Bosanski forum

Koliko ste puta gorili u vatri osvete?

Koliko ste se puta zakleli da će onaj koji vas je povrijedio biti izrešetan iz mitraljeza a zatim posut benzinom i spaljen? Ili možda sjekirom? Možda nešto sofisticiranije? Raketa? Ili nešto egzotično? Katana? Šurikeni? I katana i šurikeni?

Kung fu??

Šta vas je spriječilo u vašem "pravednom" naumu? Strah? Ili vas je posavjetovao neki dosadni gandijevac? Možda jehovin svjedok?
U medjuvremenu ste se zaljubili pa zaboravili na sve to?

I tako dodjoh do zaključka da je osveta zapravo, neka vrsta strasti.
Šta vi mislite? Strast iz osjećaja povrijedjenosti ili možda u nama reagira neki osjećaj ugroženosti?
Jeste li inače osvetoljubivi? Možete li se suzdržati od te strasti ili se prepustite tome, bar neko vrijeme. Bar u mašti ili naumu? Šta prevagne pa se suzdržimo i koje su to situacije. Vjerujem da je to sve različito od situacije do situacije i od čovjeka do čovjeka.

Neke ljude treba naučiti pameti da ne bi i nekim drugim učinili isto što i nama ako nas povrijede na neki način. Ali u principu nisam osvetoljubiv.. Mislim da nije ljudski biti opterećen pitanjem osvete po svaku cijenu bez obzira na to kuda bi nas to odvelo. Jednostavno nije ljudski ići na to da se zbog ličnog suda pa makar bio i opravdan nekome nanese šteta, fizicka bol ili smrt. Treba ga razgolititi da ga svi vide i da svi znaju kako je to odvratno učiniti nekom čovjeku nešto loše..i to namjerno.

Nisam osvjetoljubiva, i nikad se nikome nisam osvetila...Ni za sta, a mozda sam trebala.
Ja sebe u takvim situacijama dizem iznad tih osjecaja, i osveta mi je samo dokaz da nisam nista bolja od onih koji me povrijede.
Nekako mi je draze sve sto im se kasnije desava gledati sa strane, mozda uz osmijeh i komentar tipa "aha"...
Vjerujem da svako dobije kako je zasluzio, u svemu. Karma. Sad ili za 20 godina svejedno je.

Kazu da je osveta prvi znak slabosti ali ponekad ne mozes bez onoga " eh evo ti sad" ili "neka neka tako ti i treba"
Nisam zlopamtilo ni osvetoljubiva, ali sam se jednom u zivotu posteno osvetila i nije mi zao.

U trenutcima bijesa, pomislim na sve moguce nacine osvete... ali nikada, bas nikada nisam ucinila nesto nazao osobi koja me povrijedila (a i nije ih bilo Bog zna koliko). Prvo sto mi padne na pamet je neko o'zgora vidi sve, pa neka bude svakom po zasluzi.

ja nisam vernik, al verujem u ravnotezu u svemiru, da li se to na nasem jeziku isto tako kaze?
Znaci, svako ko je (meni) ucinio nesto nazao, vratice mu se

Ne znam koliko je osveta znak slabosti, nekim ljudima jednostavno za odredjene stvari ne treba preci tek tako.
U principu ljude kojima bih se mozda trebala osvetiti za nesto uglavnom prekrizim. Ali sam jednom tako strpljivo sacekala priliku zvanu "mojih pet minuta" i sa takvim apetitom osvetila i opet bih, ne zato sto sam slaba na tu osobu vec zato sto je prezirem iz dna duse.

Nisam osvetoljubiva,pa čak ni malo!
Vodim se onom tezom "Sve se vraća,sve se plaća!"

Ne vodim se tezama sve se vraća sve se plaća,ispraviće to svemir jednom,i tako to.......nebitne ignorišem,bezobrazne odjebem,skrešem sve u facu,vratim milo za drago,i zlopamtilo sam...........dala bih krvi,ali bih je i uzela ako me izigras.......iz svoje kože ne mogu........srecom nema puno onih kojima treba vracati......

Nisam nikad imala razlog/potrebu da se svetim. Niko mi nije nešto zaista ružno učinio, tako da ne znam kako bih postupila.

Krokodil Behko wrote:Koliko ste puta gorili u vatri osvete?

Koliko ste se puta zakleli da će onaj koji vas je povrijedio biti izrešetan iz mitraljeza a zatim posut benzinom i spaljen? Ili možda sjekirom? Možda nešto sofisticiranije? Raketa? Ili nešto egzotično? Katana? Šurikeni? I katana i šurikeni?

Kung fu??

Šta vas je spriječilo u vašem "pravednom" naumu? Strah? Ili vas je posavjetovao neki dosadni gandijevac? Možda jehovin svjedok?
U medjuvremenu ste se zaljubili pa zaboravili na sve to?

I tako dodjoh do zaključka da je osveta zapravo, neka vrsta strasti.
Šta vi mislite? Strast iz osjećaja povrijedjenosti ili možda u nama reagira neki osjećaj ugroženosti?
Jeste li inače osvetoljubivi? Možete li se suzdržati od te strasti ili se prepustite tome, bar neko vrijeme. Bar u mašti ili naumu? Šta prevagne pa se suzdržimo i koje su to situacije. Vjerujem da je to sve različito od situacije do situacije i od čovjeka do čovjeka.

Neke ljude treba naučiti pameti da ne bi i nekim drugim učinili isto što i nama ako nas povrijede na neki način. Ali u principu nisam osvetoljubiv.. Mislim da nije ljudski biti opterećen pitanjem osvete po svaku cijenu bez obzira na to kuda bi nas to odvelo. Jednostavno nije ljudski ići na to da se zbog ličnog suda pa makar bio i opravdan nekome nanese šteta, fizicka bol ili smrt. Treba ga razgolititi da ga svi vide i da svi znaju kako je to odvratno učiniti nekom čovjeku nešto loše..i to namjerno.

nije me nista sprijecilo

Zagorka wrote:Ne vodim se tezama sve se vraća sve se plaća,ispraviće to svemir jednom,i tako to.......nebitne ignorišem,bezobrazne odjebem,skrešem sve u facu,vratim milo za drago,i zlopamtilo sam...........dala bih krvi,ali bih je i uzela ako me izigras.......iz svoje kože ne mogu........srecom nema puno onih kojima treba vracati......

ista sam

nikad ništa ne zaboravljam ali uvjek praštam,nisam sklon osvetama.

ako se kad dogodi da se nađem u situaciji da mora bit oko za oko,ako dođe do situacije da neka
osoba napravi nešto stvarno loše što zahtjeva osvetu onda hoću,jer mi ponos,sujeta nalaže da
opravdam nepravdu.
ali sitnice i nebitne stvari,ko se osvećuje za svaku sitnicu,sa otim nešto nevalja.

oko za oko pasta za zube

Nikada se nikome nisam osvetila za nešto,ne volim to

Provoditi vrijeme smisljajuci kako se nekome osvetiti? Ne pada mi na pamet, imam pametnija posla.

Ruana wrote:Nisam zlopamtilo ni osvetoljubiva, ali sam se jednom u zivotu posteno osvetila i nije mi zao.

Pa kao to sada? Nisi...jesi...Ustvari???

Nela wrote:oko za oko pasta za zube

ne brijem na te starozavjetne osvetluke mojsijevog petoknjižja, više nekako praštanje i ljubav aktivno prakticiram.
naravno, vjerujem da postoji i potreba za osvetom, koju srećom nisam iskusila, a koju itekako sprovela bih u djelo, da netko naškodi životu nekog mog. ovo što meni, do sad, učinjeno je...tragedijom ne doživljavam, pa sam još uvijek u flower power raspoloženju

Balgolise nama na slobodarskom bosanskom ovom.
Niko amabas ovde... osveto(za)ljubiv nije.
Uh kakose ja samo svetim.... ma dlake otpadaju.

Osveta je gadna.
Nisam se nikome osvetila na ruzan nacin. Ja to napravim na fin nacin. Znam koje su mi kolegice zavidne. Ja tralalicem kak nista necu raditi za ukrasavanje skole ni za priredbu. Kazem da me boli k....
Vidim da im bude drago, a onda im na tenane "vadim mast"....pocnem pricati pomalo sta pripremam...
Znam biti lopurda svoje vrste..
Ne vjerujem da svemir pravi ravnotezu, ali osveta nije nikad nista rijesila.
Razmisljanje o osveti izjeda covjeka...
Neke stvari ne zaboravljam, ali ne postoji nesto da nekome nisam oprostila.
Dozivjela sam osvetu na svojoj kozi...susjed nam se pokusao osvetiti, ali dobro je zavrsilo..
Moj brat se najrije osvetio njegovom ocu..strasno je to...kasno je razmisljati kad se zlo dogodi
Zapravo ne znam je li zavrsilo. Ponekad se malo bojim da ce se opet jednom pokusati osvetiti.
Ako pokusa drugi put...onda ce i uspjeti.
To ne bi bilo dobro ni za njega...pogotovo sada kad ima viseclanu obitelj
Sinoc sam slusala majku djecaka koji se baci s 8. sprata i sta su mu psihopati radili..
Nisam sigurna da bih ostala mirna i ne pomisljala na osvetu...imam dojam da bi ih sravnila sa zemljom

Ne mislim da se sve vraca i placa...jer kako onda obasniti patnju neduznih...
Ipak poznajem neke koji su mi naudili, a gadno im se vratilo..mislim da im to nije zbog mene

Nisam osvjetoljubiv. Mada znam da zvučim verbalno osvetoljubivo u afektu.