Krokodil Behko wrote:Možete li se prisjetiti svog života p.n.e.?
To jeste prije interneta? Kako god da se prisjetim svojih pred-internetskih dana,
dodjem do zaključka da mi je bilo bolje nego sada.
Manje srkleta oko kompjutera a više sam vremena posvećivao korisnijim stvarima.
Internet je jedna velika ludnica od informacija i sve trčimo i trudimo se biti u toku ali ne shvatamo da je to nemoguće. Što se više trudimo, više vremena trošimo. Još malo pa kad me neko pita "gdje živiš?", moći ću mu komotno odgovoriti "na internetu"
Čak ni kablovsku nisam imao do prije nekoliko godina. I opet mi se čini da sam bio
ljepše živio nego sada. Znači li ovo da je internet najjeftinija zabava za široke
mase? Bar ovako kako ga veći dio nas na forumu koristi?
Čemu vam još koristi internet?
Tacno bili smo sretniji, ali ne zato sto nismo imali intrneta nego smo bili mladji i imali manje briga.
Nedavo sam naletila na jednu pricu i sacuvala je, mozda joj nije mjesto na ovoj temi ali eto valja procitati, pa vi izbrisite ili prebacite.
Gdje ti je osmjeh
Visoko negdje u planinama nalazilo se jedno udaljeno gluho selo. Gluho, ne zato što su stanovnici tog sela bili zaista gluhi, već zato što su bili gluhi za ostatak svijeta. Ljudi u tom selu živjeli su kao jedinstvena porodica. Mladi su poštovali starije, muževi su cijenili supruge.
U njihovom govoru nisu postojale riječi kao: uvreda, vlasništvo, mržnja,
tuga, sujeta, bol, pohlepa, zavist, licemjerje…zato što u njihovim životima nije
postojalo ništa što bi se moglo nazvati tim riječima. Stanovnici tog sela rađali
su se sa osmijehom, i od prvog do posljednjeg dana njihovih života, sa usana im
nije silazio taj široki osmijeh.
Muževi su im bili muževni, a žene – ženstvene.
Djeca su pomagala odraslima u domaćinstvu, igrali se i zabavljali, verali se
visoko po drveću, brali gorke plodove, plivali u planinskom potoku. Odrasli su
ih učili jeziku ptica, životinja i biljaka, tako da su djeca naučila jako mnogo
od njih. I skoro svi zakoni prirode bili su im poznati.
I stari i mladi, živjeli su u harmoniji sa Prirodom. Naveče bi se svi okupili
oko vatre i slali svoje osmijehe zvijezdama. Svako bi izabrao svoju zvijezdu na
nebu i pričao sa njom. Od zvijezda su naučili o zakonima Svemira i o životima u
drugim svjetovima. I tako je to bilo kod njih od kad su znali za sebe.
Jednog dana u selu se pojavi neki strani čovjek i reče:
- Ja sam
učitelj.
Svi se ljudi obradovaše pridošlici. I nemalo zatim, povjeriše mu svoju djecu
sa nadom da će im djeca naučiti važnije zakone od onih koje su do tada naučili
od Prirode i Svemira.
Učitelj je započeo sa svojim učenjem. No kako je vrijeme teklo, svi su počeli
primjećivati kako su se djeca počela polako mijenjati, kao da su bila
zamijenjena sa nekom drugom djecom. Postala su u početku razdražljiva, a nakon
toga se među njima pojavila i zloba, sve su se češće svađala međusobno i uzimala
stvari jedni od drugih. Naučili su se ismijavanju, lažnim i lukavim osmijesima.
Sa njihovih lica kao da su bili izbrisani prijašnji osmijesi, na koje su svi u
selu bili navikli.
Ljudi nisu znali da li je to dobro, jer sama riječ ‘loše’ nije ni postojala
kod njih. Imali su povjerenja u učitelja i iskreno su vjerovali da su to nova
znanja i umijeća koja im je učitelj donio iz drugog dijela svijeta.
Prošlo je nekoliko godina. Djeca su narasla, a život u tom dalekom,
planinskom selu, sasvim se promijenio. Ljudi su zauzeli zemlju, ogradili je i
nazvali je svojim vlasništvom. Postali su nepovjerljivi i predostrožni jedni
prema drugima. Zaboravili su za jezik ptica, životinja i biljaka. Svako od njih
izgubio je svoju zvijezdu na nebu.
Pored toga u njihovim domovima su se pojavili televizori, kompjuteri, mobilni
telefoni, iznikle auto-garaže. Ljudi su izgubili svoje široke osmijehe, ali su
zato zadobili cinične kikote.
A učitelj, koji još uvijek nije naučio da se smije, posmatrao je sve to sa
ponosom i pomislio: U ZABAČENOM PLANINSKOM SELU NAJZAD SAM USPIO DA PRIKLJUČIM
OVE DIVLJAKE MODERNOJ CIVILIZACIJI.
tako da..vrlo jasno je..
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
ali sigurno bih bila manje da sam obični forumaš.
