Sam svoj grobar

[niska grana]

Tmuran dan; uslijed kiše i mračne atmosfere proizvodne ali i sve ostale korisne aktivnosti statiraju.
U carstvu dosade, (s)umornoj tišini, magli dima i okruženju pospanih lica koja kao i ja po ko zna koji put željno čekaju besmisleno normiranih 15.30 časova, čitajući knjigu kojom sam posljednjih dana opsjednut, rijetko ali kao i uvijek nenadano na pamet mi padaju neki sitni promašaji iz prošlosti.
Čini mi se, ma koliko bih se možda mogao vaditi na okolnosti i na druge, da sam sve autogolove isključivo sam sebi asistirao i sam zabijao kao svakako glavni ali i jedini odgovorni urednik vlastite glave i neuspjelih akcija.
Na kraju pomislih da je to ipak mučnija verzija događaja koja bi vjerovatno iziskivala naprezanje, izvlačenje pouka i djelomičnu promjenu karaktera i da je bolje odnosno lakše sve lijepo & lijeno svaliti na neizbježne okolnosti, odvrnuti mjuzu i zaboraviti na crnjake.
Jeste li/jesmo li i u kolikoj mjeri sami sebi svoj najveći neprijatelj ili odgovornost/uzrok propasti uvijek spremno pripisujete ili najprije tražite u nekome ili nečemu drugom?

[Krokodil Behko]

Kako kad. Zavisi od raspoloženja.
Uglavnom, sam svoj grobar. zašto da čekam na druge
kad mogu to i sam. Bar ja to uradim svojski

[silence]

Pa nekako je lakše kad sam sebi jamu kopaš, nego da je kopaju drugi...

Volim reći da sam glavni urednik svih mojih životnih zbivanja, ma šta da je u pitanju, kovač sam svoje sreće.

[nezaboravna]

Kako kad. Zavisi od raspoloženja.
Uglavnom, sam svoj grobar. zašto da čekam na druge
kad mogu to i sam. Bar ja to uradim svojski

Kako to ????????????????
Zar mozes sam sebe ukopat ,ja to radim drugacije

[tetovirane_ruke]

mogao si navesti (postavljaču teme) primjer nekog svog promašaja u životu radi veće interesantnosti...al dobro.

ne cijenim narodne poslovice i mudrosti ali ću citirati dvije:
''čovjek je čovjeku vuk'' (tačna)
''svako je kovač svoje sreće'' (netačna)

za moj prvi promašaj u životu, sjećam ga se dobro, imao sam 8 godina......krivi su drugi.
(trebao sam proći u neko finale, imao sam samo jednog protivnika, dobili smo isto pitanje i ja i on, na njega ni on ni ja nismo znali odgovor ali je njemu nastavnik, jebo mu pas mater šapnuo (vidilo se iz aviona) pa je on prošao dalje bez da se postavi još jedno pitanje).
isplako sam rijeku suza jebote. i tim ljudima koji su me gledali nije bilo baš svejedno zbog mog tolikog plača...ali bilo je već gotovo....promašio sam, ono što mi je trebalo otvoriti horizonte.


neko sam se vrijeme kretao u lošem društvu koje sam sam odabrao i za to mogu kriviti samo sebe...al opet , za to i takvo moje društvo su krivi drugi.


za moj posljednji veliki sjeb iliti promašaj, ima tome već 15-ak godina, su opet krivi drugi.


mislim...siguran sam da su za čovjekove promašaje uglavnom krivi drugi...jer kao što poslovica kaže čovjek je čovjeku vuk.


al evo svih ovih zadnjih godina i nemam neke velike promašaje....oprezan sam , slabo vjerujem ljudima, gotovo nikako i gotovo nikad se i ne prevarim...
dajem uvijek najviše što mogu, normalno ne na svoju štetu....pa šta bude neka bude jer....kad od sebe daješ najbolje što možeš bar znaš da...
bolje nije moglo.

i znaaaaaj gospodine moj da ti uvijek, ali uvijek drugi grob kopaju....ti samo moraš biti tvrda zemlja oko koje će se pošteno namučiti, ili u najboljem slučaju...odustati.
al to je neka druga tema.

[nezaboravna]

znaaaaaj gospodine moj da ti uvijek, ali uvijek drugi grob kopaju....ti samo moraš biti tvrda zemlja oko koje će se pošteno namučiti, ili u najboljem slučaju...odustati
''čovjek je čovjeku vuk'' (tačna) pametno svaka ti cast kako si ovo divno napisao,nista nije slucajno i svaki korak treba dobro razmislit dali je ispravan

[Major]

*tetovirane_ruke.....

mah, ni slucajno se nebih mogao sprijateljiti sa tvojom teorijom da su drugi odgovorni za nase promasaje,
da su nam drugi grobari.
Budu li nam drugi grob spremali, gotovi smo, to je znak labavosti, ne sigurnosti, neznanja.
_____________________________________________________________________________________
(al evo svih ovih zadnjih godina i nemam neke velike promašaje....oprezan sam , slabo vjerujem ljudima, gotovo nikako i gotovo nikad se i ne prevarim...
dajem uvijek najviše što mogu, normalno ne na svoju štetu....pa šta bude neka bude jer....kad od sebe daješ najbolje što možeš bar znaš da...
bolje nije moglo. )
___________________________________________________________________________________
Na molim te lijepo, vidis, ide....samo nastavi tako.

[Ideja]

Ponekad kad razmišljam o prošlosti i neuspjesima, najprije me obuzme ljutnja pri pomisli na ljude koji su tim neuspjesima doprinijeli ali se ipak prisjetim da sam ipak i sama odlučivala o mnogim stvarima. Mnogi moji postupci i odluke nisu bili u redu ali nazad se ne mogu vratiti niti nešto popraviti.
Bez obzira kakve da su bile moje odluke, uticaj okolnosti i drugih ljudi je bio manje ili više presudan. Malih promašaja je bilo puno; tvrdoglavo odbijanje pomoći i otuđivanje od bliskih ljudi, nezadovoljstvo malim stvarima... Možda bi mnogi ljudi rekli da žele nešto bolje, a ja sam uvijek htjela nešto drugačije, ne razmiišljajući hoće li to biti dobro il ne. Od većih promašaja možda bih jedino mogla pomenuti pogrešan izbor studija u mladosti.

[Maja]

Za sve loše poteze i događaje samo sam sebe smatrala odgovornom. I kad je neko drugi kriv, kriva sam ustvari ja zato što sam dopustila/nasjela/vjerovala. Ali ne vraćam se u prošlost i ne kajem se zbog stvari na koje se ne može utjecati. Desilo se...pa šta...bilo pa prošlo...idemo dalje.

[gejsha]

Mislim da čovjek nije odgovoran za sve stvari koje mu se dogode, na nešto jednostavno ne možemo uticati.
Ako je razlog što se nešto dogodilo nepravda, onda čovjek tu ne može ništa.A svjesni smo koliko ima nepravde svugdje.
Tačno znam za koje sam promašaje sama kriva, a za koje drugi. Ne mogu uvijek kriviti samo sebe, ali ni druge ljude.

[evergreen]

Toma Nikolić, srbijanski predsjednik i najpoznatiji grobar u regionu (a i šire).

[String]

Ja sam onaj koji krece ispocetka. Moj grob je tvrda stijena i uvijek sve na smijeh okrenem. Energiju koju drugi trose na kajanje ja usmjeravam na neke nove stvari..jer krecem ispocetka...
Tako sam navikao izgleda...
Nemam uspomene...glavni uzrok stagnacije...
Mislim da za onu kolicinu dobrih i losih stvari i desavanja, koje dajem i primam baveci se onim cime se bavim, nista nisam dobio ni ja, ni ljudi oko mene....Jednostavno zivis na svoj neki ispravan nacin...
P.S. Najljepsi su zapusteni grobovi; jer zbog njih vise niko ne place...

[Rum]

[Zagorka]

Za sve loše poteze i događaje samo sam sebe smatrala odgovornom. I kad je neko drugi kriv, kriva sam ustvari ja zato što sam dopustila/nasjela/vjerovala. Ali ne vraćam se u prošlost i ne kajem se zbog stvari na koje se ne može utjecati. Desilo se...pa šta...bilo pa prošlo...idemo dalje.

....potpis k'o kuća....ista sam

[paparaci]

Mislim da čovjek nije odgovoran za sve stvari koje mu se dogode, na nešto jednostavno ne možemo uticati.
Tačno znam za koje sam promašaje sama kriva, a za koje drugi. Ne mogu uvijek kriviti samo sebe, ali ni druge ljude.

+

Ja sam onaj koji krece ispocetka. Moj grob je tvrda stijena i uvijek sve na smijeh okrenem. Energiju koju drugi trose na kajanje ja usmjeravam na neke nove stvari..jer krecem ispocetka...
Tako sam navikao izgleda...
P.S. Najljepsi su zapusteni grobovi; jer zbog njih vise niko ne place...

+

Ali ne vraćam se u prošlost i ne kajem se zbog stvari na koje se ne može utjecati. Desilo se...pa šta...bilo pa prošlo...idemo dalje.

=

[dacina_curica]

Ne znam zasto mi naumpade ova tema danas. :jonas Mozda zato sto sam mislila da cu odapet' ako jos jednom tucnem glavom od cosak kreveta pa podjoh rezimirati ovih 37 godina u nekoliko minuta uspona i padova (kao u holivudskim filmovima gdje na kraju sve scene prolete pred ocima)...

Zakljucak - definitivno sam svoj grobar, niko me ne zna ukopati ko ja samu sebe. I voljela bih da sam kao String i da mogu da presijecem i ne mislim ali nisam od tih, u mojoj glavi se slazu milioni sitnih kockica kojima bi LEGO Star Wars pozavidio na komplikovanosti (ne znam je li ovo rijec, nosa me malo ). Mislim, slozim ja njih kad tad i onda bez osvrtanja nastavim dalje ali dolazak do tog stupnja je mukotrpan proces.

I mislim da je meni licno mnogo lakse kriviti sebe nego druge jer sebe oslobadjam negativnih osjecanja prema drugim ljudima.

Jesam li fulala temu? :jonas Ne vidim tastaturu, sve me nesto nosa.

[Heidi]

Ukopam se, da....ali kod mene je sve nekako svjesno... mislim da tako treba....svi moramo proci kroz taj odredjeni kanal peksinluka da bi dosli tamo gdje treba da dodjemo.

zivjela autosugestija

[dacina_curica]

Kopam se, ukopavam, i ne prestajem...Problem je kad se sva ova iskopana zemlja oko mene sruci u raku a ja nisam ponijela slamku za disanje.

[Spanac_113]

kopaj dalje, do kraja.

[dacina_curica]

Izadjem u Kini.

Optimizam brate, samo cisti optimizam.