Bosanski forum

Zvrrrrrr! Zvrrrrr! Zvoni phone na sabahu.
Telefon je naravno, u hodniku. I po spici koju moja majka vodi,
zaključujem, da je zvao neko od rodbine. Potrajalo petnaestak
minuta.. I dodje mati u sobu: "Poselamila te rodica Hana"
Pojma nemam, zašto mi prenosi te selame, kad zna, da je odgovor
"Aha... dobro" Možda ću ispasti nefamilijaran ali najveći dio svoje
rodbine, doživljavam kao daveže. Samo sam sa jednim rodjakom bio
onako baš dobar a on je sada u SAD. Nikada se nisam pretjerano družio
sa njima. Šta ja tu mogu, što sse oni razlikuju od mene? Ima ih i koji su
fini. Ono baš fini i prijatni ljudi. Medjutim, nekako nismo isti tip

Kako vi?

Meni se čini, da rodbinski odnosi, u današnjem načinu života, nemaju
šta da traže. A sa druge strane, sve doznajem o raznoraznim, nepotističkim
klanovima u BiH.

Da li ovo znači, da za "rodbinarenje" vremena i novca, imaju samo hadžije
i hadžijska djeca, žargonski rečeno?
Ispada, da sirotinja, nema vremena za rodbinu i uglavnom to doživljava
kao gnjavažu?

Eh. Da spomenem i one članove rodbine, koji me se sjete, samo kad im nešto treba.
A imam i takvog rodjaka, koji kad vidi, bilo koga od rodbine, ko da je titu vidio.
Nabacuje olimpijsko-olimpijski kez i pozdravlja preko pola Bosne
"eeeej...djesi rodjak"

S nekima sam malo bliskija,s nekima bas i ne

Ni sa kim nisam u svadji,uglavnom,ko me obidje,vratim,nije da nesto uzdisem u nebesa aman svoj rod(niti volim kad to zene rade),neki su se rasuli po svijetu,neki se samo rasuli....

Nemam ja vremena ni nerava za ta rodbinska obilazenja i dadakanja...... :zijeva

Doduse,kad je bio rat,svi su nas obilazili i postovali,aman Boze,ali to je normalno,jeli....barem kod nas

Ne zovem ih, ne zovu ni oni mene. Blizi i drazi su mi dalji rodjaci (ono od petog koljena pa nadalje ) nego oni prvi npr. od tetke, strine itd... Jedni su me razocarali i te sam odhebala, druge nisam vidjela 20 kusur godina, treci su tu i zovu, "pitaju za zdravlje" samo kada im trebam... Hvala FB-u pa znam kako neki izgledaju

Nemam običaj obilaska šire rodbine, nemam pojma što je to tako al jednostavno jeste. Kad se sretnemo zaustavimo se na minut-dva, pozdravimo, priupitamo i svatko nastavlja svojim putem.
Rodbina se ranije daleko više "gledala" nego što je to danas slučaj, izgubila se ta neka navika obilaska usljed nedostatka vremena iako mi se ponekad čini da nam je upravo vrijeme izgovor za sve.

Ja sam se udala za rodjaka.

Daleki smo doduse,cim niko od porodica nije znao,ali je neka nana tamo isceprkala...ali tad smo vec bili u braku...

(mozda to objasnjava neopisivu povezanost )

Ja se zaista trudim da sa svojom rodbinom budem bliska i da se što više družimo.
Mislim da je sramota da se bar prva dva koljena ne paze i ne dolaze jedni kod drugih.
Roditelji bi trebali djecu od malih nogu učiti na to da se paze sa svojom rodbinom.
Ipak krv nije voda i ja se toga držim. Iako se danas baš nema puno vremena za sijela, i posjete, ipak treba ponekad odvojiti malo vremena bar za one najbliže. Želja mi je da se svi okupimo barem jednom godišnje na nekom mjestu, ali to se nažalost ne dešava.

gejsha wrote:Ja se zaista trudim da sa svojom rodbinom budem bliska i da se što više družimo.
Mislim da je sramota da se bar prva dva koljena ne paze i ne dolaze jedni kod drugih.
Roditelji bi trebali djecu od malih nogu učiti na to da se paze sa svojom rodbinom.
Ipak krv nije voda i ja se toga držim. Iako se danas baš nema puno vremena za sijela, i posjete, ipak treba ponekad odvojiti malo vremena bar za one najbliže. Želja mi je da se svi okupimo barem jednom godišnje na nekom mjestu, ali to se nažalost ne dešava.

prije nekoliko godina sam predlozio i organizovao sastanak nas unucadi sa mamine strane, jer se rijetko kad svi mozemo u isto vrijeme sastati. a nekad smo se zaista pravo druzili. bilo je fenomenalno.

redovno obilazim uzi krug rodbine i koliko toliko odrzavam kontakt s njima. meni je to jako vazno, jer te osobe zaista volim i znam koliko i ja njima znacim.

naravno, ima i rodbine s kojima nikakve veze nemam. ono s kim se samo pozdravis i kratko upitas kad ga vidis, a ne mora ni to.

Dust wrote:Ne zovem ih, ne zovu ni oni mene. Blizi i drazi su mi dalji rodjaci (ono od petog koljena pa nadalje ) nego oni prvi npr. od tetke, strine itd... Jedni su me razocarali i te sam odhebala, druge nisam vidjela 20 kusur godina, treci su tu i zovu, "pitaju za zdravlje" samo kada im trebam... Hvala FB-u pa znam kako neki izgledaju

Eee, ovako je i kod mene, potpuno ideticno, a kod muzeve rodbine jos i gore. Oni znaju da zovu na telefon i galame sto im niko od nas ne posvecuje paznju. Nekad im valjda iz ciste dosade padne na um da putuju. Onda zovu kod nas, kao dosli bi malo u posjetu na par dana. Prije sam nasjedala na takve shtosove jer sam mislila da je sasvim normalno da se rodbina obilazi, posjecuje, pomaze, ali uzajamno, a ne po nekakvim cejfovima pojedinih clanova, koji uporno hodaju po rodbinskim posjetama, a Boga mi, niko od rodbine kojoj su oni bili gosti nije imao priliku da vrati posjetu, jer nikad nije ni pozvan od strane istih.
Ali eto...covjek se uci dok je ziv. Sad kad nazovu kazem da imam manji stan, da mjesta ima samo za nas koliko nas je u porodici i da uskoro putujemo, a dotle smo prenatrpani obavezama. Ne pada mi napamet da sluzim i docekujem ljude kojima nikad vrata u zivotu nisam otvorila.

Hana84 wrote:
Nekad im valjda iz ciste dosade padne na um da putuju. Onda zovu kod nas, kao dosli bi malo u posjetu na par dana.

Ali eto...covjek se uci dok je ziv. Sad kad nazovu kazem da imam manji stan, da mjesta ima samo za nas koliko nas je u porodici i da uskoro putujemo, a dotle smo prenatrpani obavezama. Ne pada mi napamet da sluzim i docekujem ljude kojima nikad vrata u zivotu nisam otvorila.

Zar je tesko uzet telefon pa nazvati njih, kao i oni tebe, i pitati da dodjes ?
Zasto cekati njih da zovu, pa to je rod, i normalno da se treba obilaziti.. Bez da zovu ili ne..


Ja licno obilazim rodjake, blizu rodbinu posebno. One sto su mi tu.. Mada ih je vecina negdje vani, tako da nije bass jednostavno.. Ali uvijek kad dodju u Bosnu obavezno se posjetimo..

Problem danas jeste u ovom internetu.. Nekad nije bilo ni telefona ni interneta, i ako si htio znati kako je neko, morao si otici u goste.. Danas, sve ti je dostupno na dlanu.. Zoves telefonom, gledas po netu, imaju i slike, i skoro svaki tren zivota vidis, i onda skontas da i nemas zbog cega ici nekom, jer sve novosti znas, pricala si na tel, cula se sa njima i to je to..
Medjutim, nije to to... Nista ne moze zamjeniti posjetu, ni telefon ni net, ali mi vecina ipak radije nazovemo nego odemo nekom..

Imam duboko poštovanje prema najbližim rođacima naročito s majčine strane jer su meni i mojoj porodici pomogli u ratu kada smo bili prognani, a oni gotovo svi žive na slobodnoj teritoriji i otvorili su nam širom vrata svojih domova da u njima živimo kao kod svoje kuće.
I ma šta se desilo nakon toga oni će svi zauvjek biti ljudske gromade u mojim očima kao što i jesu i nije mi nikakav problem niti poniženje nazvati njih i pitati ih kako su makar oni i ne zvali mene.
I svaki put kada se sretnemo, sjednemo u krug i ispijemo flašu kalvadosa, smijemo se i evociramo uspomene, ja se preporodim i oni su jedini ljudi u čijem se društvu osjećam sasvim opušteno i jedino društvo za koje osjećam da mu u potpunosti pripadam.

kod rodbine slabo idem, išla sam kao dijete kad me je mater uvijek vukla sa sobom
imam jako puno rodbine, što bliže, što dalje
sa određenim ljudima sam u boljim odnosima, koji češće dolaze kod nas, ali sa većinom sam u nikakvim odnosima
rodbina mi je takva da nemam baš vršnjaka, svi bratići i sestrične su ili puno stariji od mene ili puno mlađi

tako da baš nemamo puno zajedničkih tema

Ispada, da sirotinja, nema vremena za rodbinu i uglavnom to doživljava
kao gnjavažu?

Ma ne ispada Međutim ,dobro primjećeno da bogatije familije više paze na rod. Muhamed alejhimuselam kaže u jednom hadisu ,parafraziram : "pazite na rodbinu i bićete sačuvani siromaštva".
Recimo kod nas su primjer Albanci koji u svakom gradu skoro imaju nekog rođaka ,pa i kad je najdalji rod odmah se pomažu i zovu tako da im se lakše snaći puno u svijetu, a također i sandžaklije. Isto kažu kad vide da se trudi svi mu pomažu ali samo ako skontaju da si budala otfikare te .
Kod nas svi pričaju da kad odu u tu Evropu da naši iz BiH bježe od njih i zakreću glavu.

Osim svojih najbližih rijetko vidjam rodbinu. Nastojim ipak da posjetim sve najdraže kad sam kod kuće a u zadnje vrijeme sam skroz slaba na starije osobe. Puno doživljaja iz ratnog perioda me veže za rodbinu a u tom vremenu se naš odnos produbio u pozitivnom smislu. Danas, iako smo često na različitim valnim duljinama i vodimo skroz različite živote, ostaje poštovanje i neka vrsta ljubavi i topline izmedju svih nas koja čini mi se i uprkos vremenu ne blijedi. Medjutim, ima rodbine s kojima je kontakt uvijek bio manje više hladan, nešto slično komšijskom ili sasvim običnom poznanstvu.

a u zadnje vrijeme sam skroz slaba na starije osobe.

Khm...ja sam starija osoba
dobro,relativno starija

Na veliku zalost nemam ovdje nikoga od rodbine, cujemo se redovno telefonom, ne cekamo ko je poslednji zvao nego eto nazovemo kad ko hoce. Imam kontakt samo sa rodbinom koja je u USA ili Francuskoj, sa rodbinom u BiH se samo na Bajram cujem, ujutro sjednem i sve redom nazovem. KAda sam dole onda se svi vidimo. Sa rodicom koja zivi u Francuskoj inace od mamine sestre cerka , sa njom imam najblizi kontakt. Vala ne mogu reci da nam je neko za vrijeme rata bas pomogao bilo je obrnuto, nekada je u stanu izgledalo kao u sabirnom centru ili autobuskoj stanici . Boze mili sta smo rodbine imali za vrijeme rata.

carobnjak Nurudin wrote:

a u zadnje vrijeme sam skroz slaba na starije osobe.

Khm...ja sam starija osoba
dobro,relativno starija

pomnoži svoje godine sa dva
Ma u zadnje vrijeme znam ugodno ćaskati sa starijim osoba bez da mi bude dosadno. Odnos sa generacijskom rodbinom je na jednoj strani a ja sam uvijek nekako znala sa starijima. Smrt je blizu svakom od nas, toga sam svjesna, ali kad sjedim sa starijima nekako uživam u svakom trenutku kao da je zadnji.

Rodbina? mnogi su se izmijenili i nije to kao nekada
Slabe su to veze jer e haman svako sebi okrenuo i samo nas vezu oni najblizi dok sjecanja na rodbinu blijede

jaoj,,
izgleda da sam ja najbolesnije djete na ovom forumu,:)))
,mozda je i ova daljina odradila svoje pa se ja i danas dan takmicim sama sa sobom da budem najprezentantnija rodica u druzenju sa njima svima ,svi moji rodaci kazu toliko sirokogrudnosti nema nitko osim tebe
!!!sto god ovo znacilo ja shvatila pozitivno ,
jer vidim da se zbilja obraduju kada im se otvore vrata na par sati.,,Imam nekakav svoj ritual ili zadatak tako sto svake godine biram adrese koliko rodaka ili rodica cu da posjetim te godine,,(a oni su nastanjeni po Hrvatskoj,Americi,Australiji;Crnoj Gori,Srbiji,
pa drugi zadatak koliko rodica ili rodaka cu pozvati sebi u goste,
i treci zadatak kada zaokrenem auto prema Bosni obavezno susretanje sa tetkama dajdzama ujnama strinama amidzama ,,ogromna familija za nepovjerovati da e to sve moze stici ali polako ja to imam i telefonske kontakte jer mi je jasno za jos par godina nece biti ni roditelja ni tetaka ni amidza
,,moji roditelji su jucer otputovali svojoj kuci u Bosnu ,
na svu moju srecu i srecu mojih ukucana izdrzase tri pune sedmice kod nas u gostima (i svakim danom sve vise sam zamjecivala koliko smo mi kao familija zbilja zeljni jednih drugih)oni jedva cekaju da se ja pojavim sa posla ne bi li mi prepricavali sve svoje dogodovstine ili zivotne strahove koji im se preko cjele godine nakupe u njihovoj Bosni ...bas ih volim:))

komsija wrote:Rodbina? mnogi su se izmijenili i nije to kao nekada
Slabe su to veze jer e haman svako sebi okrenuo i samo nas vezu oni najblizi dok sjecanja na rodbinu blijede

Pa kao da nije tesko odgonetnuti zasto je dans postalo sve drugacije.
Zivimo jednim brzoletecim tempom zivota, kao da cemo sutra nestati a toliko se trudimo i radimo da bi imali
kao da cemo hiljadu godina zivjeti.
U ljudima je naravno i u krugu rodbine velika zavidnost prisutna, nije li i to jedan mali razlog gdje dolazi do zahladjenja radbinskih veza ?
Nijemci su na prvi mah ocajno hladni, kao da nikakve emotivne rodbinske veze ih ne tangiraju.
Cak su u potpunosti drugaciji i prema svojoj rodjenoj djeci u odnosu na nas.

Nikako ne prihvatam nas nacin suosjecajnosti a i Nijemci mi malkice idu podaleko u svojoj hladnoci rodbinske veze,
ali fakt je da su oni u bilo kom sluaju kudikamo bezbrizniji i rahatniji od nas.

Kod njih se nemoze dogoditi da kazu, u stanju sam crnciti dan i noc da bi moja djeca imala puno vise od ostalih.
Njihova djeca vec sa navrsenih 18 godina su prepustena takoreci sama sebi, naravno uz nadzor i po potrebi pomoc roditelja.
OK. oni si to mogu priustiti, jerbo, gdje je kod nas jedna osamnaesto godisnjacica/ak koji si mogu samostalan zivot priustiti.

Kod nas se vrlo cesto kojekakve rodbinske veze cak i doniraju, kupuju, mjerilo su dobrog ili skupocjenog poklona.
Sto skupocjeniji poklon uto je i veza jaca...samo, taj vid veze nemoze na duzi period da opstane.

Rapvnopravnost je najmjerodavniji odnos pa bilo to i po pitanju robniskih veza.

Majore kako god da okrenes,,idu ove rodbinske veze samo na nekakvo guranje ili licni angazman najvrjednijih da povuku ostale koji nece ili ne mogu ili nemaju vremena.