Bosanski forum

moramo reci da danas u cijelom svijetu ima ekonomskih problema, eto ko to ne vidi mora da je slijep
U situaciji kada su mnogi ostali bez posla, mnogi imaju male plate , a cijene samo skacu pitam vas kako izlazite na kraj sa troskovima
Imate troskove razne kao i svaki gradjanin ali i one koje ste u datom trenutku stvorili jer ste bili u dobroj situaciji ali danas lose stojite pa kako to sve izdrzite
Stavite sve na listu sta sve placate tokom mjeseca pa cete vidjeti da ni sami mnogi ljudi ne znaju kako to sve uspiju platiti
Ipak postoje osobe koje to mogu zahvaljujuci tome sto naprave svoj budzet i planiraju sve troskove i tako lakse izdrze

Pročitajte ispovijest Indexove čitateljice, majke četvero djece koja sa suprugom jedva spaja kraj s krajem grcajući u kreditima. Pismo donosimo u cijelosti:

Moj suprug i ja imamo četvero djece. Izgradili smo kuću na kredit, hranimo djecu i školujemo ih na kredit, ne idemo na skijanje, a na more ponekad u besplatni smještaj naših dragih prijatelja koji nikad za to nisu htjeli uzeti niti kune. Nikad ne izlazimo u kino ili kazalište i već godinama kupujemo samo nužno. Vozimo auto star 12 godina i, vjerujte, nikad nismo okusili luksuza.

Oboje radimo za plaću od 5000 kuna, ali veći dio prihoda ode na kredite. O privatnim dugovima i dugovima za režije uopće da ne govorimo. Djeca su nam odlikaši i vrlo svestrani, voljela bih im platiti dodatne sate stranih jezika, slikanja ili sporta, ali ne vidim da ću to moći. Shvaćam da smo bankrotirali.

Nije istina da smo luksuzarili, nikad nismo posjedovali skupe stvari. I sad čitam komentare na forumu i ne mogu vjerovati da ljudi uopće ne shvaćaju da višečlana obitelj uz primanja koja imamo ne može ni prehraniti djecu, a kamoli ih obući i školovati. Nikad ni jedno moje dijete nije dobilo neku "bijesno" skupu majicu ili hlače, sve skromno i radno. Mogli bismo sada kad oboje radimo, i da smo kuću dobili na dar i da nikad nismo podigli ni jedan kredit, a mi smo ih digli nekoliko i veliki hipotekarni. Tako da ni kuća nije moja još narednih 15 godina.

Mislila sam da je osobni bankrot nešto kao reprogram kredita, u smislu zbroje ti sve dugove i daju dugoročniji kredit, tako da ti ipak dvije trećine plaće ostane za preživljavanje. Poučeni lošim iskustvom pokušali bi živjeti još skromnije. Krov nad glavom imamo, djeca rastu, za desetak godina bi svi trebali već završavati fakultete. Ali treba preživjeti, toliko usta nahraniti, i kad si već prezadužen, da od plaće dobivaš 500 kuna za prijevoz, i tako je svaki mjesec nova provalija.

I još kad vidiš nepravdu da koliko se god trudio ne možeš dobiti ni posao za stalno, nego si maltene na cesti... Stvarno me srce boli. Rodila sam djecu vjerujući da će poslije tog nesretnog rata rasti u lijepoj i sređenoj državi. Čudila se ljudima koji su se prezadužili i pitala kako, ali danas sam jedna od njih i osjećam se kao zadnji bijednik, a pomoći niotkud.

Ni račun ne mogu otvoriti u banci, a da one dotjerane frajle ne vide moj hrok, crnu listu i moju muku. Osjećam se tada kao zadnje smeće i suze mi pođu na oči, a cijeli život sam vrijedno učila, radila, borila se, djecu porodila, lijepo ih odgojila, muž ratovao i nije u mirovini, samo se ponosi reći da je branitelj, djeca među najboljima u generaciji, i po ponašanju i po uspjehu. A onda dođem pred šalter u banci i pomislim da bih voljela umrijeti....

http://www.index.hr/vijesti/clanak/pism ... 35493.aspx

pa o finansijama se brine tata ali ja mogu reći da nikad nisam trošila pare na gluposti. čak i kad smo imali podosta para uvijek smo trošili razumno. ništa nam nije falilo ali nismo ni rasipali. neki dan čujem potrošačka korpa preko 600 km. pitam se kako žive oni kojima je sav prihod penzijica.. ali eto mi imamo nešto ušteđevine pa je čovjek malo mirniji. ali opet se naravno pazi kako se troši struja, telefon, koja hrana se kupuje. i što je najbitnije nikad nismo ušli u kredite. to je smrt...... a ljudi nikako da se opamete. a i to je neka vrsta ovisnosti jer primjećujem ko jednom digne kredit ili uđe u minus na računu (unaprijed digne platu) to će raditi stalno i nikad se neće isčupati iz minusa

Kriminal.

Ne zanimaju me prihodi tko da nemam niti rashoda...sto ce mi?

jednostavno,sve si vodim kao računovođa...zapisujem...kad dođu primanja raspoređujem i sve mi je na svom mjestu,plaćeno...složeno...bitna je organizacija...

Nemam problema oko toga jer za sve treba dobar raspored i planiranje
naravno ovo vazi ako ste zaposleni

Ja samo radim a ostalo je ženin problem

Eh...ehhhhh...ehh.... Koliko puta,kad prodje 20.u mjesecu,
povlace me radnici za rukav i ono veoma znacajno piljeci u mene,
pitaju: "jel legla" ?? A ja im u sali odgovaram..tobozte ne kontam..
Ma nije legla nece da se mara u kolima
A zapravo me pitaju jel legla plata u banci.. Kao da sam ja vidovit pa
znam bolje nego oni jel legla ili nije.. A iz uprave,sasvim sigurno ne zurte
da mi jave posto sam ja u tom dijelu firme,poznat po nadimku "Cegevara"
I tako... poslije posla... vozim do banke i na bankomat.. sa tihim molbama "u sebi"
ubacujem karticu..dok mi kroz glavu prolaze spiskovi sa mojim beskrajnim obavezama,
zeljama,rezijama i slicno..
Tragicno je to sto u proizvodnim firmama koje nose ekonomiju ove zemlje,plate
obicno budu nize nego u drzavnim firmama a o administraciji da i ne govorim.
Jedini drzavni sluzbenici sa malim platama su policajci.. Taman toliko,da se jedan od njih,
ubio u Ze kantonu,prije neklih mjesec dana.
Drzava i privatnici,postaraju se izgleda da taj jedan jedini sretni dan u mjesecu,
ljudima pokvare na nacin da im isplate neku sadaku umjesto plate..
I opet..gledam radnike,uzimaju pare iz bankomata i veselo trpaju u dzep.to malo
crkavice i odlaze svojim domovima..A kad dodjem kuci,docekuje me na TV scena
sa svadljivim i napirlitanim poslanicima kako po ko zna koji put,dizu ruke da sami
sebi povecaju privilegije,plate,pausale,tople obroke,naknade za odvojen zivoti sta sve ne..

Kako vi sastavite kraj sa krajem sa svojom platom..
Kako je uopce preraspodijelite i na sta prvo mislite kad uzimate novac iz bankomata?
Jesu li to rate za kredit ili rezije.. ili je nesto trece..
Jase stvarno pitam,kako kraj sa krajem sastave radnici koji imaju troje djece na primjer
a zene im ne rade jer nema posla..
Meni je moja plata,tek taman da se normalno zivi plus poneki sitniji luksuz.
Sta mislite,da li bi drzava napokon,trebala malo vise paznje posvetiti djecijim
doplatcima jer eto.. jos malo pa ce zavladati bijela kuga i u FBiH..

Ne radim ,pa ne primam platu,ali primam stipendiju i uvijek se radujem početku mjeseca,požurim na bankomat da dignem sebi novac .
Najčešće to sve unaprijed potrošim,isplaniram šta ću sve da kupim sebi
Ponekad nešto i ostane za uštede..pa kupim neku vrijedniju stvar i tako..

vučica wrote:jednostavno,sve si vodim kao računovođa...zapisujem...kad dođu primanja raspoređujem i sve mi je na svom mjestu,plaćeno...složeno...bitna je organizacija...

da, to je kljucno. odvojis dio koji moras platiti tipa struja, voda,... koliko ti treba na hranu, za neke crne dane, onda sto ostaje podjelis sa 30 i skontas koliko mozes po danu potrositi. svaki dan ti bude lako upratiti jesi pozitiva ili si presao u crveno.

grozno kratko receno

fino, nemam troskova

vučica wrote:jednostavno,sve si vodim kao računovođa...zapisujem...kad dođu primanja raspoređujem i sve mi je na svom mjestu,plaćeno...složeno...bitna je organizacija...

I ja ovako slicno, pokrijes se koliki ti je jorgan
doduse meni nekad znaju prstici izviriti ali nista strasno

"Sta je zid placa 21 vijeka?"
"Banikomat"

Bice gutavo!!
Moram poraditi na alternativnim izvorima zarade..
Do sada,u zivotu,najbolji sam bio u pisanju poezije i vatrenom oruzju..
pa sadD...
Sve u svemu,za rezije,ne moze biti ni 100 maraka dovoljno..
Tu ne racunam ogrijev...

lijepo,2 kutije cigara i zatvorena kuhinja do 2012-e godine bezbeli (kazu tada recesija staje) uvucite tibe pls i muski podnesite strajk gladju do 2012-e,mozda i 2013 god.

Sve teze i teze. Izvjesno je dokupljivanje uglja, pa zatim neke popravke na kuci.
Tu je i popravka compa, koju stalno odgadjam. A evo, krecem i sa nekim pretragama
na Kosevu, pa ce me i to kostati. Nema dana, bez nekog vanrednog troska jbm!

Trenutacno stojimo sasvim solidno(da kucnem,hvala Bogu)imamo ustedjevine,ali ja sam ekonomicna,nisam skrtica,da zivim k'o zadnji jado,ali sam dosta ekonomicna,ne jedem vani ako ne moram,ne bacam namirnice,gledam sta bi se prije moglo pokvariti,pa od toga pravim rucak,ne pusimo,ne pijemo,izidjemo mi na kafu i druzimo se s ljudima,i proveselimo nekad,ali nismo previse rastrosni.
Doduse da se ovog mog pita,kupili bi sve sto nam padne na pamet,zato ja vodim domacinstvo.
Ispocetka je trosio nemilice,ali sam stala na kraj tome,kad smo se poceli kuciti.
Ne drzim bojler non-stop upaljen,sijalice gasim ako nisam u toj prostoriji,cesto na akciji kupimo nesto...
I tako,kazem sada fino stojimo,ali smo imali proslu,tj.pretproslu godinu par mjeseci krize neke,nismo nikom govorili,izvukli smo se,ali je mm naucio da treba biti oprezniji...
Ne kupujem u stefanelu,ili takvim prodavnicama,nimalo ne patim za tim,naprotiv smatram takvo nesto cistom uzimacinom,kad bih dala 100 km za majicu osjecala bih se k'o budala koju je neko nasukao
Kazem,za sad stojimo dosta dobro,da podulji abd,ne mogu se pozaliti
(ali i nedaj Boze cega naucili smo mi sto smo rat proveli ovdje i kljukuse i makarona samih,ne bojim se vise niceg )

prst u uvo - eto kako

vrlo tesko