Igračke iz djetinjstva

[gejsha]

Čuvate li još uvijek svoje igračke iz djetinjstva?
Da li one za vas predstavljaju nešto posebno ili bi vas bilo sramota čuvati igračke?
Da li ste ih možda sve podijelili nekome?
Postoji li neka vaša omiljena igračka koju ne biste dali ni zašto na svijetu?
Danas djeca mnogo lakše dolaze do igračaka.Imaju ih na bacanje.Dobro, ne žalim se ni ja, i ja sam ih imala, ne baš kao današnja djeca, ali ovi malo stariji od mene sigurno su teško dolazili do igračaka i čuvali ih mnogo bolje nego što danas djeca čuvaju svoje igračke.

[Krokodil Behko]

Danas djeca mnogo lakše dolaze do igračaka.Imaju ih na bacanje.Dobro, ne žalim se ni ja, i ja sam ih imala, ne baš kao današnja djeca, ali ovi malo stariji od mene sigurno su teško dolazili do igračaka i čuvali ih mnogo bolje nego što danas djeca čuvaju svoje igračke.

Danas dijete za marku (manje od dvije kugle slafoleda) može kupiti,
pristojnu igračku. Što će reći, baš im je uživancija. Imaju ih na vagone
i ne brinu se puno, kad se neka pokvari ili polomi. zapravo, i ne dočekaju to.
Dosadi im za par dana.
Nekada su igračke bile puno skuplje. Mislim da je jedan teži metalni autić,
koštao sigurno 10 maraka. Kožna fudbalka, bila je privilegija, djece bogatijih
roditelja a o vojnicima koji i pužu i pucaju pa uz to i svjetlucaju, nismo ni
razmišljali. To se u to doba, nije moglo dohvatiti ni u snovima.

[Toruk Makto]

Kakav sam traktor imao , na daljinsko upravljanje ,
pa kamion plastični , sjedem u njega i otisnem se niz put Ccc

[nezaboravna]

Meni je moj babo kupio prvu nenu,hulahop,loptu ali ja sam voljela vise skupljati salvete ,razglednice i ptavit cilim copkajuci tudje vunene dzempere

[tetovirane_ruke]

sjećam se jedne igračke....zvao sam je ''keva''.
to je bilo u vrijeme olimpijade u Los Angelesu, kad smo tek spoznali i po prvi put vidjeli hokej na travi pa smo odlučili da i mi malo poigramo hokeja na travi al nam se osladilo pa smo igrali svako predvečerje.
al problem nam je bio napraviti dobru palicu za hokej.
al tu gdje živim je ogromno pravoslavno groblje u blizini a kod njih je običaj da se kraj groba pokojnog ostavi neki predmet koji je pokojnik najviše koristio u životu a to su u 60 % slučajeva bili štapovi, oni za starce i starice.
a mi smo onda pokupili sve te štapove sa grobova i bili su nam izvrsni kao palice za hokej.....zvali smo ih ''keve''
ja sam koristio štap od nekog pokojnog Milutina Рабa Божиjeг (1898-1982)
koliko sam samo zgoditaka postigao sa tim njegovim štapom.....
vječna mu Japanija.

[niska grana]

Osim nekih slika i jugoslavenskog dječjeg pasoša, nemam nijedan predmet niti uspomenu iz djetinjstva jer je sve opustošeno u ratu.
A sa igračkama nikad nisam imao sreće: ili bih ih zagubio ili bi se pokvarile ili bi ih neko maznuo.
U tom smislu najilustrativniji primjer je kolekcija autića koju sam kao mali imao i vrijedno sakupljao, ponajviše kradući tuđe autiće kad bi me mama vodila u goste (da ne ispadnem okorjeli lopov iako sam to nesumnjivo bio, riječ je o dobrom starom običaju koji je tada vladao - i meni su mali gosti počesto znali otuđivati stvari iz stana, pa sam jedno vrijeme imao običaj da ih po odlasku pretresam).
Uglavnom, bilo je tu svega: od limuzina do stojadina i fića, velikih džipova i ko zna čega još sve ne. Držao sam ih u velikoj vreći i jedne večeri dok sam se igrao s njima na moru, zaboravio sam ih i ostavio vreću ispred kuće. Rano ujutro naišao je kamion koji odvozi smeće i pokupio vreću s autićima, a mojoj tuzi nije bilo kraja, mislim da sam bio na granici izlijevanja krokodilskih suza.

A najdraži mi je bio Moskvič na pedale (s tim da je za razliku od ovog bio zelene boje)



Neko ga je međutim ukrao za vrijeme jedne od brojnih i već pomenutih kućnih ili možda prijateljskih posjeta, ni sam ne znam kako s obzirom na dimenzije....

[Ideja]

a mi smo onda pokupili sve te štapove sa grobova i bili su nam izvrsni kao palice za hokej.....zvali smo ih ''keve''

Oduvijek sam se pitala zašto smo govorili da idemo "kevati" zimi kad se smrzne obližnja bara i mi djeca ponesemo svoje štapove i fol igramo hokej na ledu

Osim lego kocki nisam imala nikakvih posebnih igračaka. Sjećam se da je rodjak svojoj kćerki i meni poklonio barbiku (u to vrijeme barbika je bila pojam) a naše nisu izdržale dugo, iščupale smo im ruke i noge... Osim toga nena i mama su se rugale kako su barbike gradjene "Elem, dje to ima, žensko tolko tanko u struku al zato grudi za mašala" , pa ih vjerovatno ni mi nismo baš cijenile. Sjećam se da je jedna moja rodica dobila lutku veličine otprilike metar, stvarno lijepu, moje sestre su non-stop nastojale da se igraju s njom (a nisu mogle jer ju je rodica držala pod ključem ) ali ja uopšte nisam za tim patila Radije sam sa rodjakom razgledala njegovu zbirku autića, gdje bi obično organizirali utrku, ali kad bi se prevuše uživio u imitiranje zvuka motora auta (naaaaaaaaaaan, aaaaaaaaaaannn.....) to bi me iživčiralo pa bih ga napustala da se dalje igra sam.

[gejsha]

Ja sam većinu svojih igračaka sačuvala, možda sam samo neke plišane mede podijelila koje mi nisu značile mnogo.
Lutke i barbike su u podrumu.Dugo su bile u sobi u jednoj velikoj plastičnoj posudi koju smo zvale kištra.
Svaka lutka i svaka plišana igračka je imala svoje ime.
Kada sam prvoj lutkici nadijevala ime nisa znala mnogo naših imena i pitala sam tatu da mi predloži neko ime.On je rekao Šefika.
I zvala se Šefika dok mi se drugarice nisu počele smijati i tada sam joj prenadila ime u Jasmina.
Bilo bi mi žao dati ih nekome, barem one s kojima sam se najviše igrala, jer su one divna uspomena na djetinjstvo.
Ja i sestra smo se satima znale igrati s njima, praviti im kuće..

[Blackhawk]

Kod nas se to zvalo kivanje, taj hokej na ledu.. A taj stap koji imali kiva I bilo je cesto jedan potocic prije zime je skoro svake godine pravio poplavu na bari oko njega, i ta voda je ostajala tako do zime i tad bi se smrzla, i imali bi pravo veliko igraliste za hokej... Vece nego fudbalski stadion, i tu smo igrali stalno... uh kad se sjetim boli kad padnes na dupe


Sto se tice igracaka, nisam imao ih puno, nismo mogli priustiti neke igracke, mozda par autica, i to je to.. Vecino sto imao sam pravio.. Napravim autic ili traktor od daske i cepova od motornog ulja kao tockici i stim se igrali

[Zagorka]

Pa bas i nisam imala nesto puno igracaka,kod nas se tad to nesto nije ni mnogo kupovalo,nego smo pravili,improvizirali.
Ono sto sam imala,podijelila sam,plisane mede koje su ostale dala sam burazovom malom kad je propuzao i sad su izlozene u njegovoj sobi,tako da ih vidim kad god odem.
Moram napomenuti da sam neke od tih meda dobila kao tinejdzerica od simpatija.

[Maja]

Nažalost nemam nijednu jedinu igračku. U ratu smo protjerani i kad smo prvi put posjetili kuću (bile su u njoj izbjeglice) znam da sam uzalud tražila makar mali detaljčić, malu igračkicu, kopču, olovku, bilo šta što bih ponijela sa sobom kao uspomenu na djetinjstvo. I ne nađoh ništa. Samo sam na zidu našla jedan poster Johnatan iz grupe New Kids on the Block skinula sam ga sa zida, presavila i stavila u džep. I danas je u kutiji sa uspomenama. Stvarno je tužno kad nemaš ništa iz svog djetinjstva.
Najdraža igračka mi je bila lutka, znate one velike lutke-bebe. Dobila sam je negdje sa 7-8 godina i kad su je moji donijeli iz robne kuće iz Čapljine bila sam oduševljena. Uvijek sam je nosala sa sobom, pa kad bi joj se noge i ruke isprljale prala bih je, pazeći da voda ne ode po tijelu jer je tijelo bilo od vate i platna. Imala je neki kao bodić na sebi, plavo-zelene boje, a te bebe su ćelave, pa sam je zvala Ćelutan
Nisam nikako mogla da joj nađem fino ime i znam da smo jedne noći ja i sestre ležale u sobi i smišljale joj ime. Nabrojale su stotinu imena i konačno sam se odlučila za ime Jelena
Znam da je sestra rekla da je Jelena kćerka njene omiljene pjevačice Nede Ukraden, pa je li ne znam
Uglavnom, hemijskom sam joj na vratu pozadi napisala Jelena.
I baš neki dan sjedim s komšinicama i ova jedna reče kako sam uvijek nosila sa sobom tu bebu. I ona se sjeća.
Drugih igračaka se slabo sjećam, a ovaj auto kao kod grane je imao moj brat, samo je bio crveni.

[Nela]

Imala sam dosta igracaka, beba cela mi je bila najdraza i vucala sam je stalno za sobom, kad smo se poslije rata selili neko mi je ukrao.
Jos uvijek imam dosta svojih igracaka, imam i prvu svoju igracku, medu kojeg sam zvala mimi, mada je u raspadnom stanju.
Zamolila ja mamu da mi Mimija nekako usije samo da se ne raspadne skroz i ona ga nekako sasije. Doselili se mi u kucu i vadim ja te svoje igracke i ostavljam u djeciju sobu, za moju curicu, i vadim Mimija da ga negdje sklonim.
Kaze moj muz "De molim te baci tog vudu medu, jos ti samo one igle fale da probadas"

[Pasaga]

Nisam imao mnogo toga,tih igracaka.
Moze se cak reci da je to u ono vrjeme bilo malo i luksuz,ako se moze reci.
Sjecam se da sam dobio jednog Medu,kad sam bio vec 6-7 god.
I tog sam medu sacuvao do danasnjih dana,toliko je propao da sam ga nekad
ni nesjecam se,krpio zicom od struje.
T o sam uspio uzet kad sam se jedne prilike usuljao u kucu.
Sad mi stoji u ladici kod kreveta.
Sto se tice drugih uspomena,nista,bas nista.
Ni jedne slike od fam. od roditelja...
Kad sam dosao prvi put u kucu,98,tu su bile izbjeglice...
Ma haos su napravili,bio 15-tak min i otisao.

[Ruana]

Nista sve uzeli, u stan uletile neke izbjeglice iz Dubrovnika, kad su izlazili i utikace od struje iscupali i sve odnijeli. Neninu kucu zapalili tako da nista nemam, osim kljuceva i privjeska.

[Calla]

od svih tih lutaka i lutkica meni je ipak lopta bila najomiljenija igracka ..lupanje po zidovima,,po asfaltu,,po odbojkaskom igralistu,kosarkaskom poligonu ili fudbalu to je bio taj zvuk koji me vodio kroz mladane godine
lutke sam prepustala mladim sestrama
ee kad sam izdovoljila poprilicno i loptarske djecije poligone tamo negdje oko 12 godine otisla sam u sumu,,
sumsko djete a sta cu!!!:))
(suma pored same kuce)tek tada sam cini mi se krenula pravo izvidati,,i zapazati koliko ta priroda u meni sve budi kako tada tako i danas dan osjetim pravi miris one davne rosne trave pa ,magla ,i pravljenje svoje kolibe u sumi,,,
mati nas od tada kao djecu nije mogla vise u kucu dozvati( to je izgleda bila moja kuca broj 1 ilegalno izgradena bez arhitekte na koju sam jos tada kao mala djevojcica strasno bila ponosna )

[Lebowski]

Nemam ništa, mislim da sam vremenom rješavao se svega. Nisam imao nešto posebno, par vozića, autića, lego kockice(njih sam imao malo više) ....imao sam i neku lutku veću od mene, žensku, plava kosa do ramena i jedno izokrenuto oko a drugo sam joj iščupao valjda pa bila samo rupa u glavi,..mogo si joj skinuti kosu i bude ćelava.

[dacina_curica]

Nemam nista (a i kako bih kad sam od kuce otisla sa jednom presvlakom, knjigom iz hemije i "Zlocinom i Kaznom").
Ne samo da su nam pokupili sve iz kuce, jos su mi i papigi otkinuli glavu i bacili je u rernu (mama je nasla kad se vratila kuci kroz mjesec na drugu rundu klanja u Zvorniku). Nejse...

Za drugi rodjendan sam od dajdze A.r. dobila lutku koja je hodala, pricala, pjevala (imala je one ploce sto se stave na stomak ), duga plava kosa, med medeni. Bila je veca od mene i u to doba je vala i hodala bolje od mene pa smo cesto hodale ruku za ruku u parku FKF i u majkinoj avliji.
Za peti rodjendan me je tata probudio sa novim biciklom a dajdza A.r. mi je poklonio opet jednu veliku lutku u zutoj kariranoj kosulji i farmericama i kolica da je mogu vozati. Te lutke sam imala dok se nije zaratilo, prva se zvala Dragana a druga Ljilja. Iz nekog razloga cesto sanjam to jutro mog petog rodjendana i kako me tata uci da vozim bicikl u majkinoj avliji.

Nakon sto je tata umro obasipali su nas (buraza i mene) igrackama i inim hrkama, nije bilo nesto da smo pozeljeli a da nismo dobili. Mama radila u racunovodstvu u Robnoj pa kako dodje sta novo ona i kupi. Prva beba cela u Zv je bila moja. (moje dijete ima bebu celu i zove se Sanja ).

Sjecam se kad je mama bila u Austriji sa firmom i donijela mi rock star Barbiku i Kena, ajme koje su to svadbe bile u mojoj sobi.

Buraz je za neki od rodjosa dobio akusticnu gitaru, posle sam je ja prisvojila i zadnje dvije godine bosanskog djetinjstva mi je bila najdraza igracka.

Ma bilo je svega....sad nema nicega ali se ipak rado i dobro sjecam i uvijek me obuzme neka ljepota. Osim tate nam stvarno nikad nista nije falilo, ne znam kako je mama to uspijevala sama ali jeste...Zmaj

[Dzagoda]

Čuvate li još uvijek svoje igračke iz djetinjstva?

Ma bih ja Boga mi, ali pobjeg'o glavom bez obzira

[Lebowski]

Jagodo, ti ko da si se igrala sa zaostalim i skrivenim oružjem iz drugog svjetskog rata..

[Dzagoda]

Jagodo, ti ko da si se igrala sa zaostalim i skrivenim oružjem iz drugog svjetskog rata..

hahahahahahahahahahahahahaha Pa ja bolan, bacis jednu kasikaru, da vidis graje