Partizani/NOB - istina i mit?

[Ommadawn]

volio bih vas vratiti u neku alternativnu prošlost bez Tita, sa Dražom na čelu da "dočekate" kraj 2. sr. i poljubite kralju krunu.

I Tito smaknuo Dražu zbog zločina?
Ti vjeruješ u to?

[Pasaga]

ma stas,covjek je vjerovatno premlad....
opet,cjenim volju da kaze nesto pozitivno

A to sto sam ja premlad ne znaci da ne gledam objektivno

haj ne-se-ri ....

[storm]

volio bih vas vratiti u neku alternativnu prošlost bez Tita, sa Dražom na čelu da "dočekate" kraj 2. sr. i poljubite kralju krunu.

Pa nitko normalan ne bi trebao sporiti antifasisticku borbu... Jednako ni borbu armije bih sa vodstvom u danim uvjetima...
Problematično je što su nakon toga uradili sa tim, tj nisu...
Btw -đeneral i kralj nisu bili realna opcija nakon svega.
A o djelovanju nakon 1945, na nekoj drugoj temi... Coming soon.

[Pasaga]

volio bih vas vratiti u neku alternativnu prošlost bez Tita, sa Dražom na čelu da "dočekate" kraj 2. sr. i poljubite kralju krunu.

Pa nitko normalan ne bi trebao sporiti antifasisticku borbu... Jednako ni borbu armije bih sa vodstvom u danim uvjetima...
Problematično je što su nakon toga uradili sa tim, tj nisu...
Btw -đeneral i kralj nisu bili realna opcija nakon svega.
A o djelovanju nakon 1945, na nekoj drugoj temi... Coming soon.

Kralj je bio spreman.
Vratio se z Grcke za Englesku,jOPET...
..propalo ustolicenje ....
A Englezi pravili Yu...
stoli njemu nedadose .....
koja je tu caka ....

[storm]

Pa nitko normalan ne bi trebao sporiti antifasisticku borbu... Jednako ni borbu armije bih sa vodstvom u danim uvjetima...
Problematično je što su nakon toga uradili sa tim, tj nisu...
Btw -đeneral i kralj nisu bili realna opcija nakon svega.
A o djelovanju nakon 1945, na nekoj drugoj temi... Coming soon.

Kralj je bio spreman.
Vratio se z Grcke za Englesku,jOPET...
..propalo ustolicenje ....
A Englezi pravili Yu...
stoli njemu nedadose .....
koja je tu caka ....

Kažem, nakon svega...
Imamo paradoks, da su u kritičnim godinama NOB 1941-1943 najmanji doprinos dali kasnije najveći jugosloveni - srbi! Što I ne čudi, njihovo viđenje juge je velika srbija light...
Najaktivniji je bio pokret u hr i bih.

[Ommadawn]

No kao što rekoh nije tema Tito ni SFRJ.

A na temu
Ukoliko niste, pogledajte (ima ga na Youtube) dokumentarac Pad Krajine.

[Pasaga]

No kao što rekoh nije tema Tito ni SFRJ.

A na temu
Ukoliko niste, pogledajte (ima ga na Youtube) dokumentarac Pad Krajine.

..jbga...prica odvede...
taj rat u BH,je finis onog rata,dobro znano
sve te greske,iz onog rata,BH je trebala fakturirat...
preko cijih vratova.... vidjelo se ....

[Ommadawn]

Najveća Titova greška je što narodu u BiH nije dao ime nacije Bosanci/Hercegovci nego Srbi/Hrvati/neopredjeljeni pa onda Srbi/Hrvati/Muslimani. I rezultat toga imamo danas Bosnu i Hercegovinu takva kakva jeste. Čim je počela politički da jača za vrijeme SFRJ - vrlo brzo su je ukinuli.

[Laser]

Prekasno Omma, Broz je zatekao šta je zatekao.

[Ommadawn]

Prekasno Omma, Broz je zatekao šta je zatekao.

Da ali Broz je imao toliku moć da to promijeni. Ipak to što je zatekao nije baš bilo tako dugo i duboko ukorijenjeno.

[Laser]

Čak je i u doba Benjamina Kallaya bilo kasno.

Susjedi su završili proces srbizacije i hrvatizacije i prije dolaska Austrije.

Najveći Brozov domet u top pravcu je bilo brisanje Neopredjeljenih, a knjiženje Muslimana. Pretenciozno je pomisliti da je Broz bio toliko moćan da bi pobrisao srpstvo i hrvatstvo u Bosni i nakalemio Bosanstvo.

[Ommadawn]

Čak je i u doba Benjamina Kallaya bilo kasno.

Susjedi su završili proces srbizacije i hrvatizacije i prije dolaska Austrije.

Najveći Brozov domet u top pravcu je bilo brisanje Neopredjeljenih, a knjiženje Muslimana. Pretenciozno je pomisliti da je Broz bio toliko moćan da bi pobrisao srpstvo i hrvatstvo u Bosni i nakalemio Bosanstvo.

Hm...
Moguće je i to što kažeš. Mada, iskreno govoreći, njega to previše nije interesovalo. On je to povjerio nekim ljudima a ovamo se više koncentrisao na izgradnji kulta svoje ličnosti.
Stvaranje dobrih odnosa sa arapskim svijetom, najviše poradi nafte, je jedna od bitnih uticaja na “knjiženje” Muslimana.

[Krokodil Behko]

volio bih vas vratiti u neku alternativnu prošlost bez Tita, sa Dražom na čelu da "dočekate" kraj 2. sr. i poljubite kralju krunu.

Pronađi razliku između njih dvojice


Četničko – partizanski pokolj Bošnjaka u Koraju 28. novembra 1941.


Četnici i partizani su na osnovu sporazuma od 1. oktobra 1941. godine zajednički djelovali na prostoru sjeveroistočne Bosne. U jutarnjim satima 28. novembra 1941. godine dvije grupe od oko 100 naoružanih četnika i partizana iz Majevice, opkolili su selo Koraj i izvršili masovni napad na ovo bošnjačko mjesto. Naselje je branilo oko 80 naoružanih Bošnjaka koji su držali noćne straže i koji su ujutro napustili položaje misleći da je opasnost prošla.

Ogorčene borbe su trajale do 10 sati. Stanovništvo sela je krenulo da bježi prema Čeliću i Brčkom, pa je u tom metežu stradao veliki broj civila. Pored ovoga četnici i partizani su spalili i 150 kuća, a najviše je stradala sama čaršija sela.

Tačan broj pobijenih nikad nije ustanovljen, jer su mnogi izgorjeli u svojim kućama, ali se po iskazima izbjeglica zaključilo, da je poklano, poubijano i izgorjelo preko 300 osoba te je ranjeno oko 200. U pokolju su stradala i djeca od 15 godina. Nekoliko djece je pronađeno ugušeno u bunaru. Sve starije osobe koje nisu mogle bježati su zvjerski likvidirane.

U zločinima su učestvovale i porodice partizana i četnika, tako da su žene pljačkale mještane sela, a djeca su nosila slamu i palila kuće uz povike: “Za Petra i Staljina”.

Pokolj u Koraju predstavlja jednu od najvećih sramota i nepoznanica Narodnooslobodilačkog rata.

Ustaše su nastojale iskoristiti ovaj zločin za dalje produbljivanje mržnje i izazivanje osvete. To su spriječili ugledni i rodoljubivi građani Bijeljine i Tuzle, koji su posebnim rezolucijama 2. i 11. decembra 1941. osudili zločine.

Kako vojne snage Nezavisne Države Hrvatske (regularno Domobranstvo i Ustaška vojnica) nisu bile u stanju pružiti zaštitu ugroženim bošnjačkim naseljima, dolazi do formiranja lokalnih samozaštitnih milicijskih jedinica od kojih je najistaknutija bila Domobranska dobrovoljačka (DOMDO) pukovnija bojnika Muhameda Hadžiefendića, formirana u decembru 1941. u Tuzli. Formalno u sastavu Domobranstva, ova je jedinica se uspješno oduprla “ustanicima”.

Zbog ukazivanja na ulogu druga Cvijetina Mijatovića u pokolju nad Bošnjacima Koraja, tridesetak godina kasnije “pao” je drug Pašaga Mandžić.
Dokaz da svaka revolucija jede svoju djecu.

PS
Za zasluge i tome slično i tako dalje, drug Cvijetin je nagrađen imenovanjem u Predsjedništvo SFRJ.

[Krokodil Behko]

Svjedočenja narodnog heroja Pašage Mandžića (govori njegov sin) o svirepim partizanskim zločinima nad Bošnjacima i Hrvatima

Je li riječ o čuvenoj izjavi Vašeg oca vezanoj uz televizijski serijal „Zapisi iz narodnooslobodilačkog rata“, koji je snimao „Dunav-film“ iz Beograda?

– Da. Stigla je ponuda „Dunav-filma“ da otac da svoje viđenje ratnih događanja u sjeveroistočnoj Bosni. Rodoljub Čolaković napravio je scenarij i samo je trebalo da Pašaga Mandžić kao politički komesar Šeste proleterske istočnobosanske brigade i neprikosnoveni revolucionar da svoj prilog serijalu. Greška mu je bila što je u toj izjavi stvari nazvao pravim imenom i događaje o kojima je govorio prikazao onakvima kakvi su bili.

Napisao je da je kao komesar vidio kako partizanski i četnički komandanti skupa gledaju ubijanja nevinih ljudi – muslimana i Hrvata na prostorima Olova. Svjedočio je o zločinima u Koraju koji su napali i četnici i partizani, kao i drugim događajima. Zapakovao je izjavu i poslao je u Beograd, a ona mu je ubrzo vraćena u koverti zalijepljenoj trakom, kao neotpakovana. Ta izjava i danas postoji u našim arhivima, ali nikad nije objavljena u javnosti. Ona je bila uzrok da moj otac ne dobije nagradu ZAVNOBiH-a. Cvijetin Mijatović je to obrazložio riječima da je Pašaga svojom izjavom „uvrijedio istaknute Srbe Tošu Vujasinovića, Rodoljuba Čolakovića i njega“.

Nije li Vaše svjedočenje o događajima iz 1975. došlo možda malo kasno? Današnje generacije, složit će te se, sigurno ne znaju ni ko je Pašaga Mandžić niti ko su akteri svih tih zbivanja. Ta prošlost teško da danas interesira i mnoge svjedoke toga vremena…

– Možda se tako čini, ali, s aspekta historijskog i sociološkog promatranja ovih događaja, sigurno nije kasno. Moj otac je u pismu „Dunav-filmu“, čija je očita namjera bila da se, po scenariju Rodoljuba Čolakovića, falsificiraju određeni događaji iz rata i prikriju četnički zločini, napisao da to što govori, govori zbog budućih generacija da im se historija ne bi ponovila. Svjedoci smo da se ta historija ponovila devedesetih godina i da danas mnogi, ponovo, žele falsificirati činjenice iz posljednjeg rata.

Lično, našoj porodici satisfakcija je da se, napokon, činjenicama progovorilo o obračunu s mojim ocem. Ne zaboravite, to je početak brutalnog obračuna s mnogim muslimanskim prvacima tog vremena Osmanom Karabegovićem, Avdom Humom, Hajrom Kapetanovićem, Hamdijom i Hakijom Pozdercem… Kada je, 1973., iz partije izbačen Salih Burek, otac ga je nazvao telefonom i rekao mu da će doći u Tuzlu, s njim prošetati kroz cijelu čaršiju i da će negdje javno popiti kafu. Otac je imao petlju i to mu nisu mogli oprostiti.

Pomoć Hamdije Pozderca

– Stanovali smo u istoj zgradi u Sarajevu u kojoj je stanovao i Hamdija Pozderac. U to vrijeme Hamdija se politički priklonio onima koji su bili protiv Pašage, ali se kasnije prema nama, za razliku od mnogih koji su od nas okrenuli glavu, odnosio kao da nam je rođeni amidža. Sjećam se da se jednu večer, kasno, dok su udbaši vraćali oca sa saslušanja, na stepenicama, idući prema našem stanu, dogodio susret s Hamdijom. Pozdravio je oca i upitao: „Šta ima, druže Murate?“ (Murat je bilo ratno konspirativno ime Pašage Mandžića, op. a.).

Otac mu je kratko odgovorio: „Saznat ćeš.“ Mnogo godina kasnije istim tim stepenicama udbaši su vodili i Hamdiju…

Kad smo, nakon očeve smrti, izgurani iz stana u kome smo stanovali, Hamdija je ustao da nam pomogne da dobijemo drugi stan. S obzirom na to da nigdje nismo bili dobrodošli, da nas niko nije htio primiti na posao, ni mene, ni sestru, ni moju suprugu, Hamdija je pomogao i da se zaposlimo. Inače, svu svoju imovinu u Tuzli otac je još 1956. poklonio Savezu boraca. Još jednu stvar iz tog vremena moram da svjedočim: Đuro Pucar, Ilija Materić i Munir Mesihović bili su ljudi koji nisu promijenili svoj stav prema Pašagi Mandžiću u vrijeme njegovog najtežeg progona – kaže Braco Mandžić.

Svjedočenje o učešću partizana i četnika u pokolju muslimana i Hrvata

– Odgovarajući na pismo direktora „Dunav-filma“, na četvrtoj strani svog pisma datiranog na 17. 5. 1973. godine moj otac je, između ostalog, svjedočio i ovo:

“Kako je to bila teška situacija i kakva velika naša kompromitacija, zabuna i odvajanje od naroda zbog takve saradnje s četnicima, navest ću samo jedan primjer pokolja Hrvata i muslimana u dolini Krivaje od strane Četničko-cerske brigade i njenog komandanta Račića. U Olovu 1. januara 1942. dočekuju voz iz Vozuće, i to komandant mjesta, četnik, Dražin oficir u uniformi s kokardom i zamjenik komandanta partizan s petokrakom zvijezdom.

Iz voza izlazi nešto putnika, četnika i partizana i nekoliko grupa zajedno vezanih Hrvata i muslimana koje sprovodi jedna desetina četnika. Prilazi vođa patrole i raportira da oni kao patrola Četničko-cerske brigade, po zadatku komandanta Račića, čiste teren i sela oko Krivaje i da sprovode grupu zarobljenih Hrvata i muslimana, jer imaju naređenje komandanta Račića da između rijeke Bosne i Drine ne ostane živo niti jedno tursko uho i da oni taj zadatak izvršavaju. Prolazeći, grupa zarobljenika biva sprovedena preko stranice, pored kokardi i petokraka koje stoje zajedno i, naočigled ono malo putnika, pobiše ih neposredno pored stanice.

Zamjenik komandanta mjesta, partizanski predstavnik u komandi mjesta reče mi da je to svakodnevna pojava i „ja ću moju dužnost napustiti jer mi je svega ovoga dosta“. Iskoristio je naš prolazak i pobjegao iz Olova“, stoji, između ostalog, u Mandžićevom svjedočenju. Nakon nekoliko dana direktor „Dunav-filma“ mom ocu je vratio njegovo pisano svjedočenje uz propratno pismo da ih „ovakva interpretacija događaja iz rata ne interesuje” – prenosi nam Braco Mandžić.

Razgovori s Mešom Selimovićem

– Prisustvovao sam razgovorima svog oca i Meše Selimovića, kako u Sarajevu tako i u Dubrovniku. Onako elokventan, Meša je često kritizirao određene pojave u društvu, događaje iz NOR-a. Bio je kivan jer su mu partizani strijeljali brata 1943. U kritikama se, posebno, znao okomiti na Branka Mikulića, za kojeg je smatrao da je formirao novu partiju, da je uveo staljinističke metode i da ne može oprostiti Hasanu Brkiću što je Mikulića ikada doveo iz Bugojna – govori Braco Mandžić.

[Pasaga]

BEHKO

Nije ovo njihov jedini biser.
Spretniji si u ovom poslu,mozes pronaci zapise
njihovog zajednickog djelovanja na podrucju OLOVA
gdje je stradalo preko 3.000 Bosnjackih civila,vecinom zene,djeca.
Cini mi se,da je ta brojka u opticaju.
O tome je postojala zeljezna zavjesa sutnje,do danasnjih dana.
Mozda bi bilo dobro postavit ovdje.....nako.....

[Krokodil Behko]

BEHKO

Nije ovo njihov jedini biser.
Spretniji si u ovom poslu,mozes pronaci zapise
njihovog zajednickog djelovanja na podrucju OLOVA
gdje je stradalo preko 3.000 Bosnjackih civila,vecinom zene,djeca.
Cini mi se,da je ta brojka u opticaju.
O tome je postojala zeljezna zavjesa sutnje,do danasnjih dana.
Mozda bi bilo dobro postavit ovdje.....nako.....

Eno, objavio sam na susjednoj temi

[Pasaga]

BEHKO

Nije ovo njihov jedini biser.
Spretniji si u ovom poslu,mozes pronaci zapise
njihovog zajednickog djelovanja na podrucju OLOVA
gdje je stradalo preko 3.000 Bosnjackih civila,vecinom zene,djeca.
Cini mi se,da je ta brojka u opticaju.
O tome je postojala zeljezna zavjesa sutnje,do danasnjih dana.
Mozda bi bilo dobro postavit ovdje.....nako.....

Eno, objavio sam na susjednoj temi

Sad vidjoh ....
Fala puno .....

[Mister No]

volio bih vas vratiti u neku alternativnu prošlost bez Tita, sa Dražom na čelu da "dočekate" kraj 2. sr. i poljubite kralju krunu.

Pronađi razliku između njih dvojice


Četničko – partizanski pokolj Bošnjaka u Koraju 28. novembra 1941.

Kako vojne snage Nezavisne Države Hrvatske (regularno Domobranstvo i Ustaška vojnica) nisu bile u stanju pružiti zaštitu ugroženim bošnjačkim naseljima, dolazi do formiranja lokalnih samozaštitnih milicijskih jedinica od kojih je najistaknutija bila Domobranska dobrovoljačka (DOMDO) pukovnija bojnika Muhameda Hadžiefendića, formirana u decembru 1941. u Tuzli. Formalno u sastavu Domobranstva, ova je jedinica se uspješno oduprla “ustanicima”.

Jedna od najznacajnijih licnosti za opstanak Bosnjaka na prostoru Tuzle i sjev.istocne Bosne.

Ubijen je od strane partizana (cini mi se krajem 1943) nakon sudjenja na kratkom i montiranom procesu, a zajedno sa jos 50- tak uglednih ljudi iz Tuzle.

On je bio prije svega Bosnjacki orjentisan i trazio je da svoje vojne formacije odvoji od Hrvatskih i stavi ih direktno pod Njemacku komandu.
Zbog toga je njegova jedinica i usla u sastav SS formacija.

Bio je obrazovan, imucan te porijeklom iz vrlo ugledne porodice.
Kod naroda je bio izrazito postovan zbog hrabrosti izkazane u borbi i postenja, pa su ga sljedbenici zvali Muhamedagom.

Smatra se da je od pokolja od strane cetnika sa Ozrena, direktno u borbi, na celu svoje jedinice, sacuvao Bosnjacki narod nizvodno od rijeke Sprece (naselja Puracic, Turiju prije svega ali i ostala mjesta na potezu prema Gracanici).

Partizani su rekli da je fasista, a glupavi Bosnjaci su to odmah prihvatili (posebno sizofrenik Jasmin Imamovic), Danas na prostoru TK ni jedan stepenac ne nosi njegovo ime niti se igdje ozbiljnije diskutuje o njegovom liku i djelu.

[KOMESAR]

Osuđeni ratni zločinac Slavko Lisica:

Njihova vojska je došla na 15 kilometara od Banjaluke i svakog trena su mogli uzeti grad da su dobili odobrenje.

Cijeli grad je već bio spreman za egzodus i sve stvari su bile na točkovima . Lisica je poznat i po najvećem porazu koji je doživjela VRS – Kada je iz Banjaluke u region Doboja 500 metara od ušća rijeke Usore u rijeku Bosnu poslao 15 tenkova Banjalučkog korpusa.

Od 15 tenkova preživjelo je 6 a ostali i danas dan stoje pored magistralnog puta Zenica -Doboj kao sjećanje na jednu od najvećih tenkovskih bitki i poraz VRS.

p.s.
Da je Alija izvršio samoubistvo RS nebi postojala.

[Krokodil Behko]

Pronađi razliku između njih dvojice


Četničko – partizanski pokolj Bošnjaka u Koraju 28. novembra 1941.

Kako vojne snage Nezavisne Države Hrvatske (regularno Domobranstvo i Ustaška vojnica) nisu bile u stanju pružiti zaštitu ugroženim bošnjačkim naseljima, dolazi do formiranja lokalnih samozaštitnih milicijskih jedinica od kojih je najistaknutija bila Domobranska dobrovoljačka (DOMDO) pukovnija bojnika Muhameda Hadžiefendića, formirana u decembru 1941. u Tuzli. Formalno u sastavu Domobranstva, ova je jedinica se uspješno oduprla “ustanicima”.

Jedna od najznacajnijih licnosti za opstanak Bosnjaka na prostoru Tuzle i sjev.istocne Bosne.

Ubijen je od strane partizana (cini mi se krajem 1943) nakon sudjenja na kratkom i montiranom procesu, a zajedno sa jos 50- tak uglednih ljudi iz Tuzle.

On je bio prije svega Bosnjacki orjentisan i trazio je da svoje vojne formacije odvoji od Hrvatskih i stavi ih direktno pod Njemacku komandu.
Zbog toga je njegova jedinica i usla u sastav SS formacija.

Bio je obrazovan, imucan te porijeklom iz vrlo ugledne porodice.
Kod naroda je bio izrazito postovan zbog hrabrosti izkazane u borbi i postenja, pa su ga sljedbenici zvali Muhamedagom.

Smatra se da je od pokolja od strane cetnika sa Ozrena, direktno u borbi, na celu svoje jedinice, sacuvao Bosnjacki narod nizvodno od rijeke Sprece (naselja Puracic, Turiju prije svega ali i ostala mjesta na potezu prema Gracanici).

Partizani su rekli da je fasista, a glupavi Bosnjaci su to odmah prihvatili (posebno sizofrenik Jasmin Imamovic), Danas na prostoru TK ni jedan stepenac ne nosi njegovo ime niti se igdje ozbiljnije diskutuje o njegovom liku i djelu.

I u Bijeljini su 1945. strijeljali oko 300 ljudi, bar stotina uglednih i uticajnih.

Kolika je naša naivnost. Odnekud su 1941. naišle neek ustaše i strijeljale oko 40-ak Srba po selima.
Naši se odmah digli, pa potpisali tu muslimansku rezoluciju i tražili obustavu zločina. Koji dan poslije, četnici pobiju cijeli Koraj, a partizani 1945. strijeljali najmanje pola potpisnika te rezolucije, tobože saradnici agresora. Tipična srpska zahvalnost. Ubrzo se sve zaboravilo, pa su nam se zahvalili okupacijom i izgonom, rušenjem džamija, u znak zahvalnosti, što su im muslimani napravili jedinu crkvu koju su imali u gradu, do 1992. Niđe nema tako naivnog naroda, poput Bošnjaka i ja sam u to siguran.