Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[Arthur Dent]

Celo posle podne na mom pragu sedi
Dosada, i gleda nalakćena mene.
Oči su joj mutne, čelične, studene,
A usne zamrzle i obrazi bledi.

Ne čuje se nikad da pomuti dahom
Ni trenut tišine za to celo doba.
Dan umire mirno: a moja je soba
Ispunjena čudnim slutnjama i strahom.

I nemo i sporo osluškuje tada
Neku tamnu jesen u duši, gde tako
Dan gasne bez tuge, bez svesti, polako…
I čujem, u meni list za listom pada.

[ina]

Ništa ne propada u svemiru; ono što se u njemu događa samo prolazi kroz jednostavne transformacije. Pitagora

[Shadow]

Uživam u tvojoj silueti,
pa makar se tvoja senka razlivala po betonu.
Moja si, tebe biram,
različite duše su nam u istom tonu.

Uživam u tvojim rečima,
valjda zato što za svaku se borim.
Možda pomislim da nisi za mene,
al' da si moja ne mogu da osporim!

Uživam u tvojim strahovima,
jer za pobedu mi mesta prave.
Moje reči ne shvataš ozbiljno,
ali sve činiš da se ne zaborave.

Uživam u nama,
jer to je katarza moje duše.
Briga me, laži sebe.
Nek se tvoje reči o mene ogluše.

[ina]

A e i o u Svih ti samoglasnika!

Ko je to pisao?

[Shadow]

Marko Milosevic

[ina]

I sunce se povuklo, lišće je samo sebe uspavalo, a jesen se probudila. Raquel Franco

[Arthur Dent]

Imala je mladež mali ljubičasti ili mi
Se čini
Pitala me je da li sam Hrvat imam li
Devojku
Volim li Rilkea, sve me je pitala
A na oknu su ko božićni zvončići moga
Detinjstva zvonile kapi
A noćna pesma tekla tihano niz donju
Mahalu
Ej Sulejmana othranila majka
Ona je prostrla svoje godine po parketu
Njene su oči bile pune kao zrele breskve
Njene su dojke bile tople ko mali psići
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi
Važna

[ina]

Čuvaj dobro u sebi to blago – dobrotu. Znaj kako da je daš bez oklevanja, kako da je izgubiš bez kajanja, i kako da je dobiješ bez zlobe.“ – Žorž Sand

[Nice]

Sve je u praksi

[ina]

Dodala bih i teoriju..


U suprotnom sama praksa iliti jedno bez drugog, mogu rezultirati krnjavo ili bolje rečeno: nepotpuno. U bilo čemu.

[Nice]

Više sam mislila na to da se čovjek uvježba dajući i primajući, čuvajući u sebi taj neki dio dobrote i tada zna koliko će, kada i kome darovati

[ina]

Slažem se da dobrota može imati/ dobiti svoje ekspanzije. Restrikcije a i (ne)mile nagrade.


A zna/ti će na osnovu čega... Samo po temelju tog nekog dijela dobrote? Inzistiram Prakse uz teoriju. Ili i obrnuto.

[Nice]

Čovjek se rodi kao tabula rasa, a iskustvo ostavlja tragove i formira čovjekovu ličnost.

J. Locke

[Shadow]

Gledam prijatelje podivljale od tuge.
Njihove tople oči
pokrete nalik na životinjske.
Sve teže to podnosim.
Nismo se stigli voljeti.

Roditelji su nas grlili,
lizali naše krzno,
brisali naše umazane obraze,
rat je kao bolest
gmizao našom velikom kućom,
a oni su čuvali naše živote,
oštrili su kandže, režali, sve su činili.
Teško mi je to priznati
ali nisu nas stigli voljeti.

Možda smo sve to samo sanjali.
Ljude u uniformama
i kako nas odvajaju po imenima
i kako nas rijeka napušta
i šuma grije.
Šuma traje samo jednu zimu
a ne zna se kad će ovo prestati.
Sve teže podnosim stare košmare.
Nismo se stigli voljeti.

Trgujući tugom i beznađem
trampio sam mladost
za par sati halucinacije
ostavivši je da plavuje
samotnu usred naše ljubavi.
Zato je pjesmom pitam: kako si?
Nisam je stigao voljeti.

Nitko od nas ne zna živjeti.
Pomiješali smo stvarnost i snove,
pjesme i filmove odživjeli,
usudili se na avanturu
glumeći junake.

Oko nas kamen, tundra, more,
stojimo na glečeru, u šumi, gradu.
Sve smo pobrkali,
drugačije nismo znali,
izgubljeni, tužni i nigdje
jer nismo se naučili voljeti.

[ina]

Nekome je suđeno da (više) voli, a nekome da bude voljen. Sve između su inače samo varijacije.. pogodne iluzije.

[Shadow]

[Skin]

kakvu uslugu, stetu, stetu! ne mogu se vise pronaci u ogoljavanju istina nekakvih

[Shadow]

Stetnu uslugu. Moze tako?

[Koraci_u_noci]

Na prvu zvuci nelogicno, mozda misli da se nije pretvarao i da to treba cijeniti

[Shadow]

Čoveka je moguće ubiti i - nerazumevanjem. Dugim, upornim, doslednim odsustvom razumevanja. I čovek - žrtva ne padne od jednog udarca, nego presvisne. I, još povrh svega, često u očima neupućenih izgleda kao da dobrim delom i sam snosi krivicu za svoju sudbinu.