Bosanski forum

U Bosni i Hercegovini sve je više pacijenata s nekim od psihičkih poremećaja. Slobodno mogu reći da je stanje alarmantno, izjavio je na početku razgovora za "Dnevni avaz" prof. dr. Abdulah Kučukalić, šef Psihijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

Posebno odjeljenje

- U odnosu na prijeratni period, imamo znatno povećanje određenih bolesti koje su vezane za stres. Tu prvenstveno dolazi u prvi plan posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), što praktično predstavlja jednu od vodećih dijagnoza na klinici - kaže Kučukalić.

Pojašnjava da je, zbog velike navale pacijenata koji imaju određene posljedice zbog ratnih ili poslijeratnih trauma, formirano posebno odjeljenje sa 40 mjesta koje se bavi liječenjem takvih poremećaja. To odjeljenje je, uglavnom, uvijek popunjeno pacijentima koji su ratni veterani, silovane žene ili izbjeglice.

Genetska predispozicija

Ističe da je, također, u porastu broj pacijenata koji su oboljeli od depresije. Posljedice depresivnih stanja, smatra Kučukalić, uglavnom su traume te teška ekonomska i socijalna situacija u kojoj žive bh. građani, a država ima vrlo malo mogućnosti da pomogne toj kategoriji pacijenata.


Kučukalić: Žrtve teškog ekonomskog i socijalnog stanja

- Kod takvih pacijenata obično postoji i genetska predispozicija za depresivna stanja. Kada mi naše pacijente uspijemo oporaviti i dovesti ih u stanje stabilne remisije, oni se ponovo vraćaju kući, u te traumatične uvjete. Depresija je danas po svjetskim statistikama četvrti zdravstveni problem, a sve su predispozicije da će uskoro biti drugi - pojašnjava Kučukalić.

Zabrinuti zbog djece

Kako kaže Kučukalić, Psihijatrijska klinika zabilježila je i porast broja djece s dijagnozom "poremećaj u ponašanju".

- Mi smo na neki način zabrinuti. Kroz naš rad vidjeli smo da takva djeca nemaju pažnju i brigu roditelja. Nažalost, roditelji zbog svojih problema i obaveza nemaju nadzor nad djecom - utvrdio je Kučukalić.

Kada mi naše pacijente uspijemo oporaviti i dovesti ih u stanje stabilne remisije, oni se ponovo vraćaju kući, u te traumatične uvjete.

Ovakvu vijest bilo je za ocekivati.
Uopste nismo zateceni, samo je bilo pitanje vremena kada ce se strucnjaci oglasiti, nikakvo cudo imajuci u vidu u kakvoj se mnogi insani
katastrofalnoj situaciji nalaze.
Nezaposlenost i bezperkspektivnost je najveci neprijatelj ljudskoj psihi.

Ekipo,stižem (moja raja )

....a sad ozbiljno.....nema to obavezno veze sa PTSP-om,jer vidim jako mlade ljude,em su depresivni,em živčani do ludila,samo gledam i čudim se

Zagorka wrote:Ekipo,stižem (moja raja )

....a sad ozbiljno.....nema to obavezno veze sa PTSP-om,jer vidim jako mlade ljude,em su depresivni,em živčani do ludila,samo gledam i čudim se

...sta ima da te cudi!?...bas ta djeca ili mladez ima,genetsku predispoziciju,roditelji su im dozivjeli i prezivjeli,rat.

PTSD se ne pojavljuje samo kod onih koji su prosli kroz ratne strahote.

Ističe da je, također, u porastu broj pacijenata koji su oboljeli od depresije. Posljedice depresivnih stanja, smatra Kučukalić, uglavnom su traume te teška ekonomska i socijalna situacija u kojoj žive bh. građani, a država ima vrlo malo mogućnosti da pomogne toj kategoriji pacijenata.

Mišljenja sam da je teška ekonomska situacija mnogih porodica glavni uzrok obolijevanja od depresije, a glavni krivac uzroku je Država koja je ljude dovela u ovakvo teško stanje. Najgore od svega što se na kraju tunela ne vidi ni tračak svjetlosti, pa ljudi padaju u beznađe...
Medicinske ustanove barataju sa nekim podacima, evidentiranim bolesnicima, a šta je sa onima koji su bolesni, a ne traže stručnu pomoć...

U pravu si silence,od ekonomije i s ekonomijom pocinje sve,ama bas sve!...Ne moze covjek vise ni najmanju sitnicu ucinit ako nema te ekonomske preduslove,ama ne mosh ni u WC uci ako nemas 0,70 € recimo na tanksteli ovdje kod mene...a tako je svukuda vjerovatno...

Bez "ekonomije" nema perspektive nikakve,bez perspektive nema "ekonomije"...i to je jedan sejtanski zatvoreni krug koji vodi ka propasti gdje mnogi ne vide vise izlaza...,krajnji ishod moze se pretpostavit...najcesce..

silence wrote:I zamisli ti sada kada se čovjek nađe u tom beznađu, praznog novčanika, a treba prehraniti porodicu, nabaviti ogrijev, djeci neophodno nabaviti, a nema... i tako stalno...Najbolji porodični odnosi će se poremetiti u takvim problemima...nastaju trzavice, svađe, očaj, a onda bolest. Nije uopšte čuno da su djeca depresivna. Ne bih se složila sa Kućukalićem, mada ima i toga, da su genetske predispozicije u pitanju. U ptanju je to što ta ista djeca žive u napetim situacijama... Zamisli djete, mladića i djevojku, puni života i želja, a nemaju ništa.
Danas sam bila u gradu i zapazila nešto jako čudno. Učiteljica je Čaršijom vodila djecu, cijeli razred. Gledam onu djecu i ne vidjeh ni trunku dječije radosti na njihovom licu. Čudno mi je to izgledalo, mali ljudi, a onoliko ozbiljni, blijedi i ispijeni...vjeruj da sam morala naglas to prokomentarisati... Gdje je djećija graja... Utihnula je, sve je utihnulo...

Ne bih se slozio bas sa onom tvrdnjom od doticnog Kucukalica-da su to genetske preddispozicije?!..Zasto prije 20-30 godina nije bilo tako kao sad?!
Nekada davno nismo bili bogati ali se nekako lakse zivjelo a i solidarnost medju ljudima je bila na jednom vrlo visokom nivou koji nikad vise necemo imat.
Da zalost je to velika ako vec djeca u najmladjoj dobi vec osjecaju da nesto nije u redu jer roditelji nemaju da im daju ono sto oni hoce ili trebaju.Znam sta znaci-ne imati,ali ne toliko duboko.
Nesto mora da se desi na tom polju jer tako-kako je,ne moze dugo vise funkcionisat.

Veca wrote:

Zagorka wrote:Ekipo,stižem (moja raja )

....a sad ozbiljno.....nema to obavezno veze sa PTSP-om,jer vidim jako mlade ljude,em su depresivni,em živčani do ludila,samo gledam i čudim se

...sta ima da te cudi!?...bas ta djeca ili mladez ima,genetsku predispoziciju,roditelji su im dozivjeli i prezivjeli,rat.

ne znam........bio mi je buraz na položaju,pa tata,prošli su svega i svašta........nema traga tome....dobro,nije svak isti,ali sve mi se čini u zadnje vrijeme da su to nekim ljigavcima opravdanja za zlodjela........

a ima i djece čiji roditelji nisu ni bili u ratu,ali to je sve malo otišlo............to se već zove razmaženost,a to je bolest novog doba....

Sheval wrote:Sa depresijom nikad nisam imao problema

I? Da ti aplaudiramo?

Da li bi tako došao na topik o ljudima u invalidskim kolicima i ponosno ustvrdio kako s hodanjem nikad nisi imao problema? :

Želim reći, depresija nije birano stanje, to je ozbiljna bolest i ti i ja i mnogi ovdje jednostavno imamo sreće da ne bolujemo od nje.
Nije da je naša zasluga.




Inače, kaže tekst da se povećao broj ljudi s depresijom. Mislim da se to ne može znati, danas se jednostavno češće prepoznaje ta bolest nego prije kad većini onih koji pate od depresija ona nikad nije bila dijagnosticirana.

Ocito je da je ovo problem modernog doba.
Zivot postaje turbulentniji,koji zahtjeva maximum napora da covjek moze pratiti
i ispuniti te zahtjeve koje trenutna situacija nalaze i zahtjeva.
Opisti to onako u par redaka,povrsno,necemo stici daleko u potrazi
uzroka.Cinjenica je da se moramo odjedanput baviti posledicama toga,a da nismo imali vremena
primjetiti ni uzroke koji su veoma slozeni,a svi nose jedan imenilac,LJUDSKI FAKTOR.
Novo doba koje vec zivimo,iliti buducnost,sto smo nekad govorili,nudi siroku lepezu
novih pravila za goli opstanak.Posla je sve manje,novca jos manje i sve teze do njega doci.
U takvim tvrdim uslovima,opstaju najjaci,najstabilniji,koji se nemogu pokolebati.
Ovo se moze reci za one koji se izbore za svoje mjesto u tom metezu koji je nastao dolaskom demokratije.
Kao sto rekoh,sve manje je posla,novca,dobrih ljudi...i dobrih sansi.
O ovom zadnjem drugi put....odoh u carsiju...

Ovlas procitah, nadam se da sam sve pohvatala.

Kao prvo, vidim da se ekonomija i tesko financijsko stanje postavlja kao uzrok depresiji. Mislim da se ovdje duboko mijesaju pojmovi klinicke depresije i onoga sto se u narodu zove "bedacenje". Klinicka depresija je mentalna bolest, poremecaj hemijske ravnoteze u mozgu individue. Ona ne moze biti stvorena iz nicega ili prouzrokovana vanjskim uslovima. Naravno teska zivotna situacija moze biti "trigger" oliti okidac za depresivno stanje ali ne i jedini uzrok. Znaci mora postojati predispozicija za mentalnu bolest. Osim toga, depresija nije "bolest siromasnih" i ne manifestuje se samo kao sjedenje u tamnoj sobi, slusanje tuzne/mracne muzike. Depresija se cesto manifestuje kao fizicki bol, manjak koncentracije itd.

Drugo, kao sto Dust navede gore, PTSP nije iskljucivo boljka onih koji su prezivjeli rat. PTSP se moze pojaviti nakon bilo koje traume, saobracajnog i inih udesa, verbalnog i/ili fizickog zlostavljanja itd. Uzroci su mnogi, predispozicije za mentalnu bolest ovdje imaju manjeg ucinka/vaznosti.

Trece, nije uopste cudo da su mentalne bolesti u porastu kod ljudi rodjenih za vrijeme/poslije rata. Zasto je vazno da se trudnice zdravo hrane, unose vitamine u organizam, ne piju, puse itd.? Sve sto unosimo u svoj organizam dok se u njemu razvija jos jedno zivo bice ima svoj zadatak. A uzmemo li u obzir manjak (kvalitetne) hrane kao i kolicine supstanci sumnjicavog porijekla konzumiranih u ratnom periodu uopste ne treba da nas cudi da su se fetusi razvijali sa potencijalnim nedostatcima/malformacijama.

Cetvrto - gdje nam je ovo Katja?

Možda se kod nas, miješaju svi ti pojmovi: Stres, PTSP, depresija, anksioza,
...postoji li presija? Npr pritisak na poslu, kod kuće, u društvu...? Ili je to stres?

Nas narod, kao i obicno, sve svrstava u isti kos. Svaka navedena bolest, je bolest sama za sebe i svaka ima svoje specificnosti. Presija (tu rijec nikada nisam cula) bi mogla biti izvedenica od pressure ili u prevodu pritisak. Da li ce pritisak prerasti u stres, zavisi od pojedinca i kako se ko nosi s odredjenim. Mislim da se moze reci da je presija stres.

P.s. Izvinjavam se na greskama, kucam s moba.. Prsti balkanski a yastatura tako prefinjena

Kod nas je sve ionako "na nervnoj bazi". Slomis ruku, probusis nos klinom ili te boli zeludac - vazda ista dijagnoza - zivci.

u pravu si komsinice

A sta's kad smo nervozan narod

Ja sto godina pokušavam objasniti da depresija ne mora biti vezana za to koliko zarađujemo,ali niko neda naviti.Eto neka ste čuli i od koga drugog

E jesmo imali od koga čiti. Od dacine. Kao da se ona razumije u to

Kud ćete veću depresiju od male plate koja još i kasni?

Eh. Prvi je prvi. Rekao sam da neću otvarati teme do danas.
Čovjek sam od riječi i krokodil od djela. Idem otvoriti nešto