Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

[Barba]

Pa To Je Krasno


Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je siječanj, ili januar?
Ne sjećam se više.
Pozvan u tuđi stan
sjedim u njezinoj sobi bez svjetla,
ona u opasnoj dobi,
a ja poput pijetla,
pričam joj pjesme.

Ona se divila:
bedrima, dojkama, kukovima...
Svim svojim sokovima,
ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
I jedino što je znala reći:
- Pa to je krasno.

I meni je sve bilo jasno.
I užasno. I strašno. I žao.

I sva bih blaga dao
da mi se vrate riječi
što sam joj reko,
ali bilo je već kasno.

Ona je ležala pored kamina,
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina
plakala je.

I ne hoteći, griješila je
milujući jastuk,
misleći pritom da sam vuk
koji će skočiti,
a ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek nešto popiti.

I sjedio sam potpuno miran.
Dosada je glodala tišinu.
Vatra se jarcala u kaminu...
A ona je pričala o svojoj mački,
i o ludnici u diskiću,
i o nekom crnom mladiću
koji ima kola i deset milijuna na knjižici...

I meni je sad stvarno
sve bilo jasno,
i rekao sam djevojčici:
- Pa to je krasno.
To je, zaista, krasno.

I otišao sam padajući
sa snijegom po ulici.

A to je, zaista, krasno!


Kišević

[Maksuz svratila]

[uvijek_kontra]

[dadojović]

Ne čudi što se tebi svidjela.

Za sebe kaže: In sem že od nekdaj ljubiteljica kužkov. Doma imam trenutno 3.

[uvijek_kontra]

Tako je.

[Heidi]

Izreke pakla

(izbor)

Vozi svoju zapregu i svoj plug preko kostiju mrtvih.
Put pretjeranosti vodi u zamak mudrosti.
Oprezna pamet je bogata, ružna, stara djevojka kojoj se udvara Nemoć.
Onaj ko priželjkuje a ne čini, hrani kugu.
Presječeni crv prašta plugu.
Utopi u rijeku onoga koji voli vodu.
Luda ne vidi isto drvo koje vidi mudrac.
Čije lice ne zrači svjetlošću, nikada neće postati zvijezda.
Vječnost je zaljubljena u proizvode vremena.
Zaposlena pčela nema vremena za tugu.
Nijedna ptica ne leti suviše visoko ako leti sopstvenim krilima.
Mrtvo tijlo ne sveti svoje rane.
Najuzvišeniji čin je staviti nekog drugog ispred sebe.
Kad bi luda bila uporna u svojoj ludosti, postala bi mudra.
Tamnice se grade opekama Zakona, javne kuće opekama religije.
Golotinja žene je božje djelo.
Pretjerana tuga se smije, pretjerana radost plače.
Lisica kune klopku, ne samu sebe.
Radost te ostavlja da stojiš na mjestu, nesreća vodi dalje.
Što je danas dokazano, bilo je nekad samo zamišljeno.
Jedna misao ispunjava beskraj.
Budi uvijek spreman da kažeš šta misliš, nitkovi će te izbjegavati.
Orao nikad nije izgubio tako mnogo vremena, kao kad je htio da uči od gavrana.
Tigrovi bijesa mudriji su od konja pouke.
Očekuj otrov iz stajaće vode.
Nikada ne znate šta je dosta, dok ne znate šta je suviše.
Slušaj prijekor budale! To je kraljevska pohvala.
Ako drugi nisu bili ludi, mi treba da budemo.

Blake

[mentalist]

[mentalist]

[lejlamo]

Ne kradi mi međuvreme
ako već ne osećaš svoje.
Postaću hladan i promeniću se,
ali kad-tad ću eksplodirati.
Ko će da sakuplja parčiće? Ti?
Pa ti ne možeš da me skupiš ni sastavljenog.

Ne kradi mi međuvreme.
Ono nije naše.
Ono je moje.
I nije između nas.
Ono je između mene i mene.

[uvijek_kontra]

Zarezal stroj bo v tvoje strmine,
porušil mir stoletne tišine

Strmo, bahato stoji gora Oljka,
spokoj, zavetje daje živalim in ljudem,
že stoletja kljubuje silam narave,
bo zdaj pred stroji...... klonila ne vem.

Še vedno ponosno gleda na Paško dolino,
obronke Dobrovelj, strme Sav. kamniške Alpe
Zdaj temu raju nevarnost preti,
prodali so te za vrečo denarja, smeti.

Vsakemu senco, počitek ponujaš,
naj si bo človek domač ali tuj,
tiho ubrano prepevajo v tvojih krošnjah ptice,
nisi še slišale za uro, hudo uro resnice.

Pregnali boste nedolžen rod nov,
starca zgarane žuljave roke,
skrušen od dela, starosti v dom svoj več ne sme,
jaz pa razmišljam, kam ? naj grem zdaj domov.

Življenje ni kot bi padel list z drevesa,
tudi ne kot obljubljate za vse nebesa,
boste res za kruto usodo majhnih ljudi,
vas nato silijo mogočni velenjski lobiji,
vas nič ni sram in ne peče vest za malo cvenka

ministrica ALENKA

M. T.



MOJ TATA

O trenutnoj problematiki nase (i susjednih) opstine, gradjenja brze ceste/autoputa. Rusenje 43 kuca, vise od 150 ljudi ostace bez doma svog. Druga opcija, rusenje 6! objekata, od toga samo tri kuce, 200 milja jeftinija trasa.. ali politika nece ni da cuje.

[Heidi]

Cita se nekako lijepo, iako ne razumijem dosta.
Kad bih se mogla koncentrirati I izvlaciti iz fioka slovenski jezik, gdje mozda u nekom djelicu mozga zapao ali bojim se da bih mogla ostati do januara ovdje.

Razumijem li dobro, to je pisao tvoj tata? Ministrica?

Kako ce ljudi ostati bez doma, valjda dobiju stanove u zamjenu od drzave?

[uvijek_kontra]

Moj tata, da.
Ministrici koja je obecala pomoc, licno, ovdje kad je bila, a kad je trebalo prva digla ruku za rusenje.

Potrudicu se ovih dana da ti prevedem bar nesto.

[Chloe]

Moj tata, da.
Ministrici koja je obecala pomoc, a kad je trebalo prva digla ruku za rusenje.

Potrudicu se ovih dana da ti prevedem bar nesto.

To sam te i ja htjela zamoliti ...

[uvijek_kontra]

Dobit ce pare za kuce, ali to su vecinom stariji ljudi kojima je ova zemlja sve. Ne postoje pare da zamjene dom. A ima i novih kuca za koje su dobili dozvolu prije 3 godine, zasto? Da bi ih sad rusili.

Sve je to korupcija, nismo ni prvi ni zadnji ALI po koju cijenu. Kad sruse sve, sravnaju sa zemljom pa skontaju na kakvoj zemlji cestu prave. Nema onda nazad.

Chloe, budem. Cim budem sjela za komp.


Hvala vam

[arzuhal]

Bosih nogu kroz šapat dimnjaka
Propela se zora iznad praznih kreveta
Pretvorila oblake u zlatne kočije

Izgubimo imena, sjene, govore,
potrošimo se kao glavne uloge...

Kada neprijatelj utone u san
pomješajmo granice sa našim usnama
poljubi mi oči su nam kao pustinje
jer bez ijedne riječi sve razumijem

Napuni me pričom, zvona spavaju
s tisuću začina i laži nestaju
u pobjedi bi mogli sve izgubiti
ujutro te neću više ni prepoznati...

Pustinje, Laufer

[Nora Ibsenova]

PISI MI NA ZELENU ADRESU LJETA


Pisi mi na zelenu adresu ljeta
Poljupci koje mi saljes neka bude posljednje vecernje novosti.
Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.
Jutros su opet pisali nesto povodom moje
najnovije zbirke...
O uticajima ponovo izmislili su citave price.
Najveci uticaj na mene izvrsila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su precutali, jer, zaboga, koga se to tice.
Koga se tice to sto si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajuci, obidjoh uzduz i popreko.
Tvoje ime nije uslo ni u jedan leksikon.
Nema te ni u jednoj enciklopediji,
ni u jednom "Ko je ko"
Ali za mene ti si SVE, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijece u vazi.
Tvoje oci su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.

[Nora Ibsenova]

E jeboga glava više

[medvjed23]

i meni je unakazila bukovskog

[arzuhal]

Kad ste bešćutni ignoranti spram estetike hanijeve raške glave

[Lanci]