Pušina, Emir Zlatar, Hasan Dolovac...
[media]N0k3NO2fAWA&feature=g-all-lik&context=G29cecb7FAAAAAAAABAA[/media]

Nekako mi sam naslov nije logičan ; Dvadeset godina Armije BiH
Jer Armija BiH ne postoji još od vremena potpisa Dejtona.

Kako god, bilježimo godišnjicu naše ARBiH.
Čast mi je bila biti njen pripadnik. I opet bih - naravno.
Braniti svoju zemlju od oružanih i inih agresija, to je
osjećaj, koji se ne može opisati svakome.

Neka dragi Bog blagoslovi i čuva našu Bosnu!

Amiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiinnnnnnnnnnnnnnn

Veliki dan za našu domovinu. Više nikada neće biti ponosnije formacije na ovim prostorima od naše Armije.

mrki62 wrote:Nekako mi sam naslov nije logičan ; Dvadeset godina Armije BiH
Jer Armija BiH ne postoji još od vremena potpisa Dejtona.

Postoje oružane snage BiH pri ministarstvu odbrane ,postoje u svakom kantonu i obilježavaju se godišnjice svake brigade Armije BiH ,a što je najvažnije postoji u našoj svijesti spremnost da imamo tu tradiciju odbrane i čuvamo svoju zemlju ,a ne da bježimo . Takva svijest je najbolja Armija
Osim toga po ustavu EU niti jedna država više nema vojni rok već su sve svedene na profesionalne sastave usmjerene ka nato-u .To je jedno ,a druga stvar ,opet lažeš jer ArBiH je nastavila sa radom još 10ak godina nakon Dejtona

BiH nije u EU i deder mi dokaz kad je prestala Armija BiH.

Evo da i ja čestitam svojoj domovini dan Armije i zahvalim svima koji su je branili i odbranili !

mrki62 wrote:BiH nije u EU i deder mi dokaz kad je prestala Armija BiH.

ali jeste u programu "partnerstvo za mir" koji je pristupni program za ulazak u nato pakt.
Dokaz da je postojala armija nakon Dejtona? Pa evo ja sam služio tu Armiju 99godine ,2 tuzlanski korpus ,35 klasa ,što je dakle 4 godine nakon Dejtona ,a nakon mene je izašlo još puno klasa
Znači nemoj se brukati i pisati o nečemu o čemu nemaš pojma

carobnjak Nurudin wrote:ali jeste u programu "partnerstvo za mir" koji je pristupni program za ulazak u nato pakt.

Čekaj, jel u EU il partnerstvu za mir - odluči se

carobnjak Nurudin wrote: Dokaz da je postojala armija nakon Dejtona? Pa evo ja sam služio tu Armiju 99godine ,2 tuzlanski korpus ,35 klasa ,što je dakle 4 godine nakon Dejtona ,a nakon mene je izašlo još puno klasa
Znači nemoj se brukati i pisati o nečemu o čemu nemaš pojma

Jesil služio u vojsci Federacije il baš ABiH - da vidimo ko se bruka
Što nisi Služio u Banjaluci il bilo gdje širom RS

Služio sam u Armiji BiH imam knjižicu i u njoj piše tako ...daj ba raspatikaj

raspatikaj

Pogledaj knjižicu , skeniraj i postavi je vođekana, da svi vidimo , jer si ti služio u oružanim snagama BiH

Zato ova tema ne bi trebala imati naziv ; Dvadeset godina Armije BiH , jer Armija BiH nije doživjela toliku starost iliti postojanje

mrki62 wrote:Pogledaj knjižicu , skeniraj i postavi je vođekana, da svi vidimo , jer si ti služio u oružanim snagama BiH

Zato ova tema ne bi trebala imati naziv ; Dvadeset godina Armije BiH , jer Armija BiH nije doživjela toliku starost iliti postojanje

Uh mrki moj da ti nisi nedaj boze onaj formacija Pa vidi ovaj video zapis zar ti to ne govori kako su sretne majke BiH koje su imale i imaju svoju dijecu ovdje [media]KvPxN07yWpw&feature=related[/media]

Ne, ne ,..... bože sačuvaj, ja samo iznosim neke činjenice a u Dejtonu je zaista sve što se tiče R BiH prestalo da postoji .
Tako se je desilo i sa Armijom BiH.
Nurudin nek skenira i nek prenese vođe, da se vidi šta je to on u Tuzli služio

mrki62 wrote:Ne, ne ,..... bože sačuvaj, ja samo iznosim neke činjenice a u Dejtonu je zaista sve što se tiče R BiH prestalo da postoji .
Tako se je desilo i sa Armijom BiH.
Nurudin nek skenira i nek prenese vođe, da se vidi šta je to on u Tuzli služio

Ne mogu da zamislim da tebi jedna DRZAVA ne postoji ,isto kao i Dodiku i ostalim lopovima a ona je TU masalla ista kao sto je bila vijekovima nasa i nicija vise niko nju ba ne moze odnjet ni dijelit tu smo mi Sosanci i Hercegovci koji volimo svaki njen kamen.Puno je zrtava bilo a moze bit jos samo nju ne moze niko dijelit poklanjat nije to ba nicija babovina kopcas,To je Drzavva onih koji je vole i cijene kao i do sada ostat ce ne lomljiva vjeruj [media]Nac9rmsdHik&feature=related[/media]

Pusti ga kraju ,džabe mu daješ prostor .

Nurudin nek skenira i nek prenese vođe, da se vidi šta je to on u Tuzli služio

Evo sve trčim ....ti da vidiš tu knjižicu prvo moraš zaslužiti jer to ne može svako da gleda Samo da znaš evo kunem se Allahom da ne piše u njoj to što ti kažeš i da u gornjem lijevom uglu ima amblem sa ljiljanima.

Nemoj se da kuneš šta ne piše, već šta piše

mrki62 wrote:Nemoj se da kuneš šta ne piše, već šta piše

Mrki moj to ti malo njega provociras ,priznaj

Zejfa Mešić, majka legendarnog Kapetana Hajre: Veće i teže žalosti na srcu nema od one za djecom

U tuzlanskom naselju Ši Selo svoje staračke dane živi Zejfa Mešić, majka čuvenog komandanta s Teočaka, "zlatnog ljiljana" i heroja oslobodilačkog rata Hajre Mešića, poznatijeg kao Kapetan Hajro. Osamdeset i dvije su joj godine. Živi s najmlađim sinom Bakirom i njegovom porodicom. Hanuma, bez viška riječi, na čijem licu su žalost i bolest ostavili duboke tragove, ali nisu izbrisali konture nekadašnje ljepote.

Narod mu vjerovao

- Nije me ubila bolest, već žalost. Kad sam u Drugom svjetskom ratu izgubila dva brata, svi su mislili da ću poludjeti od tuge za njima. A onda krenuo život, pa rađanje i podizanje svoje djece. I opet došao rat. Poginu mi najprije Hajro. Izginu mnogo rođaka, poznanika. Nakon rata umrije mi muž Meho. Pa, poginu unuka u Janji od 23 godine. Prošle godine, naprijeko, umrije mi najstariji sin Hamdija. Prije mjesec umrije mi brat. I sve žalosti na jednu stranu, ali veće i teže na srcu nema od žalosti za djecom - priča kroz suze majka Zejfa.

Na zidovima sobe u kojoj razgovaramo Hajrine ratne fotografije. Poginuo je 30. oktobra 1992. Svako malo, pogleda na njih, pa iznova prolije suze. Prisjeća se vremena kad je otišao u srednju vojnu školu, vremena njegovog službovanja, a potom napuštanja bivše JNA.



Jedna od rijetkih ratnih fotografija komandanta Hajre Mešića: Bio je plah, otresit, ali pravedan i dobar

- Napustio je JNA još 1990. Došao u Trnovu, pitamo ga što je napustio vojsku, a on samo vrti glavom. Jednom nam reče: "Bojim se da dolazi vrijeme da će udariti nacija na naciju, vjera na vjeru". Nakon izbora postavili ga za komandira policije u Ugljeviku. Vidio je na vrijeme šta se sprema. A, onda je krenuo rat. Ženu i djecu je vodio sa sobom po ratištu. Vjerovao mu je narod i zato su svi i krenuli za njim i iz Teočaka i iz Sapne i svih ovih okolnih mjesta - priča nam majka Zejfa.

Nije, kaže ona, znala mnogo o Hajrinim vojnim planovima, akcijama koje je vodio. Nije dao da se o tome priča u kući, posebno ne da o tome "žene razbijaju glavu". Bio je, veli, poseban: plah, otresit, ali pravedan i dobar.

Kad je Hajro 30. oktobra 1992. poveo jedinice u proboj koridora prema Srebrenici, nije dao bratu Bakiru da ide s njim. Naredio mu je da ostane na Teočaku, pripremi još stotinjak vojnika da mu se, kad oni probiju liniju, pridruži s tom vojskom.

Sanjala tevhid

- Noć uoči pogibije sanjam u mojoj kući tevhid. Dođe neka žena i donese mi haljine, neki narod se skuplja. Probudim se, ne mogu više da spavam. Ujutro, čuju se detonacije oko Baljkovice. Zove nas jedna komšinica da dođemo na kafu. U meni nešto sve drhti, ne znam šta mi je. Domalo vidim dođe moj sin Hamdija i neki ljudi s njim. Presječe me nešto. Pitam: "Šta mi je sa Hajre", a on mi veli: "Nemam ti šta, mati, kriti, Hajro je poginuo..." - teško izgovara Zejfa Mešić dok sjećanja naviru.

I nakon skoro 20 godina od Hajrine smrti majka Zejfa sjeća se svog sina kao da je jučer otišao od kuće. Snaha Rada i unučad je nazovu. Zahvaljuje svima koji su pomogli da se zaposli unuk Zlatko, ali joj je tuga, veli, što Lejla godinama ne može da dobije posao.
Ranije je često odlazila u Teočak i Trnovu, gdje je prije rata živjela, ali, nakon što joj je umro i sin Hamdija, shrvala je tuga i duša više ne može da podnese te odlaske.

Kaže, uvijek se obraduje kad vidi Hajrine prijatelje i saborce koji je, kako u ratu tako i u miru, nisu zaboravili. Nije krila da se obradovala "Avazovoj" ekipi, posebno fotoreporteru Ahmetu Bajriću Blicku, koji je napravio jednu od rijetkih ratnih fotografija njenog sina Hajre.

Nije dao da se ubijaju civili

- Ne mogu duše topiti, dođu mi i iz boračkih udruženja. Ministar Bahrija me redovno obilazio. Obilaze me Hajrini saborci iz Sapne, Kalesije, iz Tuzle. Općina Teočak i danas poštuje Hajru kao da je živ. Ne znam gdje je, ali voljela bih vidjeti doktoricu Amilu, koja je iz Tuzle došla u Teočak da pravi ratnu bolnicu. Hajro ju je mnogo cijenio. I novinara Hasana bih voljela vidjeti. I mnoge druge. Kolika god mi je tuga za mojim sinom, toliki mi je ponos što je bio takav.

Moj Hajro je bio školovan vojnik. Kad bi zauzeo neko selo, ostavio bi put da izađu civili. Kad bi zarobio srpskog vojnika, on bi ga razmijenio. I kad je stao rat i moj Hamdija se s porodicom vratio u Trnovu, mnoge komšije Srbi su mu rekli da poštuju njegovog brata baš zato što nije dao da se ubijaju civili - naglašava majka Zejfa.