Bosanski forum

sjedate li stopere ili imate strah od toga da ne bi naletjeli na neku budalu. moj tata se, recimo, pravda time da može imati udes, pa da neko nastrada zbog njega. u hrvatskoj tako porodica poginule suvozačice tuži vozača na sudu iako je sve bio nesretan slučaj

jeste li vi ikad stopirali

jeste li ikad naletjeli na zanimljive likove

Jednom sam dosao stopom kuci iz Splita ,ja i jedan ahbab poznat kao "severin bich" ,izuzetno zanimljiv lik nemirnog duha.On je i dosao na ideju da krenemo kuci stopom iako smo imali dovoljno para za karte,njih smo trosili usput a kretali se laganini stopiranjem.Trebalo nam je skoro tri dana da stignemo,a put busom obicno traje 10-ak sati.Naravno ,zadrzavali smo se na plazama i to onim "divljim" blizu magistrale ,tako da kad bi nam dosadilo kupanje nastavili bi stopirati,a nocu smo imali vrece i sator.Treba napomenuti da nam je nestalo para vec drugi dan ,a zadnji dan nismo imali vise ni cigara i negdje na raskrsnici kod Grobnika sretne nas jedan cigo(u crvenom stojadinu) i posto je bio uvjeren da smo i mi Romi jer smo bili jako potamnili,dao nam po 20tjuna(kuna) i par kutija nekih jeftinih cigara(zaboravih kako se zovu ,znam da ih dodje 25kom u kutiji).Ipak smo treci dan izbili kuci bez vecih problema,a inace smo bili po Jadranu oko mjesec dana.
Sad uvjek stajem stoperima,a znam ih natrpati i po 5-oro,a jednom sam tako vozio puno auto nekih srednjoskolaca i vidim neko me stopira .
-Kazem ja "hocemo li povesti i ovoga?"
-Kazu oni "Joj pa dje ces ih staviti?"
-Kazem ja"Pa evo ja cu izaci"

Nikada nisam stopirala, niti bih primila stopera. Ne želim odgovarati ni za koga, a danas su takva vremena da se malo kome vjeruje, otkud znam kakve namjere ima.

ahaaaa, uzeo bih i uvjek pokupim stopera/e/ke... valjda se sjetim kako sam ja nekad putovao po svjetu dok sam bil mlad... ha sad dal je on taj "bad stoper" ili ne tesko je prosuditi... ako sudbina hoce napadnut me moze netko taman dok parkirao auto u garazu, eh. nisam imal do sada lose iskustvo a vjerojatno i sam taj pozitivni vid na situaciju utjece na ishod... vjerojatno me cak sama radoznalos navede da uzmem stopere jer samo to razmiljanje i kako danas ide to sa stopiranjem mi je interesantno... meni je vec ok da sam ucino dobro djelo da nekog pokupim i izbacim negdje na putu...

da mi je doživjeti nešto ovako kao čarobnjak. izabereš neku destinaciju i pičiš.... samo bih ja ponijela kakvo oružje sa sobom

jesam dosta puta dok sam isao u srednju skolu. najcesce je to bilo kad sam isao na casove voznje u grad, zato sto sam nakon vjezbe tek navecer u osam imao bus nazad. a ja zavrsim npr. oko dva, tri. tako da sam uvijek stopao. nisam imao nikad ruzna iskustva. hahahaha. znam kad mi onako odmahnu rukom, kao nece u tom smjeru, pa odu, a ja povicem "da Bog da ti guma pukla, goriva ti nestalo" naravno, nista od toga nije zlonamjerno bilo obicno sam uspjevao iz jednog stopa doci kuci, ali nekad iz vise. joj, sjecam se. ljeto je bilo. ugrijalo, ubi Boze. kad stade cova, novije neko auto. unutra koza, klima. gotiva lajk predsjednik :laugh
danas sutra, kad budem i ja imao auto, ako Bog da, bio bih "uvijek" spreman povesti nekog, jer znam kako je
pogotovo mjestane koje poznam i tako na autobus cekaju koji svakako rijetko vozi.....

Nisam stopirala,niti bi upuštala nekoga.Svakakvih ljudi ima,ne bih da nekoga prevozim u strahu.

Ne primam stopere pogotovo u ovoj sredini gdje zivim
nema sanse
Ako nekoga poznajem moze, ali nepoznate nikada

nisam nikad stopirala jer me bilo strah kojekavih nasilnika i huligana....a i nisam imala potrebe...

a povesti stopera..to je drugi par rukava....NI U LUDILU....osim ako tu osobu ne poznam....

Jednom sam stopirala,imala sam možda nekih 14-15 godina,sa sestrom i prijateljicom..Vraćale se s kupanja i nismo imale prevoz do kuće,stao nam neki momak..I sve je dobro završilo,ali ove pameti nikad ne bih stopirala..Pa to je idealna prilika da te neko siluje!Ne znaš na koga možeš naletiti.

ja sam se vala nastopirala dok sam bila u izbjeglistvu u hrvatskoj, ko niko...
sad nit bi stopirala, nit bi kome stala...

ne stajem nikome , vrata na suvozacevoj strani uvjek zakljucana , znaci nista od tog.

Ni u Snovima...

[media]bboW83R5SII&feature=[/media]

Često jesam, da. Ma bilo je svašta, od vožnje u kolima pogrebnog preduzeća, čučanja u prikolici traktora, vožnje s veseljacima u kombiju neke firme, prilikom čega sam prisustvovao i striptizu neke žene u šeszdesetim godinama (bilo je oko 6 ujutro) radi opklade dvojice radnika u gajbu jabuka, zatim kad nam je stao stariji peško koji je pitao mog druga na prednjem sjedištu "Ima l' kakvih cura?" i usput ga počeo pipati po nozi, pa narkomani. Ma svega.

nisam nikad stopirala niti bi primila nekog ne poznatog u auto.
nekad ,kad sam imala oko 16 godina ,posla u skolu ,bila sam sama na autobuskoj stanici ,stao neki tip i poceo me nagovarati da sjednem sa njim ,naravno nisam pristala i on jos izadje iz auta ,tad sam se uplasila i rekla sam ako ne odes odma pocecu da vicem ,jao kako je se uplasio i zbrisao tako brzo da mi je bilo smijesno .

dok sam bio mladji cesto sam to radio.
sjecam se to je bilo 1982-83, stopirao sam od brckog do opave(mjesto u tadasnjoj cehoslovackoj, skoro na granici sa poljskom)
pa nazad do zadra i od zadra do brckog.
lijepa avantura.

u manjim sredinama je to svakodnevnica zato što nije regulisan gradski prevoz na nekim mjestima, nisam imala potrebe za stopiranjem pošto sam živjela u sredini gdje uvijek imaš javni prevoz, pa nisam nikad a i ne bih u ovom današnjem vremenu ni u ludilu. A isto tako ne bih stala stoperu, jedino ako ga poznajem

Pretezno skoro uvjek kada imam praznog mijesta primim stopera

Nisam nikada stopirao..A ne bih ni primio stopere.. Šta ja imam da slušam nečije glupe priče u svojim rodjenim kolima.. Nek kupi sebi pa nek priča u svojim kolima..

U mladosti sam stalno stopirala, obično s bar jednim prijateljem ili prijateljicom. Stopirali smo svuda a najviše kad smo išli u izlazak navečer.

Zato danas često stanem mladim stoperima, uglavnom curama a ponekad nekim starčićima kojima obično pobjegne autobus pa stopaju na autobusnoj stanici.