Bosanski forum

Slažete li se sa ovom konstatacijom?

Nekada davno u mojoj kući, živi nas sedmero. Svi sjedimo pred jednim TV ko indijanci oko totema. naravno da mi to iz ovog ugla izgleda kao kameno doba ali nekako smo bili prisniji medju sobom. sad je situacija takva da eto obezbjedjujem više priključaka na internet jer mi brat, snaha i bratići, svako svojim poslom moraju biti istovremeno na internetu.
Inače se kod nas u BiH porodične i rodbinske veze još uvijek poštuju i održavaju.
Vjerujem da je to ipak zbog toga što u bliskoj prošlosti pa djelimično i u sadašnjosti, nemamo komfor. Kako stambeni tako i tehnički. Internet je naša prečica u švapski sistem porodice a znamo kako to izgleda.

Mislite li da komfor obezbjedjuje lagodniji život porodici ili članovima porodice kao pojedincima?
Znači li to da čemo biti u stanju da branimo komfor po cijenu neke prisnosti sa porodicom ili bar nekom rodbinom?
Koliko je komfor vama bitan i kakvi su vaši primjeri/stavovi?

Lijepi rahatluk kad si sam. Meni se nikako ne svidja ta zajednica
Smatram da svak ima neke svoje navike, tabijate a u zajednici se uvijek jedna strana prilagodjava. Kuca je mjesto gdje odmaras, punis baterije i kad jos u njoj nisi slobodan e onda ga j.
U zajednicama rijetko da sve fercera onako kako bi trebalo.
Dok smo pravili kucu (6 mjeseci) bili smo malo kod muzevih, malo kod mojih. Dusu bih ogrijesila kad bih rekla da me nisu pazili ali svoja kucica svoja slobodica.

KOliko god meni bilo lijepo kod kuce i sa mojima, u ovih posljednjih 5 godina sam jako navikla biti sama...
Ne dam svog rahatluka nikome!

Voljela bih da imam veliku familiju, da sam mogla rodila bih petero djece. Moj muz nazalost nije htio vise djece. Nikad za posljednjih 20 godina nije mi prosao ni jedan jedini dan a da se ne sjetim rahmetli nenine kuce i ljeta u njoj. Bilo nas je dvanaestero unucadi i skoro uvjek smo bili tamo. A sada neke od njih nisam vidjela 23 godine. Tek kad covjek izgubi roditelje a ostalii odu svak na svoju stranu shvati neke stvari.

ja nekad ne mogu ni sebe same....

Ne volim zivjeti u zajednici jer tada nemam slobode koju zelim
Svako sebi neka ide a ako zatreba neka pomoc ja cu pomoci ako budem mogao

Ja ne znam kako ste došli do zaključka da je riječ o zajednici. Muž, žena i djeca to nije zajednica nego porodica. O tome govorim.

Pa valjda se misli kada djeca odrastu.......
A sta ja da radim u kuci moga oca sa dvoje djece i zenom?
Naravno, zelio sam svoj dom i vecu komociju i slobodu

Krokodil Behko wrote:Ja ne znam kako ste došli do zaključka da je riječ o zajednici. Muž, žena i djeca to nije zajednica nego porodica. O tome govorim.

Dobro,naglasi malo o čemu govoriš,obzirom da si pomenuo sedmočlano domaćinstvo,nekako se nameće zakljucak o zajednistvu....ko danas ima petoro djece?
Mozda nisam u najboljem raspolozenju,pa da se ja i ti nebi sta jos zakavgali(nije nam neobicno,ni novo,ali svejedno ),samo ću reći ovo:hoću da u gaćama navečer mogu izići u zahod.....i bez njih ako mi je tako ćeif.....

Jeste nakvi muhanati.

Ruana wrote:Jeste nakvi muhanati.

..
..i jesu vala....
svi bi se baskarili u haljinicama,gacicama...u punoj kuci celjadi...
i da budu uvjek pristupacne....

Ruana wrote:Voljela bih da imam veliku familiju, da sam mogla rodila bih petero djece. Moj muz nazalost nije htio vise djece. Nikad za posljednjih 20 godina nije mi prosao ni jedan jedini dan a da se ne sjetim rahmetli nenine kuce i ljeta u njoj. Bilo nas je dvanaestero unucadi i skoro uvjek smo bili tamo. A sada neke od njih nisam vidjela 23 godine. Tek kad covjek izgubi roditelje a ostalii odu svak na svoju stranu shvati neke stvari.

isti sam,volio bih veliku familiju,tako sam odrasto,kuca je cesto bila puna jer je oceva mati(nena) zivjela sa nama pa bi svi dolazili kod nas u goste:4 tetke,2 amidze i naravno svi njihovi i plus jos 3 tetke sa mamine starne i 4 dajdze i njihovi svi...ma meni je to ok...jebes kucu u koju niko ne ulazi...zapalit je treba..
na´ravno da nocu zelim mir i svoju sobu i kupatilo,ali to danas nije problem imat..

Pasaga wrote:

Ruana wrote:Jeste nakvi muhanati.

..
..i jesu vala....
svi bi se baskarili u haljinicama,gacicama...u punoj kuci celjadi...
i da budu uvjek pristupacne....

Pa kako se setaju, kad djeca porastu, gdje cu setat gola po kuci a sinu 16 godina.

camargue wrote:

Ruana wrote:Voljela bih da imam veliku familiju, da sam mogla rodila bih petero djece. Moj muz nazalost nije htio vise djece. Nikad za posljednjih 20 godina nije mi prosao ni jedan jedini dan a da se ne sjetim rahmetli nenine kuce i ljeta u njoj. Bilo nas je dvanaestero unucadi i skoro uvjek smo bili tamo. A sada neke od njih nisam vidjela 23 godine. Tek kad covjek izgubi roditelje a ostalii odu svak na svoju stranu shvati neke stvari.

isti sam,volio bih veliku familiju,tako sam odrasto,kuca je cesto bila puna jer je oceva mati(nena) zivjela sa nama pa bi svi dolazili kod nas u goste:4 tetke,2 amidze i naravno svi njihovi i plus jos 3 tetke sa mamine starne i 4 dajdze i njihovi svi...ma meni je to ok...jebes kucu u koju niko ne ulazi...zapalit je treba..
na´ravno da nocu zelim mir i svoju sobu i kupatilo,ali to danas nije problem imat..

Eh da mi je samo pet dana onog zivota.

Ruana wrote:

camargue wrote:

Ruana wrote:Voljela bih da imam veliku familiju, da sam mogla rodila bih petero djece. Moj muz nazalost nije htio vise djece. Nikad za posljednjih 20 godina nije mi prosao ni jedan jedini dan a da se ne sjetim rahmetli nenine kuce i ljeta u njoj. Bilo nas je dvanaestero unucadi i skoro uvjek smo bili tamo. A sada neke od njih nisam vidjela 23 godine. Tek kad covjek izgubi roditelje a ostalii odu svak na svoju stranu shvati neke stvari.

isti sam,volio bih veliku familiju,tako sam odrasto,kuca je cesto bila puna jer je oceva mati(nena) zivjela sa nama pa bi svi dolazili kod nas u goste:4 tetke,2 amidze i naravno svi njihovi i plus jos 3 tetke sa mamine starne i 4 dajdze i njihovi svi...ma meni je to ok...jebes kucu u koju niko ne ulazi...zapalit je treba..
na´ravno da nocu zelim mir i svoju sobu i kupatilo,ali to danas nije problem imat..

Eh da mi je samo pet dana onog zivota.

isto to kazem,nikad nisam sretniji bio...kad bih mogo vratit-vratio bih ta vremena...niko se od familije nije ni s kim svadjo ni zbog cega takoreci,uvijek bila harmonija neka,bilo se zadovoljno s onim sto se imalo i niko nije bio pohlepan da trci po svaku cijenu da trazi vise..

nena umrla sasvim normalna i sve je znala...a ovi danasnji starci kao i u buducnosti vecina su demenc-alchajmer itd...sve otislo kvragu...a najvecim dijelom zbog te sebicnosti i egoizma i netolerancije...sto dovodi automatski do psihicke samoce..

kontradiktornosti mali milion... na drugoj temi popujete kako se niko ne smije mjesati u vaze zivote,a ovdje bi da zivite sa mnogobrojnom porodicom?

kad volite onda pravite djecu, ne dajte im da idu od vas nego neka i snahe i zetove dovode... dovedite i svoje roditelje da zive tu, s vama...

nemojte me pogresno razumjeti,ali jedno zelite drugo radite-a vecina zelja se vrlo lako moze i ostvariti...kad zelite-to i napravite...

Julia-Klara wrote:kontradiktornosti mali milion... na drugoj temi popujete kako se niko ne smije mjesati u vaze zivote,a ovdje bi da zivite sa mnogobrojnom porodicom?

kad volite onda pravite djecu, ne dajte im da idu od vas nego neka i snahe i zetove dovode... dovedite i svoje roditelje da zive tu, s vama...

nemojte me pogresno razumjeti,ali jedno zelite drugo radite-a vecina zelja se vrlo lako moze i ostvariti...kad zelite-to i napravite...

Pa naravno, da se niko ne moze i ne treba mijesati u moj zivot, ali to ne znaci da ne treba da imam i zelim puno djece.
Jos su mali ali su uvjek dobro dosli i kad odrastu i kad se ozene. Mozes zivjeti u zajednici a da ti se niko u zivot ne mijesa. Moja rodica zivi sa svekrvom, zena joj se nikad nije umjesala ni usto, bila sam prisutna kad ona nesto sa muzem diskutuje i nesto su se zbog djece svadjali, zena suti ko zalivena, a poslje sina naribala.
Ne mogu zeljeti da moji roditelji zive sa mnom, kad ih nemam, svekrva nece ni sakim, zvali smo je milion puta, ona nece.

Da se ja uozbiljim,danas oblačno pa nisam dobra .....dakleN......ko voli punu kuću,dabogda i imao,svakome neka se zelje ispune,zelim od
Ko zeli biti sam,i to moze.....ko zeli u dvoje,i to naravno moze........danas su razne mogucnosti u opticaju i ne trebamo jedni drugima govoriti sta je bolje,mozemo samo reci sta je nama licno bolje......

zavisi sve od same familije koliko se vole, postuju i ostalo. svako treba imati svoj neki prostor gdje se moze povuci kad mu zatreba. kod nas je jos uvijek sve isto kad smo skupa. druzimo se prilicno dosta. duraju se i neke stvari na tv-u koje nama djeci i nisu bas po volji

ali isto tako se znamo povuci u svoje sobe (da li u istu ili svako u svoju) kad nam dosadi. a nije ni rijedak slucaj da nas roditelji obidju kad smo duze vremena odsutni (iz primace sobe).

meni jako godi kad smo svi skupa. nikad necu zaboraviti nasa okupljanja unucadi kod majke i nas sastanak prije par godina.

kamo srece da se mozemo cesce sastati kao nekad....

Kada sam bila dijete uvijek sam željela da je kuća puna, bilo mi je žao što ne živimo s dedom, nenom, adžom, strinom, njihovom djecom..
Kada sam malo odrasla, shvatila sam vrijednost te slobode za koju su se mama i tata borili i zašto smo izgradili sebi sprat..
da mogu izaći u gaćicama iz sobe do wc-a, naravno kada tata nije kod kuće, da mogu biti u pidžami do nekih doba ako mi se prohtije taj dan, jer bi me i to bilo sramota pred dedom i nenom i još mnogo drugih stvari.
Isto tako kada se udam, ne bih voljela živjeti s njegovim roditeljima..
Ne slažem se da je manje familijarnosti, mi odemo kod nene i dede kad god poželimo, skupe se unučad i kod druge nene, i opet nam lijepo, a poslije sijela svak svojoj kući.