LAKU NOĆ
Moderator: VIP
- Belay Queen
- Inventar foruma
- Posts: 9386
- Joined: 02 Dec 2018, 21:42
- Has thanked: 101 times
- Been thanked: 142 times
- Status: Offline
- Hurija
- Pandora
- Posts: 19647
- Joined: 05 May 2018, 21:21
- Has thanked: 874 times
- Been thanked: 1047 times
- Status: Offline
Re: LAKU NOĆ
Prijatno druzenje ostatku foruma želim.
Laku noc.
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Ostalo je cutanje.
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96435
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34387 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: LAKU NOĆ
Laku noc, tamo gde si mozda svanulo je
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- Maja
- Administrator
- Posts: 119668
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5648 times
- Been thanked: 12171 times
- Contact:
- Status: Offline
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96435
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34387 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: LAKU NOĆ
Zelimo vam laku noc
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96435
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34387 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: LAKU NOĆ
Cesto sam se pitao i pitao tome kako je zaspati i nikada se ne probuditi ,jednostavno ne biti tu zauvijek ,napokon neki nagovjestaj toga daje mi onaj interval koji razdvaja trenutak kada tonem u san od trenutka budjenja , kada nemamo nikakve snove vec tonemo u san i onda odjednom opet sam tu a u medjuvremenu nema nicega
a da taj interval nikad nema kraja da se budjenje nije dogodilo to je tako zanimljivo
a da taj interval nikad nema kraja da se budjenje nije dogodilo to je tako zanimljivo
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- dacha bosanac
- Poneki mu pročitamo
- Posts: 778
- Joined: 21 Sep 2021, 18:26
- Has thanked: 295 times
- Been thanked: 326 times
- Status: Offline
- dacha bosanac
- Poneki mu pročitamo
- Posts: 778
- Joined: 21 Sep 2021, 18:26
- Has thanked: 295 times
- Been thanked: 326 times
- Status: Offline
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96435
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34387 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: LAKU NOĆ
Posjetilac jedne ludnice zatekao je jednog od luđaka kako se neprestano klati na stolici i sav sretan beskonačno ponavlja:”Lulu… Lulu… ”
“Što je tom čovjeku?” – upitao je posjetilac doktora.
“Lulu je žena koja ga je ostavila.” – odgovorio je doktor.
Obojica su ipak nastavila dalje i došli do ćelije u kojoj je bio čovjek koji je neprestano udarao glavom u zid i jecao:”Lulu… Lulu…”
“Što, zar i ovaj ima sindrom Lulu?” – upitao je posjetilac.
“Da.” – odgovorio je doktor. “On je čovjek za koga se Lulu udala!!”
***
“Samo su dva razloga za tugu u životu:
kad ne postignemo ono što žarko želimo,
i kada to postignemo.” – Entoni de Melo
“Što je tom čovjeku?” – upitao je posjetilac doktora.
“Lulu je žena koja ga je ostavila.” – odgovorio je doktor.
Obojica su ipak nastavila dalje i došli do ćelije u kojoj je bio čovjek koji je neprestano udarao glavom u zid i jecao:”Lulu… Lulu…”
“Što, zar i ovaj ima sindrom Lulu?” – upitao je posjetilac.
“Da.” – odgovorio je doktor. “On je čovjek za koga se Lulu udala!!”
***
“Samo su dva razloga za tugu u životu:
kad ne postignemo ono što žarko želimo,
i kada to postignemo.” – Entoni de Melo
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96435
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34387 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: LAKU NOĆ
Ne lupajte previse glavom
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- Hannibal
- Forum [Bot]
- Posts: 64067
- Joined: 03 Sep 2015, 23:23
- Mood:
- Has thanked: 6850 times
- Been thanked: 2189 times
- Status: Offline
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96435
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34387 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: LAKU NOĆ
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- Belay Queen
- Inventar foruma
- Posts: 9386
- Joined: 02 Dec 2018, 21:42
- Has thanked: 101 times
- Been thanked: 142 times
- Status: Offline
- Belay Queen
- Inventar foruma
- Posts: 9386
- Joined: 02 Dec 2018, 21:42
- Has thanked: 101 times
- Been thanked: 142 times
- Status: Offline
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96435
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34387 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: LAKU NOĆ
Cesto sam se pitao i pitao tome kako je zaspati i nikada se ne probuditi ,jednostavno ne biti tu zauvijek ,napokon neki nagovjestaj toga daje mi onaj interval koji razdvaja trenutak kada tonem u san od trenutka budjenja , kada nemamo nikakve snove vec tonemo u san i onda odjednom opet sam tu a u medjuvremenu nema nicega
a da taj interval nikad nema kraja da se budjenje nije dogodilo to je tako zanimljivo
a da taj interval nikad nema kraja da se budjenje nije dogodilo to je tako zanimljivo
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96435
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34387 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: LAKU NOĆ
Iako je to mracan nacin rasmisljanja , ja smatram da je to jedna od najkreatvinijih misli koje sam ikada imao u zivotu , i stalno joj se vracam
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- Koteljubi_kadnisamtu
- Inventar foruma
- Posts: 6957
- Joined: 17 Apr 2020, 03:03
- Has thanked: 2740 times
- Been thanked: 1282 times
- Status: Offline
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96435
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34387 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: LAKU NOĆ
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- Hurija
- Pandora
- Posts: 19647
- Joined: 05 May 2018, 21:21
- Has thanked: 874 times
- Been thanked: 1047 times
- Status: Offline
Re: LAKU NOĆ
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Ostalo je cutanje.
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96435
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34387 times
- Been thanked: 21132 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: LAKU NOĆ
Čovjek je pri rođenju gibak i mekan,
u smrti on je krut i tvrd.
Mravi su savitljivi i meki kad su mladi,
ali mrtvi su lomljivi i suhi.
Stoga su nježnost i mekoća
pratilje života,
a krutost i tvrdoća su pratilje smrti."
Drugim riječima, postoji snaga u slabosti.
Promotrite mačku.
Kad mačka pada sa drveta, što radi?
Da li se ukruti?
Da li kaže: bit ću faca
i past ću na zemlju bez da trepnem.
Da li mačka ispruži noge, ovako?
Ne! Jer ako bi to učinila,
kad bi udarila u zemlju
bila bi samo vreća slomljenih kostiju.
Kad je mačka u zraku ona se opušta.
Ona se pušta, postaje slaba,
pa na zemlju pada
mekim, tupim zvukom
i ostaje nepovrijeđena.
Pomislite, također, na vodu.
Voda je bila jedan od osnovnih simbola
Lao Tzuove filozofije.
Biti kao voda.
Ništa na svijetu nije mekše
ni podatnije od vode,
a ipak, u isto vrijeme,
ništa kao voda ne može savladati i
erodirati stvari koje su tvrde,
poput stijena.
I stoga, ako stavite nož u vodu,
ako je pokušate razrezati, što se događa?
Voda potpuno popušta nožu.
Voda se zatvara gdje god je nož prošao.
Pa, iako je udarate,
kao god jako želite,
nikada nećete moći napraviti ranu.
To je, vidite, zbog njene mekoće,
da voda trijumfira nad tvrdoćom noža.
Dakle, isto se događa s ljudskim bićima.
Nažalost, mi smo odgojeni tako
da sumnjamo u svoje prirodne
osjećajne reakcije na određena iskustva.
Mi smo uvjetovani da vjerujemo
da ćemo manje patiti,
da ćemo, na neki način,
trijumfirati nad bolom,
ako svoje osjećaje zadržimo krutima.
Ali, znate,
naše reakcije na bol
na neki su način terapeutske,
one su iscjeljujuće.
Baš kao vrućica.
Kad imamo otrove u krvi
prirodni obrambeni mehanizmi tijela
podižu našu temperaturu
i na taj način skuhaju invazivne bube.
Nekad se mislilo da
kad ljudi imaju vrućicu
to je bolest,
vrućica sama po sebi jest bolest.
I tako su, u davna vremena, doktori
običavali davati lijek da uklone vrućicu.
Uklanjanjem vrućice
vrlo bi često ubili pacijenta.
Zato jer su oduzeli obrambeni
mehanizam tijela u borbi protiv bolesti.
Upravo na isti način, ako odbijemo
reagirati onako kako priroda nalaže
na napadaje bolesti,
mogli bismo time također uzdrmati tijelo
više no što ono može podnijeti.
To je jednako kao što niti jedan most
ne može stajati ako nema popuštanje.
Ako se sagradi čelični viseći most
tako čvrsto da se ne njiše na vjetru,
taj most će se srušiti u prvoj oluji.
Upravo zbog toga što popušta,
most je jak.
Uzmite velike zgrade, kao Empire State.
Empire State također ima to njihanje.
A kad ne bi imao to njihanje, to bi
stvarno bila vrlo nesigurna konstrukcija.
Dakle, kada smo voljni
reagirati na bol
kako nam sugeriraju
naši vlastiti prirodni osjećaji,
ako smo voljni vrištati,
ako smo voljni plakati,
ako smo voljni previjati se i grčiti,
kao što nam bol sugerira da činimo,
tada se događa vrlo čudna stvar.
Sama spremnost da reagiramo na taj način
često djeluje tako da je potpuno
nepotrebno to raditi.
Mogli biste reći da pretjerujem,
a jedini način na koji mogu
dokazati ovo što govorim
je da sljedeći puta kad vas bude bolio zub
ili sljedeći puta kada vas bilo što
ozbiljno zaboli,
uočite što se događa, ako to napravite.
Ako se, da tako kažemo, prepustite boli
i ne pokušavate se protiv nje boriti,
popustite, postanete slabi,
tada ćete otkriti snagu slabosti.
No, vidite, ovo stvarno nije nimalo
eskapistička filozofija.
To je, sasvim sigurno, filozofija
stalne svijesti o pravoj stvarnosti
situacije u kojoj se nalazite.
Ne znam što bi moglo biti
realnije od ovog,
što bi moglo biti više ...
suštinsko suočavanje s
teškim činjenicama života.
Moramo se usredotočiti na stvarnu
konkretnu činjenicu koja se događa,
za razliku od naših društveno uvjetovanih
i usađenih ideja i stavova o tome,
a to znači suočavanje sa stvarnošću 100%.
I tako, iz toga proizlaze
dva osnovna rezultata.
Prvi je: kada se ne opiremo boli,
tada ne uspostavljamo začarani krug
u vezi te boli.
Uzmite ponovo, bol zbog straha.
Pretpostavimo da ste u situaciji
da vam je doktor rekao:
"Morate ići na operaciju.
Naravno, ako želite proći kroz
tu operaciju na najbolji način,
morate biti odmoreni, morate se naspavati,
morate biti jaki i tako dalje."
Pa, dobar savjet, zar ne?
Jer u trenutku kad saznate
da morate na operaciju
skloni ste biti malo uplašeni,
a znate da ne biste smjeli biti uplašeni,
ne biste smjeli biti budni po noći
i brinuti o tome, vama treba san.
I onda se uplašite, vidite,
zato jer ste uplašeni.
Plašite se da će vaš strah
uzrokovati nesanicu i iscrpljenost,
pa se bojite da ćete se bojati.
I onda, zato jer shvaćate da se bojite
da ćete se bojati
vi se bojite jer se bojite jer se bojite.
Zato je briga uvijek začarani krug
u kojem brinete zato jer brinete,
zato jer brinete, zato jer brinete.
I tu se razvija cijeli niz reakcija
koje bol i strah čine gorim
i gorim i gorim.
Stoga, ako u bilo kojoj točki u tom lancu
možemo biti spremni, spremni da brinemo
i onda ne brinete o tome da ćete brinuti;
biti spremni da budete uplašeni,
onda se ne morate bojati da ćete se bojati,
a ovo, drugim riječima, umanjuje
ukupnu količinu boli
zato jer ne dozvoljava bolnoj situaciji
da se razvije sve više i više i više.
Na isti način, ako vas netko
zakvači kukom
i vi uzmaknete, kuka će se zabosti dublje,
no, ako ste uhvaćeni kao riba na udicu
i krenete u smjeru kuke
to umanjuje količinu napetosti
i to funkcionira unatrag skroz do početka.
Postoji i druga posljedica,
a ta je da kada je naš um,
naša svijest, naša pažnja
potpuno fokusirana na aktualnu situaciju,
kao što sam rekao,
mi smo oslobođeni raznih misli o tome
i asocijacija u vezi s tim,
koje dovode do konteksta
u kojem je situacija bolna.
Dakle, mogli biste reći da je to stav
uzimanja stvari kako dolaze
jednu po jednu.
Na primjer, mnogi od vas
koji nisu blagoslovljeni perilicom za suđe
moraju prati mnogo suđa dan za danom.
A ako ste udani, kao žena,
deset ili jedanaest godina,
jednog dana sjedite uz sudoper
potpuno iscrpljena od svega
i u vašoj uobrazilji pojavljuje se
golema hrpa suđa
koju ste morali oprati
dan za danom u prošlosti.
Tu je to suđe, u vašoj mašti gomilajući se
dovijeka na daski za sušenje.
I također je u vašoj mašti
ta ogromna hrpa suđa
koju ćete morati oprati u budućnosti.
I vi mislite, "Moj život je puko crnčenje,
pranje suđa, pranje suđa, pranje suđa
i tome nema kraja."
No, kad biste bili realni,
vidjeli biste ovo:
Vi morate oprati samo
jednu posudu u životu.
Ovu.
U jednom času možete prati
samo jednu posudu
i to je jedina s kojom imate posla.
Isto je s penjanjem na planinu.
Ako uspinjući se počnete misliti,
"Oh, koliko mnogo koraka treba napraviti!"
tada zadatak postaje krajnje nesnosan.
Ili ako, na primjer, donosite
novogodišnju odluku
i kažete, "Ostavit ću se pića,
više neću piti u novoj godini."
I ako kažete, "Cijelu ovu godinu
neću taknuti ni kap pića."
Naravno, stari vrag vam odmah
u glavi predočava
365 dana bez ikakvog pića,
alkoholnog pića.
i to je porazno.
Nemojte vraga iskušavati na taj način.
Problem se savladava tako
da se ne popije ova čaša
i ništa ne govori o sljedećoj.
Tako je i s penjanjem na planinu.
Učiniti svaki korak kao da je to
jedini korak kojeg treba učiniti.
I zato, u situaciji u kojoj postoji
iskustvo velike patnje,
bilo fizičke ili moralne,
izlaz je na neki način trpjeti tu agoniju
kao da je to jedina stvar na svijetu
koju treba učiniti,
tako da se ode ravno dolje do dna ognja,
nikakva daljnja patnja neće vas mučiti.
Tako je to bilo i u Danteovoj
Božanstvenoj komediji.
Kad su Dante i Vergilije
našli put iz pakla
spuštajući se u samo središte pakla.
Ja to volim ilustrirati s još jednom
od tih zen priča.
Bio jedan redovnik koji dobio vijest
da mu je umrla majka i plakao je,
a drugi budistički redovnik mu kaže:
"Morao bi se stidjeti,
ti si redovnik, a još uvijek pokazuješ
vezanost za zemaljske stvari plačući."
Prvi odgovori: "Ne budi smiješan,
ja plačem jer želim plakati."
u smrti on je krut i tvrd.
Mravi su savitljivi i meki kad su mladi,
ali mrtvi su lomljivi i suhi.
Stoga su nježnost i mekoća
pratilje života,
a krutost i tvrdoća su pratilje smrti."
Drugim riječima, postoji snaga u slabosti.
Promotrite mačku.
Kad mačka pada sa drveta, što radi?
Da li se ukruti?
Da li kaže: bit ću faca
i past ću na zemlju bez da trepnem.
Da li mačka ispruži noge, ovako?
Ne! Jer ako bi to učinila,
kad bi udarila u zemlju
bila bi samo vreća slomljenih kostiju.
Kad je mačka u zraku ona se opušta.
Ona se pušta, postaje slaba,
pa na zemlju pada
mekim, tupim zvukom
i ostaje nepovrijeđena.
Pomislite, također, na vodu.
Voda je bila jedan od osnovnih simbola
Lao Tzuove filozofije.
Biti kao voda.
Ništa na svijetu nije mekše
ni podatnije od vode,
a ipak, u isto vrijeme,
ništa kao voda ne može savladati i
erodirati stvari koje su tvrde,
poput stijena.
I stoga, ako stavite nož u vodu,
ako je pokušate razrezati, što se događa?
Voda potpuno popušta nožu.
Voda se zatvara gdje god je nož prošao.
Pa, iako je udarate,
kao god jako želite,
nikada nećete moći napraviti ranu.
To je, vidite, zbog njene mekoće,
da voda trijumfira nad tvrdoćom noža.
Dakle, isto se događa s ljudskim bićima.
Nažalost, mi smo odgojeni tako
da sumnjamo u svoje prirodne
osjećajne reakcije na određena iskustva.
Mi smo uvjetovani da vjerujemo
da ćemo manje patiti,
da ćemo, na neki način,
trijumfirati nad bolom,
ako svoje osjećaje zadržimo krutima.
Ali, znate,
naše reakcije na bol
na neki su način terapeutske,
one su iscjeljujuće.
Baš kao vrućica.
Kad imamo otrove u krvi
prirodni obrambeni mehanizmi tijela
podižu našu temperaturu
i na taj način skuhaju invazivne bube.
Nekad se mislilo da
kad ljudi imaju vrućicu
to je bolest,
vrućica sama po sebi jest bolest.
I tako su, u davna vremena, doktori
običavali davati lijek da uklone vrućicu.
Uklanjanjem vrućice
vrlo bi često ubili pacijenta.
Zato jer su oduzeli obrambeni
mehanizam tijela u borbi protiv bolesti.
Upravo na isti način, ako odbijemo
reagirati onako kako priroda nalaže
na napadaje bolesti,
mogli bismo time također uzdrmati tijelo
više no što ono može podnijeti.
To je jednako kao što niti jedan most
ne može stajati ako nema popuštanje.
Ako se sagradi čelični viseći most
tako čvrsto da se ne njiše na vjetru,
taj most će se srušiti u prvoj oluji.
Upravo zbog toga što popušta,
most je jak.
Uzmite velike zgrade, kao Empire State.
Empire State također ima to njihanje.
A kad ne bi imao to njihanje, to bi
stvarno bila vrlo nesigurna konstrukcija.
Dakle, kada smo voljni
reagirati na bol
kako nam sugeriraju
naši vlastiti prirodni osjećaji,
ako smo voljni vrištati,
ako smo voljni plakati,
ako smo voljni previjati se i grčiti,
kao što nam bol sugerira da činimo,
tada se događa vrlo čudna stvar.
Sama spremnost da reagiramo na taj način
često djeluje tako da je potpuno
nepotrebno to raditi.
Mogli biste reći da pretjerujem,
a jedini način na koji mogu
dokazati ovo što govorim
je da sljedeći puta kad vas bude bolio zub
ili sljedeći puta kada vas bilo što
ozbiljno zaboli,
uočite što se događa, ako to napravite.
Ako se, da tako kažemo, prepustite boli
i ne pokušavate se protiv nje boriti,
popustite, postanete slabi,
tada ćete otkriti snagu slabosti.
No, vidite, ovo stvarno nije nimalo
eskapistička filozofija.
To je, sasvim sigurno, filozofija
stalne svijesti o pravoj stvarnosti
situacije u kojoj se nalazite.
Ne znam što bi moglo biti
realnije od ovog,
što bi moglo biti više ...
suštinsko suočavanje s
teškim činjenicama života.
Moramo se usredotočiti na stvarnu
konkretnu činjenicu koja se događa,
za razliku od naših društveno uvjetovanih
i usađenih ideja i stavova o tome,
a to znači suočavanje sa stvarnošću 100%.
I tako, iz toga proizlaze
dva osnovna rezultata.
Prvi je: kada se ne opiremo boli,
tada ne uspostavljamo začarani krug
u vezi te boli.
Uzmite ponovo, bol zbog straha.
Pretpostavimo da ste u situaciji
da vam je doktor rekao:
"Morate ići na operaciju.
Naravno, ako želite proći kroz
tu operaciju na najbolji način,
morate biti odmoreni, morate se naspavati,
morate biti jaki i tako dalje."
Pa, dobar savjet, zar ne?
Jer u trenutku kad saznate
da morate na operaciju
skloni ste biti malo uplašeni,
a znate da ne biste smjeli biti uplašeni,
ne biste smjeli biti budni po noći
i brinuti o tome, vama treba san.
I onda se uplašite, vidite,
zato jer ste uplašeni.
Plašite se da će vaš strah
uzrokovati nesanicu i iscrpljenost,
pa se bojite da ćete se bojati.
I onda, zato jer shvaćate da se bojite
da ćete se bojati
vi se bojite jer se bojite jer se bojite.
Zato je briga uvijek začarani krug
u kojem brinete zato jer brinete,
zato jer brinete, zato jer brinete.
I tu se razvija cijeli niz reakcija
koje bol i strah čine gorim
i gorim i gorim.
Stoga, ako u bilo kojoj točki u tom lancu
možemo biti spremni, spremni da brinemo
i onda ne brinete o tome da ćete brinuti;
biti spremni da budete uplašeni,
onda se ne morate bojati da ćete se bojati,
a ovo, drugim riječima, umanjuje
ukupnu količinu boli
zato jer ne dozvoljava bolnoj situaciji
da se razvije sve više i više i više.
Na isti način, ako vas netko
zakvači kukom
i vi uzmaknete, kuka će se zabosti dublje,
no, ako ste uhvaćeni kao riba na udicu
i krenete u smjeru kuke
to umanjuje količinu napetosti
i to funkcionira unatrag skroz do početka.
Postoji i druga posljedica,
a ta je da kada je naš um,
naša svijest, naša pažnja
potpuno fokusirana na aktualnu situaciju,
kao što sam rekao,
mi smo oslobođeni raznih misli o tome
i asocijacija u vezi s tim,
koje dovode do konteksta
u kojem je situacija bolna.
Dakle, mogli biste reći da je to stav
uzimanja stvari kako dolaze
jednu po jednu.
Na primjer, mnogi od vas
koji nisu blagoslovljeni perilicom za suđe
moraju prati mnogo suđa dan za danom.
A ako ste udani, kao žena,
deset ili jedanaest godina,
jednog dana sjedite uz sudoper
potpuno iscrpljena od svega
i u vašoj uobrazilji pojavljuje se
golema hrpa suđa
koju ste morali oprati
dan za danom u prošlosti.
Tu je to suđe, u vašoj mašti gomilajući se
dovijeka na daski za sušenje.
I također je u vašoj mašti
ta ogromna hrpa suđa
koju ćete morati oprati u budućnosti.
I vi mislite, "Moj život je puko crnčenje,
pranje suđa, pranje suđa, pranje suđa
i tome nema kraja."
No, kad biste bili realni,
vidjeli biste ovo:
Vi morate oprati samo
jednu posudu u životu.
Ovu.
U jednom času možete prati
samo jednu posudu
i to je jedina s kojom imate posla.
Isto je s penjanjem na planinu.
Ako uspinjući se počnete misliti,
"Oh, koliko mnogo koraka treba napraviti!"
tada zadatak postaje krajnje nesnosan.
Ili ako, na primjer, donosite
novogodišnju odluku
i kažete, "Ostavit ću se pića,
više neću piti u novoj godini."
I ako kažete, "Cijelu ovu godinu
neću taknuti ni kap pića."
Naravno, stari vrag vam odmah
u glavi predočava
365 dana bez ikakvog pića,
alkoholnog pića.
i to je porazno.
Nemojte vraga iskušavati na taj način.
Problem se savladava tako
da se ne popije ova čaša
i ništa ne govori o sljedećoj.
Tako je i s penjanjem na planinu.
Učiniti svaki korak kao da je to
jedini korak kojeg treba učiniti.
I zato, u situaciji u kojoj postoji
iskustvo velike patnje,
bilo fizičke ili moralne,
izlaz je na neki način trpjeti tu agoniju
kao da je to jedina stvar na svijetu
koju treba učiniti,
tako da se ode ravno dolje do dna ognja,
nikakva daljnja patnja neće vas mučiti.
Tako je to bilo i u Danteovoj
Božanstvenoj komediji.
Kad su Dante i Vergilije
našli put iz pakla
spuštajući se u samo središte pakla.
Ja to volim ilustrirati s još jednom
od tih zen priča.
Bio jedan redovnik koji dobio vijest
da mu je umrla majka i plakao je,
a drugi budistički redovnik mu kaže:
"Morao bi se stidjeti,
ti si redovnik, a još uvijek pokazuješ
vezanost za zemaljske stvari plačući."
Prvi odgovori: "Ne budi smiješan,
ja plačem jer želim plakati."
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 29 guests