Porijeklo naroda BiH i susjednih zemalja

[HAVANA]

Bolje da nije nista ceprko ni po zemlji ni po rebrima. Vid belaja.

[Taare]

PROFESOR NARCIS POJSKIĆ OTKRIVA: Bosanci i Hercegovci baštine gene svojih predaka iz srednjeg vijeka (VIDEO)

Skupne genetičke razlike između recentne, današnje i populacije srednjevjekovne Bosne ne postoje. Promjena vlasti, raznih carstava, nije značajnije uticala na genetičku strukturu današnjih stanovnika Bosne i Hercegovine.

Tim stručnjaka Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu, predvođen profesorima i naučnim savjetnicima Narisom Pojskićem i Jasminom Čakar, te doktoranticom Mirelom Džehverović radio je molekularno-genetičku analizu recentne, sadašnje i populacije koja je živjela u periodu s kraja 14. i početka 15. stoljeća.

U sklopu projekta „Genetičke karakteristike stanovništva srednjovjekovne Bosne” kojeg je podržalo Ministarstvo nauke, visokog obrazovanja i mladih Kantona Sarajevo rađena su, između ostalog, arheološka, antropološka, odontološka, a zaim i genetička istraživanja 150 uzoraka skeletnih ostataka sa iskopavanja nekropola stećaka, a 106 uzoraka se pokazalo naučno adekvatnim za daljne genetičke analize.

- Zaključak je da se današnja populacija sa tom srednjevjekovnom ne razlikuje. Laički možemo kazati da su 'oni mi, a mi smo oni'. To u principu znači da ishodišno, genetička struktura današnje bh. populacije se ne razlikuje od populacije srednjovjekovne Bosne prije dolaska Otomana. Genetičke razlike između nas, danas, i naših predaka u srednjevjekovne Bosne, nema – kazao je Pojskić.

Osnovno pitanje koje su sebi postavili je bilo koliko se danas mi genetički razlikujemo od populacija srednjevjekovne Bosne iz perioda prije dolaska Otomana, pri tome zanemarujući etničke, vjerske i kulturološke karakteristike, već uzimajuči u obzir samo geografski parametar, a to je prostore Bosne i Hercegovine.

Pretpostavka je bila, a na osnovu prethodnih istraživanja bh. populacije, da ne bi trebala postojati izraženija razlika. Ali rezultati su pokazali da je razlika još manja od očekivane.


Rađen je široki spektar molekularno-genetičkih pokazatelja, pa su analizirani markeri koji su karakteristični za oba spola, kao i Y hromozomski markeri karakterističan samo za muškarce. Oba markera su pokazala veoma slične rezultate, a to je odsustvo razlika između današnje i srednjovjekovne bosanske populacije.

- Takav rezultat smatramo veoma interesantnim - naglasio je.

Za period 14. i 15 stoljeća, kako kaže Pojskić, očekivano je da postoje određene razlike u odnosu na današnju populaciju u Bosni i Hercegovini, ali rezultati su pokazali da te skupne razlike praktično ne postoje.

To pokazuje nama, naveo je Pojskić, da te genetičke varijante koje imamo danas, odgovaraju genetičkim varijantama stanovnika srednjevjekovne Bosne. Šta god se historijski dešavalo u tom periodu, taj uticaj na današnju genetičku strukturu nije značajan. Jer da je uticaj bio veliki, onda bi današnja populacija jasno genetički odstupala od te srednjevjekovne populacije. Postoji jasan genetički kontinuitet. Promjena vlasti, raznih carstava, određene migracije nisu značajnije uticale na genetičku strukturu današnjih stanovnika Bosne i Hercegovine.

Po riječima Pojskića, ako govorimo o genetičkoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine postojale su dvije glavne dileme. Prva dilema je bila da li etničke skupine u Bosne i Hercegovine imaju jasnu genetičku različitost i koje je porijeklo naše populacije, a druga je koliko se genetički razlikujemo od srednjovjekovne bosanske populacije prije dolaska Otomana.

- Odgovore na prvu dilemu već imamo iz prethodnih naših i drugih studija, a to je da ne postoji jasna genetička razlika između tri glavne etničke skupine u Bosni i Hercegovini, te možemo slobodno konstatovati da smo u genetičkom smislu jedan autohtoni evropski narod. Realizacijom projekta smo rješili i drugu dilemu, a to je da nema genetičkih razlika između današnjih stanovnika u Bosni i Hercegovini i stanovništva srednjovjekovne Bosne – naglasio je Pojskić.


Dodatnu motivaciju Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnolologiju UNSA pruža Institut za arheologiju Filozofskog fakulteta UNSA na čelu sa profesorom Edinom Bujakom, koji je pokrenuo projekt “Arheogenetička istraživanja”, a to je vrhunski primjer interdisciplinarnosti koju realiziraju. Taj projekt je značajan kako za razvoj arheologije tako i genetike u Bosni i Hercegovini.

- Analiziranje srednjevjekovnih uzoraka je iznimno zanimljiv i značajan dio naše prošlosti oko kog se često 'lome' i politička pitanja. Stoga mi nastojimo da konkretno, samo naučnim istraživanjima dođemo do egzaktnih podataka, da saznamo kako su ti naši preci živjeli, kako su izgledali. Dokazujemo da su to naši pravi preci, sa jako malo stranog genetičkog materijala, odnosno da smo mi ovdje svoji, na svojoj zemlji – istakao je Bujak.

Izbor nekropola je zanimljiv, dodao je, imamo pripadnike visokog bosanskog plemstva, običnog srednjevjekovnog čovjeka.

- Tako da imamo sve slojeve srednjevjekovnog društva i sve smo to pokušali da uporedimo sa savremenim genetičkim materijalom. Do sada tako nešto nije rađeno i mi smo u tome pioniri. Većina uzoraka potiče iz grobova koji su bili ispod stećaka. Na ovaj način mi direktno pokazujemo da su ljudi koji su tu sahranjeni, bez uplitanja u dnevno-političke konotacije, naši preci – zaključio je profesor Bujak.

Ali, tu nije kraj. U nastavku istraživanja, tim bosanskohercegovačkih stručnjaka analizirat će prahistorijske uzorke, 2.900 godina stare - skeletne ostatke sa nekropola u blizini Zenice. S obzirom da je to bio period velikih migracija, kakav god rezultat da bude, time će biti pobijene neke teorije, a neke možda i potvrđene.

Ovaj tim stručnjaka, naučnika, su elita današnjeg sistema vrijednosti u Bosni i Hercegovini, jer imaju važnu ulogu za razvoj kulture, historije i nauke, ne samo u BiH, nego u regiji i svijetu.

U jednu ruku dobra, a u drugu loša vijest.
Ok, autohtoni smo narod u bih, al zar baš dijelimo gene sa krmčarima iz rš i uznicima iz hercegovine?

[Taare]

Nego, jesu li sr i hr mediji prenijeli ovu vijest?

[Duh]

mozda se boju placa i skrguta zubi.
ali vidjet cemo sta ce vakcine uraditi sa genima. jos se nista ne zna.

[Julia-Klara]

pojebace nam vakcine gene, pa ce sljedece generacije biti deve

[Šabović Adis]

Dok ne razjasni genetika jel prvo bio Adem il Adam ja to ništa ne priznam

[Melek]

U nas brate dileme nema, svi srbi sa dna kace.

[Black Stallion]

PROFESOR NARCIS POJSKIĆ OTKRIVA: Bosanci i Hercegovci baštine gene svojih predaka iz srednjeg vijeka (VIDEO)

Skupne genetičke razlike između recentne, današnje i populacije srednjevjekovne Bosne ne postoje. Promjena vlasti, raznih carstava, nije značajnije uticala na genetičku strukturu današnjih stanovnika Bosne i Hercegovine.

Tim stručnjaka Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu, predvođen profesorima i naučnim savjetnicima Narisom Pojskićem i Jasminom Čakar, te doktoranticom Mirelom Džehverović radio je molekularno-genetičku analizu recentne, sadašnje i populacije koja je živjela u periodu s kraja 14. i početka 15. stoljeća.

U sklopu projekta „Genetičke karakteristike stanovništva srednjovjekovne Bosne” kojeg je podržalo Ministarstvo nauke, visokog obrazovanja i mladih Kantona Sarajevo rađena su, između ostalog, arheološka, antropološka, odontološka, a zaim i genetička istraživanja 150 uzoraka skeletnih ostataka sa iskopavanja nekropola stećaka, a 106 uzoraka se pokazalo naučno adekvatnim za daljne genetičke analize.

- Zaključak je da se današnja populacija sa tom srednjevjekovnom ne razlikuje. Laički možemo kazati da su 'oni mi, a mi smo oni'. To u principu znači da ishodišno, genetička struktura današnje bh. populacije se ne razlikuje od populacije srednjovjekovne Bosne prije dolaska Otomana. Genetičke razlike između nas, danas, i naših predaka u srednjevjekovne Bosne, nema – kazao je Pojskić.

Osnovno pitanje koje su sebi postavili je bilo koliko se danas mi genetički razlikujemo od populacija srednjevjekovne Bosne iz perioda prije dolaska Otomana, pri tome zanemarujući etničke, vjerske i kulturološke karakteristike, već uzimajuči u obzir samo geografski parametar, a to je prostore Bosne i Hercegovine.

Pretpostavka je bila, a na osnovu prethodnih istraživanja bh. populacije, da ne bi trebala postojati izraženija razlika. Ali rezultati su pokazali da je razlika još manja od očekivane.


Rađen je široki spektar molekularno-genetičkih pokazatelja, pa su analizirani markeri koji su karakteristični za oba spola, kao i Y hromozomski markeri karakterističan samo za muškarce. Oba markera su pokazala veoma slične rezultate, a to je odsustvo razlika između današnje i srednjovjekovne bosanske populacije.

- Takav rezultat smatramo veoma interesantnim - naglasio je.

Za period 14. i 15 stoljeća, kako kaže Pojskić, očekivano je da postoje određene razlike u odnosu na današnju populaciju u Bosni i Hercegovini, ali rezultati su pokazali da te skupne razlike praktično ne postoje.

To pokazuje nama, naveo je Pojskić, da te genetičke varijante koje imamo danas, odgovaraju genetičkim varijantama stanovnika srednjevjekovne Bosne. Šta god se historijski dešavalo u tom periodu, taj uticaj na današnju genetičku strukturu nije značajan. Jer da je uticaj bio veliki, onda bi današnja populacija jasno genetički odstupala od te srednjevjekovne populacije. Postoji jasan genetički kontinuitet. Promjena vlasti, raznih carstava, određene migracije nisu značajnije uticale na genetičku strukturu današnjih stanovnika Bosne i Hercegovine.

Po riječima Pojskića, ako govorimo o genetičkoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine postojale su dvije glavne dileme. Prva dilema je bila da li etničke skupine u Bosne i Hercegovine imaju jasnu genetičku različitost i koje je porijeklo naše populacije, a druga je koliko se genetički razlikujemo od srednjovjekovne bosanske populacije prije dolaska Otomana.

- Odgovore na prvu dilemu već imamo iz prethodnih naših i drugih studija, a to je da ne postoji jasna genetička razlika između tri glavne etničke skupine u Bosni i Hercegovini, te možemo slobodno konstatovati da smo u genetičkom smislu jedan autohtoni evropski narod. Realizacijom projekta smo rješili i drugu dilemu, a to je da nema genetičkih razlika između današnjih stanovnika u Bosni i Hercegovini i stanovništva srednjovjekovne Bosne – naglasio je Pojskić.


Dodatnu motivaciju Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnolologiju UNSA pruža Institut za arheologiju Filozofskog fakulteta UNSA na čelu sa profesorom Edinom Bujakom, koji je pokrenuo projekt “Arheogenetička istraživanja”, a to je vrhunski primjer interdisciplinarnosti koju realiziraju. Taj projekt je značajan kako za razvoj arheologije tako i genetike u Bosni i Hercegovini.

- Analiziranje srednjevjekovnih uzoraka je iznimno zanimljiv i značajan dio naše prošlosti oko kog se često 'lome' i politička pitanja. Stoga mi nastojimo da konkretno, samo naučnim istraživanjima dođemo do egzaktnih podataka, da saznamo kako su ti naši preci živjeli, kako su izgledali. Dokazujemo da su to naši pravi preci, sa jako malo stranog genetičkog materijala, odnosno da smo mi ovdje svoji, na svojoj zemlji – istakao je Bujak.

Izbor nekropola je zanimljiv, dodao je, imamo pripadnike visokog bosanskog plemstva, običnog srednjevjekovnog čovjeka.

- Tako da imamo sve slojeve srednjevjekovnog društva i sve smo to pokušali da uporedimo sa savremenim genetičkim materijalom. Do sada tako nešto nije rađeno i mi smo u tome pioniri. Većina uzoraka potiče iz grobova koji su bili ispod stećaka. Na ovaj način mi direktno pokazujemo da su ljudi koji su tu sahranjeni, bez uplitanja u dnevno-političke konotacije, naši preci – zaključio je profesor Bujak.

Ali, tu nije kraj. U nastavku istraživanja, tim bosanskohercegovačkih stručnjaka analizirat će prahistorijske uzorke, 2.900 godina stare - skeletne ostatke sa nekropola u blizini Zenice. S obzirom da je to bio period velikih migracija, kakav god rezultat da bude, time će biti pobijene neke teorije, a neke možda i potvrđene.

Ovaj tim stručnjaka, naučnika, su elita današnjeg sistema vrijednosti u Bosni i Hercegovini, jer imaju važnu ulogu za razvoj kulture, historije i nauke, ne samo u BiH, nego u regiji i svijetu.

Zar nisu Bošnjaci i Hercegovci?

[Black Stallion]

PROFESOR NARCIS POJSKIĆ OTKRIVA: Bosanci i Hercegovci baštine gene svojih predaka iz srednjeg vijeka (VIDEO)

Skupne genetičke razlike između recentne, današnje i populacije srednjevjekovne Bosne ne postoje. Promjena vlasti, raznih carstava, nije značajnije uticala na genetičku strukturu današnjih stanovnika Bosne i Hercegovine.

Tim stručnjaka Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu, predvođen profesorima i naučnim savjetnicima Narisom Pojskićem i Jasminom Čakar, te doktoranticom Mirelom Džehverović radio je molekularno-genetičku analizu recentne, sadašnje i populacije koja je živjela u periodu s kraja 14. i početka 15. stoljeća.

U sklopu projekta „Genetičke karakteristike stanovništva srednjovjekovne Bosne” kojeg je podržalo Ministarstvo nauke, visokog obrazovanja i mladih Kantona Sarajevo rađena su, između ostalog, arheološka, antropološka, odontološka, a zaim i genetička istraživanja 150 uzoraka skeletnih ostataka sa iskopavanja nekropola stećaka, a 106 uzoraka se pokazalo naučno adekvatnim za daljne genetičke analize.

- Zaključak je da se današnja populacija sa tom srednjevjekovnom ne razlikuje. Laički možemo kazati da su 'oni mi, a mi smo oni'. To u principu znači da ishodišno, genetička struktura današnje bh. populacije se ne razlikuje od populacije srednjovjekovne Bosne prije dolaska Otomana. Genetičke razlike između nas, danas, i naših predaka u srednjevjekovne Bosne, nema – kazao je Pojskić.

Osnovno pitanje koje su sebi postavili je bilo koliko se danas mi genetički razlikujemo od populacija srednjevjekovne Bosne iz perioda prije dolaska Otomana, pri tome zanemarujući etničke, vjerske i kulturološke karakteristike, već uzimajuči u obzir samo geografski parametar, a to je prostore Bosne i Hercegovine.

Pretpostavka je bila, a na osnovu prethodnih istraživanja bh. populacije, da ne bi trebala postojati izraženija razlika. Ali rezultati su pokazali da je razlika još manja od očekivane.


Rađen je široki spektar molekularno-genetičkih pokazatelja, pa su analizirani markeri koji su karakteristični za oba spola, kao i Y hromozomski markeri karakterističan samo za muškarce. Oba markera su pokazala veoma slične rezultate, a to je odsustvo razlika između današnje i srednjovjekovne bosanske populacije.

- Takav rezultat smatramo veoma interesantnim - naglasio je.

Za period 14. i 15 stoljeća, kako kaže Pojskić, očekivano je da postoje određene razlike u odnosu na današnju populaciju u Bosni i Hercegovini, ali rezultati su pokazali da te skupne razlike praktično ne postoje.

To pokazuje nama, naveo je Pojskić, da te genetičke varijante koje imamo danas, odgovaraju genetičkim varijantama stanovnika srednjevjekovne Bosne. Šta god se historijski dešavalo u tom periodu, taj uticaj na današnju genetičku strukturu nije značajan. Jer da je uticaj bio veliki, onda bi današnja populacija jasno genetički odstupala od te srednjevjekovne populacije. Postoji jasan genetički kontinuitet. Promjena vlasti, raznih carstava, određene migracije nisu značajnije uticale na genetičku strukturu današnjih stanovnika Bosne i Hercegovine.

Po riječima Pojskića, ako govorimo o genetičkoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine postojale su dvije glavne dileme. Prva dilema je bila da li etničke skupine u Bosne i Hercegovine imaju jasnu genetičku različitost i koje je porijeklo naše populacije, a druga je koliko se genetički razlikujemo od srednjovjekovne bosanske populacije prije dolaska Otomana.

- Odgovore na prvu dilemu već imamo iz prethodnih naših i drugih studija, a to je da ne postoji jasna genetička razlika između tri glavne etničke skupine u Bosni i Hercegovini, te možemo slobodno konstatovati da smo u genetičkom smislu jedan autohtoni evropski narod. Realizacijom projekta smo rješili i drugu dilemu, a to je da nema genetičkih razlika između današnjih stanovnika u Bosni i Hercegovini i stanovništva srednjovjekovne Bosne – naglasio je Pojskić.


Dodatnu motivaciju Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnolologiju UNSA pruža Institut za arheologiju Filozofskog fakulteta UNSA na čelu sa profesorom Edinom Bujakom, koji je pokrenuo projekt “Arheogenetička istraživanja”, a to je vrhunski primjer interdisciplinarnosti koju realiziraju. Taj projekt je značajan kako za razvoj arheologije tako i genetike u Bosni i Hercegovini.

- Analiziranje srednjevjekovnih uzoraka je iznimno zanimljiv i značajan dio naše prošlosti oko kog se često 'lome' i politička pitanja. Stoga mi nastojimo da konkretno, samo naučnim istraživanjima dođemo do egzaktnih podataka, da saznamo kako su ti naši preci živjeli, kako su izgledali. Dokazujemo da su to naši pravi preci, sa jako malo stranog genetičkog materijala, odnosno da smo mi ovdje svoji, na svojoj zemlji – istakao je Bujak.

Izbor nekropola je zanimljiv, dodao je, imamo pripadnike visokog bosanskog plemstva, običnog srednjevjekovnog čovjeka.

- Tako da imamo sve slojeve srednjevjekovnog društva i sve smo to pokušali da uporedimo sa savremenim genetičkim materijalom. Do sada tako nešto nije rađeno i mi smo u tome pioniri. Većina uzoraka potiče iz grobova koji su bili ispod stećaka. Na ovaj način mi direktno pokazujemo da su ljudi koji su tu sahranjeni, bez uplitanja u dnevno-političke konotacije, naši preci – zaključio je profesor Bujak.

Ali, tu nije kraj. U nastavku istraživanja, tim bosanskohercegovačkih stručnjaka analizirat će prahistorijske uzorke, 2.900 godina stare - skeletne ostatke sa nekropola u blizini Zenice. S obzirom da je to bio period velikih migracija, kakav god rezultat da bude, time će biti pobijene neke teorije, a neke možda i potvrđene.

Ovaj tim stručnjaka, naučnika, su elita današnjeg sistema vrijednosti u Bosni i Hercegovini, jer imaju važnu ulogu za razvoj kulture, historije i nauke, ne samo u BiH, nego u regiji i svijetu.

Elem, na stranu zezancija, povijest nije egzaktna znanost kao matematika, ali povijesne činjenice su ipak jasne. Problem je taj što povijesne činjenice nekome ne odgovaraju pa ih svatko onda pokušava iskriviti dokazujući nešto suprotno.

No sviđalo se nekome ili ne sviđalo, povijesne činjenice su slijedeće! Ne postoji u svijetu danas niti jedan narod koji je krvno ili genetski samo jednog plemena. Svi narodi današnjeg svijeta nastali su miješanjem mnogih starih ili drevnih povijesnih naroda. Navesti ću nekoliko primjera. Današnji Nijemci spoj su Germana, Alemana, Gota, Vizigota, Vandala, Burgunda itd. Današnji Talijani spoj su Romana, Latina, Etruščana, Sarda, Lombarda, Langobarda itd. Današnji Englezi spoj su Angla, Sasa, Brita, Pikta, Kelta itd. Tako je i s Hrvatima i oni nisu ni po čemu iznimka u svijetu. Današnji Hrvati spoj su Sarmata, Slavena, Huna, Avara, Kelta, Ilira, Romana, Vlaha itd. Kako je do toga došlo?

Sarmatsko pleme Hrvati izmiješalo je se sa Slavenima još u pradomovini Bialochorwatiji (Bijeloj Hrvatskoj, prostor današnje južne Poljske i zapadne Ukrajine). U to vrijeme, na prostoru od Jadranskog mora do rijeke Drine živjela su autohtona plemena: Delmati, Daorsi, Ardijejci, Histri, Japodi, Liburni, Skordisci itd. Rimljani su ih nazivali skupnim imenom Iliri, iako oni nisu bili jedan narod i nisu govorili istim jezikom, i nisu štovali iste bogove, i nisu imali iste običaje, i ratovali su jedni protiv drugih. Nakon sloma Ilirskog ustanka, na taj prostor od Jadrana do Drine naseljavaju se i Rimljani, a nakon pada Rimskog Carstva dolaze Kelti, Huni i Avari. U 7.stoljeću, na poziv Bizantskog cara Heraklija, Hrvati dolaze u rat protiv Avara i mnogi ostaju živjeti na tom području, a kroz idućih 300 godina sve više Hrvata iz Bialochorwatije dolazi na jug i postaju dominantni u odnose na ostale narode koji tu žive. Možda ih nije bilo više i možda su svi drugi bili brojniji od Hrvata, ali je prevladala hrvatska vlast, hrvatski jezik, hrvatski običaji, hrvatska božanstva, hrvatsko pismo i hrvatska kultura. Na koncu je osnovana i hrvatska država, pod imenom Crvena Hrvatska. Sarmatski narodi bojama su označavali strane svijeta, pa je tako Crvena Hrvatska značilo Južna Hrvatska, u odnosu na sjevernu pradomovinu Bialochorwatiju ili Sjevernu Hrvatsku.

Ta hrvatska država protezala se od Jadranskog mora do rijeke Drine, imala je svoje vladare, banove i knezove, ali nije bila samostalna već je bila dio Franačke države. Titula ban došla je iz Avarskog jezika i običaja. Hrvati i Avari su jedini narodi koji imaju banove, a stara avarska riječ za područje pod upravom bana nije Banovina već Banat. Ipak, vrhovni hrvatski vladari su knezovi. Naši zapadni susjedi Romani nastojali su od samog dolaska Hrvata romanizirati Hrvate. Njihov cilj je bio da Hrvati prihvate rimsku vjeru, pišu rimskim pismom, govore rimskim jezikom i da jednog dana tako postanu Rimljani i izgube hrvatski identite. U vjeri i pismu su uspjeli, u ostalom nisu, Hrvati su sačuvali ime i jezik. Međutim, jako je važna činjenica da su tada u hrvatskom narodu nastale dvije frakcije, ili današnjim rječnikom rečeno dvije političke stranke, latinaši i glagoljaši. Glagoljaši su se protivili latinskom pismu, latinskoj vjeri i svemu latinskom. Postepeno su i oni prihvatili latinsku vjeru ali su se zalagali da se svete mise održavaju na hrvatskom jeziku, a ne na latinskom. Hrvatski knezovi igraju igru sjedenja na dvi stolice, grade crkve kako bi ugodili Rimu, ali ih grade na vrh brda kako bi ugodili narodu, koji je navikao štovat bogove na brdskim vrhovima. U vrijeme kneza Branimira, Hrvatska država se odvaja od Franačke i postaje samostalna.

U desetom stoljeću, knez Tomislav postaje kralj Tomislav, a Kneževina Hrvatska postaje Kraljevina Hrvatska. U Tomislavovo vrijeme kada je Hrvatska bila najjača, najjači je bio i pokret glagoljaša te su predvođeni biskupom Grgurom Ninskim umalo prevladali nad latinašima. Ipak, ništa. Konačno, u 11.stoljeću, kralj Dmitar Zvonimir nije imao djece a žena mu je bila Mađarica, te je nakon njegove smrti kruna hrvatskih kraljeva završila u Pešti. Nakon smrti Dmitra Zvonimira, Bosna i Hercegovina se prvi put teritorijalno odvaja od Hrvatske, i to iz razloga što ne prihvaća mađarsku krunu već želi svoje, domaće vladare. Hrvatsko plemstvo pristaje na zajedničku državu Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo s glavnim gradom u Pešti, dok Bosna postaje neovisna banovina, a Hercegovina neovisna kneževina. Nakon sklapanja personalne unije s Mađarima, kompletan glagoljaški pokret se seli u Bosnu i Hercegovinu i gotovo ga nestaje u Dalmaciji gdje je do tada bio najjači. Papa šalje dominikance u Bosnu kako bi širili latinsku liturgiju, ali dominikanci nemaju većeg uspjeha. Nakon toga šalje franjevce koji postižu značajno veći uspjeh i uspijevaju uvjeriti narod da napuste glagoljašku ili slavensku liturgiju, međutim ona je još uvijek u Bosni pa i u Hercegovini jako prisutna. Mađari od samog početka bosanske neovisnosti žele zavladati Bosnom i stalno Papi šalju pisma o tobožnjoj herezi u Bosni i kako bi oni to mogli riješiti. Znamenit je crkveni sabor na Bilinom Polju iz 1203.godine, kada papin izaslanik osobno dolazi iz Rima i pita okupljeno mnoštvo:
-Vjerujete li u Boga, Oca Svemogućega?
-Vjerujemo!
-Vjerujete li u Isusa Krista, sina Njegova?
-Vjerujemo!
-Vjerujete li u Duha Svetoga, Duha Božjega?
-Vjerujemo!
-Vjerujete li u Svetu Materu Crkvu, općinstvo svetih, oproštenje grijeha i život vječni?
-Vjerujemo!
Nakon toga, izaslanik obavještava Papu da nikakve hereze u Bosni ne nalazi.

Ipak, zbog stalnih sukoba i previranja s Papom, mnogi su stanovnici Bosne s dolaskom Turaka potpuno napustili kršćanstvo i prihvatili islam, iako ne treba bježati od istine da su Turci malu djecu otimali, obrezivali i odgajali u islamu, te najvećim dijelom na taj način širili islamsku vjeru. Nakon druge neuspjele opsade Beča, dio Turske vojske koja se povlačila prema Istanbulu ostao je živjeti u Bosni.

Pričati da smo mi današnji stanovnici Bosne i Hercegovine potomci autohtonih stanovnika je smiješno i nebulozno. Možda je čak u genima još uvijek najviše delmatskoga, daorskoga, japodskoga i ardijejskoga, ali su jezik i običaji hrvatski s primjesom turskog. Naravno, ne smijemo i ne možemo zaboraviti da zajedno s Turcima dolaze i Srbi kao turski janjičari, koje Turci nisu prisiljavali na promjenu vjere jer su Carigrad smatrali kao svoj a Rim kao najvećeg suparnika. Čak je upitno da li su i ti Daorsi, Delmati, Japodi i Ardijejci bili autohtoni, jer najnovija istraživanja pokazuju da su se čak i oni na ovaj prostor naselili, a da je prije njih ovdje živio narod kojem ne znamo ime, pa ga nazivamo Protoiliri ili Prediliri. Iako je Bosna od 1102. bila neovisna država, stanovnici Bosne su se uvijek izjašnjavali Hrvatima sve do kraja 2.svjetskog rata. Neki se tako izjašnjavaju i danas, ali ih je vrlo malo. Većina stanovnika Bosne se danas izjašnjava Bošnjacima i ne prihvaća činjenicu da su nastali iz hrvatske nacije već teži stvoriti tezu o autohtonosti.

[Krokodil Behko]

PROFESOR NARCIS POJSKIĆ OTKRIVA: Bosanci i Hercegovci baštine gene svojih predaka iz srednjeg vijeka (VIDEO)

Skupne genetičke razlike između recentne, današnje i populacije srednjevjekovne Bosne ne postoje. Promjena vlasti, raznih carstava, nije značajnije uticala na genetičku strukturu današnjih stanovnika Bosne i Hercegovine.

Tim stručnjaka Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu, predvođen profesorima i naučnim savjetnicima Narisom Pojskićem i Jasminom Čakar, te doktoranticom Mirelom Džehverović radio je molekularno-genetičku analizu recentne, sadašnje i populacije koja je živjela u periodu s kraja 14. i početka 15. stoljeća.

U sklopu projekta „Genetičke karakteristike stanovništva srednjovjekovne Bosne” kojeg je podržalo Ministarstvo nauke, visokog obrazovanja i mladih Kantona Sarajevo rađena su, između ostalog, arheološka, antropološka, odontološka, a zaim i genetička istraživanja 150 uzoraka skeletnih ostataka sa iskopavanja nekropola stećaka, a 106 uzoraka se pokazalo naučno adekvatnim za daljne genetičke analize.

- Zaključak je da se današnja populacija sa tom srednjevjekovnom ne razlikuje. Laički možemo kazati da su 'oni mi, a mi smo oni'. To u principu znači da ishodišno, genetička struktura današnje bh. populacije se ne razlikuje od populacije srednjovjekovne Bosne prije dolaska Otomana. Genetičke razlike između nas, danas, i naših predaka u srednjevjekovne Bosne, nema – kazao je Pojskić.

Osnovno pitanje koje su sebi postavili je bilo koliko se danas mi genetički razlikujemo od populacija srednjevjekovne Bosne iz perioda prije dolaska Otomana, pri tome zanemarujući etničke, vjerske i kulturološke karakteristike, već uzimajuči u obzir samo geografski parametar, a to je prostore Bosne i Hercegovine.

Pretpostavka je bila, a na osnovu prethodnih istraživanja bh. populacije, da ne bi trebala postojati izraženija razlika. Ali rezultati su pokazali da je razlika još manja od očekivane.


Rađen je široki spektar molekularno-genetičkih pokazatelja, pa su analizirani markeri koji su karakteristični za oba spola, kao i Y hromozomski markeri karakterističan samo za muškarce. Oba markera su pokazala veoma slične rezultate, a to je odsustvo razlika između današnje i srednjovjekovne bosanske populacije.

- Takav rezultat smatramo veoma interesantnim - naglasio je.

Za period 14. i 15 stoljeća, kako kaže Pojskić, očekivano je da postoje određene razlike u odnosu na današnju populaciju u Bosni i Hercegovini, ali rezultati su pokazali da te skupne razlike praktično ne postoje.

To pokazuje nama, naveo je Pojskić, da te genetičke varijante koje imamo danas, odgovaraju genetičkim varijantama stanovnika srednjevjekovne Bosne. Šta god se historijski dešavalo u tom periodu, taj uticaj na današnju genetičku strukturu nije značajan. Jer da je uticaj bio veliki, onda bi današnja populacija jasno genetički odstupala od te srednjevjekovne populacije. Postoji jasan genetički kontinuitet. Promjena vlasti, raznih carstava, određene migracije nisu značajnije uticale na genetičku strukturu današnjih stanovnika Bosne i Hercegovine.

Po riječima Pojskića, ako govorimo o genetičkoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine postojale su dvije glavne dileme. Prva dilema je bila da li etničke skupine u Bosne i Hercegovine imaju jasnu genetičku različitost i koje je porijeklo naše populacije, a druga je koliko se genetički razlikujemo od srednjovjekovne bosanske populacije prije dolaska Otomana.

- Odgovore na prvu dilemu već imamo iz prethodnih naših i drugih studija, a to je da ne postoji jasna genetička razlika između tri glavne etničke skupine u Bosni i Hercegovini, te možemo slobodno konstatovati da smo u genetičkom smislu jedan autohtoni evropski narod. Realizacijom projekta smo rješili i drugu dilemu, a to je da nema genetičkih razlika između današnjih stanovnika u Bosni i Hercegovini i stanovništva srednjovjekovne Bosne – naglasio je Pojskić.


Dodatnu motivaciju Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnolologiju UNSA pruža Institut za arheologiju Filozofskog fakulteta UNSA na čelu sa profesorom Edinom Bujakom, koji je pokrenuo projekt “Arheogenetička istraživanja”, a to je vrhunski primjer interdisciplinarnosti koju realiziraju. Taj projekt je značajan kako za razvoj arheologije tako i genetike u Bosni i Hercegovini.

- Analiziranje srednjevjekovnih uzoraka je iznimno zanimljiv i značajan dio naše prošlosti oko kog se često 'lome' i politička pitanja. Stoga mi nastojimo da konkretno, samo naučnim istraživanjima dođemo do egzaktnih podataka, da saznamo kako su ti naši preci živjeli, kako su izgledali. Dokazujemo da su to naši pravi preci, sa jako malo stranog genetičkog materijala, odnosno da smo mi ovdje svoji, na svojoj zemlji – istakao je Bujak.

Izbor nekropola je zanimljiv, dodao je, imamo pripadnike visokog bosanskog plemstva, običnog srednjevjekovnog čovjeka.

- Tako da imamo sve slojeve srednjevjekovnog društva i sve smo to pokušali da uporedimo sa savremenim genetičkim materijalom. Do sada tako nešto nije rađeno i mi smo u tome pioniri. Većina uzoraka potiče iz grobova koji su bili ispod stećaka. Na ovaj način mi direktno pokazujemo da su ljudi koji su tu sahranjeni, bez uplitanja u dnevno-političke konotacije, naši preci – zaključio je profesor Bujak.

Ali, tu nije kraj. U nastavku istraživanja, tim bosanskohercegovačkih stručnjaka analizirat će prahistorijske uzorke, 2.900 godina stare - skeletne ostatke sa nekropola u blizini Zenice. S obzirom da je to bio period velikih migracija, kakav god rezultat da bude, time će biti pobijene neke teorije, a neke možda i potvrđene.

Ovaj tim stručnjaka, naučnika, su elita današnjeg sistema vrijednosti u Bosni i Hercegovini, jer imaju važnu ulogu za razvoj kulture, historije i nauke, ne samo u BiH, nego u regiji i svijetu.

Elem, na stranu zezancija, povijest nije egzaktna znanost kao matematika, ali povijesne činjenice su ipak jasne. Problem je taj što povijesne činjenice nekome ne odgovaraju pa ih svatko onda pokušava iskriviti dokazujući nešto suprotno.

No sviđalo se nekome ili ne sviđalo, povijesne činjenice su slijedeće! Ne postoji u svijetu danas niti jedan narod koji je krvno ili genetski samo jednog plemena. Svi narodi današnjeg svijeta nastali su miješanjem mnogih starih ili drevnih povijesnih naroda. Navesti ću nekoliko primjera. Današnji Nijemci spoj su Germana, Alemana, Gota, Vizigota, Vandala, Burgunda itd. Današnji Talijani spoj su Romana, Latina, Etruščana, Sarda, Lombarda, Langobarda itd. Današnji Englezi spoj su Angla, Sasa, Brita, Pikta, Kelta itd. Tako je i s Hrvatima i oni nisu ni po čemu iznimka u svijetu. Današnji Hrvati spoj su Sarmata, Slavena, Huna, Avara, Kelta, Ilira, Romana, Vlaha itd. Kako je do toga došlo?

Sarmatsko pleme Hrvati izmiješalo je se sa Slavenima još u pradomovini Bialochorwatiji (Bijeloj Hrvatskoj, prostor današnje južne Poljske i zapadne Ukrajine). U to vrijeme, na prostoru od Jadranskog mora do rijeke Drine živjela su autohtona plemena: Delmati, Daorsi, Ardijejci, Histri, Japodi, Liburni, Skordisci itd. Rimljani su ih nazivali skupnim imenom Iliri, iako oni nisu bili jedan narod i nisu govorili istim jezikom, i nisu štovali iste bogove, i nisu imali iste običaje, i ratovali su jedni protiv drugih. Nakon sloma Ilirskog ustanka, na taj prostor od Jadrana do Drine naseljavaju se i Rimljani, a nakon pada Rimskog Carstva dolaze Kelti, Huni i Avari. U 7.stoljeću, na poziv Bizantskog cara Heraklija, Hrvati dolaze u rat protiv Avara i mnogi ostaju živjeti na tom području, a kroz idućih 300 godina sve više Hrvata iz Bialochorwatije dolazi na jug i postaju dominantni u odnose na ostale narode koji tu žive. Možda ih nije bilo više i možda su svi drugi bili brojniji od Hrvata, ali je prevladala hrvatska vlast, hrvatski jezik, hrvatski običaji, hrvatska božanstva, hrvatsko pismo i hrvatska kultura. Na koncu je osnovana i hrvatska država, pod imenom Crvena Hrvatska. Sarmatski narodi bojama su označavali strane svijeta, pa je tako Crvena Hrvatska značilo Južna Hrvatska, u odnosu na sjevernu pradomovinu Bialochorwatiju ili Sjevernu Hrvatsku.

Ta hrvatska država protezala se od Jadranskog mora do rijeke Drine, imala je svoje vladare, banove i knezove, ali nije bila samostalna već je bila dio Franačke države. Titula ban došla je iz Avarskog jezika i običaja. Hrvati i Avari su jedini narodi koji imaju banove, a stara avarska riječ za područje pod upravom bana nije Banovina već Banat. Ipak, vrhovni hrvatski vladari su knezovi. Naši zapadni susjedi Romani nastojali su od samog dolaska Hrvata romanizirati Hrvate. Njihov cilj je bio da Hrvati prihvate rimsku vjeru, pišu rimskim pismom, govore rimskim jezikom i da jednog dana tako postanu Rimljani i izgube hrvatski identite. U vjeri i pismu su uspjeli, u ostalom nisu, Hrvati su sačuvali ime i jezik. Međutim, jako je važna činjenica da su tada u hrvatskom narodu nastale dvije frakcije, ili današnjim rječnikom rečeno dvije političke stranke, latinaši i glagoljaši. Glagoljaši su se protivili latinskom pismu, latinskoj vjeri i svemu latinskom. Postepeno su i oni prihvatili latinsku vjeru ali su se zalagali da se svete mise održavaju na hrvatskom jeziku, a ne na latinskom. Hrvatski knezovi igraju igru sjedenja na dvi stolice, grade crkve kako bi ugodili Rimu, ali ih grade na vrh brda kako bi ugodili narodu, koji je navikao štovat bogove na brdskim vrhovima. U vrijeme kneza Branimira, Hrvatska država se odvaja od Franačke i postaje samostalna.

U desetom stoljeću, knez Tomislav postaje kralj Tomislav, a Kneževina Hrvatska postaje Kraljevina Hrvatska. U Tomislavovo vrijeme kada je Hrvatska bila najjača, najjači je bio i pokret glagoljaša te su predvođeni biskupom Grgurom Ninskim umalo prevladali nad latinašima. Ipak, ništa. Konačno, u 11.stoljeću, kralj Dmitar Zvonimir nije imao djece a žena mu je bila Mađarica, te je nakon njegove smrti kruna hrvatskih kraljeva završila u Pešti. Nakon smrti Dmitra Zvonimira, Bosna i Hercegovina se prvi put teritorijalno odvaja od Hrvatske, i to iz razloga što ne prihvaća mađarsku krunu već želi svoje, domaće vladare. Hrvatsko plemstvo pristaje na zajedničku državu Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo s glavnim gradom u Pešti, dok Bosna postaje neovisna banovina, a Hercegovina neovisna kneževina. Nakon sklapanja personalne unije s Mađarima, kompletan glagoljaški pokret se seli u Bosnu i Hercegovinu i gotovo ga nestaje u Dalmaciji gdje je do tada bio najjači. Papa šalje dominikance u Bosnu kako bi širili latinsku liturgiju, ali dominikanci nemaju većeg uspjeha. Nakon toga šalje franjevce koji postižu značajno veći uspjeh i uspijevaju uvjeriti narod da napuste glagoljašku ili slavensku liturgiju, međutim ona je još uvijek u Bosni pa i u Hercegovini jako prisutna. Mađari od samog početka bosanske neovisnosti žele zavladati Bosnom i stalno Papi šalju pisma o tobožnjoj herezi u Bosni i kako bi oni to mogli riješiti. Znamenit je crkveni sabor na Bilinom Polju iz 1203.godine, kada papin izaslanik osobno dolazi iz Rima i pita okupljeno mnoštvo:
-Vjerujete li u Boga, Oca Svemogućega?
-Vjerujemo!
-Vjerujete li u Isusa Krista, sina Njegova?
-Vjerujemo!
-Vjerujete li u Duha Svetoga, Duha Božjega?
-Vjerujemo!
-Vjerujete li u Svetu Materu Crkvu, općinstvo svetih, oproštenje grijeha i život vječni?
-Vjerujemo!
Nakon toga, izaslanik obavještava Papu da nikakve hereze u Bosni ne nalazi.

Ipak, zbog stalnih sukoba i previranja s Papom, mnogi su stanovnici Bosne s dolaskom Turaka potpuno napustili kršćanstvo i prihvatili islam, iako ne treba bježati od istine da su Turci malu djecu otimali, obrezivali i odgajali u islamu, te najvećim dijelom na taj način širili islamsku vjeru. Nakon druge neuspjele opsade Beča, dio Turske vojske koja se povlačila prema Istanbulu ostao je živjeti u Bosni.

Pričati da smo mi današnji stanovnici Bosne i Hercegovine potomci autohtonih stanovnika je smiješno i nebulozno. Možda je čak u genima još uvijek najviše delmatskoga, daorskoga, japodskoga i ardijejskoga, ali su jezik i običaji hrvatski s primjesom turskog. Naravno, ne smijemo i ne možemo zaboraviti da zajedno s Turcima dolaze i Srbi kao turski janjičari, koje Turci nisu prisiljavali na promjenu vjere jer su Carigrad smatrali kao svoj a Rim kao najvećeg suparnika. Čak je upitno da li su i ti Daorsi, Delmati, Japodi i Ardijejci bili autohtoni, jer najnovija istraživanja pokazuju da su se čak i oni na ovaj prostor naselili, a da je prije njih ovdje živio narod kojem ne znamo ime, pa ga nazivamo Protoiliri ili Prediliri. Iako je Bosna od 1102. bila neovisna država, stanovnici Bosne su se uvijek izjašnjavali Hrvatima sve do kraja 2.svjetskog rata. Neki se tako izjašnjavaju i danas, ali ih je vrlo malo. Većina stanovnika Bosne se danas izjašnjava Bošnjacima i ne prihvaća činjenicu da su nastali iz hrvatske nacije već teži stvoriti tezu o autohtonosti.

Momak, bolestan si. mrsko mi da ti pišem odgovor, jer si toliko obolio da ti nema spasa.
To što ti pišeš, nema ni na poskoku.

[Masamune]

Proljev od teksta. Jedino što je tačno jeste dio u vezi genetičke strukture stanovništva na Balkanu.
To je jedan mix svega.

[carobnjak N]

čoek izmješao svašta nešto, tipični bućkuriš kad hoćeš navući sebi svega za tezu
jedino što je tačno, jeste da su ljudi u Bosni bili katolici ili preciznije - katolička hereza, sa povremenim vraćanjem i udaljavanjem od Vatikana.
O tome postoje materijalni dokazi,npr Fethija dzamija u Bihaću je katolička crkva, a i nije sultan dao adhanamu i ogrtač nikome do li franjevcima..
ali ta priča da je ovo bila hrvatska drzava je neznalačka jer jeste bila katolička ali to nije isto.
onda je i Slovenija - Hrvatska
tačno je jedino da mi kulturoliski vise pripadamo zapadu i bliskiji smo zbog toga sa Hr, nego sa Srbima, koji kulturolisku vezu sa nama imaju jedino preko Turaka.

[Masamune]

Hereza je zbog Bogumila, a Bogumili i Crkva Bosanska su više imali veze sa pravoslavljem nego sa katoličanstvom. Njihova vjera, tj. grupa je više bila neka pravoslavna sekta iako su odbacivali pravoslavlje, a isto tako i katoličanstvo. Hereza je bila podignuta zbog različitog tumačenja kršćanstva i dualističkog poimanja vjere.

[Krokodil Behko]

Ono najvažnije, sve i da je sve tačno, koji je cilj ovakvog tumačenja historije?
Cilj je dokazati katoličanstvo Bosne, jer ako njega dokažemo onda smo dokazali i hrvatstvo Bosne.

A zapravo, proletilo je 1000 godina historije i svih mogućih događaja, koji su napravili ovo što imamo danas.
Znači, ako mjerimo sadašnjost aršinima iz prošlosti, onda smo zapeli u vremenu i ne priznajemo da se tih 1000 godina historije, uopšte ikada i desilo i to je najblaže rečeno nonsens.

Zas bavljenje hisotrijom, potrebno je dobro snalaženje u vremenu i prostoru.
Uvažiti sve što se desilo i ispravno protumačiti, a ne samo odvaditi ono što paše.
Uvažiti i sve događaje, onako kako su se i odigrali.

Dalje, tu lik govori o hrvatstvu Bosne, a nikad nije dokazano ni hrvatstvo hrvatske



HRVOJE KLASIĆ

Mit o kralju Tomislavu
A mit je, po svemu što (ne)znamo, priča o Tomislavu kao prvom hrvatskom kralju. Naime, svi ugledni povjesničari koji se bave tim razdobljem hrvatske prošlosti slažu se da za tu priču ne postoje pouzdani dokazi. Kao ni za onu da je Tomislav 925. okrunjen na Duvanjskom polju. Iz ove potonje proizišao je i još jedan mit, onaj da je Duvno 1925. na tisućitu godišnjicu "krunidbe" promijenilo ime u Tomislavgrad. Jer, povijesne činjenice govore drugačije.

Grad je ime promijenio 1928. a povod je bilo rođenje princa Tomislava Karađorđevića. U veljači te godine delegacija Duvnjaka predvođena lokalnim franjevcem otišla je u Beograd zamoliti kralja Aleksandra Karađorđevića da se grad Duvno ubuduće nazove Tomislavgrad u počast princa Tomislava. I kralj je pristao.

Mit o posljednjem hrvatskom kralju
Mit je svakako i priča o Petru Svačiću kao posljednjem hrvatskom kralju koji je poginuo 1097. u bitci s Mađarima na Gvozdu zbog čega će ta planina kasnije promijeniti ime u Petrova gora. U ovom slučaju povjesničari nemaju dokaze da je Petar uopće bio kralj, da je Gvozd današnja Petrova gora, pa čak sumnjaju i u ispravnost njegova prezimena koje je po svemu sudeći glasilo Snačić, a ne Svačić.

Mit o Matiji Gupcu
Više ne znamo nego što znamo i o vođi Seljačke bune iz 1573. Matiji Gupcu. Za početak, znamo da se uopće nije zvao Matija nego (vjerojatno) Ambroz. Osim toga, po dostupnim podacima Gubec niti je bio organizator niti vođa seljaka, već je to bio Ilija Gregurić, a potpuno je izmišljena i priča o Gupčevu "krunjenju" usijanom krunom na Markovu trgu u Zagrebu.

S druge strane, dokumenti ukazuju da "zloglasni" velikaš Franjo Tahy ustvari uopće nije bio tako zloglasan kakvim ga se prikazuje, nego je zbog svog mađarskog podrijetla nekoliko stoljeća kasnije iskorišten kao personifikacija arhi-neprijatelja obespravljenog hrvatskog čovjeka. Kada je Tahy u pitanju, čak ne postoje ni dokumenti koji bi potvrdili da je on na bilo koji način sudjelovao u Seljačkoj buni, pa ni u poznatoj završnoj bitci koja se odigrala negdje kod Stubičkih Toplica.

Mitovi o Zrinskom i Frankopanu
Mitologija se, pa čak i mitomanija, može pronaći i u načinu obilježavanja najpoznatije urote u hrvatskoj povijesti. Prema Zakonu o blagdanima i spomendanima u Republici Hrvatskoj 30. travnja je proglašen Danom pogibije Zrinskog i Frankopana koji predstavljaju "simbole žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine". Prije svega, ova dvojica pripadnika najvišeg društvenog sloja bili su ponajprije aristokrati, s izraženim hrvatskim regionalnim, ali i ugarskim političkim identitetom.

Što se tiče žrtvovanja, ono se, kao i kod svih ostalih onodobnih moćnika i bogataša, svodilo na borbu za opstanak vlastite obitelji, obiteljskog bogatstva i utjecaja. A ne slobodu i pravdu hrvatskog naroda. I kako ističe prof. dr. Nataša Štefanec, trenutno jedna od najboljih poznavateljica tog razdoblja hrvatske povijesti, "njihova je smrt tumačena kao nedužna smrt za Hrvatsku, mada Zrinski tada nisu znali da ginu baš za Hrvatsku, posebno ne za Hrvatsku u današnjem smislu".

Zamislite da netko to napravi u Njemačkoj
Navedeni su samo neki od događaja i ličnosti iz hrvatske povijesti, koji unatoč nedostatku pouzdanih izvora ne izazivaju podjele i prijepore u društvu. Tomislavu, Petru Svačiću, Matiji Gupcu, Zrinskom i Frankopanu se i dalje dižu spomenici, po njima se nazivaju škole, kulturno-umjetnička društva, ulice i trgovi. A o svima njima zajedno ne znamo niti približno onoliko koliko o ustaškom logoru Jasenovac. Da, točan broj ubijenih nikada nećemo saznati i to iz više objektivnih razloga.

Prvi je taj da logorska uprava nije vodila preciznu evidenciju logoraša, posebno kada su u pitanju bili Romi koje se evidentiralo po broju vagona kojima su dovoženi. Drugi se odnosi na činjenicu da je dio leševa ubijenih logoraša istrunuo u zemlji, dio je iskopan i zapaljen kako bi se prikrili tragovi, dok je dio otplutao rijekom Savom. Međutim, unatoč nepostojanju točnog broja ubijenih sve ono što na temelju izvornih dokumenata kao i izjava logorskih zapovjednika i zatočenika znamo o Jasenovcu ne ostavlja baš nikakvog prostora za nedoumice o kakvom se mjestu radilo. I samim time nikakvog temelja da itko razuman ne pokaže isključivo iskreni pijetet prema svim tamošnjim žrtvama, ma koliko ih bilo.

Zamislite da netko u Njemačkoj Auschwitz nazove mitom zato što nikada nije utvrđen točan broj ljudi koji su tamo skončali život nego se navodi brojka od oko 1,1 milijun ubijenih. Naravno da ima i takvih, ali nisu poznati političari, povjesničari, intelektualci, novinari, voditelji, sportaši ili pjevači.

Odnosno, nisu sve ono što u Hrvatskoj jesu.

https://net.hr/danas/hrvatska/klasic-ff ... 92f9abb92d

[Black Stallion]

Elem, na stranu zezancija, povijest nije egzaktna znanost kao matematika, ali povijesne činjenice su ipak jasne. Problem je taj što povijesne činjenice nekome ne odgovaraju pa ih svatko onda pokušava iskriviti dokazujući nešto suprotno.

No sviđalo se nekome ili ne sviđalo, povijesne činjenice su slijedeće! Ne postoji u svijetu danas niti jedan narod koji je krvno ili genetski samo jednog plemena. Svi narodi današnjeg svijeta nastali su miješanjem mnogih starih ili drevnih povijesnih naroda. Navesti ću nekoliko primjera. Današnji Nijemci spoj su Germana, Alemana, Gota, Vizigota, Vandala, Burgunda itd. Današnji Talijani spoj su Romana, Latina, Etruščana, Sarda, Lombarda, Langobarda itd. Današnji Englezi spoj su Angla, Sasa, Brita, Pikta, Kelta itd. Tako je i s Hrvatima i oni nisu ni po čemu iznimka u svijetu. Današnji Hrvati spoj su Sarmata, Slavena, Huna, Avara, Kelta, Ilira, Romana, Vlaha itd. Kako je do toga došlo?

Sarmatsko pleme Hrvati izmiješalo je se sa Slavenima još u pradomovini Bialochorwatiji (Bijeloj Hrvatskoj, prostor današnje južne Poljske i zapadne Ukrajine). U to vrijeme, na prostoru od Jadranskog mora do rijeke Drine živjela su autohtona plemena: Delmati, Daorsi, Ardijejci, Histri, Japodi, Liburni, Skordisci itd. Rimljani su ih nazivali skupnim imenom Iliri, iako oni nisu bili jedan narod i nisu govorili istim jezikom, i nisu štovali iste bogove, i nisu imali iste običaje, i ratovali su jedni protiv drugih. Nakon sloma Ilirskog ustanka, na taj prostor od Jadrana do Drine naseljavaju se i Rimljani, a nakon pada Rimskog Carstva dolaze Kelti, Huni i Avari. U 7.stoljeću, na poziv Bizantskog cara Heraklija, Hrvati dolaze u rat protiv Avara i mnogi ostaju živjeti na tom području, a kroz idućih 300 godina sve više Hrvata iz Bialochorwatije dolazi na jug i postaju dominantni u odnose na ostale narode koji tu žive. Možda ih nije bilo više i možda su svi drugi bili brojniji od Hrvata, ali je prevladala hrvatska vlast, hrvatski jezik, hrvatski običaji, hrvatska božanstva, hrvatsko pismo i hrvatska kultura. Na koncu je osnovana i hrvatska država, pod imenom Crvena Hrvatska. Sarmatski narodi bojama su označavali strane svijeta, pa je tako Crvena Hrvatska značilo Južna Hrvatska, u odnosu na sjevernu pradomovinu Bialochorwatiju ili Sjevernu Hrvatsku.

Ta hrvatska država protezala se od Jadranskog mora do rijeke Drine, imala je svoje vladare, banove i knezove, ali nije bila samostalna već je bila dio Franačke države. Titula ban došla je iz Avarskog jezika i običaja. Hrvati i Avari su jedini narodi koji imaju banove, a stara avarska riječ za područje pod upravom bana nije Banovina već Banat. Ipak, vrhovni hrvatski vladari su knezovi. Naši zapadni susjedi Romani nastojali su od samog dolaska Hrvata romanizirati Hrvate. Njihov cilj je bio da Hrvati prihvate rimsku vjeru, pišu rimskim pismom, govore rimskim jezikom i da jednog dana tako postanu Rimljani i izgube hrvatski identite. U vjeri i pismu su uspjeli, u ostalom nisu, Hrvati su sačuvali ime i jezik. Međutim, jako je važna činjenica da su tada u hrvatskom narodu nastale dvije frakcije, ili današnjim rječnikom rečeno dvije političke stranke, latinaši i glagoljaši. Glagoljaši su se protivili latinskom pismu, latinskoj vjeri i svemu latinskom. Postepeno su i oni prihvatili latinsku vjeru ali su se zalagali da se svete mise održavaju na hrvatskom jeziku, a ne na latinskom. Hrvatski knezovi igraju igru sjedenja na dvi stolice, grade crkve kako bi ugodili Rimu, ali ih grade na vrh brda kako bi ugodili narodu, koji je navikao štovat bogove na brdskim vrhovima. U vrijeme kneza Branimira, Hrvatska država se odvaja od Franačke i postaje samostalna.

U desetom stoljeću, knez Tomislav postaje kralj Tomislav, a Kneževina Hrvatska postaje Kraljevina Hrvatska. U Tomislavovo vrijeme kada je Hrvatska bila najjača, najjači je bio i pokret glagoljaša te su predvođeni biskupom Grgurom Ninskim umalo prevladali nad latinašima. Ipak, ništa. Konačno, u 11.stoljeću, kralj Dmitar Zvonimir nije imao djece a žena mu je bila Mađarica, te je nakon njegove smrti kruna hrvatskih kraljeva završila u Pešti. Nakon smrti Dmitra Zvonimira, Bosna i Hercegovina se prvi put teritorijalno odvaja od Hrvatske, i to iz razloga što ne prihvaća mađarsku krunu već želi svoje, domaće vladare. Hrvatsko plemstvo pristaje na zajedničku državu Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo s glavnim gradom u Pešti, dok Bosna postaje neovisna banovina, a Hercegovina neovisna kneževina. Nakon sklapanja personalne unije s Mađarima, kompletan glagoljaški pokret se seli u Bosnu i Hercegovinu i gotovo ga nestaje u Dalmaciji gdje je do tada bio najjači. Papa šalje dominikance u Bosnu kako bi širili latinsku liturgiju, ali dominikanci nemaju većeg uspjeha. Nakon toga šalje franjevce koji postižu značajno veći uspjeh i uspijevaju uvjeriti narod da napuste glagoljašku ili slavensku liturgiju, međutim ona je još uvijek u Bosni pa i u Hercegovini jako prisutna. Mađari od samog početka bosanske neovisnosti žele zavladati Bosnom i stalno Papi šalju pisma o tobožnjoj herezi u Bosni i kako bi oni to mogli riješiti. Znamenit je crkveni sabor na Bilinom Polju iz 1203.godine, kada papin izaslanik osobno dolazi iz Rima i pita okupljeno mnoštvo:
-Vjerujete li u Boga, Oca Svemogućega?
-Vjerujemo!
-Vjerujete li u Isusa Krista, sina Njegova?
-Vjerujemo!
-Vjerujete li u Duha Svetoga, Duha Božjega?
-Vjerujemo!
-Vjerujete li u Svetu Materu Crkvu, općinstvo svetih, oproštenje grijeha i život vječni?
-Vjerujemo!
Nakon toga, izaslanik obavještava Papu da nikakve hereze u Bosni ne nalazi.

Ipak, zbog stalnih sukoba i previranja s Papom, mnogi su stanovnici Bosne s dolaskom Turaka potpuno napustili kršćanstvo i prihvatili islam, iako ne treba bježati od istine da su Turci malu djecu otimali, obrezivali i odgajali u islamu, te najvećim dijelom na taj način širili islamsku vjeru. Nakon druge neuspjele opsade Beča, dio Turske vojske koja se povlačila prema Istanbulu ostao je živjeti u Bosni.

Pričati da smo mi današnji stanovnici Bosne i Hercegovine potomci autohtonih stanovnika je smiješno i nebulozno. Možda je čak u genima još uvijek najviše delmatskoga, daorskoga, japodskoga i ardijejskoga, ali su jezik i običaji hrvatski s primjesom turskog. Naravno, ne smijemo i ne možemo zaboraviti da zajedno s Turcima dolaze i Srbi kao turski janjičari, koje Turci nisu prisiljavali na promjenu vjere jer su Carigrad smatrali kao svoj a Rim kao najvećeg suparnika. Čak je upitno da li su i ti Daorsi, Delmati, Japodi i Ardijejci bili autohtoni, jer najnovija istraživanja pokazuju da su se čak i oni na ovaj prostor naselili, a da je prije njih ovdje živio narod kojem ne znamo ime, pa ga nazivamo Protoiliri ili Prediliri. Iako je Bosna od 1102. bila neovisna država, stanovnici Bosne su se uvijek izjašnjavali Hrvatima sve do kraja 2.svjetskog rata. Neki se tako izjašnjavaju i danas, ali ih je vrlo malo. Većina stanovnika Bosne se danas izjašnjava Bošnjacima i ne prihvaća činjenicu da su nastali iz hrvatske nacije već teži stvoriti tezu o autohtonosti.

Momak, bolestan si. mrsko mi da ti pišem odgovor, jer si toliko obolio da ti nema spasa.
To što ti pišeš, nema ni na poskoku.

Malo kašljem ali sve drugo je ok. Daleko od toga da mi nema spasa. Ne znam što piše na poskoku ali znam da vlasnik tog portala radi za lovu i piše ono što mu određena politička struktura plati. Nije mu strano ni reketarenje, to jest ucjenjivanje pojedinih političara kada traži lovu kako ne bi nešto o njima objavio. Trenutno su mu najveći financijeri Srbi iako se predstavlja kao progresivno hrvatski portal. Ipak, zbog donacija koje dobiva, mislim da nikad ne piše ništa negativno o Dodigu niti o RS-u, ali ne znam pouzdano jer ne otvaram uopće taj portal. Ne otvaram uopće portale nikakve, čitam samo knjige i par stranica na net-u koje me zanimaju.

[Pasaga]

od cega onda kasljes ...
trebo bi imat dug zivot..

[Black Stallion]

Proljev od teksta. Jedino što je tačno jeste dio u vezi genetičke strukture stanovništva na Balkanu.
To je jedan mix svega.

Očekivao sam da će reakcije na moj post biti kako je to proljev od teksta, jer kao što rekoh u postu, današnji Bošnjaci ne žele prihvatiti povijesne činjenice o Bosni i Bosancima.

[Black Stallion]

od cega onda kasljes ...
trebo bi imat dug zivot..

Pripušio sinoć, ali dobra je bila fešta

[Pasaga]

od cega onda kasljes ...
trebo bi imat dug zivot..

Pripušio sinoć, ali dobra je bila fešta

kani se lakih droga
ovo o cemu pises,su teske droge
vodi zdrav zivot

[Black Stallion]

čoek izmješao svašta nešto, tipični bućkuriš kad hoćeš navući sebi svega za tezu
jedino što je tačno, jeste da su ljudi u Bosni bili katolici ili preciznije - katolička hereza, sa povremenim vraćanjem i udaljavanjem od Vatikana.
O tome postoje materijalni dokazi,npr Fethija dzamija u Bihaću je katolička crkva, a i nije sultan dao adhanamu i ogrtač nikome do li franjevcima..
ali ta priča da je ovo bila hrvatska drzava je neznalačka jer jeste bila katolička ali to nije isto.
onda je i Slovenija - Hrvatska
tačno je jedino da mi kulturoliski vise pripadamo zapadu i bliskiji smo zbog toga sa Hr, nego sa Srbima, koji kulturolisku vezu sa nama imaju jedino preko Turaka.

Ne možeš govoriti o Bihaću kada govoriš o srednjovjekovnoj Bosni jer Bihać tada nije bio dio Bosne već Hrvatske. Izvorno je Bosna bila mala hrvatska banovina uz tok rijeke Bosne, često nazivana i "zemljica Bosna." Kasnije se geografski proširila ali nikada do Bihaća. Bihać je postao dijelom Bosne tek u novom vijeku dolaskom Austro-Ugarske vlasti i provedbom austrijskog katastra.

Slovenija nije bila dio Hrvatske u ranom srednjem vijeku. Na prostoru današnje Slovenije je u to vrijeme postojala država Karantanija.