Mama kaze da bih se svaki dan na putu od nase do majkine kuce (il' obrnuto) sroljala makar 2-3 puta s trotoara...vazda krvavih koljena tj. dokoljenica hodala
Sa tri godine! buraz (4 godine stariji) nagovori mene i rodicu da se nasminkamo k'o klovnovi i skacemo po ogledalu!!! Rezultat: ogledalo 1 - daca 0 i komad ogledala kroz nogu...Oziljak - prisutan...
U cetvrtom osnovne me buraz posalje u knjizaru (odmah na kraju stepenica uz nasu kucu) da mu kupim svesku i sroljam se s vrha (kamenih) stepenica. Posto ja takoreci uopste nemam osjecaja za fizicku bol, ustanem, otresem prasinu s pantalona, pogledam malo krvavo koljeno ali nije to nista, i nastavim dalje...Odem u skolu (poslijepodnevna nastava) i slomim (tj. dokusurim) koljeno na fizickom.

Drugovi Pedja i Dino me donijeli kuci (srecom nije u meni bilo vise kila neg' u jednoj vreci krompira

).
Sa 14-ak godina skocim s mola i razbijem (tj. sastruzem) glavushu...
Sa nekih 16-17 godina svadjam se s burazom i u ruci drzim (staklenu) flasu mineralne...Ja trcim u sobu za njim, on zatvori (staklena) vrata, ja proletim kroz vrata, prvo ruka s flasom pa onda ja za njom...oziljak - naravno!
Sa 20 (jedva) druga godina faksa, prakticni semestar, radim na gradilistu, izljevamo kuciste za lift, skliznem i bubnem na dno (na frisko postavljenu celicnu armaturu)

Hajd' sto sam se ugruhala, al' sto sam Svabama sHebala dan posla.
Sa 29 (ovo stvarno postaje blamaza svoje vrste

) preletim preko bicikla (naglo zakocila) i sroljam se u sljunak. Puna noga sljunka, sjednem na bicikl i odvezem se jos nekih 3 km do auta a krv frca li frca iz noge.

Rezultat: infekcija i 2 sedmice antibiotika + oziljak za zivota...
Sa 32 sletim sa stepenica (sa djetetom u narucju

), izvalim koljeno iz casice, potrgam ligamente i slomim trticnu kost...Nagrada = reuma i sve sto uz to ide...
Par mjeseci kasnije, raspremam po kuci, stavim svjecnjak na krevet da obrisem prasinu na komodi, svjecnjak se odkotrlja s kreveta i onaj siljak mi probode stopalo.
ne mogu vise, sramota je stvarno
