Bosanski forum

The Doors - The end

Smrt je jekin ( izvjesnost), sigurno saznanje, jedino za što znamo da će nas stići. Izuzetka nema, ni iznenađenja, svi putovi vode do nje, sve što činimo, to je priprema za nju, priprema čim zaplačemo, udarivši čelom u pod, uvijek joj bliže, nikad dalje. Pa, ako je jekin, zašto se čudimo kad dođe? Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo tren, ili dan, zašto se borimo da ga produžimo, još dan ili sat. Zemaljski život je varljiv, vječnost je bolja.
( Ragib Isfihani, islamski mislilac i pjesnik)


.............................

Zašto vam srca od straha drhte kad se u predsmrtnim
mukama noge omotaju jedna oko druge?
Smrt je preseljenje iz kuće u kuću.
To nije nestanak, već drugo rođenje.
Kao što prsne ljuska jajeta kad se pile potpuno razvije,
tako dođe vrijeme da se rastave duša i tijelo.
Smrt je nužnost u neizbježnosti prelaska u drugi svijet,
u kome čovjek dostiže svoj puni uspon.
( Ibn-Sina, islamski mislilac i pjesnik)

Ogroman se broj sitnica odbacuje ako vaša smrt učini kretnju prema vama ili ako je samo na trenutak ugledate. Smrt je jedini mudri savjetnik kojeg imamo..
(C.Castaneda)
___



Pitanja:

Smrt i mi? Taj duboki intimni odnos još uvijek ima prirodu - straha u nama? Da li se smrti treba bojati? Bojite li se…smrti?

često razmišljam o tome kako godine lete, kako se starost i smrt približavaju. pa onda razmišljam o tati...još 5-10 godina je tu (ako umre od starosti). često kad legnem pomislim..šta ako se sutra ne probudim? i onda mislim o tome kako bi bilo mojoj porodici...pa me obuzme neki nemir..i na kraju sama sebi kažem hajde budalo šta razmišljaš o tome..

vjera nam kaže da je život samo priprema za raj/pakao... i vjerujem u boga..al uvijek postoji taj tračak sumnje...šta ako s druge strane nema ništa.. i ta pitanja, sumnje, to je od čovjeka jače. mislim da se i puno veći vjernici od mene pitaju isto ili se barem, kad su u smrtnoj opasnosti boje. i svi se čuvamo, svi želimo što duže ostati na ovom svijetu iako je "tamo" bolje.

sve je to od boga .. nema se cega bojati kad dodje dodje.. treba zivota da se bojimo... a smrti kad odes odes .... s bozijom pomoci ...

Mogu reci da se ne bojim...mozda jer sam odrasla u blizini groblja pa sam rano shvatila gdje idemo kad nam dodje kraj...
Jedino cega me strah je samoca a i to ne pokazujem jer bas ceka se bojimo to nam se dogodi...
Slicno kao i Maja vjerujem da poslije smrti ima nesto...neki zivot...ne prica se uzalud o tome toliko...
Da li smo se zapitali sta je sa ljudima koji su dozivjeli klinicku smrt...ili te osobe ne uzimamo za ozbiljno...
Zasto se te osobe vrate iz tako da kazem mrtvih...jel im jos nije vrijeme ili ih nesto povuce nazad...gdje su bili za to vrijeme dok su trenutno bili mrtvi...da li ljudi imaju dusu ili duh u sebi pa je to ono sto nastavi zivot poslije smrti...
Joooj odoh ja u OFF:D
Zato zivi i uzivaj dok traje zivot...trudi se biti dobar i ne ciniti nikome lose...kad dodje kraj...pa sta...
Jedino sto vjerujem bilo gdje da budem poslije bit ce drustva

U stvari, plašim se samo načina na koji ću upoznati gospođu Smrt.

Ne razmišljam nikad o svojoj smrti. Često razmišljam o smrti onih koje volim i koji mi puno znače. U prošloj godini sam imala dosta slučajeva smrti u porodici koje su me prilično uzdrmale. Neke stvari sad gledam drugim očima.
Kada pomislim na smrt roditelja, hvata me panika.

durex wrote:U stvari, plašim se samo načina na koji ću upoznati gospođu Smrt.

Slazem se!

Umiranja se bojim - dakle , na koji način ću umrijeti a smrti se ne bojim.
Moja rodica se udala i nedugo zatim je umro njezin svekar ,.......... eh, da je meni umrijeti tako, ....... sa ženom su imali ono u ono i kad je njemu došlo , čojk umro,....... eh lijepe smrti , čojk umro kao yebač, štaš bolje

... Boze svasta

novembar wrote: ... Boze svasta

Jel mala,............. kad se meni bude umiralo, hoš ti mene tad uzeti, mislim ,... primiti

Ne, neka hvala.

Et, sad me je jopet strah smrti

Ne brini se, zuti zutuju a crveni putuju

Ne bojim se smrti kao smrti,bojim se onoga što će doći poslije.S onoga svijeta niko ne može da nam dođe i ispriča kako to izgleda,sve je to tako strano i daleko za čovjeka,a dijeli nas samo tako malo..Bojim se svega toga ..

Ljudska psiha je takva da se plasi nepoznatog kao i vecine stvari koje ne moze da kontrolise.
Ako tome josh pridodamo sva ta razna nagadjanja sta se dogodi poslije (raj, pakao, reinkarnacija) i cinjenicu da se u drustvu smrt predstavlja kao nesto negativno. Za primjer cu uzeti sta se u modernom drustvu dogodi kad neko umre: okupi se porodica, prijatelji, poznanici itd, svi obuceni u crno, (kao) tuguju i sve se odvija nekako depresivno.

Dok evo primjer kulture Vikinga (koji su inace bili poznati kao ratnici), kad neko od njih umre prirodnom smrcu, stave ga na brod i zapale i poslije citav dan piju i slave sto je jedan od njih otisao u Valhalu. I naravno ovo sto je rekao Krokodil Behko isto podrzavam.

Sto se mene samog tice, ne bojim se smrti vec tog nepoznatog dijela :P
Vise me plasi sta ce poslije ostati, tj sta ce biti moje zavjestanje.

ne bojim se smrti. nekad razmisljam o tome na koji nacin cu mozda umrijeti i kako bi eventualno bilo najbolje. na smrt gledam kao nesto normalno. nista strasno. to je sastavni dio naseg ovozemaljskog zivota.

paparaci wrote:ne bojim se smrti. nekad razmisljam o tome na koji nacin cu mozda umrijeti i kako bi eventualno bilo najbolje. na smrt gledam kao nesto normalno. nista strasno. to je sastavni dio naseg ovozemaljskog zivota.

Da.. to kao u onoj orijentalnoj prici.. Sanjao jedan covjek,da ce smrt,doci po njega sljedeceg dana. Toliko se prepao,da je bjezao i bjezao kroz pustinju,sve do nekog udaljenog grada.. I kad je stiogao tamo,mislice,da je napokon siguran,natrcao je ravno na smrt.. I ona ga iznenadjeno upita: Otkud ti ovdje,kad sam posla po tebe u tvoj grad??
Odnosno,poenta bi bila,ne mozes pobjeci od smrti u sudjenom trenutku..

normalno.
meni je najgluplja ona izreka "zivi svaki dan kao da ti je posljednji"
na nama je da se trudimo, da budemo istrajni i da se borimo sa svim nedacama koje nas zadese u zivotu. pa i sa smrcu neke nama drage/bliske osobe. naravno da gubitak boli. srce je, nije kamen. ali nam valja postovati te osobe i odavati im pocast dok su u zivotu. znaci prepoznati te njihove vrijednosti. ali zivot kao zivot, svakakve price pise....

Sve što vas zanima o smrti iamte ovdjeKAKO PREŽIVJETI SMRT

hajde da nekog ubijemo pa da nam javi kako mu je "tamo"???
Ne bojim se smrti jer mogu se ubiti kada hocu i kako hocu...mi smo smrt, dakle....