Da li ljudi izrazitije stare fizički, psihički, ili duhovno, prije nego napune neke pozne godine?
Mnogo je definicija starosti, ali meni se čini, da će najprije ostariti oni, koji za sve starije od sebe, makar 3-4 god, tvrde da su matori panjevi i da ih treba skoro pa eutanazirati. Odnosno, to je strah od starosti, ali, ima tu i neke običnosti.
Šta je uopšte starost?
Da li je to fizička ograničenost, jer tijelo fakat stari, ili to nije najbitnije, koliko je bitna želja, da se neke zacrtane stvari reasliziraju za života, po cijenu svega?
Mogu li ljudi sa 30 godina, biti stari, po bilo kom osnovu?
Zapravo, stidite li se nekih svojih stavova i situacija, iz mlađiih dana, i vjerujete li u to, da vam se to ne bi sada moglo desiti, jer ste stariji i zreliji?
Koje su prednosti starosti, ako ih ima?
Možete glasati za tri opcije





